Rezultati pretrage

Branislav Nadvornik (Zagreb, 08.02.1916. - Zagreb, 02.08.1998.), pravnik. Osnovnu školu završio u Pragu. Gimnaziju pohađao u Pragu, Srijemskim Karlovcima, Novom Sadu i Sarajevu (do 1930.). Studirao na Inženjerijskom odjelu Vojne akademije u Beogradu (1930. - 1935.), gdje je diplomirao i bio promaknut za inženjerijskog časnika. Diplomirao na Pravnom fakultetu (1944.), apsolvirao Filozofski fakultet, te doktorirao na Pravnom fakultetu 1964. godine (sve u Zagrebu). Za vrijeme Drugog svjetskog rata u sastavu vojske Kraljevine Jugoslavije, a zatim u hrvatskom domobranstvu kao nastavnik u Domobranskoj zastavničkoj školi i službenik Ministarstva oružanih snaga (do svibnja 1945.). Nakon rata radio u administraciji grada Zagreba (1945. - 1949.), zatim kao srednjoškolski profesor u Daruvaru, Čakovcu i Zagrebu (1940. - 1966.), savjetnik u Zavodu za zaštitu na radu u Zagrebu (1966. - 1971.), profesor Više škole (danas fakulteta) cestovnog prometa u Zagrebu, te profesor Pravnog fakulteta u Osijeku (1971. - 1981.). Suradnik Školske knjige, predavao na Radničkom sveučilištu, Filozofskom i Medicinskom fakultetu te Višoj građevinskoj školi. Značajniji radovi: "Osnove ustavnog, privrednog i radnog prava" (1954.), "Djeca i saobraćaj" (s A. Kolarevićem, 1960.), "Pravo zaštite na radu" (1972.), "Unificiranje zaštite na radu na razini Europske zajednice" (1992.), "Mirovinsko osiguranje jučer, danas i sutra" (1995.) i dr.

Teofan Živković (Srijemski Karlovci, 08.03.1825. - Plaški, 08.11.1890.), gornjokarlovački episkop i crkveni pisac. Gimnaziju završio u Segedinu (1842.), filozofiju u Pešti (1844.), bogosloviju u Srijemskim Karlovcima (1847.), a pravo u Kečkemetu i Beču (1851.). Jedno je vrijeme bio profesor na preparandiji u Somboru. Nakon stupanja u svećeničku službu (1851.), metropolijski činovnik i profesor na karlovačkoj bogosloviji. God. 1865. postao arhimandrit bezdinski u Banatu, a 1874. episkop gornjokarlovački. Sedam godina kasnije (1881., na narodno-crkvenom saboru) izabran za patrijarha, ali ga car nije potvrdio. U književnosti se prvi puta javio pjesmom "Srbi na Kosovu", koja je objavljena u "Srpskom narodnom listu" (1845.). Pisao je i u "Beogradskim novinama". Značajna je njegova povijesno-pravna studija "Srpska narodna crkva" (1868.), a crkvene mu je propovijedi posmrtno objavio brat Jovan Živković u Karlovcu 1892. godine, pod nazivom "Propovjednik srpske narodne crkve".