Rezultati pretrage

Ivan Šubašić (Vukova Gorica, 28.05.1892. - Zagreb, 22.03.1955.), hrvatski odvjetnik, političar i ban Banovine Hrvatske. Studirao je teologiju, ali je početkom Prvog svjetskog rata kao austrougarski novak bio poslan na bojište u Srbiju, gdje je zbog veleizdaje bio osuđen na smrt. Nakon pomilovanja otišao je na talijansko bojište, pa na bojište u Galiciji, gdje je pao u rusko zarobljeništvo. Potom je kao dobrovoljac sudjelovao u bitkama na Solunskom bojištu. Nakon završetka rata diplomirao je pravo u Zagrebu, a zatim u Vrbovskom otvorio odvjetničku pisarnicu (1924.). Bio je u užem vodstvu HSS-a, a kao solunski dobrovoljac i blizak suradnik V. Mačeka posredovao je 1930-ih u pregovorima između dvora i HSS-a. Bio je biran za zastupnika HSS-a na izborima 1935. i 1938. u kotaru Delnice. Nakon sporazuma Cvetković – Maček (1939.) postao je banom Banovine Hrvatske, a zatim je, ulaskom Jugoslavije u rat, emigrirao zajedno s vladom D. Simovića. Protivio se politici emigrantskih vlada i sudjelovao na Prvom kongresu američkih Hrvata u Chicagu (1943.), koji je podržao Narodnooslobodilački pokret i ideju federativne Jugoslavije te osudio ustaški režim. Na inicijativu W. Churchilla postao je predsjednik vlade Kraljevine Jugoslavije (1944.). Postigao je sporazum s J. Brozom Titom (u lipnju i rujnu 1944.) te se s članovima kraljevske vlade vratio u zemlju u veljači 1945. godine. Na temelju sporazuma s Titom dao je ostavku na mjesto predsjednika vlade te je u ožujku 1945. u Privremenoj vladi Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ) zauzeo mjesto ministra vanjskih poslova. Bio je ujedno član Privremene narodne skupštine (1945.), a na prvom kongresu Narodne fronte Jugoslavije postao je član njezina Izvršnog odbora. Nezadovoljan ostvarivanjem sporazuma, u listopadu 1945. dao je ostavku. Zauzimao se za ujedinjenje HSS-a s novoosnovanom prokomunističkom Hrvatskom republikanskom seljačkom strankom (HRSS) i za zajednički izlazak na izbore u okviru Narodne fronte. Radi toga je organizirao konferenciju stranačkoga vodstva HSS-a (rujan 1945.) u hotelu Esplanade u Zagrebu, na kojoj je većina odbacila njegovu kompromisnu politiku. Prije izbora za Ustavotvorni sabor NR Hrvatske (studeni 1946.) prihvatio je inicijativu B. Magovca i predložio komunističkim vlastima da dopuste izlazak na izbore pojedincima HSS-a, kako bi se postiglo jedinstvo naroda i gospodarska obnova. Njegov je prijedlog, međutim, bio odbačen. Pošto se 1947. povukao iz politike, živio je do smrti u Zagrebu.

Jozo Bajurin (Hodilje kod Stona, 25.08.1914. - San Francisco (SAD), 04.04.1998.), pravnik. Gimnaziju završio u Sarajevu, studij prava u Zagrebu. Radio u Savezu hrvatskih privatnih namještenika. Prije II. svjetskog rata bio je jedan od istaknutih članova HSS-a. Tijekom rata imao položaj ministra NDH, te je kao predstavnik države boravio u Rimu, Belgiji i Švicarskoj, gdje ga je zatekao i završetak rata pa se više nije vraćao u Hrvatsku. Godine 1949. iz Švicarske preselio u SAD, gdje je bio aktivan u hrvatskoj iseljeničkoj zajednici. Pisao je list "Zajedničar".

Ruža Bajurin (Zenica (BiH), 02.10.1918. - San Francisco (SAD), 23.01.1999.), učiteljica. Školu i Filozofski fakultet (komparativna književnost) završila u Zagrebu. Radila kao učiteljica u Zenici i prevoditeljica u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu. Godine 1952. emigrirala u SAD, gdje je radila kao nastavnica u privatnoj školi. Bila je aktivna u iseljeničkoj zajednici: podučavala je jezik i radila kao stalni suradnik Hrvatskog radio programa u San Franciscu i lista "Zajedničar".