Rezultati pretrage

Hrvatski muzej turizma specijalizirana je muzejska ustanova nacionalne razine koja prikuplja, čuva, istražuje i prezentira materijalnu i nematerijalnu baštinu turističkog sadržaja. Osnivači Hrvatskog muzeja turizma su Grad Opatija i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, a Uredba o osnivanju donesena je 7. rujna 2007. godine. Vila Angiolina, najstarija opatijska vila, nalazi se u središnjem opatijskom parku, a u njoj je sjedište Muzeja i prostor za muzejske izložbe. Hrvatski muzej turizma vidi se kao otvorena, moderna institucija koja potiče građane na kreativno i kritičko sudjelovanje, a umjetnike, intelektualce i druge na projekte. Cilj je stvoriti instituciju koja ima obrazovnu ulogu na način da postavlja pitanja i predlaže istraživačke odgovore te nudi djeci prostor u kojem će učiti na zabavan način. Također želi surađivati s ostalim institucijama, umjetnicima i pojedincima iz cijele Hrvatske i inozemstva, ostvarujući zajedničke projekte koji propituju odnos turizma, kulture i lokalne zajednice nekad i danas te analiziraju dobre i loše trendove ove interakcije. Misija Hrvatskog muzeja turizma jest prikupljanje materijalne i nematerijalne građe iz turističke povijesti Opatije i Hrvatske te aktualiziranje te povijesti danas kroz izložbe, radionice, okrugle stolove i istraživački rad koji otvaraju nova gledišta na interakciju turizma, lokalne zajednice i kulture, a sa svrhom boljeg razumijevanja društvenih odnosa i trendova.

Ante Mandić (Trst, 02.06.1881. - Lovran, 15.11.1959.), hrvatski pravnik i političar. Pravo studirao u Beču i Grazu, gdje je i doktorirao. Kao pripravnik radio u Trstu, a zatim kao odvjetnik u Voloskom i Opatiji (od 1908.). Prvi svjetski rat zatekao ga je u Kijevu, pa je 1915. postao predstavnik Jugoslavenskog odbora za Rusiju sa sjedištem u Petrogradu. Od 1917. kao tajnik Odbora vodio kancelariju u Londonu. Dvije godine kasnije vraća se u Kraljevinu SHS i djeluje kao predsjednik Jugoslavensko-čehoslovačke lige. Razočaran razvojem prilika u državi, 1921. se demonstrativno vraća u Opatiju pod talijanskom okupaciju, te radi kao jedan od rijetkih hrvatskih odvjetnika u Istri. God. 1937. napušta područje pod talijanskom okupacijom i seli u Beograd. Poslije travanjskog sukoba 1941. vraća se u Opatiju, surađuje s Oslobodilačkim pokretom, a preko Vatikana održava i veze s vladom u emigraciji. Poslije kapitulacije Italije 1943. postaje predsjednik NOO Opatije, a zatim i vijećnik ZAVNOH-a, te sudjeluje na 2. zasjedanju u Plaškom. Bio je delegat na 2. zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu i član njegova Predsjedništva. Objavio je knjigu "Fragmenti za historiju ujedinjenja" (1956.).

Vatroslav Slavko Cihlar (03.08.1896. - 02.01.1968.), novinar i književnik. Otac Sebald, učitelj, na nagovor A. Šenoe dolazi 1865. iz Praga u Kraljevicu, a 1878. preselio se u Senj. Brat je književnika Milutina (pseud. Nehajev). Osnovnu školu polazio je u Senju (1902-06.), a Nautičku školu u Bakru (1906-12.), iz koje je isključen zbog sudjelovanja u štrajku srednjoškolaca. Školovanje je nastavio u Kotoru (1912-13.), gdje je i maturirao. Od 1912. bavio se novinarstvom. Uz novinske članke pisao je književne, kazališne i glazbene eseje. Prevodio je s njemačkoga, francuskoga i španjolskoga.

Artur Gervais (1868. - 23.06.1937.), skladatelj i dirigent. Trgovačku školu završio u Mostaru, glazbenu školu polazio u Carigradu i zatim studirao u Beču. Nakon završenih studija kraće vrijeme zborovođa pjevačkog društva "Lovor" u Opatiji, potom 1903–07. dirigent Građanske glazbe te zborovođa Hrvatskoga pjevačkoga društva "Javor" u Jastrebarskom, od 1907. voditelj novoosnovane Hrvatske glazbe u Opatiji i 1912–18. općinski tajnik Opatijsko-voloske općine. Poslije se nastanio u Bakru gdje je utemeljio i vodio Gradsku glazbu te postao zborovođom HPD "Sklad", orguljašem župne crkve sv. Andrije i učiteljem glazbe i pjevanja u srednjim školama na Sušaku. Skladao je orkestralna djela, velik broj skladba za muške i mješovite zborove, za limenu glazbu i za tamburaške sastave. Osobitu su popularnost stekle tamburaške skladbe od kojih je dio objavio 1908. u vlastitoj nakladi: Veseli primorac, Zlatica, Narodni zvuci, Hrvatskoj i dr. Sve je te skladbe priredio i u verziji za orkestar i za limenu glazbu. Mnogo su izvođene i njegove koncertne skladbe Jadran u veselju i tuzi, Trubljačev san, Dildil duda, Novo doba, Lov za srećom, Jadranska barkarola.