Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac, 15.10.1817. – Novska, 04.02.1878.), folklorist i etnograf. Gimnaziju završio u Požegi 1837., bogoslovni studij u Zagrebu 1843., kada je i zaređen za svećenika. Služio kao kapelan u slavonskim župama, Ruševu 1843–44., Velikoj 1844–46., Lipovljanima 1846–47., Gaju 1847–48. i Bebrini 1848–52., potom kao vojni svećenik i vjeroučitelj u Mlecima, Padovi, Coneglianu i Udinama 1852–53., u Pančevu 1853–58., Bijeloj Crkvi 1858–65., Petrovaradinu 1865–67., Kőszegu 1867., Zadru od 1867. do umirovljenja 1869. te naposljetku kao župnik u Mačkovcu 1869–72. i u Novskoj od 1872. do kraja života. Za boravka u zagrebačkom sjemeništu postao 1838. članom Narodnoga ilirskoga sjemenišnoga društva i upoznao se s ilircima, posebice sa S. Vrazom. To ga je potaknulo na pisanje poezije i pobudilo na proučavanje hrvatske folklorne i usmenoknjiževne baštine. Potpisivao se pseudonimima Jagoda Bèrlićeva, Slavoljub Slavončević i Vinko Lozić.
Saznajte više