Vladimir Poljak (Vukovo Selo, 11.12. 1920. - Novi Marof, 24.10.1998.), pedagog, učitelj, sveučilišni djelatnik. Pučku školu polazio je Šenkovcu, a nižu gimnaziju u Titovoj Korenici. Nakon gimnazije upisuje Učiteljsku školu u Zagrebu na kojoj maturira 1940. godine. Iste godine zapošljava kao učitelj u Mariji Gorici i Laduču. Za uspješan učiteljski rad 1947. dobiva od tadašnjeg Ministarstva prosvjete stipendiju (upućen je dekretom) za studij pedagogije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na kojem studira pedagogiju i psihologiju u kombinaciji s filozofijom. Diplomirao je 1951. i za odličan uspjeh na studiju nagrađen novčanom nagradom od Rektora Sveučilišta u Zagrebu. Potom je dvije godine upućen na službu u učiteljsku školu u Kninu, gdje radi kao učitelj, i Zadru gdje predaje pedagogiju i psihologiju. Krajem 1953. izabran je za asistenta na Odsjeku za pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Katedri za didaktiku i metodiku. Doktorirao je 1958. na Sveučilištu u Zagrebu obranom disertacije Didaktički princip cjelovitosti nastave. Dvije godine radi kao naslovni docent, a nakon što je obranio temu: Integracija nastave i raspored sati izabran je u status docenta. Godine 1960. - 1961. dobiva UNESCO-vu stipendiju i odlazi u Zapadnu Njemačku na stručno usavršavanje, gdje je u Frankfurtu, Münchenu i Hamburgu održao predavanja o školskom sustavu tadašnje Jugoslavije. Izvanredni sveučilišni profesor postaje 1966., a redovni 1972. godine. Kao sveučilišni djelatnik boravio je u više zemalja (Francuska, Njemačka, Rusija, Švicarska, Italija, Austrija) gdje je proučavao školske i pedagoške sustave te njihova iskustva prenosio u svoju sredinu. Bio je član delegacije Saveza pedagoških društava Jugoslavije u Sovjetskom savezu 1966., te godinu dana kasnije predstavljao jugoslavenske pedagoge na jubilarnom zasjedanju Akademije pedagoških nauka u Moskvi. Umirovljen je 1985. godine. Trideset i dvije godine bio je asistent, docent, izvanredni i redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Odsjeku za pedagogiju. Objavio je velik broj stručnih i znanstvenih radova te 25 knjiga, prevedenih na desetak stranih jezika. Djelovao u stručnim udrugama, osobito u Hrvatskome pedagoško-književnome zboru, kojega je bio predsjednik (1966–67.). Glavni urednik časopisa Pedagoški rad (1960–74.). Dobitnik državne nagrade "Ivan Filipović" za životno djelo (1980.).
Saznajte više