Rezultati pretrage

Heli Finkenzeller (17.11.1911. - 14.01.1991.), njemačka glumica. Pojavila se u više od 80 filmova i televizijskih serija između 1935. i 1991. godine.

Ernst-Hinko Fischer (1906. - 1993.), novinar, ugostitelj i tvorničar. Rođen u Nürnbergu, Fischer je doktorirao filozofiju u Münchenu. Bio je novinar koji je objavljivao u više njemačkih listova. U Zagrebu nije mogao raditi kao novinar zbog nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika, pa je radio u ugostiteljstvu, a potom je s bratićem Reneom Ružinskim otvorio malu tvornicu dječje obuće na uglu Draškovićeve i Đorđićeve ulice. Za to je morao položiti postolarski ispit, a da bi to uspio napisao je i četverojezični rječnik postolarskih izraza. Godine 1943. oženio se s Ivanom Vlahović (sestrom narodnog heroja Jože Vlahovića) i s njom imao sina Raoula. Druga supruga mu je bila Vlasta Rujtiž. Početkom šezdesetih, Ernst je odselio u Graz, povremeno pisao za razne novine, oženio se po treći put za Hildegard Königer, a tamo je i umro.

Klaus Löwitsch (08.04.1936. - 03.12.2002.), njemački glumac. Najpoznatiji u Njemačkoj po ulozi u televizijskoj seriji Peter Strohm.

Ernst Stern (Bukurešt, 01.04.1876. – London, 18.08.1954.), njemački crtač stripova, ilustrator i scenograf. Započeo kao autodidakt, vježbao crtanje u Beču, zatim prešao na Akademiju u Münchenu. Pripadao münchenskoj secesiji. Od 1905. boravio u Berlinu, radeći kao ilustrator, a 1907–21. bio je najčešći scenograf i suradnik M. Reinhardta u Deutsches Theater i Grosses Schauspielhaus (W. Shakespeare, Ukroćena goropadnica, San Ivanjske noći, Henrik IV.; Aristofan, Lizistrata; J. W. Goethe, Faust; Eshil, Orestija; G. Büchner, Dantonova smrt; G. Puccini, Turandot, i dr.). Poslije je gostovao u različitim kazalištima u Berlinu, a nakon 1929. i Londonu. Svoja je reformatorska nastojanja opisao u knjizi Moj život, moja pozornica (My Life, My Stage, 1951.).

Fita Benkhoff (01.11.1901. - 26.10.1967.), njemačka glumica. Pojavljuje se u preko 100 filmova između 1933. i 1967. godine.

Therese Giehse (06.03.1898. - 03.03.1975.), njemačka glumica. Kao karakterna glumica afirmirala se otkako ju je Otto Falckenberg 1925. angažirao u münchenskome komornom kazalištu te kao članica kabareta u Zürichu, kamo je emigrirala nakon 1933., dobivši i kazališni angažman.

Milan Ivšić (Orahovica, 28.07.1887. - Zagreb, 06.02.1972.), ekonomist i sociolog. Studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) u Zagrebu. Za svećenika zaređen 1911. godine, a 1920. imenovan predavačem na KBF-u. Studirao ekonomiju i sociologiju u Parizu, gdje je i doktorirao 1922. godine. Nakon toga nastavio usavršavanje u Münchenu. Od 1924. do 1945. radio na Ekonomskoj komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu, gdje je 1932. imenovan redovitim profesorom političke ekonomije. U tri navrata (1934–35., 1935–36. i 1944–45.) na istom je učilištu bio dekan. Godine 1947. osuđen je na dvije godine zatvora i privremeni gubitak svih građanskih prava.

Grete Reinwald (25.05.1902. - 04.05.1983.), njemačka kazališna i filmska glumica.

Viktor Staal (17.02.1909. - 04.06.1982.), austrijski filmski glumac.

Hans Albers (Hamburg, 22.09.1892. - 24.06.1960.), njemački pjevač i glumac. Smatra se jednim od najvažnijih i najpopularnijih njemačkih glumaca dvadesetog stoljeća. Nakon niza uloga u filmovima nijemog razdoblja, prvi put je zapažen kao Mazeppa u filmu Plavi anđeo (J. von Sternberg, 1930.).

Will Dohm (08.04.1897. - 28.11.1948.), njemački filmski glumac. Filmsku karijeru započinje 1927., ali tek dolaskom zvučnih filmova postaje popularan. Proslavile su ga komične uloge. Imao je desetke filmskih nastupa, npr. u filmovima poput Die Fledermaus (1946.) i drugih.

Isidor Kršnjavi (Našice, 22.04.1845. - Zagreb, 03.02.1927.), hrvatski slikar, kulturni i javni djelatnik. U Beču studirao povijest i povijest umjetnosti (1866. - 1869.), godine 1870. promoviran u doktora filozofije. Od 1869. studirao slikarstvo u Münchenu, a od 1873. u Rimu. U Hrvatskoj potaknuo osnivanje Društva umjetnosti (1878.), Muzeja za umjetnost i obrt (1880.), te u suradnji s H. Bolléom, Obrtne škole (1882.). God. 1877. postao prvim profesorom povijesti umjetnosti Zagrebačkog sveučilišta, a bio je i prvi ravnatelj Strossmayerove galerije slika u Zagrebu. Od 1887. do 1891. studirao pravo u Beču, a od 1891. do 1896. radio kao predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade (prvi ministar prosvjete), a nakon ostavke na spomenutu dužnost od 1897. ponovno kao sveučilišni profesor. Umirovljen 1918. godine. U politici je bio pragmatičan, ali i često osporavan. Najprije koristio naklonost Strossmayera (narodnjaci), zatim se priključio mađaronima, a poslije i pravašima (frankovcima). Kao predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade (1891. - 1896.), proveo niz reformi u srednjoškolskoj i visokoškolskoj nastavi, a za njegove je uprave obnovljen veliki broj crkava i školskih ustanova, među kojima su prostornim sadržajima najbogatije zgrada novih srednjih škola u Zagrebu i gimnazija na Sušaku. Uz profesuru bavio se likovnom kritikom, sudjelovao u izgradnji Zagreba, a osobit je interes posvetio talijanskoj kulturi i Danteu, čiju je "Božanstvenu komediju" preveo u prozi s opširnim komentarima. Svojim organizatorskim i publicističkim radom obilježio je cijelu kulturnu epohu u Hrvatskoj. Uz brojne članke, radove i oglede napisao i "Memoare" I-II koji su izdani u Zagrebu 1986. godine.

Dora Pejačević (Budimpešta, 10.09.1885. – München, 05.03.1923.), hrvatska skladateljica. Kći bana T. Pejačevića. Djetinjstvo je provela na obiteljskom imanju u Našicama, gdje je dobila i prvu poduku iz glazbe (Károly Noszeda). Osnovnu tehniku sviranja na glasoviru i violini svladala je rano. Godine 1902–05. u Zagrebu je učila privatno violinu (V. Huml), teoriju (Ćiril Junek) i instrumentaciju (Dragutin Kaiser). Nakon 1908. povremeno je učila kontrapunkt i kompoziciju kod Percyja Sherwooda i violinu kod Henrija Petrija u Dresdenu, te kompoziciju kod Waltera Courvoisiera u Münchenu. Godine 1912. vratila se u Našice, ali je i dalje često putovala (Beč, Budimpešta, München, Dresden, Egipat, Prag). Upoznala je mnoge istaknute intelektualce i umjetnike (R. M. Rilke, K. Kraus), te druženjem s njima proširila svoje umjetničke i intelektualne vidike. Od 1921., kada se udala za Ottomara von Lumbea, živjela je uglavnom u Münchenu. Opus Dore Pejačević sastoji se od 57 registriranih djela, koja su uglavnom sačuvana u njezinoj ostavštini pohranjenoj u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu. Već u dobi od dvanaest godina počela je skladati minijature za glasovir te za violinu i glasovir. Potom su slijedile popijevke, a od 1908. komorna i orkestralna djela. Skladala je i popijevke za glas i orkestar. U Tri pjesme (Drei Gesänge) opus 53 (1920), na tekst F. Nietzschea i s elementima impresionističke harmonije i deklamacije, ostvarila je svoj vrhunac na području vokalne lirike. U središtu njezine pozornosti često je glasovir. Među tim djelima ističu se minijature Dva nokturna (Zwei Nocturnen) opus 50 (1919–20.), diskretna impresionističkog ozračja, Humoreska i capriccio (Humoreske und Caprice) opus 54 (1920.), s elementima groteske i izrazite motorike, a u drugoj glasovirskoj sonati u As-duru opus 57 (1921.) ostvarila je lisztovski model jednostavačne sonate. Skladala je i prvi hrvatski glasovirski koncert (u g-molu, opus 33; 1913.), a glasoviru pripada središnja uloga i u komornom opusu. Njezina Simfonija u fis-molu opus 41 (1916–18.), skladana istodobno kada i simfonija F. Lučića, prva je moderna hrvatska simfonija, utemeljena na tradiciji romantičkoga simfonizma. Napisala je i kraći glazbenoestetički tekst O programnoj glazbi (Über Programm-Musik, 1918.). Uz B. Bersu i J. Hatzea, bitno je pridonijela uspostavi hrvatske glazbene moderne i novih profesionalnih skladateljskih mjerila.

Bertalan Székely (1835. - 1910.), mađarski slikar i portretist. Jedan od najvažnijih mađarskih slikara 19. stoljeća, poznat prvenstveno po povijesnom slikarstvu u romantičarskom i akademskom stilu. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču, a kasnije u Münchenu. Većinu života djelovao je u Mađarskoj, gdje je postao jedan od vodećih umjetnika nacionalnog preporoda. Njegove slike često prikazuju važne događaje iz mađarske povijesti i naglašavaju teme junaštva, nacionalnog identiteta i žrtve.

Toni Wittels (10.07.1869. - 15.08.1930.), njemačka glumica.