Pavao Ritter Vitezović (Senj, 07.01.1652. - Beč, 20.01.1713.), hrvatski povjesničar, književnik i leksikograf. Rodio se u Senju od oca graničarskog časnika, potomka njemačkih doseljenika. Školovao se u Senju i Zagrebu (u isusovačkoj gimnaziji). Nakon završenog šestog razreda gimnazije odlazi u Rim te potom u Bogenšperg u Kranjskoj. Ondje je boravio kod Ivana Weikharda Valavasora te je pod njegovim utjecajem počeo proučavati hrvatsku povijest i zemljopis. Bio je zastupnik Senja na zasjedanju Ugarskog sabora u Sopronu 1681. gdje se zalagao za zaštitu starih povlastica grada Senja. Sudjelovao je kao časnik u taboru bana Nikole Erdödyja u ratu protiv Osmanlija 1683. (zauzimanje Lendave i Sigeta). Imenovan za kapetana u hrvatskoj pukovniji grofa Ricciardija 1684., ali nije sudjelovao u vojnim operacijama, jer se ozlijedio na putu iz Linza. Sudjelovao je i na zasjedanju Ugarskog sabora u Požunu 1687. te na zasjedanju Sabora Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Sabor ga je 1694. imenovao upraviteljem tiskare koju je Vitezović opremio novom prešom. Tiskaru je nazvao "Muzej", a u njoj je neumorno radio sve do požara 1706. koji ju je teško oštetio. Zbog pritiska plemstva i svećenstva bila mu je oduzeta tiskara, a on sam prognan s posjeda u Šćitarjevu. Posljednje godine života proveo je u Beču, gdje je i umro 20. siječnja 1713. godine.
Saznajte više