Franz Thiard De Laforest (Beč, 26.04.1838. - Kotor, 04.04.1911.), fotograf. Potomak je burgundijske porodice Thiard de Bissy, ogranak koje se početkom 19. stoljeća doselio iz Francuske u Beč. 1856. godine uspješno je završio trgovačku školu i započeo fotografirati, a nakon kraćeg boravka u Trstu, početkom 1860-ih godina pojavljuje se u Bakru. Trag najranijeg fotografskog ateljea ostavio je tijekom prve polovice 1860-ih u Rijeci s poslovnim partnerom Stigerom, s kojim ga nalazimo i u Zadru, u kojem radi do približno 1866. godine. Nakon Zadra odlazi u Šibenik u kojem nastavlja raditi kao portretni fotograf, ali započinje i sa snimanjima izvan atelijera. Poduzima prva putovanja duž dalmatinske obale i dolazi 1866. do Omiša, a 1873. godine sve do Boke Kotorske. Od sredine 1870-ih godina radi neko vrijeme u Splitu u kojem 1878. godine objavljuje svoju prvu knjigu pod naslovom "Spalato und seine Alterthümer" (Split i njegove starine) ilustriranu s 10 vlastitih fotografija. Iste godine u Livnu snima 28 najuglednijih tamošnjih prvaka. Kraće vrijeme nakon Splita boravio je u Beču, gdje se oženio Gabriellom von Lachmann, a zatim oko 1880. godine seli u Mostar. Kao mostarski fotograf snimio je vrijednu kolekciju zadarskih veduta te izdao mapu s 28 fotografija s gradilišta pruge Metković – Mostar. U to je vrijeme nagrađen i brončanom medaljom na izložbi u Trstu („Esposizione industriale agricola Austro-Ungarica 1882“). Nakon Mostara, sredinom 1880-ih, put ga odvodi u Dubrovnik u kojem snima panorame grada i razne gradske motive, da bi se tijekom 1890-ih konačno nastanio u Kotoru. Tamo 1898. godine objavljuje drugu knjigu naslovljenu "Die Bocche di Cattaro" (Boka Kotorska), ilustriranu vlastitim fotografijama otisnutim u tehnici svjetlotiska, a iste godine dovršava i svoj veliki "Album von Dalmatien" u kojem je okupio sve snimke nastale na području Dalmacije kroz proteklih tridesetak godina rada. Za vrijeme rada u Kotoru osvaja i svoju drugu nagradu, zlatnu medalju na izložbi u Parizu („Exposition universelle de 1900“).
Saznajte višeLaforest, Franz Thiard de
Feliks Laforest (Kotor, 11.11.1898. - Zagreb, 11.05.1961.), fotograf. Rođen je kao sedmo i najmlađe dijete rođenih Bečana Franza Thiard de Laforesta i Gabrielle von Lachmann. U rodnom gradu polazi osnovnu i obrtnu školu, a istovremeno ga matematiku i astronomiju privatno podučava prof. dr. Leopold Netović. Fotografsku praksu zarana stječe radeći u obiteljskom foto-ateljeu, kojeg nakon očeve smrti vodi njegova majka. Po početku Prvog svjetskog rata, a prije napunjenih 18 godina, regrutiran je u vojsku i odaslan na rusko bojište. Nakon ruskog bojišta, kao vojnik je bio poslan i na talijansko bojište na rijeku Piave, u Italiji. Završetkom Prvoga svjetskog rata 1918. godine, Feliks najprije odlazi u Beč kod tetke Julije, nakon čega se pješice vraća u rodni Kotor. U Kotoru upoznaje Anu Dinstl, činovnicu zaposlenu na telegrafu u pošti s kojom se 1922. godine vjenča u Katedrali sv. Tripuna u Kotoru. U njihovom su se braku rodile tri kćeri: Gabrijela, Lidija i Ernesta. U razdoblju između dva svjetska rata, u vrijeme procvata turizma na prostoru Herceg novog i okolice, Feliksov posao fotografa i izdavača foto-razglednica ide vrlo dobro. U to doba više puta fotografira kralja Aleksandra Karađorđevića i kraljicu Mariju, a uz atelje u Herceg novom, 1920-ih godina vodi i atelje u Dubrovniku. Situacija se mijenja nakon Drugog svjetskog rata, kada Feliks Laforest biva proglašen narodnim neprijateljem te mu se oduzima sva imovina u Herceg Novom: velika kuća na tri etaže, fotografski atelijer te drogeriju u samom centru grada. Za njegovog života općina mu je vratila dvije sobe i kuhinju na 1. katu kuće u kojoj je živio sa suprugom i kćeri Lidijom do 1950. godine, kada nakon suprugine smrti, seli u Zagreb. U Zagrebu Feliks Laforest nastavlja fotografski zanat u atelijeru na Trešnjevci, na adresi Rade Končara broj 116. Taj je atelje imao u najmu i dijelio ga je s fotografom Slavenom Smodlakom oko 2 godine. U to doba je krenulo i snimanje za osobne iskaznice, tako da je atelje imao dosta posla. Feliks je u tom periodu snimio i poznatu fotografiju Tina Ujevića. Nakon što su mu vratili atelje, Feliks se vraća iz Zagreba u Herceg Novi, i tamo radi do kraja života. Umro je u Zagrebu 11. svibnja 1961. godine, a sahranjen je na gradskom groblju u Kotoru. Feliks Laforest bio je ugledni građanin u Herceg Novom, vijećnik u općini kao i vijećnik Zanatske Komore. Bio je osnivač vaterpolo kluba „Jadran“ te jedan od osnivača vatrogasnog društva, zajedno sa šogorom Josipom Dinstlom. Također je bio i blagajnik u vatrogasnoj upravi, gdje su građani davali doprinos za slučaj požara, a isto tako je u potkrovlju svoje kuće držao i vatrogasnu opremu za potrebe čitavog grada Herceg Novog. Imao je fotografske ateljee u Herceg Novom, Kumboru, Tivtu, Dubrovniku i Zagrebu, dok je atelijer u Kotoru vodila majka mu Gabriella zajedno s kćerima Marijom i Eleonorom. Za svoj je fotografski rad u dva navrata nagrađen, i to najprije „Počasnom diplomom sa brončanom kolajnom“ na Prvoj Jugoslavenskoj izložbi fotografija u Splitu 1926. godine, a kasnije i zlatnom medaljom na prestižnoj međunarodnoj izložbi (Exposition du confort moderne) u Parizu 1932. godine.
Saznajte više