Rezultati pretrage

Pavao Vuk-Pavlović (Koprivnica, 02.02.1894. - Zagreb, 13.11.1976.), filozof. Gimnaziju završio u Zagrebu (1912.), nakon toga studirao na Sveučilištu u Leipzigu, gdje je slušao Wundta, Volkelta i Sprangera. Zbog rata prekinuo školovanje u spomenutom gradu i nastavio ga u Zagrebu, te 1921. doktorirao disertacijom "Spoznaja. Metodologički pokušaj s osobitim obzirom na problem očitosti". Usavršavao se u Berlinu. Godine 1922. imenovan nastavnikom na III. realnoj gimnaziji. Dopisni član JAZU od 1928. godine. Od 1929. do 1941. docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, od 1948. radio u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu kao viši bibliotekar, tri godine kasnije umirovljen. Godine 1958. izabran za izvanrednog, a 1961. za redovitog profesora na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Godine 1972. vratio se u Zagreb. U svojim se radovima ponajviše bavio spoznajnoteorijskim i metafizičkim te aksiološkim i estetičkim problemima. Djela: "Spoznaja i spoznajna teorije" (1926.), "Opravdanje vjere" (1933.), "Razvaline" (1964.), "Duševnost i umjetnost" (1976.).

Stjepan Mohorovičić (Bakar, 20.08.1890. – Zagreb, 13.02.1980.), fizičar, astronom, matematičar. Matematiku i fiziku studirao u Zagrebu (1908.-1912.) i Göttingenu (1912.). Srednjoškolski profesor u Bjelovaru, Koprivnici, Osijeku i Zagrebu i upravitelj vojnih meteoroloških postaja (1914.-1918.). Bavio se problemima iz više znanstvenih područja. Znanstveni rad započeo u seizmologiji nastavljajući se tako na temeljno otkriće svog oca Andrije. Razvio novu teorijsku metodu određivanja dubine potresa i dao prvu potvrdu postojanja Mohorovičićeva diskontinuiteta ("Gerlands Beiträge zur Geophysik", 1914.). Postavio teoriju o postanku Mjeseca tvrdeći da i Mjesec ima koru i Mohorovičićev diskontinuitet ("Astronomische Nachrichten", 1924; "Gerlands Beiträge zur Geophysik", 1927.) što je potvrđeno 1969. godine (projekt Apollo). Značajan broj njegovih radova posvećen je kritici i osporavanju Einsteinove teorije relativnosti. Izveo relaciju za crveni pomak spektralnih crta koje nastaju zbog djelovanja gravitacijskog polja zvijezda ("Annalen der Physik", 1927.) i predvidio vrlo veliku moguću gustoću svemirske tvari ("Zeitschrift für Physik", 1923.). Postavio vlastitu teoriju relativnosti. Njegov najvažniji znanstveni rezultat je prvo postuliranje pozitronija, vezanog stanja elektrona i pozitrona ("Astronomische Nachrichten", 1934.) čije je postojanje eksperimentalno dokazano 1949.-1952. Nazvao ga je electrum (skraćeno Ec). Znao je za pozitron prije Diracove teorije pozitrona. U matematici istraživao integralne jednadžbe Fredholmova i Volterrina tipa te Fredholmove determinante. Uveo jednadžbe četvrte vrste i dao njihova rješenja.