Zvonimir Črnko (01.08.1936. - 25.01.2008.), hrvatski glumac. Studirao je glumu na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu; 1962-66. član ansambla Zagrebačkoga gradskog kazališta "Komedija". Od 1961. glumio je na televiziji, postigavši veliku popularnost glavnim ulogama u igranim serijama Tu negdje pokraj nas (Berislav Makarović, 1965.) i Sumorna jesen (Zvonimir Bajsić, 1969.). Istaknuo se nastupima u TV dramama scenarista Ive Štivičića (Treba zaklati pijetla, 1961.; Apel, 1965.; Mokra koža, Spasavanje časti, obje 1966.; Pijetlov kljun, 1971.; Tamburaši, 1982., i dr.) u režiji Marija Fanellija, s kojim ostvaruje i ulogu Adama u osuvremenjenoj adaptaciji drame Miroslava Krleže Adam i Eva (1969.) te Leona u adaptaciji Tene (1975.) Josipa Kozarca. Prvu veću filmsku ulogu ostvario je, kao pjesnik Sergej Jesenjin, u britansko-francuskom filmu Isadora (1968.) Karela Reisza, potpisan kao Ivan Tchenko, a veće je uloge imao i u inozemnim filmovima snimanima u Hrvatskoj: u njemačkom vesternu po romanu Karla Maya Kralj petroleja (Der Ölprinz, Harald Philipp, 1965.) i talijansko-hrvatskome filmu Miklósa Jancsóa Privatni poroci, vrline javne (Vizi privati, pubbliche virtù, 1976.). U hrvatskoj kinematografiji glavne je uloge ostvario relativno kasno, u filmu Čovjek koga treba ubiti (1979.) Veljka Bulajića i u Izgubljenom zavičaju (1980.) Ante Babaje, a sporedne u Hranjeniku (1970.) i Seljačkoj buni 1573 (1975., također TV serija Anno domini 1573, 1979.) Vatroslava Mimice. Nastupao je i na radiju, istaknuvši se u dramatizacijama novela Anđeo Ranka Marinkovića (1965.) i Hrvatski bog Mars M. Krleže (1982.).
Saznajte više