Rezultati pretrage

Jean-Étienne Liotard (Ženeva, 22.12.1702. – Ženeva, 12.06.1789.), švicarski slikar i grafičar. U Parizu je prihvatio maniru rokokoa. Putovao Europom i boravio u Turskoj (1738–42), što se odrazilo u njegovu potonjem opusu s jakim obilježjima orijentalizma. Virtuozno se služio pastelom radeći žanr-prizore i mrtve prirode u duhu intimističkoga slikarstva J.-B. Chardina te dopadljive orijentalne motive i portrete bogatih naručitelja (Lijepa čokoladarica, 1744; Grofica od Coventryja u turskoj odjeći, oko 1749).

Juraj Krnjević (Ivanić-Grad, 19.02.1895. - London, 09.01.1988.), pravnik i političar. Završivši pravo, pristupio Radićevoj stranci na čiji je listi izabran za zastupnika. Početkom 1925. zatvoren kada je na HRSS primijenjena "Obznana", a 1928. postao glavnim tajnikom HSS-a. Nakon uspostave Šestosječanjske diktature 1919., po odluci stranačkog vodstva otišao je u emigraciju, boravivši uglavnom u Ženevi radeći na predstavljanju hrvatskog pitanja u zapadnim zemljama i pri Ligi naroda. Poslije sporazuma Cvetković-Maček 1939. vratio se u Zagreb, gdje je imenovan senatorom. Početkom rata, odnosno napadom Njemačke na Jugoslaviju, V. Maček ga delegira na mjesto potpredsjednika vlade Kraljevine Jugoslavije čime je postao i glavnim predstavnikom HSS-a u inozemstvu. U izbjegličkim je vladama ostao do 1943., oštro se suprotstavljajući srpskim političarima u obrani hrvatskih interesa. Nakon svršetka rata ostao je u emigraciji te je u suradnji s Mačekom organizirao stranačke podružnice HSS-a po čitavom svijetu. Ideološki je u potpunosti napustio jugoslavenski okvir za traženje riješenja hrvatskog pitanja okrenuvši se djelovanju za stvaranje nezavisne Hrvatske. Poslije Mačekove smrti 1964. preuzeo je dužnost predsjednika HSS-a na kojoj je ostao do kraja života.

Milostislav Bartulica (Kotor, 06.05.1893. - Zagreb, 20.01.1984), publicist i književnik. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Kotoru, pravo studirao u Grazu (1912.), književnost u Beogradu (1913./1914.), francuski jezik u Ženevi. Početkom 1913. s Tinom Ujevićem pokrenuo list "Ujedinjenje", gdje je objavljivao protudržavne članke, zbog čega je bio uhićen i zajedno s Ujevićem osuđen na zatvor u kojem je proveo četiri mjeseca. Godine 1913. emigrirao u Beograd, 1914. ušao u redove srpske vojske kao dragovoljac, pristupio Jugoslavenskom odboru u Nišu i zajedno sa Stevanom Galogažom i Vladislavom Fabijančićem (1915.) pokrenuo list "Jugoslavenski glasnik". Put srpske vojske s kojom se povlačio kroz Albaniju (1915.) opisao je u knjizi "Raspeće Srbije" (1917.). Sljedeće je godine otišao u srpski Pressbureau u Ženevu, a odatle u Antofagastu na poziv organizacije Jugoslavenska narodna obrana. Od 1916. do 1919. urednik lista "Jugoslavenska država" u Čileu. Nakon rata (1919.) vratio se u Zagreb, sljedeće godine izabran za tajnika Organizacije iseljenika u Zagrebu (do 1940.). Nakon ubojstva S. Radića prestao se baviti političkom publicistikom i posvetio se iseljeničkim problemima.

Julije Gazzari (Sutivanu na Braču, 21.12.1865. - Zagreb, 15.09.1934.), odvjetnik i političar. God. 1883. završio je gimnaziju u Splitu, a pravo diplomirao 1887. u Grazu, gdje se upoznao s Antom Trumbićem. Prvu odvjetničku kancelariju otvorio u Kninu, a od 1904. živio i radio u Šibeniku. Jedan je od prvih odvjetnika koji je svoje klijente branio na hrvatskom jeziku, što mu je pribavilo ugled borca protiv talijanštva. Ljeto 1914., zbog opasnosti od uhićenja, s obitelji pobjegao u Veneciju, gdje se pridružio Trumbiću, Supilu i drugim političarima koji će činiti jezgru Jugoslavenskog odbora (JO). Nakon službenog osnivanja JO kraće vrijeme boravio u Londonu, zatim, kao voditelj ureda Odbora (1917. - 1918.) u Ženevi, a poslije Rimskog kongresa (prvo otvoreno zalaganje za stvaranje samostalnih država na tlu Austro-Ugarske Monarhije) u travnju 1918., s D. Trinajstićem vodio je predstavništvo JO u Rimu. Boreći se protiv talijanskog iredentizma, dva puta je 1917. godine neslužbeno pregovarao sa talijanskom delegacijom, u srpnju u Zürichu te u prosincu u Londonu, gdje je zajedno sa Trumbićem pokušavao ublažiti talijanske zahtjeve i Londonski ugovor. Gazzari je bio jedan od tvoraca Ženevskog sporazuma, posljednjeg pokušaja JO da Pašićevoj velikosrpskoj politici suprotstavi načelo ravnopravnosti i federalizma (6-9.11.1918.). God. 1919. - 1920. član ekspertne etnografsko-povijesne sekcije delegacije kraljevine SHS za pregovore o granicama na pariškoj Mirovnoj konferenciji. Razočaran beogradskom politikom povukao se iz političkog života i do 1931. vodio odvjetničku kancelariju.