Rezultati pretrage

Stručna voditeljica Ustrojstvene jedinice 2 (stručni poslovi zaštite) Javne ustanove "Nacionalni park Krka".

Špiro Guberina (01.03.1933. - 27.11.2020.), hrvatski glumac. Kao gimnazijalac nastupao je u šibenskim kazališnim družinama, a 1949–53. u Narodnom kazalištu (danas HNK u Šibeniku). Studirao je glumu 1954–58. na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu (diplomirao 1970). Od 1959. do umirovljenja 1999. bio je član glumačkog ansambla HNK-a u Zagrebu. Kao karakterni komičar specifične dikcije i mediteranskog habitusa izniman je uspjeh ostvario u uprizorenjima Marina Držića i Ive Brešana – nagrađena izvedba Mačka u premijernoj postavi Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja (Teatar &TD, 1971). Nastupao je i u Gradskom dramskom kazalištu "Gavella", Gradskom kazalištu Komedija (nagrađen kao Peppino u Subota, nedjelja, ponedjeljak Eduarda de Filippa, 1974.) i Gradskom kazalištu Trešnja u Zagrebu, Kazalištu Marina Držića (npr. u naslovnoj ulozi u Vučistrahu Petra Kanavelića, 1982.) u Dubrovniku, na Splitskom ljetu i dr. Glumio je i manje uloge u više igranih filmova te davao glas u sinkronizacijama crtanih filmova. Dobio je Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo 2011. godine.

Pokrajina Dalmacija u vrijeme pripadnosti Kraljevstvu Italije sastojala se od četiri distrikta/okruga (distretti) - zadarski, šibenski, splitski i makarski, 17 kantona/kotara (cantoni) i 25 općina (comuni). U razdoblju Ilirskih Pokrajina (Provinces illyriennes) Šibenik je sjedište jednog od pet distrikata Dalmacije (zadarski, šibenski, splitski, makarski i hvarski). U sastavu distrikta Šibenik bila su tri kantona (Šibenik, Skradin i Knin) koji su bili podijeljeni na općine. Kanton Šibenik imao je šest općina od kojih je najnaseljenija bila Općina Šibenik. Ustrojena je Pravilnikom o organizaciji upravne vlasti u Dalmaciji 1806. godine (koji je stupio na snagu 1. siječnja 1807.), odnosno Naredbom o ustrojenju Ilirskih pokrajina od 15. travnja 1811. godine.

Stvaratelj je pravni sljednik Centra za poduzetništvo, kojeg je osnovala Šibensko-kninska županija u listopadu 1998. godine. Centar je započeo s djelovanjem 01. siječnja 1999. godine, a organiziran je kao društvo s ograničenom odgovornošću, u kojem se eventualno ostvaren profit ne isplaćuje vlasniku, već se zadržava i usmjerava u daljnji razvoj društva. U početku su osnovne aktivnosti bile iz područja poticanja poduzetništva, a s vremenom se započelo i s pripremom i provedbom regionalnih razvojnih projekata. Društvo je 2006. godine preimenovano u Regionalnu razvojnu agenciju Šibensko-kninske županije.

Od 1992. do 1997 godine djelovala je Županija Šibenska, koja je 1997. preimenovana u Šibensko-kninsku županiju. Njoj je 1997. godine pripojen nekadašnji Kotar Knin koji se od 1992. do 1997. godine nalazio u sklopu Zadarsko-kninske županije.

Ivo Brešan (27.05.1936. - 03.01.2017.), hrvatski književnik. Diplomirao jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1960. godine. Od tada je bio profesor u šibenskoj gimnaziji, a 1983. - 2002. umjetnički voditelj šibenskoga Centra za kulturu i Festivala djeteta. U književnosti se javio pripovijetkama i esejima; prvi dramski tekst Četiri podzemne rijeke objavio je 1970., a punu afirmaciju donijela mu je Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, praizvedena 1971. u zagrebačkom Teatru &TD. Dramski su mu tekstovi sabrani u knjigama Groteskne tragedije (1979.), Nove groteskne tragedije (1989.), Tri drame (1993.), Utvare (1997.) i Spletke (1997.). Brešan se s uspjehom okušao i kao filmski i televizijski scenarist (K. Papić, Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj, 1973., Izbavitelj, 1976., Tajna Nikole Tesle, 1980.; V. Bulajić, Obećana zemlja, 1986., Donator, 1989.; D. Marušić, Ptice nebeske, 1989.; V. Brešan, Kako je počeo rat na mome otoku, 1996., Maršal, 1999.). Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 2001. godine.

Tihomil Drezga (Šibenik, 10.12.1903. - Erie, Pennsylvania (SAD), 14.08.1981.), pravnik. Godine 1922. maturirao u Šibeniku, pravne i političke znanosti studirao u Parizu, gdje je i doktorirao 1931. godine tezom "Les Problémes Fondamentaux du Droit des Gens et la Cour Permanente de Justice Internationale". Od 1932. do 1937. kotarski sudac u Zagrebu i Đurđevcu, a od 1937. do 1941. odvjetnik u Zagrebu i Vrbovskom. Tijekom rata (1941.-1945.) radio u Ministarstvu vanjskih poslova NDH, kao pročelnik Pravnog odsjeka kojeg je i utemeljio. U tom je razdoblju opremio bogatu knjižnicu s djelima iz međunarodnog prava i diplomacije koja je 1945. prenesena u Ministarstvo vanjskih poslova u Beogradu. Istodobno s radom u Ministarstvu vanjskih poslova, radio je i kao profesor međunarodnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Nakon rata osuđen na zatvorsku kaznu koju je do 1947. izdržavao u Staroj Gradiški. Godinu dana kasnije uspio je ilegalno prijeći u Italiju, gdje je 1949. završio vatikansku knjižničarsku školu. Od 1952. do 1955. živio u Los Angelesu, 1955-1956. predavao na Alliance College u Cambridge Springsu (Pennsylvania), 1956.-1965. profesor na Gannon College u Erieu te od 1965. do umirovljenja (1969.) ponovno na Alliance College.

Godine 1967. osnovan je Arhivski sabirni centar u Šibeniku. Djelovao je kao Odjel Povijesnog arhiva u Zadru (kasnije Državnog arhiva u Zadru) do osnivanja Državnog arhiva u Šibeniku 2007. godine.

Karmelo Kursar (Šibenik, 15.07.1946.), hrvatski snimatelj. Diplomirao filmsko i televizijsko snimanje na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu (1981.). Filmom se bavi od 1970. radeći na Televiziji Zagreb i Akademiji. Od 1976. snimio je šest igranih i oko dvadeset dokumentarnih filmova te petnaestak televizijskih filmova i serija. Najčešće surađuje s redateljima J. Sedlarom (U sredini mojih dana, 1987.; U agoniji, 1997.), P. Kreljom i E. Galićem.

Osnovnu školu i gimnaziju završio u Šibeniku, a studij hrvatskog jezika i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Glumom se bavio kao amater te je od 1946. do 1953. odigrao pedesetak uloga i napisao dva kazališna komada ("Sve odjednom" i "I ja glasam"). Za vrijeme studija u Zagrebu osnovao je Klub šibenskih studenata.

Ukaz o osnivanju Mjesnog starješinstva Šibenika izdao je grof Raimondo Thurn obnašajući dužnost prvog gubernatora pokrajine Dalmacije u vrijeme prve austrijske uprave dana 29. siječnja 1798. godine. Mjesno starješinstvo Šibenik djeluje do kraja 1805. godine, a početkom 1806. godine Francuzi provode novu upravnu podjelu pokrajine Dalmacije.

Vincenzo Dandolo je 27. listopada 1806., na temelju Napoleonovog dekreta od 4. rujna 1806., izdao naredbu o uređenju sudstva u Dalmaciji kojoj je priložio Pravilnik o ustroju građanskog i kaznenog sudstva u Pokrajini Dalmaciji. Po ovom je pravilniku novo sudsko ustrojstvo trebalo započeti radom 1. siječnja 1807. godine. Prema navedenom pravilniku u organizaciji sudstva u Dalmaciji mrežu sudstva čine dvadeset i jedan pomirbeni sud (Giudici di pace), dva okružna prvostupanjska suda (Tribunali di prima Istanza), Prizivni sud (Corte d’ Appello), Revizijski sud (Tribunale di cassacione del Regno) te Trgovački sudovi (Tribunale di commercio). Upute o radu pomirbenih sudova Dandolo je izdao 14. prosinca 1806. godine zajedno s uputama za rad Kraljevskog odvjetnika i Glavnog kraljevskog odvjetnika. Mirovni suci sude u građanskim i kaznenim parnicama te mire zavađene strane u sporu. Za vrijeme francuske uprave od 1806. do 1809. godine na spisima je bio istaknut naslov naziva države Kraljevina Italija (Regno d’Italia), a od 1810. do 1813. godine u zaglavlju je istaknut naziv Ilirske Pokrajine (Provinces Illyriennes), a od 1815. do 1820. godine u doba Druge austrijske uprave nije bio istaknut naziv države nego naziv suda.