Rezultati pretrage

Prikupljanjem kamenih spomenika u Augustovu hramu tijekom prve polovine 19. stoljeća počinje stvaranje muzejske zbirke u Puli. Otkriće kamenih, keramičkih i metalnih predmeta u Nezakciju bilo je osnova za utemeljenje Muzeja starina (Museo d'antichità), odnosno Gradskog muzeja (Museo civico della città di Pola) 1902. godine. Njegovo je sjedište bilo u zgradi koje danas nema, na Usponu sv. Stjepana, nedaleko od Slavoluka Sergijevaca. Preseljenjem sjedišta Istarskog društva za arheologiju i zavičajnu povijest (Società istriana di archeologia e storia patria) i prijenosom dijela arheološkog inventara iz Poreča u Pulu, Gradski muzej spaja se s Državnom zbirkom kamenih spomenika i porečkim Provincijalnim muzejom (Museo Provinciale) u jednu muzejsku ustanovu pokrajinskog značaja pa je tako 1925. utemeljen Kraljevski muzej Istre (Regio Museo dell'Istria). Bogatstvo zbirki nametnulo je potrebu za novim prostorom pa je nekadašnja zgrada austrijske gimnazije, izgrađena 1890., prilagođena novim potrebama ovog muzeja, koji je otvoren za javnost 1930. godine. Muzej se nalazi na istočnom rubu prapovijesnoga gradinskog naselja i antičke kolonije Pole. Svečana antička Dvojna vrata (Porta Gemina), otvoreni lapidarij i park, put i široko stubište vode do glavnog ulaza u zgradu, iza koje se nalazi Malo rimsko kazalište. Ta je izložba, uz manje izmjene, bila dostupna javnosti do kraja Drugoga svjetskog rata, kada je za vrijeme angloameričke uprave većina predmeta prenesena u Italiju. Godine 1947. ova ustanova mijenja ime u Arheološki muzej Istre i u istom sjedištu kontinuirano djeluje do danas. Sustavnim radom i uz velike napore, nakon restitucije dijela arheološke građe iz Italije 1961., postupno je uređena muzejska zgrada i izrađena didaktičko-vizualna koncepcija cjelokupnog reprezentativnog muzejskog fundusa. Godine 1968. otvoren je preuređeni lapidarij u prizemnim prostorijama i hodnicima muzeja, a 1973. otvorene su izložbene dvorane prapovijesti na 1. katu te antičke, kasnoantičke i srednjovjekovne izložbe na 2. katu muzejske zgrade. Izložbene dvorane AMI-ja nadopunjavaju se novim nalazima s arheoloških lokaliteta Istre: prapovijesnih špilja, gradina i nekropola, antičkih gospodarskih kompleksa, građevina i groblja te sakralnih objekata ranokršćanskog i bizantskog razdoblja, vremena provale barbara i naseljavanja slavenskog življa u Istru.

Odluka o osnivanju Gradskog muzeja Nova Gradiška donijeta na sjednici Gradskog vijeća Nova Gradiška 25.11.1999.godine.

Godine 1952. u Zagrebu je osnovana Seljačka umjetnička galerija, koja od 1956. djeluje pod nazivom Galerija primitivne umjetnosti. Galerija je od 1959. godine u sastavu Gradske galerije suvremene umjetnosti, koja 1961. mijenja naziv u Galerije grada Zagreba (danas Muzej suvremene umjetnosti). Od 1994. godine, odlukom Sabora Republike Hrvatske, Galerija primitivne umjetnosti postaje Hrvatski muzej naivne umjetnosti. Ustanova je od samog početka organizirana i vođena prema strogim muzeološkim principima, pa se smatra prvim muzejom naivne umjetnosti u svijetu. U svom fundusu Muzej čuva više od 1600 umjetnina – slika, kipova, crteža i grafika, poglavito hrvatskih umjetnika.

Hrvatski povijesni muzej razvio se iz nekadašnjeg Narodnog muzeja, utemeljenog u Zagrebu 1846. godine. Smješten je u reprezentativnoj baroknoj palači Vojković-Oršić-Rauch na Gornjem gradu sagrađenoj potkraj 18 st. Palača je 1959. godine kao privremeno rješenje, dodijeljena Povijesnom muzeju Hrvatske. Njegovom integracijom Muzejom revolucije naroda Hrvatske, 1991. osniva se nova muzejska institucija - Hrvatski povijesni muzej.

Šezdesetih godina 20. stoljeća skupina starijih športskih djelatnika više je puta na sastancima Komisije za povijest športa Saveza za fizičku kulturu Hrvatske ukazivala na potrebu osnivanja športskog muzeja. Zahvaljujući prije svega vrijednim športskim djelatnicima Živku Radanu, Milivoju Radoviću, Ivanu Kalebu i Viktoru Šetini, 24. XI. 1977. godine u zgradi Fakulteta za fizičku kulturu, današnjem Kineziološkom fakultetu, uređen je u prostoriji od stotinu kvadratnih metara stalni postav Muzeja fizičke kulture Hrvatske. Formalni početak rada Muzeja vezan je uz rješenje Muzejskog savjeta Hrvatske iz 1979. godine, kojim je isti uvršten u Registar muzeja Hrvatske. Do 1980. godine rad Muzeja odvija se u okviru Katedre za sistematsku kineziologiju Fakulteta za fizičku kulturu, a od svibnja iste godine, odlukom Savjeta istog fakulteta, Muzej djeluje kao samostalna organizacijska jedinica Fakulteta. Od 1984. godine Muzejem rukovodi Zdenko Jajčević. Od lipnja 1988. godine Muzej se nalazi u Ilici 7., a 1996. preseljen je u Ilicu 13/I, u prostor veličine 118 m². Od 1990. godine, u skladu s društvenim promjenama, naziv ustanove je Hrvatski športski muzej. U Muzeju od 1995. radi Đurđica Bojanić kao kustosica, a od rujna 1999. Zrinko Grgić kao knjižničar. Svesrdnim višegodišnjim zalaganjem djelatnici Muzeja izvršili su sve predradnje koje su rezultirale registracijom Hrvatskog športskog muzeja 23. listopada 2003. godine. Osnivač je Republika Hrvatska. Tijekom dva desetljeća djelovanja Muzej je prihvatio od donatora i otkupio brojne pojedinačne predmete, zbirke i ostavštine. Uz sakupljanje i sistematiziranje građe, sudjelovao je u brojnim kulturnim akcijama, samostalno ili u suradnji s drugim muzejima. Hrvatski športski muzej sudjeluje u akcijama muzejskih pedagoga od 1996. godine, a djelatnici Muzeja priredili su od 1984. godine oko trideset izložbi. Objavljeno je i desetak brošura i knjiga te održana brojna predavanja. U suradnji s Hrvatskom televizijom proizvedeno je jedanaest polusatnih filmova: „Život i djelo Franje Bučara“ i filmovi posvećeni razvoju deset športskih grana u Hrvatskoj (atletika, biciklizam, boks, tenis, plivanje, nogomet, košarka, rukomet, vaterpolo i veslanje). Na svjetskoj izložbi olimpijsko-športskih maraka i dokumenata, održanoj od 25. III. do 6. IV. 1996. u Ateni povodom 100. obljetnice održavanja modernih olimpijskih igara, Hrvatski športski muzej nagrađen je zlatnom medaljom za izložbu „Olimpijski pokret u Hrvatskoj od 1896. do 1912. godine“.

Idejni začeci osnivanja Hrvatskog željezničkog muzeja sežu u 1966., kada je Zagrebačka željeznička uprava donijela odluku o osnivanju Željezničkog odjela pri Tehničkom muzeju u Zagrebu. Taj je pokušaj ostao neostvaren zbog nedostatka prostora i stručnih djelatnika. Deset godina poslije, 27. ožujka 1986., Željeznička uprava je u okviru matične kuće ponovno pokušala osnovati željeznički muzej, no ni taj pokušaj nije uspio. Početkom 1990-ih skupina zagovornika osnivanja željezničkog muzeja u javnosti istupa kao Inicijativni odbor. Članovi Inicijativnog odbora bili su prof. dr. Antun Bauer, Emil Bohutinsky, akademski kipar doc. dr. sc. Mladen Bošnjak, Čedomil Čavlina, dipl. ing., Franjo Fajst, insp. HŽP-a u mirovini i Ivica Paić, dipl. ing. Dana 19. ožujka 1991., odlukom Upravnog odbora Hrvatskog željezničkog poduzeća, osnovan je Željeznički muzej Hrvatske u Zagrebu, koji danas djeluje u sklopu HŽ Infrastrukture d.o.o. Odlukom Uprave HŽ-a od 20. svibnja 2001. muzej je preimenovan u Hrvatski željeznički muzej, pod kojim nazivom djeluje i danas. Podaci o osnivanju objavljeni su u Službenom vjesniku HŽP-a, br. 6/1991. Prema osnivačkoj odluci, izložbeni postav Hrvatskoga željezničkog muzeja trebao je biti oblikovan u radioničkim halama Tvornice željezničkih vozila Gredelj u Zagrebu, Trnjanska cesta 1, koje su sagrađene 1894. i kao takve rijetko su sačuvani rezervat industrijske arheologije te zaštićeni spomenik tehničke baštine. No, u tim prostorima još uvijek se odvija proizvodnja, pa se Muzej razvija u južnom dijelu TŽV-a Gredelj, kamo se ulazi iz Ulice grada Vukovara. Na toj lokaciji Muzej koristi otvoreni izložbeni prostor s ugrađenih dvjestotinjak metara kolosijeka te ukupno stotinjak četvornih metara zatvorenog prostora, od čega dio otpada na radni prostor, a dio na prostor depoa.