Rezultati pretrage

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima osnovana je Odlukom Županijske skupštine sukladno odredbi članka 76. stavak 1. i 4. Zakona o zaštiti prirode (NN br. 70/05). Započela je s radom 01.ožujka 2008. godine.

Početkom 19. stoljeća Brijuni su pod vlašću Austrijskog Carstva. Austrijski inženjer metalurgije, stručnjak za čelik i veliki vizionar Paul Kupelwieser 1893. kupuje Brijune u želji da učini nešto za „austrijski jug”. Neke od impresivnih intervencija učinjenih na Brijunima jesu oslobađanje otočja od malarije, čišćenje travnjaka od otpadnoga kamena iz kamenoloma, krčenje makije, pošumljavanje, izgradnja luke u koju se prije moglo uploviti isključivo tijekom plime, izgradnja vila i luksuznih hotela, bazena s grijanom morskom vodom, konjičkog trkališta te igrališta za tenis. Otvorena uma i uvijek spreman za nove ideje i projekte, Kupelwieser Brijune pretvara u eksperimentalni i inovacijski poligon pozivajući poznatoga lovca na divlje zvijeri Karla Hagenbecka. Hagenbeck ovdje otvara aklimatizacijsku stanicu za životinje iz tropskih krajeva i stvara mali zoološki vrt. Arheološka nalazišta, promatračnice ptica, farma nojeva, ugodne šetnice i brojni drugi sadržaji nadopunjavali su bogatu turističku ponudu otoka. Organizirani dolasci vlakom iz Berlina, Pariza, Beča, Venecije i Sankt Peterburga te prijevoz prvim putničkim brodom na dizelski motor učinili su Brijune još pristupačnijima i zanimljivijima europskoj eliti. Paula Kupelwiesera u upravljanju otokom naslijedio je njegov sin Karl. Iako od 1920. pod vlašću Italije, otočje ostaje u posjedu obitelji Kupelwieser. Nakon tragične smrti Karla Kupelwiesera i više pokušaja sanacije brijunskog gospodarstva, Italija 1936. u potpunosti preuzima cijeli posjed. Brijuni ponovno dobivaju sjaj svjetskoga ekskluzivnog ljetovališta. Tijekom Drugog svjetskog rata na Brijunima vlada zatišje, a na mjesto europske elite dolaze mornaričke snage. Na otok se prebacuje dio podmorničke škole sa Sicilije, a po kapitulaciji Italije 1943. na otočje dolazi njemačka vojska, zbog koje savezničke snage bombardiraju Veliki Brijun te razaraju njegova urbana i privredna dobra. Veliki Brijun oslobodila je u noći s 28. na 29. travnja 1945. Narodnooslobodilačka vojska, a dvije godine kasnije na otok stiže Josip Broz Tito. Od 1949. Brijuni djeluju kao rezidencija predsjednika Tita, u čije se vrijeme obnavlja i gradi, obogaćuju se flora i fauna te provode arheološka istraživanja. Važniji objekti izgrađeni u njegovo doba jesu Bijela vila i Vila Brijunka za smještaj stranih državnika. Novo ruho dobivaju stara zdanja s kulturnim sadržajima kao što su arheološka, prirodoslovna i etnografska zbirka te izložba kopija fresaka i glagoljičkih natpisa, a Brijuni postaju sjedište i središte razvoja druge Jugoslavije, Pokreta nesvrstanih i novije svjetske povijesti. Na Velikom Brijunu Tito je primio 90 državnika iz 60 zemalja, više od 100 predsjednika vlada te brojne domaće i strane umjetnike, među kojima su i Elizabeth Taylor i Richard Burton. Josip Broz Tito posljednji put boravi na otoku do 29. kolovoza 1979., kada odlazi u Havanu na Šestu konferenciju nesvrstanih. Od 1949. do 1983. otočje je bilo pod posebnim sigurnosnim režimom i nedostupno turistima. Brijunsko otočje proglašeno je nacionalnim parkom 1. studenoga 1983. Prvi izletnici na otočje dolaze u proljeće 1984. Danas Brijunsko otočje posjećuje oko 150.000 posjetitelja godišnje. Bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta omogućuje posjetiteljima Brijuna povratak prirodi i zakonitostima koje u njoj vladaju. Osim toga, otočje se može pohvaliti iznimno bogatom kulturno-povijesnom baštinom, kao i geološko-paleontološkim lokalitetima na kojima je pronađeno više od 200 otisaka stopala dinosaura.