Rezultati pretrage

Vitomir Bezjak je istaknuti kompozitor i ugledna društvena ličnost. Predstoji premijera njegove opere i u trenutku kada je izgledalo da će pravi trijumf okruniti jedan uspješan život, iskrsavaju nepredviđene teškoće. Na zahtjev nekih članova, sastaje se Savjet opere da odluči: da li će se Bezjakovo djelo pustiti u javnost ili ne, da li je to čisti plagijat ili originalno ostvarenje ? Dok čekaju kvorum, članovi Savjeta počinju voditi privatne razgovore i pred nama se odvija životna priča Vitomira Bezjaka ….

Ovo je priča o dvadesetogodišnjem radniku, koji jedno jutro odustaje od kretanja na posao, čime prekida životni tok koji sve više postaje siva kolotečina.Sa svojom djevojkom, studenticom iz bogate obitelji, uz pomoć filmske ekipe koja počinje snimanje filma o njemu, napušta roditelje, prijatelje i sve ostalo što je izgledalo sigurno i neizbježno. Odlazi u potragu za nečim novim. Filmska ekipa i drugi ljudi im na tom putu puno pomažu , ali s vremenom i radniku i studentici počinje rasti osjećaj pokusnih kunića, što stvara nesporazume u njihovom intimnom životu,do skora samo njima pripadajućem...

Nekonvencionalni mladić radničke provenijencije, zvan Budilica, iz protesta što ne može dobiti pristojno plaćen posao odluči odustati od ikakva zaposlenja te predočiti javnosti, pomoću filmskih kamera, svoj svakodnevni život, u čemu mu se pridružuje i njegova djevojka Jagoda...

Nekadašnji pripadnik internacionalnih brigada u španjolskom građanskom ratu i partizanski prvoborac, umirovljeni ambasador Vlado Milković u zagrebačkoj vili živi s djecom s kojom je izgubio pravi kontakt, ako ga je ikad imao. Njegova kći Miki morbidno se posvetila štovanju kulta pokojne majke, a u stanju nervne rastrojenosti pokuša samoubojstvo, sin Roni svira bubnjeve u rock grupi i upušta se u krađe automobila, a najstariji sin Mark ostvario je prestižnu karijeru kao liječnik, ali ima problema sa zahtjevnom suprugom pa od oca traži da mu posudi novac. Složenim obiteljskim odnosima u ambasadorovoj kući svjedoči majstor za centralno grijanje...

Plakat je u tri boje. Crnoj, bijeloj i crvenoj. U sredini plakata su dva lika, muškarac i ženska glava. U gornjem dijelu plakata unutar pet polja nalazi se pet likova iz filma/ portreti. Ispod njih su imena glumaca, redom: Fabijan Šovagović, Voja Brajović, Nina Erak, Željko Königsknecht i Inge Apelt. Tekst je špica filma. Na lijevoj strani plakata u gornjem se dijelu nalazi crveni list ispod kojega piše: ...Ako se grane osuše nešto sa korijenjem nije u redu...

Ljubica je žena mlađe sredovječne dobi koja živi u Zagrebu i radi kao logoped s gluhonijemom djecom. I sama ima malo dijete, dok joj je muž Drago, s kojim gotovo uopće ne komunicira, na radu u Njemačkoj. Igrom slučaja započne ljubavnu vezu s mnogo mlađim Zlatkom, izdankom imućne obitelji. Iako Zlatko nije opterećen malograđanskim nazorima svojih roditelja i Ljubica mu se iskreno sviđa, čini se da njihova veza nema budućnosti...

Kratki sadržaj 1: film Svjedoci nastao je po motivima romana «Ovce od gipsa» Jurice Pavičića, inspiriranog istinitim događajem iz 1991. godine, kada je skupina hrvatskih vojnika izvršila zločin nad srpskom obitelji. Svjedoci se sastoje od 3 priče, od kojih svaka počinje u istom trenutku ~ trenutku istrage ubojstva, a svaka daje novu vizuru onoga što se zaista dogodilo. Kratki sadržaj 2: Za vrijeme Domovinskog rata u Karlovcu tri hrvatska vojnika, Joško Gojo i Barić, revoltirani pogibijom Joškovog oca, njihovog suborca, krenu zapaliti kuću srpskog civila Jovana Vasića, kojeg sumnjiče za pomaganje četničkoj vojsci. Pogrešno misle da Vasić nije kući i kad se on pojavi na vratima, Joško ga ustrijeli, a Barić dokrajči rafalom. Prisiljeni su zarobiti Vasićevu kćer, svjedoka događaja. Nećkaju se da li je ubiti ili ne. Slučaj istražuju inspektor Vjekoslav Barbir i novinarka lokalnih novina Lidija, a Joškova majka i njegov stric, kirurg i gradonačelnik Matić, trude se zataškati slučaj. Odluče zatajiti stvari i Kreši, Joškovu bratu koji se vratio s fronte nakon očeve pogibije... Sadržaj: Joško (Krešimir Mikić), Gojo (Marinko Prga) i Barić (Bojan Navojec) skrivaju se u auto na glavnom karlovačkom trgu noću dok ne prođe kolona vozila Hrvatske vojske i nakon toga krenu automobilom; u pokrajnjoj kući u lijesu leži pokojni Joškov otac(Ivo Gregurević), a njegova majka razgovara sa stricem Matićem; Matić ode- Joško, Gojo i Barić parkiraju se kraj Vasićeve kuće; Gojo i Barić spremaju se zapaliti ju, dok Joško čuva stražu; iz kuće izađe Vasić i Joško puca u njega; Barić ga dokrajči rafalom- čuju se zvuci kola hitne pomoći; Gojo, Barić, Joško i Joškova majka (Mirjana Karanović) razgovaraju u kući Joškove obitelji; Gojo i Barić kritiziraju Joška koji je pogrešno mislio da Vasić nije doma; Joško pokaže majci djevojčicu (Melody Martišković), Vasićevu kćer, koju su zarobili i drže ju u podrumu (djevojčica se ne vidi)- ujutro policajci stoje ispred Vasićeve kuće, a u nju ulaze mrtvozornici s lijesom; iz kuće izađe inspektor Vjekoslav Barbir (Dražen Kühn), kojemu se obrati lokalna novinarka Lidija (Alma Prica); Joškova majka prolazi pokraj Vasićeve kuće i zastane- u kući Joškove obitelji Gojo kaže da bi mogli pustiti djevojčicu, a Barić i Joško mu to zabrane; inspektor Barbir ispred kuće o nečemu razgovara s čovjekom s psom (Vanja Drach) i nakon toga priđe kući iz koje izađe Joškova majka; ona kaže Barbiru da nitko iz njene kuće nije ništa vidio i da je danas sprovod njenog muža; ona se vrati kući i kaže trojici vojnika da će razgovarati sa stricem Matićem (Ljubomir Kerekeš), jer on može srediti- Joškov brat Krešo (Leon Lučev) dođe kući s linije fronte, a Joškova majka kaže Jošku, Goji i Bariću da ne uvlače Krešu u slučaj; Krešo sjedi ispred očevog lijesa- na groblju svećenik (Vedran Mlikota) vodi pogreb Joškovog oca; Barbir stoji sa strane i mahne Lidiji, a trojica vojnika ga sumnjičavo pogledaju; Joškova majka nakon pogreba kaže Matiću da treba s njim razgovarati- Matić u kući Joškove obitelji priča majci, Jošku, Goji i Bariću da se slučaj lako može zataškati i da će istraga brzo završiti; Joško ga pita što sa djevojkom- Matić ode, a Joškova majka kaže Goji da on, kao najstariji, "mora ovo riješiti"- Joško, Gojo i Barić sjede u kafiću; Gojo kaže da će on "to napraviti", odvesti je autom na liniju fronte i pucati; u kafić uđe Barbir i gleda ih; Gojo i Joško izađu iz kafića, a Barić svojevoljno ostane; Barbir izađe iz kafića, a Gojo i Joško, na Joškovo inzistiranje, u autu ispred kafića čekaju da im se Barić pridruži; u kafić uđe novinarka i obrati se vlasniku Ljubi (Predrag Vušović Pređo) za šankom; Barić izađe iz kafića- u Joškovoj kući noću sjede Joško i Joškova majka; Joško izađe i čuje se njegov uzvik:" Nećeš!" i pucanj- ujutro policajci stoje ispred Vasićeve kuće, a u nju ulaze mrtvozornici s lijesom; iz kuće izađe inspektor Barbir, kojemu se obrati Lidija; javni tužitelj (Tarik Filipović) u prolazu poruči Barbiru da mu donese zapisnik; u Vasićevoj kući Barbir govori Lidiji o zločinu i istrazi i kaže joj da svjedoka nije bilo; Lidija se ispričava Barbiru za nešto što se dogodilo prošle noći i napomene mu da Krešo danas dolazi; Barbir joj kaže da je sve u redu; Lidija uoči plišanog medu i Barbir joj kaže da Vasićeva kćer ne živi s njim- Lidija izađe iz kuće i izrazi sućut Joškovoj majci ispred kuće; susjeda (Helena Buljan) kaže Lidiji da Joškova žena živi sa kćerkom i nekim zastavnikom u Srbiji te da je Vasić kriminalac koji je švercao proizvode iz Mađarske; Lidija kaže da je mogao dovesti kćer preko Mađarske kući- Barbir razgovara s čovjekom s psom, koji ga kritizira jer istražuje ubojstvo Srbina dok hrvatski vojnici ginu; pokaže mu na kuću Joškove obitelji da bi mu istaknuo da je Joškov otac, hrvatski vojnik, poginuo; Barbir se približi kući i započne razgovor s Joškovom majkom- Barbir u parku razgovara sa švercerom (Slaven Knezović) o Vasićevim švercerskim aktivnostima- u mrtvačnici Lidija razgovara s patologom (Slobodan Milovanović) o tome kako je poginuo Vasić; on joj kaže da je zadnje što je Vasić jeo Čokolino- albanski slastičar (Rene Bitorajac) priča u slastičarni Barbiru da je Vasić imao mnogo neprijatelja jer se pričalo da je on "špija, četnik, da je slao donacije u Krajinu i da je preko vikenda išao u Knin i da tamo bije naše ljude u zatvorima"; slastičar je bio dužan Vasiću 2000 njemačkih maraka, ali kaže da to nije razlog da ga ubije i uputi Barbira na Ljubu, koji je bio Vasićev partner u švercu, otvorio kafić i počeo švercati bez Vasića, zbog čega je ovaj bio bijesan na njega- Barbir razgovara s Ljubom u kafiću; priprijeti Ljubi zatvorom zbog šverca i Ljubo mu ispriča da su trojica vojnika, jedan velike glave, jedan velikog nosa i jedan strašno ružan, spominjali Vasića u kafiću- u kafiću razgovaraju Joško (ima veliki nos), Barić (ima veliku glavu) i Gojo (ružan je); Joško priča o Vasićevim zločinima- Barbir priča javnom tužitelju o osumnjičenima i kaže da bi trebalo poslati zahtjev vojnoj policiji za istragu u 109. brigadi, smještenoj u Karlovcu; javni tužitelj kaže da to nije moguće i da 109. brigada sutra ide na liniju fronte- Lidija bijesna izađe iz redakcije, jer joj urednik nije dopustio da objavi članak o Vasićevom ubojstvu - Barbir hoda po Vasićevoj kući i prisjeća se razgovora s Lidijom u kući (dijelom se čuje samo zvučni zapis, a dijelom vidimo njihov razgovor; dio razgovora u kojem se Lidija ispričava Barbiru za nešto što se dogodilo prošle noći isprekidan je kadrovima Barbira i Lidije koji se noću u nekoj kući ljube, a Barbir prekida ljubljenje izjavom da mu je žena u komi); Barbir uoči plišanog medu, kojeg je prije uočila Lidija, i spremi ga u vrećicu kao dokaz- Barbir sjedi u bolničkoj sobi kraj svoje supruge u komi; medicinska sestra (Matija Prskalo) govori mu da treba stalno nešto pričati ženi- doktor (Sreten Mokrović) govori Barbiru da je operacija uzaludna, ali upućuje ga na doktora Matića, koji, iako je postao gradonačelnik, i dalje operira petkom- na groblju svećenik vodi pogreb Joškova oca; Barbir stoji sa strane i mahne Lidiji, a trojica vojnika ga sumnjičavo pogledaju; nakon pogreba Barbir zamoli Lidiju, Krešinu curu, da ga spoji s Matićem; u razgovoru joj još jednom napomene da Vasićeva kćerka nije bila u kući- Barbir dođe u Ljubin kafić (na pročelju piše LUXOR KINO, u interijeru su plakati za filmove "Prohujalo s vihorom" i "Sedmorica veličanstvenih"), pogleda Goju, Joška i Barića koji sjede, dođe do šanka i Ljubo mu očima pokaže na njih; Barbir se prisjeti trenutka kad mu je Joškova majka pričala da su u njenoj kući Joško i dvojica vojnika koji su donijeli leš Joškovog oca (vidimo tu scenu); Gojo i Joško odu iz kafića, a Barić ostane; Barbir izađe iz kafića- Matić i Barbir stoje kraj rendgenskih snimki Barbirove žene; prvo pričaju o mogućoj operaciji Barbirove žene, a nakon toga Matić govori Barbiru da nije pametno u vrijeme rata istraživati ubojstvo i da treba pričekati neka druga, bolja vremena; nakon toga mu kaže da će već sutra ujutro operirati Barbirovu ženu i kaže Barbiru da ovu noć prosjedi kraj svoje žene- Barbir sjedi kraj svoje žene; dođe Lidija, ali medicinska sestra zatvori vrata bolničke sobe pred njom; vrata se sama otvore- Barbir ujutro prolazi kraj kuće Joškove obitelji i vidi majku kako pozdravlja Joška koji se ukrcava u kamion i ide na frontu; tužna majka pogleda Barbira i uđe u kuću- Barbir u Joškovoj kući priča s Lidijom i kad dođu do dijela razgovora u kojem se Lidija ispričava Barbiru za nešto što se dogodilo prošle noći vidimo scenu u kojoj Barbir dolazi noću u redakciju na Lidijinu dojavu krađe; Lidija je odsutna mislima i ne odgovara na Barbirova pitanja; ispred Vasićeve kuće Lidija izražava sućut Joškovoj majci i kaže da Krešo dolazi danas; u redakciji Lidija kaže Barbiru da je odsutna mislima jer je Krešo ranjen i ne zna da li je živ; čuje se sirena za uzbunu, padne granata i Lidija se privije uz Barbira i zaplače, a on je pogladi rukom- Lidija u svojem stanu nestrpljivo čeka, a ispred kuće po kiši dođe Krešo i zviždukom pozove Lidiju; Lidija se spusti ispred zgrade i vidi da Krešo nema lijevu nogu; u stanu Lidija, potresena i ljuta, baci Kreši ručnik, ali on ga ne može prihvatiti, jer se drži na štakama; nakon toga ga napadne, jer njoj jedinoj nije rekao da je izgubio nogu, izbaci sve lijeve cipele iz ormara, zaplače i zagrli ga; Krešo joj kaže da mora ići - Krešo dođe doma, zagrli majku i pozdravi Joška; dok sjedi kraj očevog lijesa, prisjeća se njegove pogibije (Joško, Krešo, njihov otac, Gojo, Barić i ostali vojnici idu prugom, istrči žena (Marija Kohn) vičući da je Hrvatica, a iza nje istrči srpski vojnik koji zapuca; hrvatski vojnici zapucavši ubiju njega i ženu, a srpski vojnik prije toga pogodi Joškovog oca; dok Krešo sjedi pred lijesom, Gojo u pozadini priča Bariću da će se predati, a on negoduje- na groblju svećenik vodi pogreb Joškovog oca; nakon pogreba i razgovora s Barbirom, Lidija uđe u taksi u kojem je i Krešo; Krešo u taksiju kritizira Lidiju, jer istražuje ubojstvo srpskog švercera dok naši ljudi ginu; posvađaju se- u kafiću se Krešo pozdravi s ostalim vojnicima; prisjeća se razgovora s ocem na fronti (otac i Krešo sjede kraj nekog zida dok se iza čuje pucnjava i vide vojnici; otac priča Kreši da se njegovoj majci ne sviđa njegova veza s Lidijom i napomene mu da zbog toga on više ne razgovara s majkom)- Matić u kući Joškove obitelji priča s majkom, Joškom, Gojom i Barićem; Joško ga pita što sa djevojkom, a on im indirektno sugerira da ju treba ubiti i ode- Krešo nakon pogreba taksijem dođe majci u kuću, u kojoj Joško, Barić i Gojo potiho razgovaraju; majka ih pošalje vani i dok oni izlaze, Krešo naglas posumnja da se nešto dogodilo; u razgovoru majka kaže Kreši da Joško bez njega ne zna što radi te počne kritizirati Lidiju, njen odnos s Barbirom i njeno istraživanje ubojstva; - Gojo i Joško nervozni u autu čekaju Barića da izađe iz kafića; u kafić uđe Lidija i ispituje Ljubu o Vasiću; Barić joj počne pričati o Vasićevom ubojstvu i općenito o okrutnim ratnim uvjetima te u svojoj tiradi očaja natukne nešto o "maloj" i "garaži" (njegov monolog isprekidan je scenama njih trojice u ratu); Barić izađe vani, Gojo se zadere zapitavši ga gdje je dosad, a on se zagleda zamišljeno (umetnut kadar u kojem Gojo govori da će "on to napraviti"); Barić se vrati u kafić i stavi bombu u usta; Ljubo sakrije Lidiju iza šanka i bomba eksplodira; bijesni Joško zove šokiranog Goju da uđe u automobil i da krenu, ali Gojo ostane vani i Joško krene bez njega- nakon eksplozije (u pozadini su kola hitne pomoći) histerična Lidija pokušava upozoriti policajca (Rakan Rushaidat) na djevojčicu, dok Ljubo od njega traži potvrdu radi osiguranja kafića; - Barbir sjedi kraj svoje žene u bolnici; dođe Lidija da upozori Barbira na zarobljenu djevojčicu, ali medicinska sestra zatvori vrata bolničke sobe pred njom; vrata se sama otvore; Lidija shvati da je Barbirova žena mrtva i ode- Matić kritizira javnog tužitelja u njegovom uredu, jer je dopustio Barbiru da istražuje- Lidija zove iz telefonske govornice Krešu doma i kroz plač mu govori o tome da se Barić ubio i da će oni ubiti malu; Krešo shvati da se radi o Goji i Jošku (umetnuti kadrovi u kojima Krešo sluša njihove razgovore); Lidija mu spomene da je Vasić zadnje jeo Čokolino (umetnuta scena u kojoj Krešo gleda trojicu vojnika i iza njih kutiju Čokolina); Krešo kaže da će doći po nju- za vrijeme rata Joško i Krešo bacaju bombe kroz prozore kuća; Krešo nešto osjeti i kaže Jošku da ne baci bombu kroz jedan prozor; oni vide da se u kući nalaze srpski pop i gomila djece- Krešo se dere na Joška ispred njihove obiteljske kuće noću, a majka u kući sluša; Krešo, Gojo, Joško i Barić čuvaju dva srpska zarobljenika kraj jedne kapelice; Joško počne pišati po zarobljenicima, a Krešo ga izgrdi; Krešo ispred obiteljske kuće kaže Jošku da više nije mali i da ga više ne može čuvati; Gojo, Joško, Krešo i Barić sjede u kafiću i šale se pričajući o Krešinoj izgubljenoj nozi; Krešo uzme od Joška ključeve auta i kaže da će odvesti djevojčicu do mađarske granice, nakon čega Joško ode u kuću; Joško želi uzeti kipić iz kapelice, ali ga srpski zarobljenik upozori da je minirano; Joško sjedi u kući, a majka ga optuži da je umiješao Krešu; Joško pogodi kipić kamenčićem i mina eksplodira; Joško sjedi u kući; poslije eksplozije Krešo sjedi na zemlji, a ograda kapelice leži na njegovoj unakaženoj nozi; Joško izađe iz kuće, a vani je Krešo i djevojčica u autu; majka u kući sluša njihov razgovor; Joško pištoljem nanišani u djevojčicu, a Krešo stane ispred nje i kaže da će prijaviti Joška; Joško kaže: Nećeš!, ali nema snage pucati; Krešo odveze djevojčicu- Krešo dođe autom po Lidiju, koja stoji u telefonskoj govornici- Barbir ujutro izađe iz bolnice; prolazi kraj kuće Joškove obitelji i vidi majku kako pozdravlja Joška koji se ukrcava u kamion i ide na frontu- Gojo i Barić u kafiću pričaju o tome da li je žena, koju su ubili u akciji u kojoj je poginuo Joškov otac, bila Hrvatica (umetnuta scena: žena izlazi iz kuće i viče: Hrvatica!); Joško, koji sjedi kraj njih, počne pričati o Vasićevim zločinima i o tome da mu nitko ništa ne može- Joško i Gojo sjede u kamionu koji ide na frontu- u autu se voze muškarac i žena, koji liče na Lidiju i Krešu, i prolaze kraj mjesta gdje u tom trenutku Joško želi uzeti kipić iz kapelice- Joško, Lidija i djevojčica stoje kraj auta i gledaju izlazak sunca; kolona vozila koji idu na frontu zamiče iza krivine; djevojčica uhvati Krešu za ruku

Po povratku iz zatvora, Drago započinje ljubavnu vezu sa skromnom radnicom Zdenkom, čija je najbolja prijateljica kolegica s posla Jagoda. Potonja upozorava Zdenku da ne smije naivno vjerovati muškarcima, što se ubrzo i potvrdi. Drago, naime, još pati za bivšom suprugom Ninom, koja je ljubavnica imućnog Ivana, a za Zdenkom pati tvornički portir Jozo…

Student arhitekture Janko Vizek upoznaje na zadnjoj godini studija arhitekture djevojku Martinu. Njihova se ljubav odigrava između njegovog studentskog doma i elitne četvrti u kojoj ona stanuje s roditeljima. Njezin otac, direktor velikog građevinskog poduzeća, zapošljava budućeg zeta u projektnom birou svoje firme, koji je zbog neriješenih pitanja stanogradnje izravna suprotnost njegovim idealima o građenju humanijih i sadržajnijih gradskih prostora. Ne sviđaju mu se ni kolege, pasivni i korumpirani. Janko je pred dvojbom: osigurati udobnu građansku egzistenciju ili se boriti za ono u što vjeruje. Odabire potonje, gubi posao te s Martinom useljava u skroman stan u bespravno sagrađenoj kući. Tamo završava studij, rodi im se dijete, a on nalazi privremeni posao kao fizički radnik na rušenju bespravnih gradnji. Jednoga dana na red dolazi i kuća u kojoj on stanuje s obitelji…

Vitomir Bezjak je ´66. god. diplomirao na Muzičkoj Akademiji kao najtalentiraniji kompozitor. Neiskvareni je idealista koji svoj talent ne zna kapitalizirati u društvu kojim vlada korupcija i malograđanština. No život je odjednom počeo pokazivati i njegovo drugo lice. Oženio se imućnom udovicom, a zahvaljujući svom, mutnim poslovima sklonom, šogoru ubrzo postaje afirmiranim članom takvog društva baveći se svim i svačim samo ne i komponiranjem. Njegovo novo životno geslo sada je: «ako želiš skupljati med, ne mlati po košnicama». Okružen ljudima koji u njemu prvenstveno vide izvor vlastite materijalne koristi, malo po malo i sam postaje, kako će jednom jedan njegov kolega reći, poput zuba-«što se prije kvari, tim prije postaje zlatan». No premijerna izvedba njegovog dugo iščekivanog muzičkog djela, međutim, izbacuje na površinu golu istinu s kojom se nije lako suočiti. Bezjak je prazan, a to njegovo djelo nije ništa više od niza plagiranih, tuđih melodija. I on i njegovo društvo sada strepe od velikog fijaska, ali prekasno je da bi se od koncerta odustalo. Zadnji tonovi su odsvirani i autor je pozvan na binu. Pijan je i izgubljen, no pozivu se mora odazvati. Dočekuje ga šok. Gromoglasni pljesak publike i oduševljeno skandiranje: "Bravo maestro"

Plakat je u boji. U gornjem dijelu su navedeni glumci i autori filma te naslov. Ispod su glavni likovi iz filma. Muškarac stoji iznad žene i grli ju dok se gledaju u ogledalu. Na plakatu piše CANNES ´78.

Plakat je u boji. Podijeljen je u dva dijela od kojih svaki dio prikazuje scenu iz filma. Na jednoj sceni je puno likova okupljeno oko klavira. Na drugoj su prikazani muškarac i žena kako sjede za stolom. Oko njih ljudi. Iznad obiju scena je naslov filma, a u podnožju scena su imena glumaca i autora filma. na plakatu piše i CANNES ´78.

Početkom 1991, kad su vojarne u Hrvatskoj još u rukama JNA koja ne priznaje hrvatsku suverenost, na mali jadranski otok dolazi Blaž Gajski koji želi sina izvući iz tamošnje kasarne JNA. Stanje na otoku je vrlo napeto. Pripadnici lokalne vlasti opsjeli su vojarnu, a mještani ispred nje organiziraju priredbu s pjevanjem i recitacijama, želeći navesti zapovjednika kasarne, majora Aleksu, da se preda zajedno s vojnicima. Aleksa je međutim minirao skladišta u vojarni i prijeti da će čitav otok dignuti u zrak. Velikom upornošću Blaž Gajski oslobađa sina iz kasarne JNA.

Početkom 1991, kad su vojarne u Hrvatskoj još u rukama JNA koja ne priznaje hrvatsku suverenost, na mali jadranski otok dolazi Blaž Gajski koji želi sina izvući iz tamošnje kasarne JNA. Stanje na otoku je vrlo napeto. Pripadnici lokalne vlasti opsjeli su vojarnu, a mještani ispred nje organiziraju priredbu s pjevanjem i recitacijama, želeći navesti zapovjednika kasarne, majora Aleksu, da se preda zajedno s vojnicima. Aleksa je međutim minirao skladišta u vojarni i prijeti da će čitav otok dignuti u zrak...

U malom otočnom mjestu pronio se glas da se na otoku pojavio duh pokojnog maršala Tita. Stari partizani misle da bi ponovo moglo doći njihovo vrijeme pa mjesto navodne Titove pojave postaje hodočasničko odredište umirovljenih boraca. Gradonačelnik to želi iskoristiti u turističke svrhe, a policajac Stipan dobiva zadatak otkriti što je zapravo posrijedi...

Film SVEDOCI nastao je po motivima romana "Ovce od gipsa" Jurice Pavičić, Inspiriranog istinitim događajem iz 1991. godine, kada je skupina hrvatskih vojnika izvršila zločin nad srpskom obitelji. SVJEDOCI se sastoje od 3 priče, od kojih svaka počinje u istom trenutku - trenutku istrage ubojstva, a svaka daje novu viziju onoga što se zaista dogodilo.

Drago Krizmanić, diplomirani pravnik, oženjen, bez posla, dječjim je pištoljem opljačkao neki dućan, te zbog toga odslužio tri godine zatvora. U međuvremenu se sudski, ali ne i emotivno, rastao od Nine. Na putu iz zatvora, preko Zagreba u svoj rodni Osijek, odluči ostati u Zagrebu kako bi posjećivao bivšu ženu, ali i Zdenku, prostodušnu radnicu u tvornici cipela, koju je slučajno upoznao i uspješno šarmirao. To je, u stvari, priča u kojoj svaki od glavnih protagonista ima treću osobu za «alternativnu sreću»: Drago voli Ninu, a Zdenka mu je alternativa. Zdenka voli Draga, no grubi Jozo, portir tvornice u kojoj radi, njena je rezerva. Nina je emotivno vezana za Draga, no njen ljubavnik Ivan, vremešni funkcioner pred rastavom, nudi joj siguran i miran život. Nina se konačno odlučuje za Ivana. Drago iz ljubomore udari njenog odabranika te stoga ponovno završi u zatvoru gdje ga posjećuje vjerna Zdenka. Za sreću je potrebno troje.

Pri kraju studija arhitekture, mladić upoznaje djevojku čiji ga otac, direktor građevinskog poduzeća, zapošljava u svom projektnom birou.Ali na samom početku, mladi čovjek je stavljen pred dilemu: osigurati udobnu građansku egzistenciju, ili se boriti za ideale koji su u suprotnosti sa stavovima u poduzeću. Bira drugo, gubi mjesto i sa djevojkom se useljava u nesiguran stan. Završava studije, dobiju dijete i on se privremeno zaposli kao fizički radnik na rušenju bespravno podignutih kuća. Jednoga dana na red za rušenje dolazi i kuća u kojoj oni stanuju...