Merkur film. 1938. godina. BOCCACCIO Lica: Ćezare d'Este, vojvoda od Ferare – Albrecht Schoenhals; Franćeska, njegova žena – Gina Falckenberg; Petruća, pisar gradskog suda – Willy Fritsch; Fijamenta, njegova žena – Heli Finkenzeller; Kalandrina, izdavač knjiga i štampar – Paul Kemp; Bijanka, njegova žena – Fita Benkhoff; Bartolomeo, kapetan ferarske garde – Albert Flarath; Pija, njegova žena – Tina Eilers; Riko, vojvodin povjerenik – Ernst Waldow; Vrhovni sudac – H. H. Schaufuss; Đeronimo, trgovac ženskom modom: Helmut Weiss Režija: Herbert Maisch. Muzika: Franz Doelle Središte elegancije u Ferari je Đeronimov modni salon na trgu pred gradskim sudom. Na trgu vrve gomile naroda. Uz laskave riječi Đeronimo meće nešto fino i nježno u koš lijepoj Fijamenti, ženi gradskog sudskog pisara Petruća. Fijamenta nosi to da pokaže svome mužu u njegovoj pisarnici. I dok su se Fijamenta, Petrućo i Bartolomeo, kapetan ferareske garde, divili krasnoj Fijametinoj noćnoj košulji, bane u sobu vrhovni sudac. Iako je Petrućo brzo bacio sudske spise na košulju, da je sakrije, vrhovni sudac je ipak primijetio. Sada mu je jasno zašto nalazi na sudskim spisima ljubavne stihove svoga pisara. Bijedni Petrućo, koji u pjesničkom zanosu mrzi iz dna duše svoj podređeni i jednoliki rad, smišlja kako bi došao do novca da Fijameti kupi sve najljepše i najbolje. Uveče je kradom pošao štamparu Kalandrinu i ponudio mu svoje pjesme da ih izda. Nažalost, nije uspio. Ali lukavi Kalandrino, koji je i sam u neprilici, jer nema novaca da svojoj ženi Bijanki kupi haljine, ima divnu ideju: neka Petrućo pod izmišljenim imenom probudi one mnoge ljubavne afere, koje spavaju u zaprašenim sudskim spisima! Kalandrino će ih štampati i prodavati! Eto posla i zarade! Ko je Bokaćo? Ko piše one dražesne, drske, zaljubljeničke novele, koje drže cijelu Feraru bez daha? To pita cijela Ferara – žene i djevojke smješkajući se zaljubljeno, mladići očiju punih čežnje i vruće uzdrhtala srca, a muževi i očevi dršćući od pravedna gnjeva. Cio grad zahvatilo je ime Bokaćo kao neka groznica. - Bokaćo, iako te niko ne poznaje, mi samo tebe volimo, ti činiš da nam je svijet lijep! Vojvoda Ćezare, raskalašni gospodar Ferare, opet se upustio u galantnu ljubavnu pustolovinu. Noću pjeva uz lutnju pod balkonom svoje dragane: - Danas ću ti doći, lijepa Bijanka! Otvori vrata i budi mi milostiva! Danas ćeš biti moja, lijepa Bijanka! Nemoj da mi kažeš "ne", bićeš srećna! Pjevam ti svoju najljepšu pjesmu, usliši me, jer ova noć više se nikada neće vratiti! Danas dolazim kod tebe, o lijepa Bijanka! Pokloni mi ovu noć, koja nas usrećuje! Ali lijepa Bijanka ima muža – štampara Kalandrina, koji, doduše, štampa i izdaje novele tajanstvenoga Bokaća, ali se ipak buni kada se posljedice tih novela pojavljuju u vezi s njegovom lijepom i lakomislenom ženicom. Jedan trubadur bježi neprepoznat, ali njegova kapa ostaje na licu mjesta. Kapa je svojina jednog uglednog plemića. Jadni Kanadrino! Ali osveta je slatka. Bokaćova naredna novela prikazuje galantan doživljaj gospodara Ferare. Ko se to usudio? Ko je Bokaćo? Njega ne mogu da uhvate, ali zato hvataju njegova izdavača. Muž lijepe Bijanke odlazi u tamnicu. Novo imenovani sudac Petrućo, muž dražesne Fijamete, izriče nad otsutnim Bokaćom smrtnu osudu "in contumaciam". Ali Ferara voli svoga pjesnika i pjeva: - Bokaćo, samo ti znaš da obraduješ naša srca, jedino ti razumiješ nas žene, jedino ti, Bokaćo, umiješ da nam dočaraš ljepotu života i svijeta! Najednom se pojavljuje drznik, pjesnik i rugalac, prijatelj lijepih žena i neprijatelj muževa. Iskrsnuo je iznenada u tamnoj noći. Jedan bijeli ogrtač svijetli u parku, lice je pod maskom. Dražesna Fijameta, sva uzdrhtala od ljubavne čežnje, pada u njegov zagrljaj. Ali i Franćeska, lijepa žena vojvode Ćezara, grli neznana viteza ljubavi i pjesnika! Maske klikću i plješću, zanesene od raspojasanosti i ljubavi, kroz mlaku ljetnu noć. Osamljen paviljon kao da je stvoren za ljubavnu igru. Ljepotica koja u paviljonu čeka Bokaća najednom vidi pred sobom svoju vlastitu sliku i priliku! Zar ima dvije Fijamete? Dolazi Bokaćo. Bijeli ogrtač leprša kroz noć – ali u to se pojavljuje još jedan bijeli ogrtač! Zar ima dva Bokaća? Ko je onaj pravi od njih dvojice? Skidaju se maske. Pjesnik smješkajući se moli vojvodu za milost. I vojvoda smješkajući se dijeli mu pomilovanje: - Historija svijeta neće moći da kaže, da vojvoda od Ferare nije imao hrabrosti, da se nasmije onome što je Bokaćo imao hrabrosti da napiše! Narod Ferare klikće radosno svome knezu, ali i svome velikom pjesniku Bokaću, pjesniku smijeha i ljubavi. - Bokaćo, jedino ti znaš da obraduješ naša srca, jedino ti razumiješ nas žene, jedino ti, Bokaćo, umiješ da nam dočaraš ljepotu života i svijeta! - vidi zbirka prospekti do 1945.
Saznajte više