Rezultati pretrage

HAVAJSKA RUŽA (DIE BLUME VON HAWAI) Glazba: Paul Abraham. Najveća i najuspjelija opereta do sada. U glavnim ulogama: Martha Eggerth, Svertislav Petrović, Ernest Verebes, Baby Grey, Hans Junkermann Mala Suzana Lemond prodaje u nekom pariškom kabaretu cigarete. Ko bi rekao da se ona zapravo zove Laya i da u njenim žilama teče krv havajskih kraljeva. Ona sama nema niti pojma o tome, a još manje da ju stalno promatraju dva Havajca, koji ju namjeravaju vratiti u domovinu. To su princ Lilo Taro i njegov tajnik. Princ Lilo Taro je vođa havajskih prevratnika, pa kani nakon izvršenoga prevrata zasjesti na havajsko prijestolje i oženiti Layu. Američki ataše Stone zaljubi se jedne večeri u dražesnu prodavačicu. U toj ljubavi vidi Lilo Taro pogibao za sebe, pa lažnim brzojavom navede Stonea da otputuje u Washington. Stone napiše oprosno pismo Suzani, koje joj nije nikada došlo u ruke. Sada pristupe Havajci kao agenti Suzani, te ju angažiraju kao partnericu plesača Jim Boya za gostovanje na Havaj. Stone,već na putu za Ameriku, sazna da je brzojavka krivotvorena, pa slučajno na otvorenom moru pređe na drugi parobrod i tu na svoje iznenađenje nađe Suzanu, koja je putovala na Havajsko otočje. On je sav sretan što ju je našao, pa saznaje preneražen, da ona nije primila njegovo oprosno pismo. Nakon nekoliko dana stigne parobrod na Havaj, "biseru Južnoga Mora". Guverner otoka, Harrison, misli nadvladati prevratnike na jednostavni način, a to je da se njegova nećakinja Bessy uda za princa Lilo Taro, što se niti najmanje ne sviđa njegovom tajniku Buffyu, kojega odavna vežu ljubavne niti sa Bessy. Niti princ Lilo Taro nije ushićen ovim planom guvernera, jer za njega postoji samo jedna žena, koja mu je ravna, a ta je Laya. Suzana ne opaža opasnost, koja joj prijeti. Dolazi na vrtnu zabavu, koju je priredio guverner i tu ju nasilno odvedu u jedan napušteni kraljevski dvorac, gdje je sve pripravljeno za ženidbu. Princ vodi svečano Suzanu do prijestolja, a ona se ne brani, jer joj je princ rekao, da havajski narod želi nju za svoju urođenu kraljicu. Međutim su Harrison i Stone sve poduzeli da pronađu Suzanu. Sva američka posada pozvana je i na juriš zauzima kravljevski dvor. Harrison poziva Suzanu, da odbaci krunidbeni plašt, što ona odbija – jer je svijesna svoje dužnosti prema svome narodu. – Stone dobiva zapovijed da ju uhapsi. Kako mu je to nemoguće, biva sam uapšen. Tada oćuti Suzana, da ljubi Stonea i da tu ljubav ne može žrtvovati niti za slobodu svojega naroda. Lilo Taro je duboko potresen, ali kao plemenit čovjek ne može prisiliti Layu, da mu bude ženom. On joj daje slobodu i tim korakom gubi ujedno svako pravo na prijestolje. Stone čeka radi njegovog prestupa teška kazna, ali biva pomilovan i oženi Suzanu. Bessy, koja je sanjala da će biti kraljica Havaja, zadovoljava se veselim tajnikom Ruffy-em. - Avala film, 21.11.1933., vidi zbirka prospekti do 1945.

Astra film ima čast da vam prikaže LJUBAV NA DRUGI POGLED (EZ A VILLA ELADO) Glumci: Ernest Verebeš, Kabos Gyula, Turay Ida, Gozon Gyula, Csikos Rozsi, Somlo Istvan, Berky Lili Jeste li kada pokušali provaliti u svoj vlastiti stan? Ako jeste onda možete zamisliti kakav osjećaj je imao Dr. Hody, kada se kroz prozor ušuljao u svoju vlastitu vilu i našao se pred revolverom nekog potpuno nepoznatog čovjeka. Dr. Hody se nalazio na ladanju kod tetke Toni, čiji je bio jedini baštinik. Da bi mogla doći k njemu i njegova prijateljica Anni, a da moralna tetka ne posumnja u nešto, on dade oglas da traži tipkačicu i na taj oglas treba da dođe njegova prijateljica. Međutim su se na oglas javile mnoge djevojke i među njima jedna, koja je tražila odgovor na adresu … Hodyjeve vile. To je bio povod Hodyjeve provale u njegovu vilu, a vidjeli smo kakovo ga je iznenađenje dočekalo. No to još nije sve. U nepunih pola sata Hody sazna, da je vila obilno nastanjena. Tu su u prvom redu dva provalnika, jedan od njih ga je dočekao s revolverom, zatim neki Bubornjak, prijatelj Hodyjevog sluge, onda prijatelj tog prijatelja i konačno dražesna Terika, nećakinja Bubornjakova. Lopovi uzmu Hodyja u svoje kolo smatrajući i njega provalnikom. Hody doduše ima namjeru da brzo rastjera cijelo nezvano društvo, ali kad ugleda Teriku, odustane od te namjere. Nakon dva dana boravka već je potpuno zaboravio na svoju Anniku i odlučio da se zaruči sa Teirkom. Jedan od provalnika je međutim skovao genijalni plan. Našao je kupca za vilu, kanio od istoga uzeti novac i … nestati. Jedino mu je još potreban neko, tko će glumiti vlasnika. On tu ulogu povjeri svom "kolegi" Hodyju. Tako Hody dolazi u nevjerojatan položaj gdje treba da glumi sam sebe. On to s uspjehom izvrši, proda vilu i novac dade da se položi na njegov račun u banci – na najveće razočaranje provalnika. Anni je međutim stigla teti na imanje, tamo se zaljubila u tetkinog nadglednika i – udala se. Sad više niti Hodyju ne stoji ništa na putu njegovoj sreći – prodavši vilu i ruku Terike. - vidi zbirka prospekti do 1945.

NA LIJEPOM PLAVOM DUNAVU (AN DER SCHONEN BLAUEN DONAU) Režija: Friedrich Zelnik Osobe: Nadvojvoda Ignac – Hans Junkermann; Njegov ađutant – Albert Paulig; Grof Zirsky – Julius Falkenstein; Grof Oskar – Harry Liedtke; Grof Rudi – Ernst Verebes; Grof Kimir – Henry Bender; Grof Jaromir – Hans Albers; Postolar Standinger – Carl Platen; Urar Biegler – Arthur Kraussneck; Ravnatelj – Julius u. Szoreghi; Garderobijerka – Frieda Richard; Šegrt – Geza Weiss, Mizzi Standinger – Lya Mara - Metropol kino, 10.11.1926., vidi zbirka Stakić

SVADBENA NOĆ Glumci: Silvia – Lily Damita; Keri – Harry Liedtke; Sabien Pascal – Paul Richter; kneginjin ađutant – Ernst Verebes Kneginja Silvija od Montanije živi vrlo nesretno, jer njezin suprug – knez Lujo – ne brine se uopće za nju, već provodi svoj život u origijama sa svojim prijateljima i raznim ženama sumnjiva glasa. No naskoro umre knez Lujo i Silvija ostavi zemlju te pođe u Pariz. U Parizu tražila je zabave i raznode, da što prije zaboravi težak svoj život, što ga je provodila uz svog supruga. Na nekom plesu upozna pisca Sabiena Pascala, te za kratko vrijeme nađu se oni opet u nekom mjestu u bregovima. Ona nije mogla nikako da zaboravi lijepog i stasitog Sabiena, a i njemu je prekrasna Silvija ostala živo u pameti. Vrativši se u Pariz odluče oni, da sklope brak. No istog dana, kad su imali da se vjenčaju, dođe u Montanije general Krisn i javi Silviji, da mora da pruezme vlast u zemlji, pošto je stari knez umro. Ona se nećkala, no general joj prikaže, da je njena dužnost, da se vrati u zemlju i tako je spase od nemira, koji bi nastali kad bi prijestolje ostalo prazno. Silvija teškim srcem posluša generala i vrati se u Montaniju, a Sabien, vrativši se kući, ne nalazi više svoju ljubljenu. Silvija mora iz državničkih obzira da se uda za princa Keria, a Sabien, koji je pohitio za Silvijom, prispije baš dan prije svadbenih svečanosti. Silvija nastojala je, da zaboravi Sabiena, no sad se opet pojavio pred njom i stara je ljubav opet usplamtila. No ona više nije mogla da uzmakne, te obeća Sabienu, da će još zadnju noć prije vjenčanja provesti s njim. U noći nastane buna pred kneževskom palačom, no kad se Silvija pojavila na balkonu palače, masa se utišala. U isti čas čuo se hitac iz revolvera iz spavaonice Silvijine. General Krish pohita, da vidi, što se dogodilo i javi kneginji, da se neki buntovnik ušuljao u njene odaje i ondje se ustrijelio. - Balkan palace kino, 15.10.1927., vidi zbirka Stakić

VESELA KAVALERIJA (WENN DIE SOLDATEN….) Režija: J. i L. Fleck. Kompozicija i vrhovno glazbeno vodstvo: Willy Meisel. Tekstovi pjesama: Kurt Schwabach Osobe: Charlotte Ander, Ernst Verebes, Gretl Theimer, Paul Heidemann, Hermann Thimig, Oscar Marion, Jack Milong Munz Izdato je naređenje, da dragunski puk sjutra ujutro uz pranju glazbe podje u novi garnizon. Gospoda oficiri nisu baš oduševljeni, što će veliki grad morati zamijeniti nekim malim zabitnim gnijezdom. U toliko više žele da posljednje veče u velikom gradu lijepo provedu, a da bude ugodnije – u civilu. Najteže se dijeli od grada veseli poručnik Bob Willsdorf, osvajač ženskih srdaca, koji je upravo slavan radi svojih pustolovina i doživljaja. Na reduti, koju oficiri posjećuju, pobudio je veliku senzaciju ples neke mlade nepoznate dame s maskom, koja neće da oda svoj inkognito. Bobu se medjutim čini da je to njegova nekadanja ljubav. Puci i bez premišljanja ode u njezinu garderobu. On je obuhvati i poljubi, no za odgovor dobije vruću zaušnicu. Još mu je uspjelo da vidi njeno lice, ali prije nego se posvema snašao ona je već nestala. Nepoznata plesačica bila je Tilly, kćerka generala von Plesova, koja je mjesto na sat pjevanja otišla na redutu. Za kaznu šalje ju otac u provinciju tetki Anastaziji i kojeg li slučaja, upravo u novo garnizonsko mjesto dragunskog puka. U malom gradiću dočekuju dragunski puk s pravim oduševljenjem, to jest žene se vesele što u gradić dolaze toliki stasiti vojnici i oficiri, dok su muškarci u strahu za krepost svojih kćeri i žena. Već prvi dan preoblači se Bob u civil i ide u potragu za nekakovom pustolovinom. Na ulici sastane se on s Tilly i prateći ju dodje na bezobrazan način i u kuću njezine tetke Anastazije. Kad se on u neprilici predstavi kao Dr. Werner iz Beča, dočeka ga tetka, koja si neprestano umišlja da je bolesna, kao neki spas. Ona ga odmah odvuče u svoju sobu i zahtijeva da ju odmah pregleda. Bob ne zna što će, no konačno se ipak snadje, pregleda ju i prepiše joj alkohol kao jedini lijek. Osim toga nadoda da će ju češće morati posjećivti, jer da je bolest teške naravi. Bob ima sada prilike da se svaki dan sastaje s Tilly i izmedju njih dvoje razvije se ljubav. Medjutim jedne noći počini Bob opet neki prestupak i bude radi toga kažnjen sobnim zatvorom. Njega to medjutim ništa ne smeta, on se obuče u civil i odlazi Tilly u posjet. U to vrijeme došao je u garnizon general Plesoy, koji hoće da razgovara s poručnikom Willsdorfom radi narednih trka. Ali Boba nema u sobi i nitko ga ne može nigdje pronaći. Komandant garnizona je u velikoj neprilici, ne zna što će, ali situaciju spasava Bobov posilni Niki, kojemu je uspjelo da nadje nekoga tko će igrati ulogu bolesnog Boba. Konačno u pravi čas, nakon nekoga vremena, stiže sam Bib i neugodna situacija je riješena. Drugo jutro priča general Tilly, da ju je zaprosio poručnik Bob Willsdorf. Tilly neće ni da čuje za kakovog poručnika, nego priznaje ocu da je već napola zaručena s nekim civilistom. Dakako da se nakon kratkog vremena saznaje da su Dr. Werner iz Beča i proučnik Willsdorf jedna te ista osoba i sreća mladog para je neizmjerna. - vidi zbirka prospekti do 1945.

U srijedu 12 siječnja i četvrtak 13 siječnja 1938. prikazuje komediju BRAČNO PUTOVANJE UZ POPUST (HOCHZEITSREISE ZU 50%) Režija: Stefan Szekely U glavnim ulogama: Ernest Verebes, Irene Agay, Georg Denes, Mimo von Dely Budimpeštanski filmski šlager na njemačkom jeziku. Pjesme. Smijeh. - vidi zbirka prospekti do 1945.

ČIKOŠ BARONESA Režija: J. i L. Fleck. 100% njemački tonfilm s pjesmama, plesom i dijalogom. Po istoimenoj opereti od Fritza Grunbauma i Georga Jarno. Glazba: Georg Jarno, Schmidt Boelke i Otto Stransky. Pan film Osobe: Terka – Gretl Theimer; Grof Rutkaj – Paul Vincenti; Marušić – Albert Paulig; Kamilo – Ernst Verebes; Jola Jola - Berthe Ostyn; služavka – Camila Hollay Ergela Marušić slavna je na daleko i široko radi svojih konja, a i radi svoje vlasnice mlade i lijepe baronese Terke, koju svagdje dapače i u gradu zovu, radi njezinih jahačih sposobonisti Čikoš baronesa. Sutradan imaju opet da se održe svakogodišnje slavne trke "čikoša" – sa svih strana stižu prijave i medju njima pismo susjednog vlastelina grofa Rutkaja, koji piše da se javlja za trke, da je potajni Terkin obožavatelj i da mu je baš radi toga žao što će joj sutra morati da odnese pobjedu. Terka je bijesna. To joj se nije još nikada dogodilo, nitko joj nije pisao tako bezobrazno pismo, nitko se još nije usudio izreći, a kamo li napisati pomisao da će odnijeti pobjedu ergeli Marušić. Ali ona nema dugo vremena da o tome premišljava. Još naveče mora biti kod svoje tetke i ujaka, koji sa svojim sinom, mladim i veselim poručnikom Kamilom stanuju u Budimpešti. S tempom od stotinu kilometara juri ona u grad. Ona već znade zašto su je pozvali. Hoće naime da je zaruče. Na veliko začudjenje svojih rodjaka pristaje Terka na zaruke. Samo brzo – vrlo brzo – mora sve da ide, jer u svakom slučajui hoće ona ujutro da bude na svome imanju. Trka – konji – to je za nju važnije od muškaraca. Terka ne zna tko je njezin odabranik, ali kad slučajno sazna da bi imala da podje za grofa Rutkaja uzavri njezina krv. Nikada ne bi ona mogla da podje za tog mrskog čovjeka, koji joj je pisao tako ironičko pismo. Bez premišljanja vraća se ona odmah kući. Trke, sve je spremno za start, govori su izrečeni, no u zadnji čas javlja se još jedan jahač – grof Rutkaj – inkognito – kao običan čikoš. I tada dogodi se nešto što se nije dogodilo nikada otkako se na imanju Marušić priredjuje trke "Čikoša" – pobjedjuje naime grof Rutkaj, a ne konj ergele Marušić. Mladi pobjednik bude pozvan na zabavu, koja se priredjuje tom prigodom i svatko je zapanjen njegovim otmjenim nastupom i ponašanjem. On sjajno zabavlja društvo i Terka počinje osjećati, da joj se taj čovjek svidja. I kad joj on još u momentu najveće zabave pjeva tango pjesmu "U snu ljubih usne tvoje", ona je sigurna da ga ljubi. Medjutim malo po malo Terka dodje na misao da bi ovaj čovjek, koji se izdaje za čikoša mogao biti sam grof Rutkaji ne osjeća za čudo prema njemu mržnju. Ona je što više sigurna da je on grof Rutkaj, ali to ne odaje. Drugog jutra Terka izjavi želju da bi htjela da ode grofu Rutkaju da mu se lično zahvali na konju kojega joj je ovaj poklonio po svojem čikošu. Rutkaj je u neprilici, jer ne može voditi Terku samom sebi, ali Terka ne popušta i oni krenu autom na put. Putem ih zadesi bura i oni moraju da se sklone u grofov lovački dvorac. Dvorac je pust, služinčadi nema i Terka pomisli da ju je Rutkaj hotimično doveo onamo da je kompromitira tako da joj ne bi preostalo ništa drugo nego da se uda za njega. Ona mu to kazuje i u lice, grof se na to uvrijedi i oni se rastanu uljudno, ali hladno. Terka je naskoro uvidjela da je Rutkaju učinila krivo i pokajala se za to. Dan za danom piše mu ona pisma i šalje mu pozive na razne zabave. Ali on ne dolazi. Njegov je ponos uvrijedjen i on ne može ljubljenoj ženi oprostiti tešku uvredu. Konačno Terka, kad vidi da joj ne preostaje ništa drugo, odlazi sama k njemu i jedan poljubac miri mladi pari spaja ga zauvijek. - 21.01.1932., vidi zbirka prospekti do 1945.

MAJČICA (KLEINE MUTTI) Režija: H. Kosterlitz. Glazba: N. Brodsky. Produkcija: Joe Pasternak –Universal film Osobe: Marie Bonnard, majčica – Franciska Gaal; Berkhoff – Otto Walburg; Alexander, njegov sin – Fried. Benfer; Aukcijonator – Huszar-Puffy; Robert – Ernst Verebeš; Nanette – Annie Rosar i Baby Bandi Marie Bonnard je odgojena u sirotištu, gdje vlada željezna disciplina i strogost morala. Jednog dana povjeri joj pretstojnica da kupi neke stvari u gradu. To je prva prilika da Marie izlazi u grad bez pratnje, bez kontrole, i ona je neopisivo sretna. Na svom putu susrela je neku ženu bijedna izgleda, koja u ruci nosi malu bebicu. Tjerana znatiželjom, Marie pođe za tom ženom, te opazi kako ona položi dijete na stube jedne velike zgrade, a zatim bježi dalje. Marie trči do bebice. U tili čas se otvaraju vrata i jedna ruka povuče u kuću Marije zajedno s bebicom. Ta je kuća, naime – nahodište. Glavni liječnik, dakako, ne vjeruje Marinu priču i ona dobija dokument da je "njeno" dijete primljeno u brigu. Nije čudo da Marie, sva uzbuđena poslije ove avanture, kupuje umjesto naloženih stvari – dječje čarapice. Pretstojnica sirotiša je, dakako, silno uzbuđena i preneražena, a njena se sumnja potvrđuje, kad naiđe u Marinoj sobi na dokument nahodišta. Marie bude sramotno protjerana. Sva žalosna i tmurna nastoji da nađe sobu. Ali uzalud. Bez kapare ne dobija nigdje sobu. Tada opazi kako ljudi iznajmljuju stanove u hotelu, bez ikakve kapare. To je učinila i ona. No, na njenu nesreću opazio je to slučajno direktor nahodišta, koji preneražen, da djevojka koja može sebi da dozvoli skupi apartman, ostavlja dijete u nahodištu, vrati bebicu "majci". Marie je očajna. Nema ni rođaka, znanaca, prijatelja. Jedina joj je pomoć sobarica u hotelu, Nanette, koja čuva dijete, dok ona polazi u potragu za poslom. Nakon raznih maleroznih i komičnih pustolovina dobija Marie konačno angažman kao agentica za "štaubsaugere". Ali ni poslije nedelju dana napornog nastojanja nije joj uspjelo da proda ni jedan aparat. Konačno se odluči za silu. Ona provaljuje u kuću bogatog Berkhoffa i njegovog sina, te saspe na pod golemu količinu prašine i pepela, da poslije pokaže odlična svojstva svog aparata. No, ispostavilo se da Marie nije posve upućena u baratanje, te napravi još veće smeće i nered. Napokon je Alexander vodi u kupaonicu. U međuvremenu je Berkhoff imao žestoku debatu sa svojim sinom, komu predbacuje skupe žene i rastrošan život. Alexander ga konačno umiri obećanjem da će otsada štedjeti. Baš u taj čas izlazi iz kupaonice Marie. Berkoff je sada bijesan, jer je uvjeren, da se radi opet o prijateljici svoga sina. U hotelu su stvari također pošle nizbrdice. Kod Nanette je otkrivena bebica i bude otpuštena. I Marie mora da se iseli iz hotela, te nalazi skromno utočište kod Nanette. Sutradan je namještena kod nekog aukcionatora, komu pomaže da licitiranim stvarima nabija cijenu. I tu je prati nesreća. Za vrijeme licitacije se toliko zagrijala, te nije primjetila, da je njen konkurent Berkhoff već davno odustao, a aukcionator mora bijesno da izruči licitiranu figuru svojoj vlastitoj namještenici. Sada nastaje pravi haos. Berkhoff je bijesan na Marie, isto tako i aukcionator, a i Alexander. Nakon mnogih komičnih i originalnih zapletaja otkrije stari Berkhoff Marinu bebicu i misleći da je to dijete njegovog sina, tjera Alekxandra da oženi Marie. Stari Berkhoff je, naime, silno sretan što je postao "djed". Pošto i Alexander već davno ljubi Marie, njihovoj sreći ništa ne stoji više na putu. Samo Marie mora obećati Alexandru da neće starom otkriti tajnu nahočeta, kako mu ne bi razbila jednu lijepu iluziju. - Avala film, 08.07.1938., vidi zbirka prospekti do 1945.

U srijedu 4. prosinca 1935. RDJAV SVRŠETAK – DOBAR POČETAK (ENDE SCHLECHT – ALLES GUT) Režija: Fritz Schulz. Glazba: Nikolaus Brodsky U glavnim ulogama: Szoke Szakall, Ernest Verebes, Roszi Barsony, Tibor v. Halmay Ovaj film prikazuje još nevidjene solo plesove Roszi Barsony, duete Halmay-Barsony pa opet Verebes-Barsony, te konačno vrhunac komike plesni duet Halmay-Verebes. Ako se hoćete zabavljati, ne propustite pogledati ovu muzičku šalu, jer ćete pri tom zaboraviti sve brige. - vidi zbirka prospekti do 1945., vidi i zbirka Stakić

SRCE ŽELJNO LJUBAVI (MEIN HERZ SEHNT SICH NACH LIEBE) Režija: Eugen Thiele. Fotografija: Guido Seeber. Ton snimio: Emil Specht. Glazba: Leo Leux Osobe: Dr. Hans Agery, odvjetnik – Johannes Rieman; Antun Heberlein, šef ureda – Max Adalbert; Gerda, njegova kći – Marianne Winkelstern; Fritz Heberlein, njen bratić – Ernst Verebes; Elly Wallis, njena prijateljica – Trude Berliner; Iduna Liebreich, vlasnica panziona – Senta Soneland; Assessor Gehring – Paul Horbiger; Gospodjica Sauerzapf – Margarete Sachse; Portir – Kurt Lilien Poslovi mladog odvjetnika idu slabo. Šef ureda Heberlein u velikom je strahu da ne izgubi mjesto, dok konačno ne dodje na dobru misao. Profesor Calvari, novi grafolog, čijim se je sposobnostima svašta pripisavalo, bio je predmet svakodnevnog razgovora u gradu. Medju njegovim mnogobrojnim mušterijama bila je i Gerda, ljepušasta kći Heberleina. Tako je to došlo: Jednog dana upozna se Gerda sa Agertyem ne rekavši mu svoje ime. Na jednoj športskoj priredbi, oni se opet sastanu, ali Gerda zamoli svoju prijateljicu Ellu – koja je takodjer prodavačica, da ju zove gospodjica Frankenstein, filmska glumica iz Beča i da ju tako predstavi. Elli udvara mladi Assessor Gehring, a Agerty ne čuje i nevidi ništa osim Gerde. Gerda nezna kako da se spasi iz te situacije i neće više da se sastane sa Agertyem, koji je tako uporan, te potraži Ellu drugi dan u dućanu da dozna Gerdinu adresu. Gerda se hoće sakriti, ali je bilo kasno. Ella opet spašava situaciju, da je to samo jedna vježba za nastup u nekom filmu. Ella, Gerda i Agerty opet su skupa u jednom otmenom lokalu, te kada je glazba za ples svirala najnoviji šlager Mein Herz sehnt sich nac Liebe Gerda hoće Agertyu sve da prizna, ali u pol rečenice izgubi hrabrost, tko može toj nesretnoj djevojci još pomoći? Moguće grafolog Calvari, misli njen otac. Grafologu ne ide samo Gerda, veći Ella i Agerty. Ella da dozna tko je njen odabranik a Agerty? Tko zna što njega tamo tjera? Tu zagonetku rješava Heberlein, jer je on, a nitko drugi taj grafolog, koji je sa ovom originalnom idejom htjeo da spasi sebe i da podigne opet posao svoga šefa. To mu je i uspjelo, a osim toga usrećio je dva mlada para. - Avala film, vidi zbirka prospekti do 1945.

ZA DUŽINU NOSA (UM EINE NASENLANGE) Režija: Dr. Johannes Guter Glumci: Siegfried Arno, Lucy Englisch, Ernest Verebes Hans Dampf, raznosač novina, ima odavna želju da si dobavi jedan bicikl i kad mu to konačno slučajno uspije, sastane se on sa svojim starim drugom Renzom, koji je postao slavni biciklista i koji se upravo vratio iz Amerike. Renz se s Dampfom srdačno pozdravi i na rastanku utisne mu u ruke snop dolara. Za te novce kupi se Renz novo odijelo i ode u selefonsku čeliju da se presvuče. Nakon njega dolazi u čeliju Lilly, koja je nazvala svog nevjernog barskog miksera Teddya. Lilly nalazi u čeliji novčarku s posjetnicom Renza i misli da je Dampf slavni biciklista. Dampfu godi što Lilly misli da je Renz, on se i dalje izdaje za biciklistu i ugovori s Lilly, koja se medjutim posvadila s Teddyjem, sastanak. Pravi Renz medjutim treba da trenira za naredne šestdnevne trke, ali namjesto toga on se radije zabavlja s plesačicom Marion. Njegov menager je zbog toga očajan i on zamoli Dampfa da smeta neprestano ljubavnom paru tako da Renz i Marion ne bi nikada ostali sami. Dampfu to isprva uspjeva, ali konačno ga Renz istjera napolje. Dampf se medjutim i dalje sastaje s Lilly. Šestodnevne trke su u toku i budući da je Marion prema Renzovoj želji neprestano prisutna to Lily mora paziti na njezin stan. I Dampf prisustvuje trkama, no kako čezne za Lilly, odlazi da je posjeti. Lilly ga prima u Marioninom stanu i kaže Dampfu da je stan njezin.U medjuvremenu dolazi Bumsdorf, stari Marionin prijatelj. Kako mu nitko ne otvara, to on pokuša da udje kroz balkon. Lilly ga drži za provalnika, obavještava policiju i Bumsdorf bude konačno uhapšen. U večernjim novinama čita Marion o provali u svoj stan. Ona juri kući i sada opet dolazi Bumsdorf koga je policija već pustila na slobodu. Bumsdorf ne pušta Marion od sebe i ona ne zna kako da ga se riješi. Renz je nervozan što nema Marion i Dampf mora opet da spašava situaciju. On mora da dovede Marion pod svaku cijenu na trkalište. Njemu to dakako lukavštinom i uspije i on ponosno vodi Marion u stadion. Lilly je vidjela Dampfa zajedno s Marion i kako još uvijek misli da je Dampf Renz, to drži da joj se iznevjerio. Za to odlazi i ona na trkalište dabi oboje mogla promatrati. Na trkama se dogodila senzacia. Renz se je srušio, no nije teško ranjen. Dampf, koji se je smjestio na krovu Renzove kabine, opazi Lilly i da ga ona ne bi prepoznala omota si glavu povojima, oblači prijateljev dres i kad ga Lily ugleda drži opet da je on Renz. U taj čas dolazi menager Lachmeier. I on ga drži za Renza i smjesti ga na bicikl da bi mogao voziti nekoliko zadnjih okruga. Dampf upire sve sile i uspije mu da konačno pobijedi i to za dužinu nosa. Renza slave kao pobjednika, a Dampf tužno razmišljava o svojim stradanjima. Najednom dolazi Lilly, koja ga počne tješiti i koja usprkos toga što on nije slavni biciklista, pristaje da mu bude ženom. - vidi zbirka prospekti do 1945.

ĐAK PROSJAK Prema istoimenoj opereti od Millockera. Režija: I. L. Fleck U glavnim ulogama: Harry Liedtke, Maria Paudler, Ernest Verebes, A. Esterhazy Vječni studenti Simon Rymanovicz i Jan Janicki neprestano su u novčanoj krizi i zato je Simon oduševljeno primio predlog Jana, da sabiru po trgu krumpire i da ih prodaju. I uspjeli bi, da ih u odsudnom momentu redar nije pokupio i odveo sa sobom. Pukovnik Ollendorf našao je za shodno, da ih na dva mjeseca pošalje u tvrđavu na promjenu zraka. Pukovnik pozvao je kontesu Lauru sa obitelju na ples u Casino, nadajući se tamo osvojiti srce Laurino. I Simon je htio na ples, uz pomoć Jana uspije mu da pobjegne iz zatvora. Međutim se pukovniku desio mahleur, umjesto da osvoji srce lijepe Laure osjetio je svu težinu njene nježne ručice na svom licu. Kontesa uvređena pođe kući, ali je putem sretne grupa maskiranih veseljaka, koji ju odvuku na ples u vijećnicu. Slučaj združio je Lauru i Simona zajedno. Međutim je pukovnik odlučio osvetiti se Lauri. U tome mu je trebao pomoći Simon i Jan, koje on predstavi u društvu kao bogatog kneza i njegovog tajnika. Ali Simon i Jan ozbiljno se zaljube i vidjevši, da bi mogli Lauru i njenu sestru Branislavu dovesti u neugodan položaj, odluče pobjeći, ali budu ulovljeni i moraju nastaviti glumom uloge, koju im je pukovnik namijenio. I došao je veliki dan. Ples u Casinu, gdje je pukovnik htio dokončati svoju osvetu. Međutim je Simon bio brži. Uspjelo mu je, da nadmudri pukovnika, a kakav je svršetak, vidjet ćete u kinu. - Metropol kino 23.02.1928., vidi zbirka Stakić

HUSARI PLEŠU 100% njemačka tonfilmopereta iz kazališnog života Napisao: Jane Bess i Fred Sauer. Režirao: Fred Sauer. Glazba: Willy Engel-Berger Osobe: Turi Weidinger – Oskar Karlweis; Greta Mahr – Friedl Haerlin; Pepi Pieper – Gretl Theimer; Poručnik Joži – Ernst Verebes; Pukovnik pl. Vidanisch – Albert Paulig Emco-film Često puta osvojio je slavljeni tenor Turi Weidinger, srca svoje publike. Danas pjeva posljednji puta, jer sutra nastupa vojnu vježbu. Njegovi budući drugovi vesele se tome, a ponajviše poručnik Joži. Turi je stup operete. Uspjeh operete bez Turija ne može se ni zamisliti. To znadu svi, a osobito njegov direktor. No nije samo direktor, koji je ražalošćen, već i lijepa Greta Mahr, Turijeva partnerica, koja ga ljubi i stoga nastoji, da ga ovu večer zadrži samo za sebe. Direktor operete, zahvalan je Turiju za polučene pune blagajne, te da mu se oduži, poziva njega i njegove drugove na oproštajni banket. Uboga Greta, vjeruje u njegovo obećanje, da će pobjeći sa banketa i pohrliti k njoj, da zajedno provedu noć, no dobro raspoloženje i šampanjac učinili su, da je Turi zaboravio svoje obećanje, što više pada u zagrljaj lijepe subrete Pepi Pieper, a njegovi mu drugovi tom prilikom čestitaju na zarukama. Turi je pijan i shvaća to ozbiljno. Već je šest sati u jutro, kad li se Pepi sjeti, da njen zaručnik mora nastupiti vojnu dužnost. Turija, odjevenog u fantastičnoj husarskoj uniformi, otpreme autom pred kasarnu. U ovoj opremi zateče ga pukovnik, očita mu bukvicu i spremi ga u zatvor. Rano u jutro hrli Pepi sva sretna svojoj prijateljici Greti Mahr, i ispriča joj sretnu novost, t. j. da se je sa Turijem zaručila. Greta je zdvojna, jer je ona Turijeva žena, no morali su to tajiti, jer je kazališni ugovor zabranjivao Turiju ženidbu. Turi, otreznivši se, naziva Gretu telefonom, da joj se ispriča, što nije došao, no ona glumi uvrijedjenu, i prijeti rastavom braka. Turi zdvaja i ispriča cijeli dogadjaj svome prijatelju poručniku Jožiju, koji ga izazove na dvoboj, jer je Pepi njegova ljubav, no saznavši da su Greta i Turi već davno muž i žena, obeća mu pomoći. Joži se uputi do Grete, ispriča joj zdvojni položaj Turija, na što ona pohrli u kasarnu, gdje ga ne nadje, jer je Turi u isto vrijeme pobjegao iz zatvora, da podje k njoj, da joj se usmeno ispriča. Šarmantnoj umjetnici kakova je Greta, niti Turijev pukovnik ne može da odbije molbu, posjetiti pritvorenika, tim više što je i sam pukovnik preduboko zagledao u njene lijepe oči. Greta je ipak toliko lukava, da ne oda ništa o svom braku sa Turijem, već se izgovara, da dolazi u ime Turijeve žene. Tom prilikom priča mu i o strašnom paragrafu koji zabranjuje tenoru ženidbu. Turija nema u njegovoj sobi, a niti u čitavoj kasarni – pukovnik bjesni – a Greta strahuje za svog lakomislenog muža. U taj čas bane u sobu pukovnika kazališni direktor i nastoji da pod svaku cijenu oslobodi Turija vojne vježbe, jer za njega nema odgovarajuće zamjene. Greta je brzo shvatila situaciju i nagovori pukovnika, da otpusti Turija samo onda, ako direktor paragraf o ženidbi u Turijevom ugovoru križa. Kad se Turi povratio u kasarnu i začuo, da ga pukovnik traži pomislio je da je sve svršeno, no nekoliko časaka kasnije iznenadi ga radosna Greta, koja mu saopći da je slobodan i da je direktor pristao da briše nesretni paragraf. "Tako, a sada podjite Vašoj supruzi", reče mu pukovnik, a Turi zagrli Gretu riječima: "Na zapovijed, ovo je moja supruga". - vidi zbirka prospekti do 1945.

LJUBAV JE SVEMU KRIVA Manuskript: W. Wassermann i W. Schlee. Režija: Johannes Meyer. Glazbeno vodstvo i kompozicija: Arthur Guttmann. Tekstovi pjesama: Ernst Neubach Osobe: Ona – Martha Eggerth; On – Hermann Thimig; Dvorski meštar – Hans Junkermann; Poručnik – Ernst Verebes; Pjevačica – Hilde Koller Sistem tonskog snimanja: Tobis Klang film Princesa Kristina živi u Schonbrunnu, ali budući da je moderna djevojka, to se neprestano buni protiv ukočenog ceremonijala. Ona drži da kao svako drugo ljudsko biće ima pravo na svoj vlastiti život i zato neće ni da čuje da bi se udala za princa od Luneburga kojeg su joj drugi odabrali za muža. Jednog dana ode princesa sama, pješke i bez pratnje u posjet svojoj bivšoj sobarici Mariji da je pita što bi učinila da se riješi muža kojeg ne pozna i kojeg ne voli. Marija joj savjetuje da kaže dvorskom meštru i dvorskoj dami da je od bilo kakovog Poldija dobila dijete, pa da je onda neće siliti da podje za princa od Luneburga. Na povratku od Marije ugleda princesa dvorsku kočiju i da se sakrije, skoči brzo u prvu kočiju pokraj koje se nalazila. Nakon nekoliko časaka udje u kočiju jedan elegantni gospodin. Princesa se najprije s njime svadi, no kasnije se primiri i zapita ga tko je on. Nepoznati gospodin neće da dade odgovor i Kristina mu nakon oduljeg ispitivanja izvadi iz džepa posjetnicu s imenom "Poručnik Brandl". Nekoliko časaka nakon toga oni se rastanu. Kristina se vraća u Schonbrunn i prema Marijinom savjetu saopći dvorskom meštru i dvorskoj dami da će dobiti dijete. Kad je oni nakon toga pitaju s kime, ne zna Kristina što da keže i spomene prvo ime koje joj je palo na pamet i to "Poručnik Brandl". Neznanac je medjutim saznao da nepoznata djevojka s kojom se upoznao nije nitko drugi nego princesa Kristina. U stanu pravog poručnika Brandla – jer nepoznati se gospodin ne zove Brandl – vlada velika uzrujanost. K Brandlu je naime došla njegova zaručnica, kazališna subreta, a on spava. Njoj ne uspijeva da ga probudi, jer Brandl je došao tek pred nekoliko sati kući i to potpuno pijan. Tek kad dodje jedan prijatelj koji mu javlja da ga svuda traže i da se mora prijaviti dvorskom maršalu, probudi se Brandl teškom mukom, obuče se i ode u dvor. Dvorski maršal primi Brandla veoma ljubezno i počne mu bez ikakovog uvoda tumačiti kako ne može princesu Kristinu uzeti za ženu i predloži mu konačno da se i dalje sastaje s Kristinom, samo da svakog dana bude sve hladniji dok ga ona ne ostavi. Brandl ne razumije od svega toga ni riječi, ali ne može rastumačiti nesporazumak, jer dvorski meštar misli da je on kavalir pa da neće ništa priznati. Konačno saopći još dvorski meštar zaprepaštenom Brandlu da će postati kapetanom, ako dobro obavi zadaću i da će se iste večeri sastati s princesom u "Praterhofu" u loži broj 6. Brandl ode iz dvora i nekoliko časaka iz njega dolazi nepoznati gospodin kojeg je Kristina upoznala i koji nije nitko drugi nego princ od Luneberga. Princ dolazi tobože da pita dvorskog maršala za neki savjet i tom prilikom čuje od same princese koja ne zna da je on u blizini, da ona neće za njega, princa od Luneberga, niti čuti. On medjutim odluči da će se boriti za svoju sreću i za Kristinu u koju se je već zaljubio. Kristina odlazi na sastanak u Praterhof, tvrdo uvjerena da će tamo naći neznanca s kojim se je ujutro upoznala. Njezino je razočaranje medjutim ogromno kad joj k stolu pridje sasvim nepoznat čovjek, ali kako iz druge lože promatraju dvorski meštar i dvorska dama, to joj ne preostaje ništa drugo nego da toga nepoznatog pozove da sjedne i da se s njime tobože dobro zabavlja. Princ od Luneburga saznao je za Kristinin sastanak, a upoznao je takodjer i Brandlovu zaručnicu. Zato on dodje s Brandlovom zaručnicom takodjer u Praterhof. Kristina ga vidi i bijesna je što je nastradala, ali ne zna što da učini. Nakon toga razvije se čitav niz zapletaja, dok se konačno ne nadju zajedno princ i Kristina, te Brandl i njegova zaručnica. Princ i Kristina se zabavljaju do jutra, ona još uvijek ne zna tko je on i odluči da ode s njime bez obzira na to što je on i tko je on. Zato je njezina sreća još veća kad sazna da je on princ od Luneburga protiv kojeg se toliko borila, a kojeg je ipak ne znajući tko je, toliko ljubila. - Pan film, 01.05.1934., vidi zbirka prospekti do 1945.

U četvrtak 03.12.1936. MALA KATARINA Režija: Hermann Kosterlitz Uloge: Franciska Gaal, Hans Holt, Hans Olden, Otto Walburg, D. Poole, Paul Morgan, E. Verebeš i Fritz Imhoff. Sudjeluju još: najbolji jazz pjevači svijeta, slavni Comedian Harmonists Nikada Franciska Gaal nije bila tako ljupka, tako nezgrapna i graciozna, zdepasta i šarmantna, naivna i rafinirana kao u ovom sjajnom filmu. Jedna romantična, moderno-idilična filmska priča, koja pozlaćuje sivu svagdašnjicu. Virtuozna gluma Franciske Gall u ulozi koja joj savršeno pristaje. - vidi zbirka prospekti do 1945.

MARKIZA POMPADOUR Napisali: Dr. Willi Wolf i Hans Rameau. Muzika: Eduard Kunnecke, Rudolf Nelson i Robert Stolz. Režija: Dr. Willi Wolf Osobe: Markiza Pompadour – Anny Ahlers; Gaston de Meville – Walter Jankuhn; Gospođa Estrade – Ida Wust; Kadet Marcel de Clermont – Erast Verebes; Ljudevit XV, francuski kralj – Kurt Gerron; Melange, sekretar markize – Wilhelm Bendow; Dvorski bankar Cerf – Max Ehrlich Po ulicama Pariza pjevaju se šaljive pjesme o kralju Ljudevitu XV. i njegovoj ljubovci markizi Pompadour. Njihov autor, mladi plemić Gaston de Meville, bude uapšen. Na saslušanju prizna on, da nije protiv kralja, nego samo protiv markize, ali ga ipak osudje na smrt. Ovom saslušanju prisustvuje i markiza Pompadour. Na nju je mladi pjesnik proizveo dubok utisak i stoga naredi, da ga dovedu pred nju. I Gastonu se je svidjela markiza. Kad je kralj i pokraj intervencije markize potvrdio osudu, odluči markiza Pompadour, da spasi Gastona. Ona ga pod imenom de Moreau postavi za nastavnika vojne akademije u St. Cyru. Ministar Manrepas intrigira protiv markize. Njemu izgleda nevjerojatna vijest, da je Gaston pobjegao, i pokušava, da dokaže markizinu nevjeru. Ali markiza Pompadour je uvjerena, da je Gaston spašen. Ona ga posjećuje u St. Cyru i odabere za svoga partnera na velikoj svečanosti u Versaillesu. Teško da je ikad bilo idealnijih ljubavnika od markize Pompadour i Gastona. Oni marljivo vježbaju za svečanost, a sa svakim novim sastankom raste njihova ljubav. Jedan od pitomaca vojne akademije, Carcel de Clermont, da bi obmanuo svoje drugove kako je on ljubavnik markize, uvlači se u njezinu spavaću sobu, gdje ga markiza otkrije i protjera. Ali Gaston krivo shvaća njihov razgovor i misleći, da se u sobi nalazi ljubavnik, u očajanju bježi s dvora. Nekoliko dana nisu nigdje mogli naći Gastona.Markiza je nesretna. Ali na dan svečanosti povrati se njezin ljubvnik, uvjerivši se, da mu je markiza vjerna. U Versaillesu održava se sjajna zabava. Otmjeni gosti su oduševljeni, osobito kralj. Ali njegovo oduševljenje pokvari ministar Manrepas svojim otkrićem, da je Gaston zapravo na smrt osudjeni de Moreau. Kralj prekida zabavu – svi strepe pred skandalom, ali Ljudevit XV. oprašta markizi, Gastona imenuje guvernerom nekog udaljenog otoka, a kažnjava ministra Manrepasa. - Jugo film, 09.10.1933., vidi zbirka prospekti do 1945.

POKLADNA VILA (FASCHINGSFEE) Prema čuvenoj Kalmanovoj opereti Die Faschingsfee. Manuskript: Rudolph Oesterreicher. Scenario: Rudolph Oesterreicher i Adolf Lantz Režija: Hans Steinhoff Osobe: Aleksandra – Anny Ahlers; Ataše Grevelingen – Walter Janssen; Alfred - Ernest Verebes; Victor Ronai – Victor de Kowa; Grof Meredit – Julius Falkenstein; Sluga Mathias – Szoke Szakall; Xaver – Harry Halm Jedne pokladne noći u kojoj barun Fredy časti svoje društvo, a najviše svoju prijateljicu Loru, u bohemskoj kavani Zlatni papagaj, te noći sjedi Victor Ronai kod kuće iz dva razloga: prvo jer nema novaca, a drugo, jer hoće da zaradi prvu nagradu na natječaju kojega je raspisao grof Meredit. Nagradni odbor zaista odluči da nagradu podijeli Victoru i javi mu to odmah po slugi. Victor je silno veseo radi te sretne vijesti i polazi Zlatnom papagaju da se zabavi. Tu je našao sve u vrlo veselom raspoloženju osim Lore koja je srdita što nije došao njen prijatelj barun Fredy. Fredy je u silnoj neprilici, jer mora da te iste večeri prati svoju kuzinu groficu Aleksandru u društvo kod Aleksandrinog zaručnika grofa Grevelingena. Grofica Aleksandra pristane da Fredy stane usput kod Zlatnog papagaja i da ode umiriti svoju prijateljicu, ali kad ga dugo nema polazi sama u lokal da ga potraži. Ovamo je došao grof Meredit, koji u želji za zabavom, počne napastovati Aleksandru. U njezinu obranu ustane Victor Ronai, koji se posvadi s Mereditom ne znajući da od njega ima da dobije veliku nagradu. On Meredita izazove na dvoboj, preda mu svoju kartu i kad Meredit vidi tkoje on, izjavljuje javno da mu neće podijeliti obećanu nagradu. Aleksandra želi da popravi ovu nezgodu i preko Fredyja predaje Ronaiu – tobože u ime grofa Meredita – nagradu od deset hiljada Mk. Victor priredjuje veliku svečanost na koju poziva sve svoje prijatelje i grofa Meredita. Ovaj traži od njega razjašnjenje i kad uvidi da je Ronai zapravo postupao kao kavalir vraća Fredyju 10.000 Mk. Cijelo društvo je radi ove zgode vrlo uzbudjeno i kad dodje Aleksandra, nastaje još veća zbrka. Cijeli zapletaj postizava kulminaciju dolaskom Aleksandrinog zaručnika Grevelingena, koji se čudi što svoju zaručnicu nalazi u takovom društvu. Victor sada saznaje tko je njegova Pokladna vila, posvadi se zatim s Aleksandrom, no kasnije se nakon očajanja od nekoliko dana opet s njome pomiri. Grof Grevelingen povlači se diskretno i vraća Aleksandri riječ vidjevši da ona ne ljubi njega nego drugoga. - 12.02.1934., vidi zbirka prospekti do 1945., vidi i zbirka Stakić

VELIKA ČEŽNJA (DIE GROSSE SEHNSUCH) Režija: Stefan Szekely. Glazba i tekst: Fridrich Hollander, Rudolf Eisner, Karl Brull Osobe: Eva van Loe – Camilla Horn; Režiser Hall – Theodor Loos; Paul Wessel – Harry Frank; Režiserov azistent Mopp – Paul Kemp; Carla Marventa – Berthe Ostyn; Mary, Evina prijateljica – Irma Godau; Fridericus Rex – Karl Platen; Betty Amann, Elga Brink, Anny Ondra, Maria Paudler, Olga Čehova, Paul Heidememann, Walter Janssen, Franz Lederer, Fritz Rasp, Hans A. Schlettow, Jack Trevor, Liane Haid, Camilla von Hollay, Charlotte Susa, Gustav Diessl, Karl Huszar Puffy, Fritz Kortner, Harry Liedtke, Walter Rilla, Luis Trenker, Conrad Veidt, Ernst Verebes, Lil Dagover Snimanje u tonfilmskom ateliru. Fridrich Veliki svira frulu. Podne prekida snimanje, te se glumci i statisti žure u kantinu. Medju ostalima sjede ondje Hans Schletow, Elga Brink i Luis Trenker u živahnoj zabavi.Užurbana dolazi mlada, zgodna statistica Eva van Loe da progovori nekoliko riječi sa svojim zaručnikom, mladim komparsom Paulom Wesselom. Ona naime radi u jednom drugom atelieru u kome snima poznati režiser Hall neki film. Hall snima upravo veliku kabaretsku scenu sa Carlom Marventom u glavnoj ulozi. Ali nije s njom zadovoljan. Dolazi do svadje i režiser joj predbacuje da nije dorasla svojoj roli. Tom prilikom upadne Hallu u oči Eva van Loe. Ovaj pogled osokoli Evu i ona nagovori Halla, no ovaj se samo nasmiješi kad je razabrao dabi ona željela igrati ulogu stara. Conrad Veidt medjutim, koji dolazi baš u taj čas misli da je Eva novi star. Eva odlazi zbunjeno i Hall objašnjava Veidtu njegovu zabludu. Dok se u garderobi Anna Ondre veselo slavi rodjendan mlade glumice, traži Hall u birou ateliera medju brojnim fotografijama zamjenu za Marventu, kojoj je uzeo ulogu. Kad nije ništa zgodnog našao, pošalje manuskript Evi s pozivom da slijedećeg jutra dodje na pokusnu snimku. Eva sva zbunjena i sretna dolazi na to pokusno snimanje i nakon malog nesporazumka odigra svoju scenu tako da dobije svoju ulogu partnerice Fritza Kortnea. Novim svojim položajem otudjila se Eva od čovjeka kojega ljubi, pa je što više jednom došlo izmedju njih i do ozbiljnoga riječkanja. Njezina nesreća toliko ju je potresla da je prigodom jedne večere kod Halla bila sasvim duševno slomljena. Hallu uspije ipak da je umiri. Vrlo brzo postala je iz male statistkinje velika filmska diva o kojoj se svuda govori i piše. Jednoga dana ustvrdi neki kompars da je Eva došla do svog položaja samo zato jer da ima odnošaj s Hallom. Paul navali na njega, baci ga na zemlju i poleti u Evinu sobu. Eva se upravo sprema za veliku revijsku scenu, koja se ima snimati pred predstavnicima štampe. Paul joj dobaci da je izmedju njih sve svršeno i nestane prije nego ga je prestrašena Eva mogla pravo razumjeti. Ona poleti ipak za njim, no ne smije žrtvovati svoju karijeru radi ljubavi i da mora nešto žrtvovati za svoje buduće zvanje i slavu. Nakon nekoliko časaka Eva nastupa pred sakupljenim novinarima u svojoj zaključnoj sceni i na taj je način njezina filmska budućnost potpuno osigurana. - vidi zbirka prospekti do 1945.

VESELI CVRČAK Po istoimenom romanu od George Sandove u 7 činova. Režija: Friedrich Zelnik. Produkcija: Zelnik film, Berlin. Osobe: Mala Fadette, nazvana Veseli Cvrčak – Lya Mara; njena baka – Yvette Guilbert; Barbeau – Eugen Klopfer; Landry, njegovi sinovi – Harry Lietdke; Silvaine – Ernst Verebes; Barun Rothschild – Eugen Burg; George Sand, pjesnikinja – Dagny Servaes; Chopin – Alfred Abel; Rossini – Rudolf Klein-Rogge; Heinrich Hein, pjesnik – Max Grunbert; Paganini – Hans Waschatko; Vojvoda Orelanski – Ferdinand von Alten Sadržaj: Slatko je bilo to derište, ta mala Fadette, nazvana "Veseli Cvrčak". Cvrčala je cijeli dan po svom selu La Cosse, gdje su boravile i tako velike i otmene ličnosti. U kući svemoćnoga Rothschilda u selu La Cosse, svirao je Chopin svoju novu polonezuu, a George Sandova je flirtovala s Rossiniem. Tu je bio i Paganini, Liszt, Heine… Pa ipak Fadette o njima nije ni znala, dok nije dospjela u Paris. A u Paris je dosjepla ovako: Fadette je ljubila Landry-a, sina seljaka Barbeau-a, koji je mladića silio, da podje za neljubljenu djevojku Madelon, samo da se on riješi svojih dugova. Ni Landry to nije htio a ni Fadette. Ali je mali Cvrčak napokon ipak morao popustiti. Kad je vidjela, da je stari Barbeau zbilja na rubu propasti, rekla je Landry-u, da ga ne voli i otišla je. Otišla je u Paris. Na putu joj se nasmija sreća, jer je zaslužila 500 livra i odmah ih u Parizu dobro uložila u Rothschildovu banku. Rothschild je vrlo zavolio maloga Cvrčka i zauzimao se za nju. Došla je u doticaj i s ostalima dostojanstvenicima, kao primjerice s vojvodom od Orleansa, koga je nagovorila, da pristane na Rothschildov projekat o gradnji željeznice. Chopinu je mala Fadette bila sunčana zraka njegovih samotnih časova, a i George Sandova ju je mnogo voljela. Landry je dugo izdržao bez svoje Fadette, a onda se i on ojunačio i pošao u Paris da je traži. Našao ju je otmenu damu i sad mu je puklo pred očima: zato ga nije htjela, jer joj nije bio dosta otmen. I da joj se osveti, vratio se u selo i odlučio da uzme za ženu Madelon. Medjutim – Bog snuje, a čovjek odredjuje. Fadette se vratila u svoje rodno selo, gdje joj je Rothschild poklonio dvorac i tu je, kad je pošteno izgrdila svoga Landry-a, pošla s njim pred oltar. - prikazano u Metropol kinu 10.01.1926. - vidi zbirka Stakić

VIKTORIJA I NJEN HUSAR Režija: Richard Osswald. Glazba: Paul Abraham Osobe: Viktoria – Friedel Schuster; Ferry – Willy Stettner; Koltay – Svetislav Petrović; Cunlight – Michael Bohnen; Lia San – Else Elster; Janči – Ernest Verebes; Riquette – Gretl Theimer Kad je nastalo veliko klanje, što ga historija naziva Svjetskim ratom, ta avet koja je opustošila mnoge domove, razbila milijune nada, umalo da nije uništila i dvije ljubavi. Husarski kapetan Koltay, vjerio se mladoma ristokratkinjom Viktorijom Hegedus i sve je već pripravno za svadbu, kadno odjekne ratna truba i pozove na ratište i Koltaya. Koltay se oprašta od svoje vjerenice, koja mu obećaje, da će ga čekati dokgod se ne vrati. Koltayom polazi na bojište i ciganski primaš Janči, u vojsci momak kapetanov. To dvoje ljudi povezano je uprkos društvene razlike prijateljstvom. Godine prolaze, a Viktorija odjednom začuje, da je Koltay pao, s njime i Janči, te da od 9. husarske pukovnije, u kojoj su oba bili, ne postoji ni jedan čovjek. Viktorijin brat Ferry odlazi svom znancu, sekretaru američkog poslanstva Cunlightu, koji je predsjednik jednog od društava Crvenog Krsta, da se raspita o sudbini Koltaya, a Cunlight mu mora izjaviti, da popisi palih na ratištu, donose i imena Koltaya i njegova momka. Viktorija zdvaja. Cunlight ljubi Viktoriju, on je to već i izjavio i zamolio, da mu postane supruga, što je prije odbila, jer je ljubila Koltaya.Sada pristaje da podje za Cunlighta. Koltay i Janči, utekli su smrti, da zapadnu nakon prevrata, koji je stubokom preokrenuo poredak u Rusiji, u ropstvo Boljševika. Koltay je osudjen na smrt strijeljanjem, jer je navodno pripadao proturevolucionarnoj vojsci. Sat prije izvršenja osude, unidje privučen svirkom jedan kozak u čeliju, a Janči prepozna u njemu člana svoga zbora. U zamjenu za slavljene Jančieve gusle spasi kozak Koltaya i pusti oba da pobjegnu. Koltay dospije sa svojim momkom u Peking. On se sprema da podje u domovinu i upravo naredjuje Jančiu da odnese brzojav za Viktoriju, kad opazi pred sobom automobil, u kojem sjede jedna dama i gospodin, u dami misli Koltay da prepoznaje Viktoriju. On mora saznati čitavu istinu, šalje Jančija u kuću, za koju doznaje, da pripada američkom poslanstvu. Janči imade nalog da prijavi Koltaya, pod imenom Čaki. Cunlight postao je poslanik i poslan je u Kinu. Od svoje vlade dobiva nalog, da otputuje u Petrograd u diplomatskoj misiji i dok izdaje naloge za put, bude najavljen kapetan Čaki. Američko poslanstvo preuzelo je zaštitu madžarskih interesa u Kini, pa tako Cunlight preuzima odgovornost za život Koltayev. Kapetan Čaki (Koltay) pripovijeda o svom opasnom i očajničkom bijegu kroz Mandžuriju, a Cunlight mu medju ostalim napomene, da je i njegova supruga Madžarica. Na Cunlightovom stolu je slika Viktorijina. Koltay ostaje. Biva upoznavan sa Viktorijom. U Kini je i Ferry sklopio brak sa dražesnom Japankom Lia San. On je presretan, jer sada je ugroženo ne samo njegovo bračno putovanje u Petrograd, već i brak Viktoriji i Cunlightu. Viktorija nakon tolikih duševnih patnji, mislila je da ljubi Cunlighta, da se sredila, a kad opazi Koltaya, spozna, da ljubi samo njega i da će samo njemu moći da pripada. I Cunlight i Koltay zajedno sa svitom otišli su u Petrograd. Tamo jedan kozački oficir prepoznaje Koltaya, a jer se on nalazi u američkom poslanstvu, traže od poslanika daga izruči. Cunlight tako saznaje o tome da Koltay živi. Vidi, Viktorija ljubi samo Koltaya. Cunlight je Viktoriji obećao, da će je onog časa osloboditi, kad se ona više uz njega neće osjećati sretnom. Cunlight šalje Viktoriju u domovinu. Koltay se predaje u ruke Boljševicima, jer neće da primi život iz ruku, koje su mu razorile životnu sreću. Viktorija je u domovini, ali život, za nju nema prave svrhe, Koltay je mrtav, a uz Cunlidhta veće je samo prijateljstvo i ništa više. Sve štogod poduzimlju i Ferry i Lia San, a i Janči sa svojom mladom ženom, samo još više rastužuje Viktoriju. - 10.08.1934., vidi zbirka prospekti do 1945.