Rezultati pretrage

Na visokom tornju centralnog gradskog trga veliki sat regulira svačije vrijeme. No jedna nespretna ptica umjesto gliste, progutala je jednu njegovu oprugu što je uzrokovalo ubrzano okretanje njegovih kazaljki unazad. To je trajalo sve dok nije nastupilo kameno doba. Srećom prof. Balthazar je shvatio u čemu je problem, te je velikim magnetom stvorenim iz njegove epruvete izvadio oprugu iz nesretne ptice. Vratio ju je u sat, te uredio da se kazaljke ubrzano vrate na svoje pravo mjesto. No izgleda, malo se prevario u računu jer kada su se kazaljke vratile u svoj normalan hod, sve su okolne zgrade dobile izgled onih iz budućnosti.

Profesor Baltazar se zaljubio u prodavačicu cvijeća. Svakodnevno kupuje gomile cvijeća ne bi li joj se svidio. No jednoga je dana odabranicu svog srca, umjesto za svojim štandom, ugledao u vjenčanici pokraj nekog sretnog neznanca. Balthazar nije ni ljubomoran niti zavidan, već mladencima poklanja «auto iz svoje epruvete». Na povratku kući prolazi pokraj mladenkinog štanda kojeg je sada okupirala prodavačica slatkiša. Zastaje i ubrzo odlazi zaljubljenih očiju i s rukama prepunim raznih kolačića.

Priča o Senjaninu Binu, o Binu čovjeku, o Binu nekad vrijednom radniku, o Binu nekad hrabrom partizanu, o Binu galebu samcu koji voli ljude, a ne voli zimu, koji čeka da se more umiri pa da odvesla u neku uvalu, da se preda miru i samoći.

Prikazuje se verbotonalni sistem (VTS) rehabilitacije osoba oštećenog sluha i govora, koji je utemeljio profesor Petar Guberina, osnivač Poliklinike SUVAG. Govor se prenosi najprije preko specijalnih aparata, a kasnije preko golog uha, a pacijenti uče slušati i govoriti. U radu s gluhom djecom mnogo se koristi ritam glazbe i tijela. Film je snimljen u Poliklinici SUVAG. Nema glasa naratora. Sadržaj: - individualni rad s djecom i mladima oštećenog sluha i govora (prenošenje govora pri čemu kao prijenosnici služe papir, slušalice, elektroakustički aparati i samo tijelo slušatelja) - početnici u učenju pokušavaju ponoviti riječi instruktora, a napredni razgovaraju s instruktorom - snimanje izgovora vokala na elektroakustičkim aparatima - grupni rad s djecom (razne igre tjelesnog i glazbenog ritma te osnovnih zvukova – pjesmice, udaranje štapićem, igranje vlakića itd.) - djeca izrađuju snjegovića, grudanje - instruktor razgovara s majkom koja je prvi put dovela dijete - instruktori razgovaraju s nagluhim starcima koji dolaze na podučavanje - dječak sluša klasičnu glazbu uz pomoć elektroakustičkog aparata Ključne riječi: verbotonalna metoda, gluhonijemi, djeca, defektologija, fonetika, SUVAG poliklinika

vidi signaturu 71

Opisuje se kućna svakodnevica dva sustanara, starice i njene koze, u jednom zaseoku Dalmatinske zagore. Njih dvije dijeli jedino drvena pregrada. U filmu nema glasa naratora ni izjava. Starica u svojoj kući obavlja razne aktivnosti. Prizori staričinih aktivnosti često su isprekidani kadrovima njene koze. Starica ujutro potpaljuje vatru. Muze kozu. Pije mlijeko kraj ognjišta. Koza pije vodu iz kabla. Starica mijesi tijesto za kruh. Peče kruh ispod peke (stavi tijesto na pod, vruć od pepela iz ognjišta; napravi rupu u tijestu; poklopi tijesto željeznim poklopcem i prekrije poklopac vrućim pepelom). Starica prebire zrna graha i pere ih. Stavlja grah u lonac i lonac objesi na lanac iznad gorećeg ognjišta. Čeka. Izvadi pečeni kruh iz peke, spremi ga i očisti prostor od pepela. Sjedi kraj lonca s grahom i povremeno ga zaljulja. Jede grah kuhačom iz drvene posude. Koza uporno pokušava jesti grah iz njene posude, ali starica ju tjera povicima, rukama i štapom. Starica rukom hrani kozu kruhom. Pogladi ju i tepa joj.Starica spava u krevetu, a koza se vrzma oko nje. Lokacija: zaselak Stanari kraj sela Žegar u općini Obrovac - interijer kuće.

Vjetar je otpuhnuo cilindre s glave mađioničara i dirigenta. Ubrzo su ih našli, ali je došlo do nesretne zamjene zbog koje su oboje ostali bez posla. Dirigent zato što su na znak njegove palice iz šešira iskakivali zečići, a mađioničar zato što se to u njegovom slučaju nije desilo. Prof. Balthazar je shvatio što je po srijedi, te je nesretnicima vratio njihove cilindre, no kada je podigao svoj, iz njega su se također pojavili zečići.

Film opisuje znanstveni rad na izradi Enciklopedije Jugoslavije, predstavlja njene urednike te daje primjere povijesnih i suvremenih događaja, ljudi i postignuća obrađenih u enciklopediji. Glas naratora je prisutan. Sadržaj govornog dijela: spominjanje svih izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda; rad na Enciklopediji Jugoslavije; ugledni južnoslavenski književnici, prosvjetitelji, kipari, skladatelji...; ukratko o kulturnoj povijesti južnoslavenskih naroda; invazija Turaka i umjetnička obrada invazije; povijest socijalističke ideje (od seljačke bune 1571. preko pariške komune do partizanskog ustanka); industrijski napredak Jugoslavije. Slikovni dio: bosanski stečci; tiskanje enciklopedije; izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda; kadrovi urednika republičkih redakcija Enciklopedije Jugoslavije: Marko Ristić (Srbija), Haralampije Polenaković (Makedonija), Andrija Štampar (Hrvatska), Vaso Butozan (Bosna i Hercegovina), Jagoš Jovanović (Crna Gora), Anton Medik (Slovenija), Miroslav Krleža (glavni urednik, njegova fotografija); zgrada Jugoslavenskog leksikografskog zavoda u Zagrebu (eksterijer); bibliotečne kartice; kulturna povijest: Matija Vlačić i Primož Trubar (portreti), narodni plesovi, brana, Dubrovnik (panorama), Sv. Donat (eksterijer), portal trogirske katedrale majstora Radovana (detalji), vrata splitske katedrale Andrije Buvine, naslovnica knjige: Ivan Česmički - „Pjesme i epigrami“, freska Janeza Ljubljanskog u Visokom, bogumilski stečci, Dubrovnik - skalinada i gradska vijećnica, Gundulić (portet), crkva sv. Sofije u Ohridu, ikone; invazija Turaka (grafike bitaka, obrambene kule), kip Marka Marulića u Splitu; seljačka i hvarska buna (grafika); grafički rad na enciklopediji, stranice enciklopedije, fotografije NOB-a; Ivan Cankar, Njegoš, Ivan Kukuljević, Vatroslav Lisinski i Sterija Popović (portreti), Dositej Obradović (bista), naslovnica: „Pismenica serpskoga jezika“ Vuka Karadžića, Konak kneginje Ljubice u Beogradu, Kalemegdan u Beogradu, Sveučilište u Sarajevu, zgrada JAZU u Zagrebu; fotografije i grafike vezane za opću povijest komunističke ideje (pariška komuna, Lenjin itd.); Svetozar Marković, Dimitrije Tucović i Goce Delčev (porteti), balkanski ratovi (arhivske snimke), razaranja u Beogradu 1914. i 1941. (fotografije), NOB (fotografije); razna tvornička postrojenja, rudnik. Ključne riječi: povijest Hrvatske, Južni Slaveni, Leksikografski zavod, likovna umjetnost, kiparstvo, narodno-oslobodilačka borba (NOB), socijalizam, komunizam, tvornica, Andrija Štampar, stećak

Godine 1918. Prvi svjetski rat je pri kraju, a Austro-Ugarska je u raspadu. Zagrebački novinar Krešimir Horvat odluči u tim kaotičnim vremenima otići na selo, nadajući se da će tamo naći mir. Dolazi u Vučjak, gdje se zaposli kao seoski učitelj i započne aferu s udanom ženom, Marijanom Margetić. Pored Marijane, tu je i Eva, koja se također zagledala u privlačna došljaka. U okolnim šumama pak djeluje tzv. zeleni kadar - vojni dezerteri, pa na to područje dolazi vojna policija. Horvatov žuđeni mir dalje je no ikad...

Paralelno se opisuje proces treće trudnoće i poroda mlade majke te život njenog drugog djeteta, mentalno retardirane Ivane. Prisutne su izjave majke i liječnika. Nije prisutan glas naratora. Sadržaj govornog dijela: Ivanina majka govori o slijedećim stvarima: kad je shvatila da je Ivana bolesna; terapija kojoj je podvrgnuta Ivana; Ivanin život; trudnoća s trećim djetetom. Liječnik opisuje razvoj djeteta u utrobi. Slikovni dio: majka kod ginekologa; ultrazvuk (faze razvoja djeteta u utrobi, od faze fetusa do završne faze); Ivana i njena majka u igri, za vrijeme hranjenja i kupanja Ivane itd.; fotografije Ivane i majke; majčine izjave; kratak prikaz oca i Ivane; kratki prikazi prvog djeteta; eksplicitno prikazan proces rađanja; dojenje i prematanje; obitelj s novom prinovom u svojem domu. Ključne riječi: mentalni poremećaji, trudnoća, rađanje, beba, djeca

-parodija na istoimenu bajku, ali u suvremenom ruhu...

Opisuje se pojava čestih ubojstava nožem čakijom u bosanskim selima u okolici Tuzle. Ta pojava je opisana uz pomoć fotografija poprišta ubojstva, nasilnih narodnih pjesama, međunaslova te izjava počinitelja, svjedoka, rodbine ubijenih i lokalnog pjesnika filozofa. Bizarni su trivijalni povodi ubojstava. Glas naratora nije prisutan. Međunaslovi ukratko navode povode ubojstava, od kojih su neki bizarno trivijalni. Svjedoci i počinitelji zločina opisuju sam čin ubojstva. Oni, rodbina ubijenih, lokalni pjesnik filozof i ostali seljaci pokušavaju proniknuti u posredne i neposredne razloge ubojstva te čak raspravljaju o njima na rudimentarnoj filozofskoj razini. Većina osuđuje ubojstva, a neki opravdavaju uporabu sile. Pjesnik filozof čita pjesmu o ubojstvima. Sadržaj slikovnog dijela: fotografije s poprišta ubojstva; djeca sudjeluju u igri s povezanim očima (slijepi miš) na početku i kraju filma; krčma sa živom narodnjačkom glazbom: pjevačica, čovjek puca iz pištolja; ljudi daju izjave na poprištima ubojstva u selima u okolici Tuzle (polje, dvorište, seoski put, krčma Majevica, dućan); roditelji ubijenog, muslimani obučeni u svoju nošnju, daju izjavu u svojoj kući; počinitelji, kojima se ne vidi lice, daju izjave u zatvorskoj ćeliji; grupa seljaka u krčmi pjeva narodne pjesme nasilne tematike o ubijanju hladnim oružjem; bačve za pečenje rakije; seoski sajam na kojem se prodaju noževi (čakije). Ključne riječi: Bosna, selo, kriminal

Portret starca Ivice Štefanca iz Gornjih Rastoka koji je posljednji izdanak generacije mlinara. U originalnom ambijentu starog mlina on priča o svom zanatu koji polako umire. Nema glasa naratora. Mlinar priča o sljedećem: proces rada, odnos s mušterijama; sjećanje na prošla vremena, „kako je nekad bilo“, razlozi izumiranja mlinova. Slikovni dio: mlinar radi u svom mlinu i usput objašnjava proces rada (proso); voda počinje teći kroz mlin, rijeka; mljevenje; razni dijelovi mlina (mlinsko kolo, mlinski kotač itd.). Ključne riječi: mlin, Rastoke, poljoprivreda

Plesači u crnom trikou na bijeloj pozadini izvode modernu baletnu točku, praćenu skladbom hrvatskog skladatelja Ive Maleca Minijature za Lewisa Carrola.

Potkraj devetnaestog stoljeća, zagrebački nacionalno svjesni gimnazijalac Gustav odlazi na selo, gdje provodi školske praznike. Tu se zbliži s delikatnom djevojčicom Smiljkom te svjedoči nekonvencionalnom odnosu mladog umjetnika Zefira i mlade, atraktivne kontese...

Ovo je kratkometražni film koji prikazuje jednu seosku priredbu iz 1971. godine. U njoj razni lokalni izvođači pjevaju tada popularne zabavne melodije, izvodi se folklorni ples, pričaju vicevi, a sve završava izborom miss 1971. Prikazuje se seoska priredba u međimurskom selu Orahovica održana 24. rujna 1971. Prvi dio priredbe je natjecanje mještana u izvođenju popularnih zabavnih melodija ("Voli me" Tereze Kesovije, "Proplakat će zora" Miše Kovača, "Tri slatke riječi" Krunoslava Kiće Slabinca, "Voli me ili me ostavi" Ljiljane Petrović itd.), a drugi dio natjecanje mještanki za izbor "miss" sela pred žirijem. Osim toga, folklorno društvo svira i izvodi narodne plesove, a popularni zabavljač Milan Remar zvan Klopotec priča viceve i pjeva. Kadrovi nastupa smjenjuju se s kadrovima publike i žirija. Na početku i kraju filma seoski glasnik objavljuje nasred sela, uz druge vijesti, najavu priredbe i izvještaj o njoj. U filmu nema glasa naratora ni izjava. Ključne riječi: Orahovica, selo, glazba, miss, natjecanje, priredba, folklor

Film portretira Danicu Miletić, nezaposlenog inženjera geologije. Ona ima dvoje malodobne djece i živi u zagrebačkom kvartu Trnje. Danica priča o svojem teškom materijalnom položaju i svojem životu. Vidimo ju kako šeće gradom, obilazi razne ustanove. Ona i njena djeca skupljaju granje i jestivo bilje u šumi. Sadržaj govornog dijela: Danica priča o slijedećem: socijalne nepravde (nedostaci socijalne pomoći, težak položaj žene pri zapošljavanju); materijalni izdatci, dugovanja; njena osobna povijest; promišljanja o razlozima njene teške situacije; njena djeca. Slikovni dio prikauje Danicu i njenu djecu na slijedećim lokacijama: Daničin stan; Udružena samoupravna interesna zajednica za zapošljavanje (interijer); ured općine Trnje (eksterijer); ulice Zagreba, Ilica, Trnje; Gradska skupština (interijer, eksterijer); zgrada Zagrepčanka (eksterijer); zgrada INA u Šubićevoj ulici (eksterijer); Trg svetog Marka, Sabor (eksterijer); dućan; emisije na televiziji: serija "Dinastija", reklame za čokoladu Super, Dnevnik; šuma; knjiga Ljubiše Grlića "Samoniklo jestivo bilje". Ključne riječi: Zagreb (Trnje, Ilica, Gradska skupština, Trg svetog Marka), siromaštvo, žene (položaj žena u društvu), socijalna skrb

Svi su prezadovoljni uslugama obućara Abrahama i njegovog šegrta djetlića. No jesen prolazi i djetlić je teška srca morao napisati oproštajno pismo kako bi se odazvao zovu prirode i odletio s jednim jatom na jug, ostavivši tako svog majstora u krokodilskim suzama. Prof. Baltazar je našao rješenje. Zamolio je svog prijatelja mlinara da svojom vjetrenjačom preveze tamo i Abrahama. Tako su i šegrt i majstor zajedno proveli zimski godišnji odmor na suncu da bi se potom, puni elana, vratili na svoje staro radno mjesto gdje ih je čekala dugačka kolona mušterija.

- Priča o jednoj od suvremenih razmaženih djevojaka koje sanjaju o princu. Naravno, princ je modificiran - on je zvijezda nekog šou biznisa. Ali, kao što to obično biva , život joj na kraju daje lekciju...

Vrijedni poštar ima isto tako vrijednoga slugu pingvina Axela koji radi sve njegove kućne poslove. Došla je zima i nesretni je poštar slomio nogu. Axel odlazi do prof. Balthazara koji mu, uz pomoć svoje epruvete, stvori specijalne klizaljke. Zahvaljujući njima ovaj je brzo nadoknadio poštarev zaostatak. Sve je bilo sjajno dok se i pingvinu nije desila ista stvar. Srećom, poštar je upravo ozdravio, pa su dva prijatelja veselo zamijenili svoje uloge.

Djevojčicu Milku, koja je već više puta pobjegla od svojeg nasilnog oca iz banijskog sela Borojevići, dovode u Prihvatnu stanicu u Zagrebu. Socijalni radnici je vode kod majke i oca te u dom za nezbrinutu djecu uzaludno je pokušavajući negdje udomiti. U filmu nema glasa naratora. Nema izjava, ali ima snimaka dijaloga. Nigdje nisu navedena imena prikazanih ljudi ni nazivi naselja i ustanova. Policajci odvedu Milku policijskim kombijem u Prihvatnu stanicu u Zagrebu kraj Glavnog kolodvora. U stanici je dočeka službenica i za njom zaključa vrata. U stanici socijalni radnik Marijan Mihaljević priča s Milkom. Ona mu govori o svojem pokušaju da pobjegne avionom do tetke u Njemačku. Socijalni radnik vodi Milku na Glavni kolodvor (spuštaju se pokretnim stepenicama), odakle vlakom putuju u dom za nezbrinutu djecu u Petrinji (oni u vlaku, krajobraz - Savski most). Hodaju po Petrinji. Dok se Milka u dvorištu doma igra s djecom u kolu, službenica doma u svom uredu priča socijalnom radniku da ne žele primiti Milku natrag, jer ona ne želi biti u domu i njen otac dolazi u dom prijetiti nožem. Socijalni radnik i Milka putuju autobusom. Sjede na terasi gostione.Putuju vlakom, a Milka spava s prstom u ustima. Dođu u općinsku zgradu u Hrvatskoj Kostajnici kod socijalne radnice Verice. Ona objašnjava socijalnom radniku da kod njih nema prihvatne stanice i da će je ona odvesti majci ili ocu, koji su razvedeni. Socijalna radnica vodi Milku njenoj majci i očuhu u banijsko selo Blinja kraj Hrvatske Kostajnice. Očuh na dvorištu objašnjava da je oni ne mogu primiti jer su siromašni i Milkin otac im dolazi prijetiti. Majka drži svog malog sina i kad vidi da se Milka s njim igra, zaplače. Socijalna radnica vodi Milku njenom ocu u pokrajnje banijsko selo Borojevići. Otac u svojoj kući Milki i socijalnoj radnici (one se ne vide) drži govor o tome kako se on uvijek brinuo o Milci, a ona, uplašena, potvrdno odgovara. On samodopadno recitira svoju pjesmu „Volja“ o dobroj volji. Socijalni radnik diktira dopis o tome da općina Hrvatska Kostajnica šalje Milku u Zagreb (čujemo glas socijalnog radnika i zvuk pisaće mašine, a kroz rešetke vidimo Milku kako spava s prstom u ustima).

Lakoatletičarki Veri Nikolić nedostaje do svjetskog rekorda na 800 metara 1 sekunda i 7 desetinki, što iznosi još samo šest koraka. Krajnji napor i nesalomljiva upornost na treninzima kako bi se dostiglo tih odlučujućih šest koraka. Film govori o srpskoj atletičarki Veri Nikolić - rekorderki Jugoslavije i prvakinji Europe na 800 metara 1966. g. Film prati njene treninge u rodnom mjestu Ćupriji pod paskom trenera Ace Petrovića. Ona mukotrpno trenira u želji da obori svjetski rekord, do čijeg joj obaranja nedostaje 1 sekunda i 7 desetinki ili šest trčećih koraka. Kroz film nas vodi narator. U njemu nema izjava protagonista. Nikolić vježba na nogometnom stadionu i trči prema školi - narator opisuje njen život – ona je rekorderka Jugoslavije i prvakinja Europe na 800 metara 1966. Navršila je 18 godina. Trenira i pohađa treći razred gimnazije. Živi u Ćupriji, gradiću u Srbiji od 18 tisuća stanovnika smještenom na rijeci Moravi. Njen trener Aca Petrović po zanimanju je profesor zemljopisa, a bio je trkač na 800 metara kao Vera. Stadion u Ćupriji nema atletske staze, ali ne trči staza nego čovjek, kaže narator (snimke Vere Nikolić, njene gimnazije, Ćuprije, mosta preko Morave, njenog trenera, nogometnog stadiona) - nizanje rezultata Nikolić na 800 metara po godinama (snimke Nikolić kako trči po stadionu): 1963 2,15,8- 1964 2,13,0- 1965 2,12,2- 1966 2,02,8 (snimka utrke prvenstva Europe na 800 m, održane 4. rujna 1966. u Budimpešti, na kojoj je Nikolić osvojila zlatnu medalju, snimka dočeka u Jugoslaviji na kolodvoru) - slijedeći cilj Nikolić je Olimpijada i obaranje svjetskog rekorda, do čijeg joj obaranja nedostaje 1 sekunda i 7 desetinki ili šest trčećih koraka. (Nikolić trenira na stadionu i ide u školu, štoperica koja odbrojava 1 sekundu i 7 desetinki, Verinih 6 trčećih koraka, ona i njeni kolege trče po prirodi i vježbaju, Nikolić trenira pod paskom trenera i njegove štoperice, Nikolić na stadionu punom ljudi, fotografija Nikolić na startu utrke).

Dokumentarni zapis o igri, nekoj vrsti nadmetanja, koja se zove šijavica, a zadržala se u Dalmatinskoj Zagori, u okolici Imotskog. Šijavica („šije-šete“) je igra u kojoj igrači u vrlo brzom ritmu pokazuju različite brojeve prstiju. Nekad se igrala u cijeloj Dalmaciji. Glas naratora nije prisutan. Prisutne su izjave ljudi. Prikaz turnira u šijavici u jednoj krčmi imotskog kraja. Prikazuju se parovi koji se, poredani jedan kraj drugog, međusobno natječu u šijavici. Također prikazuje se igranje šijavice u parovima (dvoje protiv dvoje). U žaru borbe često dolazi do svađe i međusobnog naguravanja. Učesnici turnira ukratko objašnjavaju pravila šijavice. Također, komentiraju žestinu igre te popularnost šijavice. Film počinje i završava prikazom krškog krajolika. Ključne riječi: Dalmatinska zagora, šijavica, natjecanje

Prizorima tijela i tjelesnog izražavaju se starost i mladost te ljepota i ružnoća ljudskog tijela i njegova prolaznost. Nisu prisutni glas naratora ni izjave. Prizori u filmu: - ljudska tijela u mrtvačnici, prikazana u negativu filmske vrpce (secirani leševi, mozak, detalji tijela) - sportaš trči kroz prirodu - ljudi na kupalištu (starci, djeca, mladi, Stubičke toplice?) - goli muškarac i žena leže zagrljeni i tokom snošaja (dijelovi tijela) - ljudski dodiri viđeni kroz rendgen - ljudska tijela na ulici (dijelovi tijela) - trbuh trudnice - čin rađanja, prikazan u negativu filmske vrpce; pranje i zamatanje bebe (Klinička bolnica „Sestre Milosrdnice – Vinogradska, Zagreb) - skidanje gipsa s ljudskog tijela - starac koji baca medicinske gipsane odljeve u peć (Traumatološka bolnica – Zagreb) Zvučna podloga: klasična glazba, ljudski zvuci Ključne riječi: tijelo, kupalište, seks, rađanje, mrtvačnica