Rezultati pretrage

Prikazuje se verbotonalni sistem (VTS) rehabilitacije osoba oštećenog sluha i govora, koji je utemeljio profesor Petar Guberina, osnivač Poliklinike SUVAG. Govor se prenosi najprije preko specijalnih aparata, a kasnije preko golog uha, a pacijenti uče slušati i govoriti. U radu s gluhom djecom mnogo se koristi ritam glazbe i tijela. Film je snimljen u Poliklinici SUVAG. Nema glasa naratora. Sadržaj: - individualni rad s djecom i mladima oštećenog sluha i govora (prenošenje govora pri čemu kao prijenosnici služe papir, slušalice, elektroakustički aparati i samo tijelo slušatelja) - početnici u učenju pokušavaju ponoviti riječi instruktora, a napredni razgovaraju s instruktorom - snimanje izgovora vokala na elektroakustičkim aparatima - grupni rad s djecom (razne igre tjelesnog i glazbenog ritma te osnovnih zvukova – pjesmice, udaranje štapićem, igranje vlakića itd.) - djeca izrađuju snjegovića, grudanje - instruktor razgovara s majkom koja je prvi put dovela dijete - instruktori razgovaraju s nagluhim starcima koji dolaze na podučavanje - dječak sluša klasičnu glazbu uz pomoć elektroakustičkog aparata Ključne riječi: verbotonalna metoda, gluhonijemi, djeca, defektologija, fonetika, SUVAG poliklinika

Opisuje se kućna svakodnevica dva sustanara, starice i njene koze, u jednom zaseoku Dalmatinske zagore. Njih dvije dijeli jedino drvena pregrada. U filmu nema glasa naratora ni izjava. Starica u svojoj kući obavlja razne aktivnosti. Prizori staričinih aktivnosti često su isprekidani kadrovima njene koze. Starica ujutro potpaljuje vatru. Muze kozu. Pije mlijeko kraj ognjišta. Koza pije vodu iz kabla. Starica mijesi tijesto za kruh. Peče kruh ispod peke (stavi tijesto na pod, vruć od pepela iz ognjišta; napravi rupu u tijestu; poklopi tijesto željeznim poklopcem i prekrije poklopac vrućim pepelom). Starica prebire zrna graha i pere ih. Stavlja grah u lonac i lonac objesi na lanac iznad gorećeg ognjišta. Čeka. Izvadi pečeni kruh iz peke, spremi ga i očisti prostor od pepela. Sjedi kraj lonca s grahom i povremeno ga zaljulja. Jede grah kuhačom iz drvene posude. Koza uporno pokušava jesti grah iz njene posude, ali starica ju tjera povicima, rukama i štapom. Starica rukom hrani kozu kruhom. Pogladi ju i tepa joj.Starica spava u krevetu, a koza se vrzma oko nje. Lokacija: zaselak Stanari kraj sela Žegar u općini Obrovac - interijer kuće.

Film opisuje znanstveni rad na izradi Enciklopedije Jugoslavije, predstavlja njene urednike te daje primjere povijesnih i suvremenih događaja, ljudi i postignuća obrađenih u enciklopediji. Glas naratora je prisutan. Sadržaj govornog dijela: spominjanje svih izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda; rad na Enciklopediji Jugoslavije; ugledni južnoslavenski književnici, prosvjetitelji, kipari, skladatelji...; ukratko o kulturnoj povijesti južnoslavenskih naroda; invazija Turaka i umjetnička obrada invazije; povijest socijalističke ideje (od seljačke bune 1571. preko pariške komune do partizanskog ustanka); industrijski napredak Jugoslavije. Slikovni dio: bosanski stečci; tiskanje enciklopedije; izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda; kadrovi urednika republičkih redakcija Enciklopedije Jugoslavije: Marko Ristić (Srbija), Haralampije Polenaković (Makedonija), Andrija Štampar (Hrvatska), Vaso Butozan (Bosna i Hercegovina), Jagoš Jovanović (Crna Gora), Anton Medik (Slovenija), Miroslav Krleža (glavni urednik, njegova fotografija); zgrada Jugoslavenskog leksikografskog zavoda u Zagrebu (eksterijer); bibliotečne kartice; kulturna povijest: Matija Vlačić i Primož Trubar (portreti), narodni plesovi, brana, Dubrovnik (panorama), Sv. Donat (eksterijer), portal trogirske katedrale majstora Radovana (detalji), vrata splitske katedrale Andrije Buvine, naslovnica knjige: Ivan Česmički - „Pjesme i epigrami“, freska Janeza Ljubljanskog u Visokom, bogumilski stečci, Dubrovnik - skalinada i gradska vijećnica, Gundulić (portet), crkva sv. Sofije u Ohridu, ikone; invazija Turaka (grafike bitaka, obrambene kule), kip Marka Marulića u Splitu; seljačka i hvarska buna (grafika); grafički rad na enciklopediji, stranice enciklopedije, fotografije NOB-a; Ivan Cankar, Njegoš, Ivan Kukuljević, Vatroslav Lisinski i Sterija Popović (portreti), Dositej Obradović (bista), naslovnica: „Pismenica serpskoga jezika“ Vuka Karadžića, Konak kneginje Ljubice u Beogradu, Kalemegdan u Beogradu, Sveučilište u Sarajevu, zgrada JAZU u Zagrebu; fotografije i grafike vezane za opću povijest komunističke ideje (pariška komuna, Lenjin itd.); Svetozar Marković, Dimitrije Tucović i Goce Delčev (porteti), balkanski ratovi (arhivske snimke), razaranja u Beogradu 1914. i 1941. (fotografije), NOB (fotografije); razna tvornička postrojenja, rudnik. Ključne riječi: povijest Hrvatske, Južni Slaveni, Leksikografski zavod, likovna umjetnost, kiparstvo, narodno-oslobodilačka borba (NOB), socijalizam, komunizam, tvornica, Andrija Štampar, stećak

Paralelno se opisuje proces treće trudnoće i poroda mlade majke te život njenog drugog djeteta, mentalno retardirane Ivane. Prisutne su izjave majke i liječnika. Nije prisutan glas naratora. Sadržaj govornog dijela: Ivanina majka govori o slijedećim stvarima: kad je shvatila da je Ivana bolesna; terapija kojoj je podvrgnuta Ivana; Ivanin život; trudnoća s trećim djetetom. Liječnik opisuje razvoj djeteta u utrobi. Slikovni dio: majka kod ginekologa; ultrazvuk (faze razvoja djeteta u utrobi, od faze fetusa do završne faze); Ivana i njena majka u igri, za vrijeme hranjenja i kupanja Ivane itd.; fotografije Ivane i majke; majčine izjave; kratak prikaz oca i Ivane; kratki prikazi prvog djeteta; eksplicitno prikazan proces rađanja; dojenje i prematanje; obitelj s novom prinovom u svojem domu. Ključne riječi: mentalni poremećaji, trudnoća, rađanje, beba, djeca

Opisuje se pojava čestih ubojstava nožem čakijom u bosanskim selima u okolici Tuzle. Ta pojava je opisana uz pomoć fotografija poprišta ubojstva, nasilnih narodnih pjesama, međunaslova te izjava počinitelja, svjedoka, rodbine ubijenih i lokalnog pjesnika filozofa. Bizarni su trivijalni povodi ubojstava. Glas naratora nije prisutan. Međunaslovi ukratko navode povode ubojstava, od kojih su neki bizarno trivijalni. Svjedoci i počinitelji zločina opisuju sam čin ubojstva. Oni, rodbina ubijenih, lokalni pjesnik filozof i ostali seljaci pokušavaju proniknuti u posredne i neposredne razloge ubojstva te čak raspravljaju o njima na rudimentarnoj filozofskoj razini. Većina osuđuje ubojstva, a neki opravdavaju uporabu sile. Pjesnik filozof čita pjesmu o ubojstvima. Sadržaj slikovnog dijela: fotografije s poprišta ubojstva; djeca sudjeluju u igri s povezanim očima (slijepi miš) na početku i kraju filma; krčma sa živom narodnjačkom glazbom: pjevačica, čovjek puca iz pištolja; ljudi daju izjave na poprištima ubojstva u selima u okolici Tuzle (polje, dvorište, seoski put, krčma Majevica, dućan); roditelji ubijenog, muslimani obučeni u svoju nošnju, daju izjavu u svojoj kući; počinitelji, kojima se ne vidi lice, daju izjave u zatvorskoj ćeliji; grupa seljaka u krčmi pjeva narodne pjesme nasilne tematike o ubijanju hladnim oružjem; bačve za pečenje rakije; seoski sajam na kojem se prodaju noževi (čakije). Ključne riječi: Bosna, selo, kriminal

Portret starca Ivice Štefanca iz Gornjih Rastoka koji je posljednji izdanak generacije mlinara. U originalnom ambijentu starog mlina on priča o svom zanatu koji polako umire. Nema glasa naratora. Mlinar priča o sljedećem: proces rada, odnos s mušterijama; sjećanje na prošla vremena, „kako je nekad bilo“, razlozi izumiranja mlinova. Slikovni dio: mlinar radi u svom mlinu i usput objašnjava proces rada (proso); voda počinje teći kroz mlin, rijeka; mljevenje; razni dijelovi mlina (mlinsko kolo, mlinski kotač itd.). Ključne riječi: mlin, Rastoke, poljoprivreda

Plesači u crnom trikou na bijeloj pozadini izvode modernu baletnu točku, praćenu skladbom hrvatskog skladatelja Ive Maleca Minijature za Lewisa Carrola.

Ovo je kratkometražni film koji prikazuje jednu seosku priredbu iz 1971. godine. U njoj razni lokalni izvođači pjevaju tada popularne zabavne melodije, izvodi se folklorni ples, pričaju vicevi, a sve završava izborom miss 1971. Prikazuje se seoska priredba u međimurskom selu Orahovica održana 24. rujna 1971. Prvi dio priredbe je natjecanje mještana u izvođenju popularnih zabavnih melodija ("Voli me" Tereze Kesovije, "Proplakat će zora" Miše Kovača, "Tri slatke riječi" Krunoslava Kiće Slabinca, "Voli me ili me ostavi" Ljiljane Petrović itd.), a drugi dio natjecanje mještanki za izbor "miss" sela pred žirijem. Osim toga, folklorno društvo svira i izvodi narodne plesove, a popularni zabavljač Milan Remar zvan Klopotec priča viceve i pjeva. Kadrovi nastupa smjenjuju se s kadrovima publike i žirija. Na početku i kraju filma seoski glasnik objavljuje nasred sela, uz druge vijesti, najavu priredbe i izvještaj o njoj. U filmu nema glasa naratora ni izjava. Ključne riječi: Orahovica, selo, glazba, miss, natjecanje, priredba, folklor

Film portretira Danicu Miletić, nezaposlenog inženjera geologije. Ona ima dvoje malodobne djece i živi u zagrebačkom kvartu Trnje. Danica priča o svojem teškom materijalnom položaju i svojem životu. Vidimo ju kako šeće gradom, obilazi razne ustanove. Ona i njena djeca skupljaju granje i jestivo bilje u šumi. Sadržaj govornog dijela: Danica priča o slijedećem: socijalne nepravde (nedostaci socijalne pomoći, težak položaj žene pri zapošljavanju); materijalni izdatci, dugovanja; njena osobna povijest; promišljanja o razlozima njene teške situacije; njena djeca. Slikovni dio prikauje Danicu i njenu djecu na slijedećim lokacijama: Daničin stan; Udružena samoupravna interesna zajednica za zapošljavanje (interijer); ured općine Trnje (eksterijer); ulice Zagreba, Ilica, Trnje; Gradska skupština (interijer, eksterijer); zgrada Zagrepčanka (eksterijer); zgrada INA u Šubićevoj ulici (eksterijer); Trg svetog Marka, Sabor (eksterijer); dućan; emisije na televiziji: serija "Dinastija", reklame za čokoladu Super, Dnevnik; šuma; knjiga Ljubiše Grlića "Samoniklo jestivo bilje". Ključne riječi: Zagreb (Trnje, Ilica, Gradska skupština, Trg svetog Marka), siromaštvo, žene (položaj žena u društvu), socijalna skrb

Djevojčicu Milku, koja je već više puta pobjegla od svojeg nasilnog oca iz banijskog sela Borojevići, dovode u Prihvatnu stanicu u Zagrebu. Socijalni radnici je vode kod majke i oca te u dom za nezbrinutu djecu uzaludno je pokušavajući negdje udomiti. U filmu nema glasa naratora. Nema izjava, ali ima snimaka dijaloga. Nigdje nisu navedena imena prikazanih ljudi ni nazivi naselja i ustanova. Policajci odvedu Milku policijskim kombijem u Prihvatnu stanicu u Zagrebu kraj Glavnog kolodvora. U stanici je dočeka službenica i za njom zaključa vrata. U stanici socijalni radnik Marijan Mihaljević priča s Milkom. Ona mu govori o svojem pokušaju da pobjegne avionom do tetke u Njemačku. Socijalni radnik vodi Milku na Glavni kolodvor (spuštaju se pokretnim stepenicama), odakle vlakom putuju u dom za nezbrinutu djecu u Petrinji (oni u vlaku, krajobraz - Savski most). Hodaju po Petrinji. Dok se Milka u dvorištu doma igra s djecom u kolu, službenica doma u svom uredu priča socijalnom radniku da ne žele primiti Milku natrag, jer ona ne želi biti u domu i njen otac dolazi u dom prijetiti nožem. Socijalni radnik i Milka putuju autobusom. Sjede na terasi gostione.Putuju vlakom, a Milka spava s prstom u ustima. Dođu u općinsku zgradu u Hrvatskoj Kostajnici kod socijalne radnice Verice. Ona objašnjava socijalnom radniku da kod njih nema prihvatne stanice i da će je ona odvesti majci ili ocu, koji su razvedeni. Socijalna radnica vodi Milku njenoj majci i očuhu u banijsko selo Blinja kraj Hrvatske Kostajnice. Očuh na dvorištu objašnjava da je oni ne mogu primiti jer su siromašni i Milkin otac im dolazi prijetiti. Majka drži svog malog sina i kad vidi da se Milka s njim igra, zaplače. Socijalna radnica vodi Milku njenom ocu u pokrajnje banijsko selo Borojevići. Otac u svojoj kući Milki i socijalnoj radnici (one se ne vide) drži govor o tome kako se on uvijek brinuo o Milci, a ona, uplašena, potvrdno odgovara. On samodopadno recitira svoju pjesmu „Volja“ o dobroj volji. Socijalni radnik diktira dopis o tome da općina Hrvatska Kostajnica šalje Milku u Zagreb (čujemo glas socijalnog radnika i zvuk pisaće mašine, a kroz rešetke vidimo Milku kako spava s prstom u ustima).

Lakoatletičarki Veri Nikolić nedostaje do svjetskog rekorda na 800 metara 1 sekunda i 7 desetinki, što iznosi još samo šest koraka. Krajnji napor i nesalomljiva upornost na treninzima kako bi se dostiglo tih odlučujućih šest koraka. Film govori o srpskoj atletičarki Veri Nikolić - rekorderki Jugoslavije i prvakinji Europe na 800 metara 1966. g. Film prati njene treninge u rodnom mjestu Ćupriji pod paskom trenera Ace Petrovića. Ona mukotrpno trenira u želji da obori svjetski rekord, do čijeg joj obaranja nedostaje 1 sekunda i 7 desetinki ili šest trčećih koraka. Kroz film nas vodi narator. U njemu nema izjava protagonista. Nikolić vježba na nogometnom stadionu i trči prema školi - narator opisuje njen život – ona je rekorderka Jugoslavije i prvakinja Europe na 800 metara 1966. Navršila je 18 godina. Trenira i pohađa treći razred gimnazije. Živi u Ćupriji, gradiću u Srbiji od 18 tisuća stanovnika smještenom na rijeci Moravi. Njen trener Aca Petrović po zanimanju je profesor zemljopisa, a bio je trkač na 800 metara kao Vera. Stadion u Ćupriji nema atletske staze, ali ne trči staza nego čovjek, kaže narator (snimke Vere Nikolić, njene gimnazije, Ćuprije, mosta preko Morave, njenog trenera, nogometnog stadiona) - nizanje rezultata Nikolić na 800 metara po godinama (snimke Nikolić kako trči po stadionu): 1963 2,15,8- 1964 2,13,0- 1965 2,12,2- 1966 2,02,8 (snimka utrke prvenstva Europe na 800 m, održane 4. rujna 1966. u Budimpešti, na kojoj je Nikolić osvojila zlatnu medalju, snimka dočeka u Jugoslaviji na kolodvoru) - slijedeći cilj Nikolić je Olimpijada i obaranje svjetskog rekorda, do čijeg joj obaranja nedostaje 1 sekunda i 7 desetinki ili šest trčećih koraka. (Nikolić trenira na stadionu i ide u školu, štoperica koja odbrojava 1 sekundu i 7 desetinki, Verinih 6 trčećih koraka, ona i njeni kolege trče po prirodi i vježbaju, Nikolić trenira pod paskom trenera i njegove štoperice, Nikolić na stadionu punom ljudi, fotografija Nikolić na startu utrke).

Dokumentarni zapis o igri, nekoj vrsti nadmetanja, koja se zove šijavica, a zadržala se u Dalmatinskoj Zagori, u okolici Imotskog. Šijavica („šije-šete“) je igra u kojoj igrači u vrlo brzom ritmu pokazuju različite brojeve prstiju. Nekad se igrala u cijeloj Dalmaciji. Glas naratora nije prisutan. Prisutne su izjave ljudi. Prikaz turnira u šijavici u jednoj krčmi imotskog kraja. Prikazuju se parovi koji se, poredani jedan kraj drugog, međusobno natječu u šijavici. Također prikazuje se igranje šijavice u parovima (dvoje protiv dvoje). U žaru borbe često dolazi do svađe i međusobnog naguravanja. Učesnici turnira ukratko objašnjavaju pravila šijavice. Također, komentiraju žestinu igre te popularnost šijavice. Film počinje i završava prikazom krškog krajolika. Ključne riječi: Dalmatinska zagora, šijavica, natjecanje

Prizorima tijela i tjelesnog izražavaju se starost i mladost te ljepota i ružnoća ljudskog tijela i njegova prolaznost. Nisu prisutni glas naratora ni izjave. Prizori u filmu: - ljudska tijela u mrtvačnici, prikazana u negativu filmske vrpce (secirani leševi, mozak, detalji tijela) - sportaš trči kroz prirodu - ljudi na kupalištu (starci, djeca, mladi, Stubičke toplice?) - goli muškarac i žena leže zagrljeni i tokom snošaja (dijelovi tijela) - ljudski dodiri viđeni kroz rendgen - ljudska tijela na ulici (dijelovi tijela) - trbuh trudnice - čin rađanja, prikazan u negativu filmske vrpce; pranje i zamatanje bebe (Klinička bolnica „Sestre Milosrdnice – Vinogradska, Zagreb) - skidanje gipsa s ljudskog tijela - starac koji baca medicinske gipsane odljeve u peć (Traumatološka bolnica – Zagreb) Zvučna podloga: klasična glazba, ljudski zvuci Ključne riječi: tijelo, kupalište, seks, rađanje, mrtvačnica

Kratki prikaz jednog neobičnog zanimanja. Tokom zime, sve do ranog proljeća, jedan simpatični Mađar godinama entuzijastično posjećuje najzabačenija sela i salaše Slavonije i Vojvodine kako bi tamošnju omladinu podučavao raznim vrstama modernog plesa prihvačajući ponekad za to i plaću u naturi. Film je snimljen u selu kraj Horgoša u Vojvodini blizu granice s Mađarskom, krajem zime. Glas naratora nije prisutan. Veći dio teksta izgovara narator, a manji dio učitelj plesa. Učitelj plesa većinom govori na srpskom jeziku, ali kaže i nekoliko rečenica na mađarskom. Narator objašnjava da putujući učitelj plesa mađarskog podrijetla (Mihály Pesti?) putuje po gradovima i selima Vojvodine te uči omladinu plesati plesove poput tanga, charlestona, polke, engleskog valcera, beatfoxa i drugih. U spomenutom selu učitelj plesa nedjeljom zakupi gostionicu «Kod tri soma» i održava tečaj za dvije grupe mladih. Zbog zauzetosti poljoprivrednim poslovima omladina ima vremena za tečaj samo zimi. U filmu vidimo da ih on uči plesati i kolo te ih, također, podučava bontonu prilikom upoznavanja na plesu

Problematizira se fenomen ugara - zapuštenih plodnih oranica koje vremešni seljaci više ne mogu sami obrađivati. Kao rješenje se predlaže uključivanje oranica u „udruženi rad društvene privrede“, odnosno, državni otkup. Prisutni su glas naratora, izjave seljaka i čitani stihovi. Sadržaj glasovnog dijela: - opisuje se obim ugara, zapuštene neobrađene zemlje, u Jugoslaviji i razlozi njenog nastanka - izriče se rješenje ovog problema - uključivanje u udruženi rad društvene privrede - spominje se elektrifikacija i opći razvoj sela - seljak govori o tome kako je svoju zemlju dao poljoprivrednom kombinatu Pik Vukovar u zamjenu za mirovinu - stihovi Vladimira Kovačića o osamljenosti i prolaznosti mladosti Slikovni dio: - napuštene, zarasle oranice (istočna Slavonija?) - seljak za svojim radnim stolom - seljanka mijesi tijesto; seljak i seljanka jedu ručak - osedlavanje konja, obrađivanje zemlje konjskom zapregom - seosko imanje - poljoprivredni prehrambeni kombinat (interijer, radni dan) - ostarjeli seljaci u svojim kućama, stara fotografija bračnog para - starinski sat s batom - seoska ulica - folklorni ples (kratko) Ključne riječi: selo, poljoprivreda, socijalizam, zadruge, starost, propadanje sela

U Slavoniji je 1970-ih još uvijek postojao običaj da starce pred smrt odvezu u trošnu kuću, obično na ivici šume („na stan“) gdje bi oni boravili u proljeće, ljeto i jesen iščekujući smrt. Ovo je zapis o čekanju smrti i sahrani 86-godišnjeg seljaka Antuna Babića iz slavonskog sela Babine Grede. Prisutan je narator (autor filma) i izjave rodbine, prijatelja i poznanika. Sadržaj glasovnog dijela: autor filma pred kamerom i u offu govori o običaju ostavljanja starih seljaka u zabačenoj kući i o razlozima ostavljanja; rodbina govori o razlozima Babićeve smrti i stanju prije smrti; prijatelji i poznanici u offu opisuju Babićev karakter ističući njegovu marljivost i potpunu predanost radu. Slikovni dio: autor filma na Babićevom sprovodu 28. kolovoza 1970. govori u mikrofon; kćer i zet (u narodnim nošnjama) vode u proljeće Babića kolima do zabačene kuće, prenose stvari i domaće životinje (prasad, kokoši); kuće na rubu šume (eksterijer); Babić u kući otvara prozore, gleda knjigu Biblijske pripovijesti (interijer); Babić radi razne fizičke poslove u kući, na tavanu, u štali (piljenje, spremanje, skupljanje jaja itd.; proljeće i ljeto); stado ovaca; bdijenje nad pokojnim Babićem (Babićev leš, lijes s Babićevim imenom, žene mole); autor za vrijeme bdijenja postavlja pitanja rodbini i oni odgovaraju u mikrofon; kadrovi sprovoda (mrtvačka kola, svećenik vrši obred); žene love ribu s košarama (neka vrsta vrše)?? Ključne riječi: selo, sprovod, starost, siromaštvo, Slavonija, Babina Greda

Film o teškom životu zemljoradnika u kršu Dalmatinske zagore, gdje treba tucati kamenje da bi se zemlja oslobodila za sadnju. Film je u cijelosti posvećen krčenju jednog polja od kamenja. Nema glasa naratora ni izjava. Ssdržaj: - krš Dalmatinske zagore - ovce na paši - tucanje kamenja batovima i pijucima - odvajanje kamenja šipkama i rukama - ručno oranje zemlje pijucima - narasli nasadi (pšenica?) - dječak koristi lišće nasada kao sviraljku Ključne riječi: ratarstvo, krš, Dalmatinska zagora

Opis rada solinara u piranskim solanama u Istri na granici Hrvatske i Slovenije. Glas naratora je prisutan. Sadržaj govornog dijela: faze procesa izrade soli (vlaženje solina, puštanje mora, skupljanje i sušenje soli); važnost sunca te nepogodnost oblačnog i kišovitog vremena u proizvodnji soli; uspoređivanje rada u solani s plovidbom, ribolovom i žetvom; nabrajanje članova obitelji (otac, sestra, brat) koji rade u solani; majka obitelji i njen povrtnjak; spomen duge povijesti piranskih solana; napredna mehanizacija u susjednoj solani. Slikovni dio: dolazak motornim čamcima u solanu; prizori solane (soline-prostori u kojima se odvaja sol, kanali, kučice); članovi obitelji koji rade u solani; vlaženje solina; majka obitelji i njen povrtnjak (rajčice, kukuruz); vjetrenjača koja dovodi more u prostore solane; puštanje mora u solanu; ručna vuča čamaca kojima se prevozi sol po kanalu; objed u solani; razbibriga u pauzi rada (sviranje gitare i pjevanje, igranje šijavice); „berba“ soli drvenim plohama; odvoz soli tačkama u skladište; napredni sistem rada i mehanizacije u susjednoj solani (velike hrpe soli, strojevi i vagoni koji prenose sol); noć i nagovještaj oluje: užurbano sklanjanje soli pred kišom; odlazak motornim čamcem. Ključne riječi: solana, jadran, čamac, Istra

Portret Albina Babića Bina, sudionika NOB-a iz Senja, koji je bio model soc-realističkom spomeniku u slavu partizanskih mornara, a danas živi u siromaštvu. U filmu nema glasa naratora, ali su prisutne izjave Bina, njegovog sugrađana i rukovodioca Senja. Sadržaj glasovnog dijela: Bino priča o spomeniku, poziranju za njega, svojem siromaštvu i zanemarivanju od strane države i gradskih rukovodioca; njegov sugrađanin slavi njegove zasluge; rukovodilac daje obećanje da će Binov slučaj biti riješen u socijalnoj službi. Slikovni dio: spomenik kolokvijalno nazvan „Tri mornara“, nekadašnjeg naziva „Jugoslavenski narodni mornari“ s natpisom: „U spomen palim borcima iz NOR. Narod opć. Senj“ (u pozadini skladba „Hej Slaveni“); Bino na krševitoj morskoj obali otočića Zec kraj Senja u svojem improviziranom prebivalištu na otvorenom priča svoju priču, skuplja drva za potpalu, brije se, šeće; Bino, njegov brat i njegov kolega rekonstruiraju svoju pozu modela za spomenik; izjave njegovog sugrađanina i rukovoditelja na trgu u Senju ispred česme; Bino, odjeven u bijelo generalsko odijelo, u otvorenoj limuzini prolazi kroz špalir sugrađana koji mu skandiraju na rivi u Senju; Bino za govornicom kraj spomenika, bend ispred njega. Ključne riječi: socijalizam, komunizam, narodno-oslobodilačka borba, Senj, siromaštvo, starost

Opisuje se proces vađenja i prerade morske spužve te prikazuju spužvari s otoka Krapnja kraj Šibenika. Prisutni su glas naratora i izjave spužvara. Sadržaj glasovnog dijela: povijest vađenja morske spužve; iseljavanje s otoka Krapnja; spužvari s otoka Krapnja; opis vrsta morske spužve; opis procesa vađenja, čišćenja i prerade morske spužve; - kvaliteta prirodne morske spužve. Slikovni dio: Krapanj (panorama, ulice, kuće); spužvari veterani; povijest vađenja (arhivske mape, stare osti, staro ronilačko odijelo sa skafanderom); odlazak u lov (porinuće broda, vožnja brodom, oblačenje ronilačkog odjela); potraga za spužvom i vađenje (ronioci, razne vrste spužva, ribe, hobotnica); morska spužva (presjek tijela); izbacivanje morskih organizama iz spužve gaženjem spužve; spužvari veterani sa sačuvanim velikim primjercima spužve; industrijska prerada spužve. Ključne riječi: Jadran, more, Krapanj, čamac i brod, spužvari i morska spužva, ronjenje

Prikazuju se isječci iz života naših pomoraca na brodu za vrijeme plovidbe i boravka u lukama Istočnog Sredozemlja. Naratorov tekst daje poetsku sliku broda i plovidbe. Sadržaj govornog dijela: - o brodovima kao živim bićima - o važnosti plovidbe u trgovini i spajanju ljudi - o sjedinjenosti čovjeka i broda - o privlačnosti noćnog života dalekih luka - o svjetionicima - o pomorcima kao lutalicama bez doma Slikovni dio: - riječka luka (nanizani brodovi) - brod Zagreb kojeg ćemo pratiti na putovanju (total, detalji) - rastanak dvoje ljudi prije plovidbe (sidro se diže, jugoslavenska zastava) - dnevni život na brodu (upravljačka kabina, kormilar, kapetan, časnik mjeri sa sekstantom, strojarnica, strojevi, strojovođe, kuhanje, čišćenje, bojanje dimnjaka, telegrafist šalje poruku, radar) - more, suton, galebovi - nevrijeme (veliki valovi, mornari pokrivaju teret ceradom) - neka arapska luka (total luke, brodovi raznih imena u luci, arapski radnici iskrcavaju i ukrcavaju teret, zastave raznih zemalja) - arapska luka po noći (osvijetljeni brodovi, radnici u slobodno vrijeme čitaju, sviraju itd.; svjetionici, ulice s neonskim reklamama) - jedan brod na groblju brodova - brod prolazi kraj ribarskog mjesta Ključne riječi: more, pomorstvo, Rijeka

Prikazuje se nalet vjetra bure u malenom primorskom mjestu na Kvarneru, u Hrvatskom primorju, te njen utjecaj na svakodnevni život. Također, opisuje se nostalgija umirovljenih pomoraca za prošlošću. Glas naratora je prisutan. Sadržaj govornog dijela: poetskim riječima opisuje se snaga bure; opisuju se razgovori i sanjarenja lokalnih staraca o slavnim danima dok su bili pomorci, maštanje dječaka o dalekim krajevima i zabrinuto čekanje jedne žene; opisuje se zaštita privezanih brodova od nevremena; dijelovi pjesama Drage Gervaisa, npr. pjesma „Nonići stari“ („va Biskaje, moj dragi, sto je tancalo vragi“). Slikovni dio: maleno kvarnersko mjesto: panorama, luka, ulice, verande; privezani brodovi, čamci i gajete (dan i noć, detalji brodova); mještani, djeca; bura nosi prašinu po ulicama (noć); priroda: olujno more (dan i noć), stijene, drveće i raslinje na vjetru (dan i noć), galebovi; papiga u kavezu; svjetionik (detalj žarulje); isplovljavanje; obješeni brodovi. Ključne riječi: vjetar, oluja, Jadran, pomorstvo, Hrvatsko primorje

Opisuju se djevojke koje su se uputile u Australiju, da bi se tamo udale i našle sreću. U svojim rodnim mjestima u Hrvatskoj one opisuju svoje planove i želje. Nakon prikaza njihovog avionskog puta, u Australiji one opisuju svoje dojmove, svoja zadovoljstva i razočaranja doživljenim. Sadržaj govornog dijela: Djevojke (Snježana Sinovčić, Dragica Gregurić...) i njihova rodbina u svojem zavičaju pričaju slijedeće: - planovi i želje o pronalaženju momka, udaji i materijalnom probitku u Australiji - jedna djevojka opisuje odlazak u Australiju momku, hrvatskom iseljeniku, s kojim se upoznala uz pomoć dopisivanja - usvojena djevojka i njen očuh opisuju njene planove - jedna djevojka pokazuje vezove koje je isplela svojem budućem momku. Djevojke i njihova rodbina u Australiji pričaju slijedeće: - nada u pronalazak momka - djevojka i njen momak s kojim se upoznala uz pomoć dopisivanja opisuju zadovoljstvo svojim susretom i započetom vezom; on opisuje grad u kojem živi Cairns - jedna djevojka opisuje svoje veliko razočaranje - imigranti pozdravljaju svoju rodbinu u Hrvatskoj. Slikovni dio: - naselja iz kojih dolaze djevojke: Čista Mala kraj Šibenika, Ilok (dvorac), mjesto na otoku Brač, mjesto u Hrvatskom zagorju - ulice, interijeri kuća, dvorišta, krš - učenje engleskog uz audio-metode - opraštanje rodbine prilikom odlaska u imigraciju - putovanje: uzletanje aviona, interijer aviona, aerodromi u gradovima Karachi i Sydney - mjesta u Australiji: Sydney, Adelaide, Cairns - ulice, opera u Sydneyu, interijeri kuća - hipodrom u Australiji: utrke konja. Međunaslovi: neizvjesno je što se dogodilo sa gregurić dragicom/ it is uncertain what happened to dragica gregurić; nakon što su je neki ljudi dočekali na aerodromu nismo mogli saznati ništa o njoj/ after she was met by some people at the airport we lost all traces of her Ključne riječi: Čista Mala, Ilok, Brač, Australija, Sydney, Adelaide, Cairns iseljeništvo (emigracija), zrakoplovstvo (avioni)

Prikazuju se ljudi u čekaonici. Nije vidljiv prostor čekaonice. Jedini zvuk u filmu je prateća glazba. Sadržaj: - ljudi sjede u čekaonici - njihove usputne radnje (puše, češu se, grizu nokte, ogledavaju se, lupkaju prstima itd.)