Rezultati pretrage

Prikazuje se verbotonalni sistem (VTS) rehabilitacije osoba oštećenog sluha i govora, koji je utemeljio profesor Petar Guberina, osnivač Poliklinike SUVAG. Govor se prenosi najprije preko specijalnih aparata, a kasnije preko golog uha, a pacijenti uče slušati i govoriti. U radu s gluhom djecom mnogo se koristi ritam glazbe i tijela. Film je snimljen u Poliklinici SUVAG. Nema glasa naratora. Sadržaj: - individualni rad s djecom i mladima oštećenog sluha i govora (prenošenje govora pri čemu kao prijenosnici služe papir, slušalice, elektroakustički aparati i samo tijelo slušatelja) - početnici u učenju pokušavaju ponoviti riječi instruktora, a napredni razgovaraju s instruktorom - snimanje izgovora vokala na elektroakustičkim aparatima - grupni rad s djecom (razne igre tjelesnog i glazbenog ritma te osnovnih zvukova – pjesmice, udaranje štapićem, igranje vlakića itd.) - djeca izrađuju snjegovića, grudanje - instruktor razgovara s majkom koja je prvi put dovela dijete - instruktori razgovaraju s nagluhim starcima koji dolaze na podučavanje - dječak sluša klasičnu glazbu uz pomoć elektroakustičkog aparata Ključne riječi: verbotonalna metoda, gluhonijemi, djeca, defektologija, fonetika, SUVAG poliklinika

Opisuje se kućna svakodnevica dva sustanara, starice i njene koze, u jednom zaseoku Dalmatinske zagore. Njih dvije dijeli jedino drvena pregrada. U filmu nema glasa naratora ni izjava. Starica u svojoj kući obavlja razne aktivnosti. Prizori staričinih aktivnosti često su isprekidani kadrovima njene koze. Starica ujutro potpaljuje vatru. Muze kozu. Pije mlijeko kraj ognjišta. Koza pije vodu iz kabla. Starica mijesi tijesto za kruh. Peče kruh ispod peke (stavi tijesto na pod, vruć od pepela iz ognjišta; napravi rupu u tijestu; poklopi tijesto željeznim poklopcem i prekrije poklopac vrućim pepelom). Starica prebire zrna graha i pere ih. Stavlja grah u lonac i lonac objesi na lanac iznad gorećeg ognjišta. Čeka. Izvadi pečeni kruh iz peke, spremi ga i očisti prostor od pepela. Sjedi kraj lonca s grahom i povremeno ga zaljulja. Jede grah kuhačom iz drvene posude. Koza uporno pokušava jesti grah iz njene posude, ali starica ju tjera povicima, rukama i štapom. Starica rukom hrani kozu kruhom. Pogladi ju i tepa joj.Starica spava u krevetu, a koza se vrzma oko nje. Lokacija: zaselak Stanari kraj sela Žegar u općini Obrovac - interijer kuće.

Film opisuje znanstveni rad na izradi Enciklopedije Jugoslavije, predstavlja njene urednike te daje primjere povijesnih i suvremenih događaja, ljudi i postignuća obrađenih u enciklopediji. Glas naratora je prisutan. Sadržaj govornog dijela: spominjanje svih izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda; rad na Enciklopediji Jugoslavije; ugledni južnoslavenski književnici, prosvjetitelji, kipari, skladatelji...; ukratko o kulturnoj povijesti južnoslavenskih naroda; invazija Turaka i umjetnička obrada invazije; povijest socijalističke ideje (od seljačke bune 1571. preko pariške komune do partizanskog ustanka); industrijski napredak Jugoslavije. Slikovni dio: bosanski stečci; tiskanje enciklopedije; izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda; kadrovi urednika republičkih redakcija Enciklopedije Jugoslavije: Marko Ristić (Srbija), Haralampije Polenaković (Makedonija), Andrija Štampar (Hrvatska), Vaso Butozan (Bosna i Hercegovina), Jagoš Jovanović (Crna Gora), Anton Medik (Slovenija), Miroslav Krleža (glavni urednik, njegova fotografija); zgrada Jugoslavenskog leksikografskog zavoda u Zagrebu (eksterijer); bibliotečne kartice; kulturna povijest: Matija Vlačić i Primož Trubar (portreti), narodni plesovi, brana, Dubrovnik (panorama), Sv. Donat (eksterijer), portal trogirske katedrale majstora Radovana (detalji), vrata splitske katedrale Andrije Buvine, naslovnica knjige: Ivan Česmički - „Pjesme i epigrami“, freska Janeza Ljubljanskog u Visokom, bogumilski stečci, Dubrovnik - skalinada i gradska vijećnica, Gundulić (portet), crkva sv. Sofije u Ohridu, ikone; invazija Turaka (grafike bitaka, obrambene kule), kip Marka Marulića u Splitu; seljačka i hvarska buna (grafika); grafički rad na enciklopediji, stranice enciklopedije, fotografije NOB-a; Ivan Cankar, Njegoš, Ivan Kukuljević, Vatroslav Lisinski i Sterija Popović (portreti), Dositej Obradović (bista), naslovnica: „Pismenica serpskoga jezika“ Vuka Karadžića, Konak kneginje Ljubice u Beogradu, Kalemegdan u Beogradu, Sveučilište u Sarajevu, zgrada JAZU u Zagrebu; fotografije i grafike vezane za opću povijest komunističke ideje (pariška komuna, Lenjin itd.); Svetozar Marković, Dimitrije Tucović i Goce Delčev (porteti), balkanski ratovi (arhivske snimke), razaranja u Beogradu 1914. i 1941. (fotografije), NOB (fotografije); razna tvornička postrojenja, rudnik. Ključne riječi: povijest Hrvatske, Južni Slaveni, Leksikografski zavod, likovna umjetnost, kiparstvo, narodno-oslobodilačka borba (NOB), socijalizam, komunizam, tvornica, Andrija Štampar, stećak

Paralelno se opisuje proces treće trudnoće i poroda mlade majke te život njenog drugog djeteta, mentalno retardirane Ivane. Prisutne su izjave majke i liječnika. Nije prisutan glas naratora. Sadržaj govornog dijela: Ivanina majka govori o slijedećim stvarima: kad je shvatila da je Ivana bolesna; terapija kojoj je podvrgnuta Ivana; Ivanin život; trudnoća s trećim djetetom. Liječnik opisuje razvoj djeteta u utrobi. Slikovni dio: majka kod ginekologa; ultrazvuk (faze razvoja djeteta u utrobi, od faze fetusa do završne faze); Ivana i njena majka u igri, za vrijeme hranjenja i kupanja Ivane itd.; fotografije Ivane i majke; majčine izjave; kratak prikaz oca i Ivane; kratki prikazi prvog djeteta; eksplicitno prikazan proces rađanja; dojenje i prematanje; obitelj s novom prinovom u svojem domu. Ključne riječi: mentalni poremećaji, trudnoća, rađanje, beba, djeca

Opisuje se pojava čestih ubojstava nožem čakijom u bosanskim selima u okolici Tuzle. Ta pojava je opisana uz pomoć fotografija poprišta ubojstva, nasilnih narodnih pjesama, međunaslova te izjava počinitelja, svjedoka, rodbine ubijenih i lokalnog pjesnika filozofa. Bizarni su trivijalni povodi ubojstava. Glas naratora nije prisutan. Međunaslovi ukratko navode povode ubojstava, od kojih su neki bizarno trivijalni. Svjedoci i počinitelji zločina opisuju sam čin ubojstva. Oni, rodbina ubijenih, lokalni pjesnik filozof i ostali seljaci pokušavaju proniknuti u posredne i neposredne razloge ubojstva te čak raspravljaju o njima na rudimentarnoj filozofskoj razini. Većina osuđuje ubojstva, a neki opravdavaju uporabu sile. Pjesnik filozof čita pjesmu o ubojstvima. Sadržaj slikovnog dijela: fotografije s poprišta ubojstva; djeca sudjeluju u igri s povezanim očima (slijepi miš) na početku i kraju filma; krčma sa živom narodnjačkom glazbom: pjevačica, čovjek puca iz pištolja; ljudi daju izjave na poprištima ubojstva u selima u okolici Tuzle (polje, dvorište, seoski put, krčma Majevica, dućan); roditelji ubijenog, muslimani obučeni u svoju nošnju, daju izjavu u svojoj kući; počinitelji, kojima se ne vidi lice, daju izjave u zatvorskoj ćeliji; grupa seljaka u krčmi pjeva narodne pjesme nasilne tematike o ubijanju hladnim oružjem; bačve za pečenje rakije; seoski sajam na kojem se prodaju noževi (čakije). Ključne riječi: Bosna, selo, kriminal

Portret starca Ivice Štefanca iz Gornjih Rastoka koji je posljednji izdanak generacije mlinara. U originalnom ambijentu starog mlina on priča o svom zanatu koji polako umire. Nema glasa naratora. Mlinar priča o sljedećem: proces rada, odnos s mušterijama; sjećanje na prošla vremena, „kako je nekad bilo“, razlozi izumiranja mlinova. Slikovni dio: mlinar radi u svom mlinu i usput objašnjava proces rada (proso); voda počinje teći kroz mlin, rijeka; mljevenje; razni dijelovi mlina (mlinsko kolo, mlinski kotač itd.). Ključne riječi: mlin, Rastoke, poljoprivreda

Plesači u crnom trikou na bijeloj pozadini izvode modernu baletnu točku, praćenu skladbom hrvatskog skladatelja Ive Maleca Minijature za Lewisa Carrola.

Ovo je kratkometražni film koji prikazuje jednu seosku priredbu iz 1971. godine. U njoj razni lokalni izvođači pjevaju tada popularne zabavne melodije, izvodi se folklorni ples, pričaju vicevi, a sve završava izborom miss 1971. Prikazuje se seoska priredba u međimurskom selu Orahovica održana 24. rujna 1971. Prvi dio priredbe je natjecanje mještana u izvođenju popularnih zabavnih melodija ("Voli me" Tereze Kesovije, "Proplakat će zora" Miše Kovača, "Tri slatke riječi" Krunoslava Kiće Slabinca, "Voli me ili me ostavi" Ljiljane Petrović itd.), a drugi dio natjecanje mještanki za izbor "miss" sela pred žirijem. Osim toga, folklorno društvo svira i izvodi narodne plesove, a popularni zabavljač Milan Remar zvan Klopotec priča viceve i pjeva. Kadrovi nastupa smjenjuju se s kadrovima publike i žirija. Na početku i kraju filma seoski glasnik objavljuje nasred sela, uz druge vijesti, najavu priredbe i izvještaj o njoj. U filmu nema glasa naratora ni izjava. Ključne riječi: Orahovica, selo, glazba, miss, natjecanje, priredba, folklor

Film portretira Danicu Miletić, nezaposlenog inženjera geologije. Ona ima dvoje malodobne djece i živi u zagrebačkom kvartu Trnje. Danica priča o svojem teškom materijalnom položaju i svojem životu. Vidimo ju kako šeće gradom, obilazi razne ustanove. Ona i njena djeca skupljaju granje i jestivo bilje u šumi. Sadržaj govornog dijela: Danica priča o slijedećem: socijalne nepravde (nedostaci socijalne pomoći, težak položaj žene pri zapošljavanju); materijalni izdatci, dugovanja; njena osobna povijest; promišljanja o razlozima njene teške situacije; njena djeca. Slikovni dio prikauje Danicu i njenu djecu na slijedećim lokacijama: Daničin stan; Udružena samoupravna interesna zajednica za zapošljavanje (interijer); ured općine Trnje (eksterijer); ulice Zagreba, Ilica, Trnje; Gradska skupština (interijer, eksterijer); zgrada Zagrepčanka (eksterijer); zgrada INA u Šubićevoj ulici (eksterijer); Trg svetog Marka, Sabor (eksterijer); dućan; emisije na televiziji: serija "Dinastija", reklame za čokoladu Super, Dnevnik; šuma; knjiga Ljubiše Grlića "Samoniklo jestivo bilje". Ključne riječi: Zagreb (Trnje, Ilica, Gradska skupština, Trg svetog Marka), siromaštvo, žene (položaj žena u društvu), socijalna skrb

Djevojčicu Milku, koja je već više puta pobjegla od svojeg nasilnog oca iz banijskog sela Borojevići, dovode u Prihvatnu stanicu u Zagrebu. Socijalni radnici je vode kod majke i oca te u dom za nezbrinutu djecu uzaludno je pokušavajući negdje udomiti. U filmu nema glasa naratora. Nema izjava, ali ima snimaka dijaloga. Nigdje nisu navedena imena prikazanih ljudi ni nazivi naselja i ustanova. Policajci odvedu Milku policijskim kombijem u Prihvatnu stanicu u Zagrebu kraj Glavnog kolodvora. U stanici je dočeka službenica i za njom zaključa vrata. U stanici socijalni radnik Marijan Mihaljević priča s Milkom. Ona mu govori o svojem pokušaju da pobjegne avionom do tetke u Njemačku. Socijalni radnik vodi Milku na Glavni kolodvor (spuštaju se pokretnim stepenicama), odakle vlakom putuju u dom za nezbrinutu djecu u Petrinji (oni u vlaku, krajobraz - Savski most). Hodaju po Petrinji. Dok se Milka u dvorištu doma igra s djecom u kolu, službenica doma u svom uredu priča socijalnom radniku da ne žele primiti Milku natrag, jer ona ne želi biti u domu i njen otac dolazi u dom prijetiti nožem. Socijalni radnik i Milka putuju autobusom. Sjede na terasi gostione.Putuju vlakom, a Milka spava s prstom u ustima. Dođu u općinsku zgradu u Hrvatskoj Kostajnici kod socijalne radnice Verice. Ona objašnjava socijalnom radniku da kod njih nema prihvatne stanice i da će je ona odvesti majci ili ocu, koji su razvedeni. Socijalna radnica vodi Milku njenoj majci i očuhu u banijsko selo Blinja kraj Hrvatske Kostajnice. Očuh na dvorištu objašnjava da je oni ne mogu primiti jer su siromašni i Milkin otac im dolazi prijetiti. Majka drži svog malog sina i kad vidi da se Milka s njim igra, zaplače. Socijalna radnica vodi Milku njenom ocu u pokrajnje banijsko selo Borojevići. Otac u svojoj kući Milki i socijalnoj radnici (one se ne vide) drži govor o tome kako se on uvijek brinuo o Milci, a ona, uplašena, potvrdno odgovara. On samodopadno recitira svoju pjesmu „Volja“ o dobroj volji. Socijalni radnik diktira dopis o tome da općina Hrvatska Kostajnica šalje Milku u Zagreb (čujemo glas socijalnog radnika i zvuk pisaće mašine, a kroz rešetke vidimo Milku kako spava s prstom u ustima).

Lakoatletičarki Veri Nikolić nedostaje do svjetskog rekorda na 800 metara 1 sekunda i 7 desetinki, što iznosi još samo šest koraka. Krajnji napor i nesalomljiva upornost na treninzima kako bi se dostiglo tih odlučujućih šest koraka. Film govori o srpskoj atletičarki Veri Nikolić - rekorderki Jugoslavije i prvakinji Europe na 800 metara 1966. g. Film prati njene treninge u rodnom mjestu Ćupriji pod paskom trenera Ace Petrovića. Ona mukotrpno trenira u želji da obori svjetski rekord, do čijeg joj obaranja nedostaje 1 sekunda i 7 desetinki ili šest trčećih koraka. Kroz film nas vodi narator. U njemu nema izjava protagonista. Nikolić vježba na nogometnom stadionu i trči prema školi - narator opisuje njen život – ona je rekorderka Jugoslavije i prvakinja Europe na 800 metara 1966. Navršila je 18 godina. Trenira i pohađa treći razred gimnazije. Živi u Ćupriji, gradiću u Srbiji od 18 tisuća stanovnika smještenom na rijeci Moravi. Njen trener Aca Petrović po zanimanju je profesor zemljopisa, a bio je trkač na 800 metara kao Vera. Stadion u Ćupriji nema atletske staze, ali ne trči staza nego čovjek, kaže narator (snimke Vere Nikolić, njene gimnazije, Ćuprije, mosta preko Morave, njenog trenera, nogometnog stadiona) - nizanje rezultata Nikolić na 800 metara po godinama (snimke Nikolić kako trči po stadionu): 1963 2,15,8- 1964 2,13,0- 1965 2,12,2- 1966 2,02,8 (snimka utrke prvenstva Europe na 800 m, održane 4. rujna 1966. u Budimpešti, na kojoj je Nikolić osvojila zlatnu medalju, snimka dočeka u Jugoslaviji na kolodvoru) - slijedeći cilj Nikolić je Olimpijada i obaranje svjetskog rekorda, do čijeg joj obaranja nedostaje 1 sekunda i 7 desetinki ili šest trčećih koraka. (Nikolić trenira na stadionu i ide u školu, štoperica koja odbrojava 1 sekundu i 7 desetinki, Verinih 6 trčećih koraka, ona i njeni kolege trče po prirodi i vježbaju, Nikolić trenira pod paskom trenera i njegove štoperice, Nikolić na stadionu punom ljudi, fotografija Nikolić na startu utrke).

Dokumentarni zapis o igri, nekoj vrsti nadmetanja, koja se zove šijavica, a zadržala se u Dalmatinskoj Zagori, u okolici Imotskog. Šijavica („šije-šete“) je igra u kojoj igrači u vrlo brzom ritmu pokazuju različite brojeve prstiju. Nekad se igrala u cijeloj Dalmaciji. Glas naratora nije prisutan. Prisutne su izjave ljudi. Prikaz turnira u šijavici u jednoj krčmi imotskog kraja. Prikazuju se parovi koji se, poredani jedan kraj drugog, međusobno natječu u šijavici. Također prikazuje se igranje šijavice u parovima (dvoje protiv dvoje). U žaru borbe često dolazi do svađe i međusobnog naguravanja. Učesnici turnira ukratko objašnjavaju pravila šijavice. Također, komentiraju žestinu igre te popularnost šijavice. Film počinje i završava prikazom krškog krajolika. Ključne riječi: Dalmatinska zagora, šijavica, natjecanje

Prizorima tijela i tjelesnog izražavaju se starost i mladost te ljepota i ružnoća ljudskog tijela i njegova prolaznost. Nisu prisutni glas naratora ni izjave. Prizori u filmu: - ljudska tijela u mrtvačnici, prikazana u negativu filmske vrpce (secirani leševi, mozak, detalji tijela) - sportaš trči kroz prirodu - ljudi na kupalištu (starci, djeca, mladi, Stubičke toplice?) - goli muškarac i žena leže zagrljeni i tokom snošaja (dijelovi tijela) - ljudski dodiri viđeni kroz rendgen - ljudska tijela na ulici (dijelovi tijela) - trbuh trudnice - čin rađanja, prikazan u negativu filmske vrpce; pranje i zamatanje bebe (Klinička bolnica „Sestre Milosrdnice – Vinogradska, Zagreb) - skidanje gipsa s ljudskog tijela - starac koji baca medicinske gipsane odljeve u peć (Traumatološka bolnica – Zagreb) Zvučna podloga: klasična glazba, ljudski zvuci Ključne riječi: tijelo, kupalište, seks, rađanje, mrtvačnica

Kratki prikaz jednog neobičnog zanimanja. Tokom zime, sve do ranog proljeća, jedan simpatični Mađar godinama entuzijastično posjećuje najzabačenija sela i salaše Slavonije i Vojvodine kako bi tamošnju omladinu podučavao raznim vrstama modernog plesa prihvačajući ponekad za to i plaću u naturi. Film je snimljen u selu kraj Horgoša u Vojvodini blizu granice s Mađarskom, krajem zime. Glas naratora nije prisutan. Veći dio teksta izgovara narator, a manji dio učitelj plesa. Učitelj plesa većinom govori na srpskom jeziku, ali kaže i nekoliko rečenica na mađarskom. Narator objašnjava da putujući učitelj plesa mađarskog podrijetla (Mihály Pesti?) putuje po gradovima i selima Vojvodine te uči omladinu plesati plesove poput tanga, charlestona, polke, engleskog valcera, beatfoxa i drugih. U spomenutom selu učitelj plesa nedjeljom zakupi gostionicu «Kod tri soma» i održava tečaj za dvije grupe mladih. Zbog zauzetosti poljoprivrednim poslovima omladina ima vremena za tečaj samo zimi. U filmu vidimo da ih on uči plesati i kolo te ih, također, podučava bontonu prilikom upoznavanja na plesu

Problematizira se fenomen ugara - zapuštenih plodnih oranica koje vremešni seljaci više ne mogu sami obrađivati. Kao rješenje se predlaže uključivanje oranica u „udruženi rad društvene privrede“, odnosno, državni otkup. Prisutni su glas naratora, izjave seljaka i čitani stihovi. Sadržaj glasovnog dijela: - opisuje se obim ugara, zapuštene neobrađene zemlje, u Jugoslaviji i razlozi njenog nastanka - izriče se rješenje ovog problema - uključivanje u udruženi rad društvene privrede - spominje se elektrifikacija i opći razvoj sela - seljak govori o tome kako je svoju zemlju dao poljoprivrednom kombinatu Pik Vukovar u zamjenu za mirovinu - stihovi Vladimira Kovačića o osamljenosti i prolaznosti mladosti Slikovni dio: - napuštene, zarasle oranice (istočna Slavonija?) - seljak za svojim radnim stolom - seljanka mijesi tijesto; seljak i seljanka jedu ručak - osedlavanje konja, obrađivanje zemlje konjskom zapregom - seosko imanje - poljoprivredni prehrambeni kombinat (interijer, radni dan) - ostarjeli seljaci u svojim kućama, stara fotografija bračnog para - starinski sat s batom - seoska ulica - folklorni ples (kratko) Ključne riječi: selo, poljoprivreda, socijalizam, zadruge, starost, propadanje sela

U Slavoniji je 1970-ih još uvijek postojao običaj da starce pred smrt odvezu u trošnu kuću, obično na ivici šume („na stan“) gdje bi oni boravili u proljeće, ljeto i jesen iščekujući smrt. Ovo je zapis o čekanju smrti i sahrani 86-godišnjeg seljaka Antuna Babića iz slavonskog sela Babine Grede. Prisutan je narator (autor filma) i izjave rodbine, prijatelja i poznanika. Sadržaj glasovnog dijela: autor filma pred kamerom i u offu govori o običaju ostavljanja starih seljaka u zabačenoj kući i o razlozima ostavljanja; rodbina govori o razlozima Babićeve smrti i stanju prije smrti; prijatelji i poznanici u offu opisuju Babićev karakter ističući njegovu marljivost i potpunu predanost radu. Slikovni dio: autor filma na Babićevom sprovodu 28. kolovoza 1970. govori u mikrofon; kćer i zet (u narodnim nošnjama) vode u proljeće Babića kolima do zabačene kuće, prenose stvari i domaće životinje (prasad, kokoši); kuće na rubu šume (eksterijer); Babić u kući otvara prozore, gleda knjigu Biblijske pripovijesti (interijer); Babić radi razne fizičke poslove u kući, na tavanu, u štali (piljenje, spremanje, skupljanje jaja itd.; proljeće i ljeto); stado ovaca; bdijenje nad pokojnim Babićem (Babićev leš, lijes s Babićevim imenom, žene mole); autor za vrijeme bdijenja postavlja pitanja rodbini i oni odgovaraju u mikrofon; kadrovi sprovoda (mrtvačka kola, svećenik vrši obred); žene love ribu s košarama (neka vrsta vrše)?? Ključne riječi: selo, sprovod, starost, siromaštvo, Slavonija, Babina Greda

Film o teškom životu zemljoradnika u kršu Dalmatinske zagore, gdje treba tucati kamenje da bi se zemlja oslobodila za sadnju. Film je u cijelosti posvećen krčenju jednog polja od kamenja. Nema glasa naratora ni izjava. Ssdržaj: - krš Dalmatinske zagore - ovce na paši - tucanje kamenja batovima i pijucima - odvajanje kamenja šipkama i rukama - ručno oranje zemlje pijucima - narasli nasadi (pšenica?) - dječak koristi lišće nasada kao sviraljku Ključne riječi: ratarstvo, krš, Dalmatinska zagora

U ovom filmu prikazuju se dvije slike željezničkog kolodvora u Vinkovcima. Jedna je bijedna slika, sastavljena od izjava siromašnih putnika o svom mukotrpnom životu i teškoj socijalnoj situaciji. Druga je raskošna slika, sastavljena od uljepšanih opisa kolodvora željezničarskog službenika i kadrova interijera i eksterijera kolodvora te kolodvorske službe. Glas naratora nije prisutan. Sadržaj govornog dijela: putnici pričaju o svojim osobnim životnim sudbinama, nezaposlenosti i malim plaćama; samo jedan radnik izražava zadovoljstvo mogućnostima zaposlenja; u jednom trenutku pojavljuje se kolodvorski službenik koji od ekipe filma traži dozvolu za snimanje i počne inzistirati da se u filmu prikažu i ljepše strane kolodvora te socijalističke stvarnosti općenito; kolodvorski službenik opisuje interijere kolodvora i rad kolodvorske službe, zatim opisuje uspjehe u razvoju kolodvora i željezničkog sustava u usporedbi sa "zaostalom" prošlošću; službenik kritizira domaće redatelje da prikazuju u filmovima samo neimaštinu; traži da se prikazuju i pozitivne strane socijalističkog društva te zabavni sadržaji. Slikovni dio: željeznički kolodvor u Vinkovcima: interijeri, peroni, pročelje; vlakovi kreću; putnici spavaju u čekaonicama; rad kolodvorske službe. Ključne riječi: Vinkovci, željeznica, vlak, socijalizam, siromaštvo

U sklopu projekta „Vlakom u operu“ Muzičke omladine SR Hrvatske vlakom se djeca Hrvatskog zagorja odvode na koncerte klasične glazbe u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Pratimo put jednog dječaka na koncert, njegovo uživanje u koncertu i povratak kući. U filmu nema glasa naratora niti izjava ljudi. Sadržaj: - dječak u seoskoj kući ujutro ustaje, sprema se i polazi na koncert - hoda zagorskim poljima, brežuljcima i šumarcima do željezničke postaje - vlak s djecom kreće; djeca pjevaju u vlaku - djeca stižu ispred Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog - počinje koncert; dok Zagrebačka filharmonija svira „Simfoniju no. 5“ Ludwiga van Beethovena, pratimo djecu i odrasle koji pozorno prate koncert - dječak se nakon koncerta istim putem vraća kući, a kadrove njegovog povratka prati popratna klasična glazba s koncerta Ključne riječi: Zagreb (Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog), glazba, glazbena umjetnost, koncert, željeznica, vlak, djeca, selo

Kroz prikaz radne svakodnevice stanovnika Brača opisuje se bračka privreda (lov divljih mazgi i pripitomljavanje, maslinarstvo, vinogradarstvo, vađenje kamena i kamenoklesarstvo). U filmu je prisutan glas naratora. Sadržaj govornog dijela: o bračkom krajoliku; o radnicima koji idu ujutro na svoj posao; vađenje i uporaba bračkog kamena u arhitekturi diljem svijeta; kratki opis lova, pripitomljavanja i prodaje divljih mazgi. Slikovni dio: splitska luka (panorama); Postira (panorama luke, panorama kuća i crkve); plaža Zlatni rat u Bolu; brački krš i gromače (panorama); odlazak radnika na posao konjima, pješke, kamionom, brodom; fjord i naselje Bobovišća Na Moru (panorama, skulptura od tri kolone posvećena legendi o trima sestrama, koju je dao postaviti Vladimir Nazor); kuće srušene u 2. svjetskom ratu; arhitektura izgrađena od bračkog kamena (Supetar: mauzolej Petrinović; Dioklecijanova palača: Peristil i sv. Duje, južni zid, Srebrna vrata; Zagreb: Zagrebačka burza, Umjetnički paviljon Ivana Meštrovića - tada Muzej NOB-a); kip Herakla na Braču; prijevoz brodom do kamenoloma (Pučišća u pozadini); kamenolom, tucanje i prijevoz kamena, obrada kamena, kamenoklesarska škola u Pučišću (radionica); vinogradarstvo (vinograd, berba, nošenje grožda, prešanje); lov na divlje mazge (Trolokve), privođenje mazgi u tor, odvoz mazgi kroz krš do Milne; maslinarstvo (branje maslina); Milna (luka, ribari i ribarske mreže, čamci idu u ribolov, ribolov „na sviću“). Ključne riječi: Brač, Jadran, more, krš, kamenolom, kamenoklesarstvo, ribolov, vinogradarstvo, životinje (divlje mazge), Split.

Opisuje se specifičan način života ljudi u močvarnoj delti Neretve. Veći dio aktivnosti oni obavljaju na čamcima. Prikazuje se ribolov, lov na patke, " žabarenje" (lovljenje žaba), skupljanje šaša, vuča čamca, „jendečenje“ (kopanje kanala), vjenčanje, sprovod... U filmu nema glasa naratora ni izjava. Ljudi se voze lađama i čamcima na vesla, zvanim trupice (ili trupe), kroz šaš po močvarnoj delti Neretve (čuje se vokalna izvedba pjesme „Ja se konja bojim“). Ulaze čamcima u selo Vid, koje se nalazi usred močvare. U selu starice i djevojčice od močvarne trske pletu sture (pletivo od trske). Ljudi raznose trsku. Vidimo magarca i kraj njega reljef u kamenu - arheološki ostatak iz rimskog grada Narone. Djevojka pere rublje uz vodu na kamenoj ploči s rimskim natpisom. Ljudi u trupicama prolaze kraj bogumilskog stećka. Volovi plivaju. Čovjek u trupici lovi ribu. Udarcima vesla je tjera u mrežu u plićaku. Zove djecu, koja se kupaju, da mu pomognu i oni počnu tjerati ribu u mrežu. Žene skupljaju šaš (čuje se ženska vokalna izvedba tradicionalne pjesme) i trupicama ga prevoze.Radnici jendeče, odnosno, lopatama (badilj - lopata ravnog završetka) kopaju kanale da bi iskopanom zemljom izdigli razinu terena i time stvorili plodno tlo u močvari. Žene s obale konopcima vuku čamce natovarene grožđem i ostalim voćem, a muškarci kormilare čamcima. Kad naiđe riječni brod, žene pridržavaju čamce da ih valovi ne prevrnu. Dok to rade, jedan mladić pokušava primiti djevojku za ruku, ali ona ju izmiče. Ženska ruka primi mušku. Vidimo da ruke pripadaju vjenčanom paru. Svadbena povorka ide lađama i trupicama po močvari i kroz selo (pjesma, harmonikaš, potcikivanje, pucanj iz puške, zastava, djeca bacaju latice). Ljudi noću u močvari love žabe uz pomoć svjetiljke na trupici. Žabe rukama stavljaju u vreću. U zoru (ili sumrak?) lovac na močvarne ptice drvenom piskom imitira glasanje ptica. Puškom, na kojoj je svjetiljka, puca. Ptica pada i pas je odnosi.Kroz močvaru prolazi pogrebna povorka trupica (žene u crnim velovima, muškarci s kišnim kabanicama, lijes). Dok prolaze kraj radilišta, bageri i buldožeri, koji kopaju deltu Neretve, prestanu s radom da bi odali počast umrlome. Nakon što pogrebna povorka prođe, oni nastave s radom. Lokacije: selo Vid, močvarna dolina Neretve.

Prikaz tradicionalne viteške igre grada Korčule - moreške. Film se zasniva na kadrovima plesa i pratećeg igrokaza, odigranih na raznim gradskim lokacijama. Glas naratora nije prisutan. Sadržaj: lik iz moreške Bijeli kralj Osman prolazi kroz red gledatelja stubama do Gradskih vrata i svečano otvara igru (kula Veliki Revelin); panorama grada Korčule; na stubama Gradskih vrata dijalog Crnog kralja Mora, djevojke Bule i Bijelog kralja Osmana; ispred Gradskih vrata dogovor Mora i Osmana o viteškoj borbi za djevojku Bulu; razne figure plesa sa sabljama na raznim lokacijama grada Korčule (Gradska vrata, kula Veliki Revelin; Glavni trg: katedrala sv. Marka - eksterijer i detalji reljefa, Gradska vijećnica - eksterijer, Kopnena vrata, crkva bratovštine Svih svetih - eksterijer, Palača Arneri ili Opatska riznica???; gradske zidine i kule; crkva sv. Ante na brijegu kraj grada Korčule i skalinata do nje; gledatelji plješću i pridružuju se igračima na stubama ispred Gradskih vrata. Ključne riječi: Korčula, moreška, Jadran, folklor, ples, arhitektura.

Opisuje se jedan dan u životu radnice Smilje Glavaš, supruge i majke djeteta u dobi od 1-2 godine. Ona cijeli dan radi skoro bez prestanka. Diže se u 3 sata i bavi se djetetom, nakon čega ide na posao. Nakon povratka s posla radi ručak. Dok se njen muž odmara, radi razne kućanske poslove. Ide spavati u 22 sata. U filmu nema glasa naratora ni glazbe. Sadržaj: film počinje kadrom Smiljine kuće; Smilja se diže u 3 h i 8 min (snimka budilice), upali petrolejku, stavi drva u peć, umije se, ugrije mlijeko, očešlja se, probudi dijete, obuče ga, nahrani i stavi natrag u krevet; ide s mužem na posao; on ide biciklom, a ona javnim prijevozom; nakon što se rastane od muža, krene autobusom do okretišta na Dubravi te u 5 h i 8 min (snimka gradskog sata) tramvajem do tržnice na Kvaternikovom trgu-nakon obavljene kupovine u 5 h i 21 min (snimka gradskog sata) ode na posao u tvornicu tekstila „Pobjeda“; radi u tvornici na tkalačkom stroju (uz snimke Smilje i snimke samih strojeva); u pauzi pojede užinu i popije mlijeko (snimke tvorničke sirene koja označava pauzu i kraj radnog dana); nakon izlaska s posla gleda u izloge, kupi kruh i ode tramvajem do okretišta, odakle se u 14 h i 48 min (snimka gradskog sata) uputi autobusom kući; igra se s djetetom, ugrije peć i radi ručak (juha, kobasice i prženi krumpir); okupa dijete i obuče ga-muž se vrati s posla i igra se s djetetom; Smilja opere ruke djetetu i nakon toga ručaju-dok se muž igra s djetetom i odmara, Smilja opere suđe, napravi krevet i opere pod; skupa s mužem otrese posteljinu; dok pere robu, dijete se oko nje igra, a muž ode, najvjerojatnije u birtiju-opere dijete i spremi ga na spavanje; dok skuplja robu sa sušila, muž se vrati; navečer pali petrolejku, suši posuđe, krpa, pegla i nešto zapisuje (rješava križaljku?); u 21 h i 45 min navije budilica da je probudi u 3 sata, pogleda dijete i bolje ga pokrije, utrne petrolejku i zaklopi oči; za vrijeme odjavne špice, koja ide preko kadra kuće, čuje se zvonjava budilice.

U želji za stvaranjem „objektivističkog dnevnika promatranja“ nasumice je odabrano nekoliko ljudi s kojima redatelj razgovara o trenutnim životnim preokupacijama i razmišljanjima. Između ostalog, prisutni su prizori snimanja igranog filma „Prijeki sud“ Branka Ivande, na kojem je redatelj Tadić asistirao. Redatelj je prisutan kao narator i kao intervjuist. Sadržaj glasovnog dijela: - glas redatelja izgovara prijavu Natječajnoj komisiji za kratkometražni i dokumentarni film za financiranje ovog filma radnog naslova „Neke važne stvari“ - redatelj kao narator o razlici između dokumentarnog i igranog filma te o težnji ka stvaranju potpuno objektivnog dokumentarca - redatelj razgovara i ispituje protagoniste - djevojka Dubravka govori o svojim životnim željama - mladi otac govori o svojem novorođenčetu, o pripremi stana za dolazak bebe, o novom stanu u kojem će živjeti - maturanti o svojoj školi, o statiranju na filmu - glas redatelja izgovara odjavnu špicu Slikovni dio: - nekolicina ljudi slavi doček Nove godine na Trgu republike (današnji Trg bana Jelačića) u Zagrebu (šampanjac, harmonikaš, tramvaj); tamo redatelj razgovara s Dubravkom - redatelj razgovara s Dubravkom (krupni plan) - redatelj razgovara s mladim ocem na ulici (ispred rodilišta?) - redatelj i ekipa filma s mladim ocem u njegovoj kući (dječji krevetić) - maturalno slavlje (norijada) na ulicama Zagreba (maturanti s parolama, maturantskim kapama i togama) - redatelj razgovara s Dubravkom ispred mnoštva maturanata te s dvojicom pijanih maturanata Željkom i Darkom - slavlje maturanata (gitara, pjevanje) u Križanićevoj ulici ispred današnje II. klasične i XVI. jezične gimnazije - mladi otac, majka, beba i baka u stanu - maturant odgovara pred komisijom na maturalnom ispitu iz povijesti - redatelj razgovara s tim maturantom i ostalima nakon ispita - mladi otac razgovara s majstorom u stanju u izgradnji, svojem budućem stanu - redatelj razgovara sa Željkom i Darkom na snimanju filma radnog naslova „Bombaški proces“ Branka Ivande, kasnije nazvanog „Prijeki sud“ (snimanje jedne scene, Branko Ivanda na snimanju) - ručak na kojem su se okupili redatelj te protagonisti dokumentarca, razgovor Ključne riječi: Zagreb, norijada, film i filmska produkcija, mladež