Rezultati pretrage

FANTOM po istoimenom romanu Gerharta Hauptmanna Osobe: Lorenz Lubota – Alfred Abel; Njegova majka – Frida Richard; Melanija – Aud Egege Nissen; Hugo – H. H. v. Twardowski; Knjigoveža Starke – Karl Ettlinger; Marija – Lil Dagover; Gospođa Schwabe – Grete Berger; Vigočinski – Anton Edthofer; Barunica – Ilka Gruning; Melita – Lya De Putti; Trgovac željezom Harlan – Adolf Klein; njegova žena – Olga Engl, Podvornik – Heinrich Witte U prijatnoj kućici, koja je sva isprepletena girlandama cvijeća, živi Lorenz Lubota sa svojom ženom Marijom. Ali on nije sretan i veseo, kako bi u toj ljupkoj okolini morao biti, već se u njegovim crtama lica zapažaju tragovi muke i boli. Tad mu žena Marija donese knjigu, koju je njezin otac sam uvezao, da Lorenz u nju napiše povijest svoga života i da se tako oslobodi svojih bolnih uspomena. I Lorenz počne da piše: Lorenz Lubota, pisar na magistratu, živi više u svijetu svojih sanja i knjiga, nego pravim, zbiljskim životom, koji obiluje tolikim tamnim stranama. Njegova majka, ostarjela i obnemogla, nastoji da njegovome mlađem bratu Hugi i sestri Melaniji učini život snosljivijim. Ali Melanija, ljepuškasta i puna života, ne podnosi stegu materinjega doma, slijedi zamamne pozive vanjskoga svijeta i tako nanosi majci, osim brige i nevolje, još i sramotu. Lorenzu, koji je samo sanjar, jedina je majčina potpora. On ljubi čistom ljubavlju Mariju Starke, kćer knjigoveže. Jednoga dana, kad je Lorenz upravo polazio na magistrat, sruše ga dva vatrena konja na tle. Veronika Harlan, mlada i krasna djevojka, koja je upravljala kočijom, požuri se k njemu. Lorenz nije bio ranjen. Ali od toga časa se pojava te mlade djevojke poput kakovoga fantoma usjekla u njegov mozak. Smućen i bez šešira letio je za njom. Više se nije brinuo za sestru Melaniju, nije mu bilo stalo ni do toga, što je izgubio mjesto, nije mario ni za ljubav zaručnice Marije. Pritom je još htjela neseća, da je stari knjigoveža Starke, kojemu je Lorenz bio dao nekoliko svojih pjesama, držao ove majstorskim djelima i Lorenzu izrazio svoje udivljenje. Lorenz, do sada radin i čestit čovjek, pohrli tetki Schwabe, škrtoj lihvarki, da mu dade novaca, koji će mu omogućiti ulaz u veliki svijet, za koji ga je – kako je on mislio – odredio njegov genij, i u kojem živi Veronika. Tetka, koja je vjerovala u Lorenzovu čestitost, dade mu zatraženi novac. Ali njezin ljubavnik Vigočinski odvuče Lorenza u neki noćni lokal, u kojem Lorenz nikada prije nije bio. Tu se na svoj užas sretne sa Melanijom, svojom sestrom i od toga časa ljubovcom Vigočinskijevom. Drugo jutro pohiti k trgovcu Harlanu i zaprosi njegovu kćer Veroniku. Harlanovi ga drže za nedužnu budalu i obećaju mu sve i sva. Od Harlana otiđe Lorenz u neki elegantan restaurant i kad dođe do jednoga stola, gdje su sjedjele dvije dame, stane kao ukopan. Pred njim je bila Melitta i majka joj, barunica. Melitta je nalikovala kao jaje jajetu njegovom idealu Veroniki. Samo što su njezine crte lica pokvarenije, a usta ciničnija. Lorenz više ne može da razlikuje fantom od zbilje i pušta, da ga Melitta zavađa. Za nju se silno zadužuje kod tetke Schwabe. Majka ne razumije nenadanu promjenu svoga prije toli poslušnoga sina i oboli. Marija Starke, koju je Lorenz sasvim zaboravio u svojoj omami, brižno ju njeguje. Međutim gospođa Schwabe postaje nepovjerljiva i prijeti se sudom. Bez ikakve potpore i sve jače gonjen strašnim fantomom, koji mu se upio u sav život, Lorenz postaje žrtvom Vigočinskoga i sukrivcem strašnoga zločina. Lorenz Luboa bje zatvoren među hladne zidove tamnice. Pa ipak! Kad je odbila ura njegovoga oslobođenja, čekala ga je Marija Starke sa svojim ocem vani pred vratima, da ga odvede u njegov novi dom. Uz nju je on duševno ozdravio i preporodio se. Čista ljubav mlade žene donijela mu je unutrašnje izbavljenje. - Balkan kino 17.04.1923., vidi zbirka Stakić

MARKIZA DE CHATELET (MOĆ LJUBAVI) Osobe: Jeanne, markiza de Chatelet – Mady Christians; Vojvoda Lucien Gramont, H. H. v. Twardowski; Princesa Germaine Soubise – Olga d'Org Belajeff; Grof Biron – Theodor Loos; Jules Grand – Wilhelm Dieterle; Njegova majka – Ilka Gruning; Jacques – Harry Hard; Antoinetta – Lia Eibenschutz U Parisu je bjesnila revolucija. Plemstvo je živjelo na svojim dvorcima, a da nije znalo, kakva mu se sprema sudbina. Na dvoru markiza de Chateleta sabrali se njegovi prijatelji. Lucien Gramont, vojvoda i brat lijepe kućedomaćice, udvarao je krasnoj princesi Soubise. Oni su švrljali po osamljenim puteljcima perivoja, dok im se konačno nijesu usne našle u dugom cjelovu. Jeanne, makriza de Chatelet, opazila ih je sa terrasse i žalosno ih gledala. Ona je prije nekoliko godina, još kao posve mlada djevojčica, pošla za mnogo starijega markiza. Nije ga voljela. I dok je ona razmišljala o svojoj promašenoj mladosti, dojašio je iz grada grof Biron i donio gostima zle glase. Na vrat na nos im je ispripovijedao, kako je u Parisu otkrivena urota protiv plemstva, a Robespierre da je diktator. Grof Brion potražio je i markizu de Chatelet, da i njoj isto ispriča. U svojoj prevelikoj ljubavi obrekao joj je, da će za nju založiti svoj život. No ona ga je hladno odbila. I dok su gosti još uzrujano raspravljali, što da urade, nahrupila je u perivoj dvorca rulja revolucionanih vojnika i provalila u odaje. Među gostima je nastala prava panika. Pobjegao je kud je tko znao. Koji nijesu mogli pobjeći, morali su svezani u Paris. I Jeannu je navlačila rulja vojnika. Ali kad je zaorio glas nepoznatoga zapovjednika: "Prste k sebi, to je moj plijen!" – vojnici su smjesta ostavili markizu. Drugi dan probodula se ona u ružičastom paviljonu Malmaisona. K njoj je upao pukovnik, onaj isti, koji ju je jučer bio obranio od vojnika. Ona ga je umolila, da ne dolazu i u njezinu blizinu. On je šutio i izišao. Sjetio se jedne svoje davne, davne uspomene. On, pukovnik revolucijonarne vojske, neumoljivi Saint-Just, bio je nekoć informator na dvoru vojvode Gramonta. Koje čudo, da se bio zaljubio u mladu princesu Jeannu. Činilo mu se, da mu je ona odvraćala ljubav. Jednoga se dana usmjelio i kleknuo pred nju na koljena. U toj ga je pozi zatekao Lucien, brat njezin i prezirno ga opomenuo, da je on na dvoru Gramont samo informator. Želeći da se osveti oholomu Lucienu, postao je Jules Grand zloglasni Saint-Just. Pa ipak je još uvijek imao dobro i mekan osrce. On je iz dvorca Chatelet odjašio u Paris k Lucienu, koji je čamio u tamnici s ostalima aristokratima. Lucien je napisao nekoliko redaka sestri Jeanni, koje joj je Saint Just predao. Poslije nekoliko dana šetala se već Jeanne sasvim mirno sa Saint-Justom po perivoju. Ona još uvijek nije znala, da je on okrutni Saint-Just, nego ga je držala za pukovnika. A kad joj je on rekao, da nije nitko drugi, nego bivši informator njenoga brata, Jules Grand, ona se ugodno iznenadila. No sama sebi nije htjela priznati, da ljubi toga blagoga, a ipak tako strašnoga čovjeka. Napokon joj je grof Biron rekao, da je njezin pukovnik sam glavom Saint-Just. Jeanne je onda pobjegla s Bironom. U Parisu se sa drugim aristokratima sakrila kod građana. Saint-Just ju je pronašao i ispostavio putnicu njezinom bratu Lucienu. Njoj je također pribavio putnicu, ali ona nije htjela bježati. Voljela je ostati kod Saint-Justa, kojega je ljubila. Njezin brat Lucien nije to mogao razumjeti i bez riječi ih je ostavio. Jeanne i Saint-Just pali su si sretni u naručaj. - Balkan kino, 14.05.1923., vidi zbirka Stakić

U srijedu 22. i četvrtak 23. srpnja 1936. premijera veličanstvene operete koju je režirao Wilhelm Dieterle ADORABLE (TRIUMF LJUBAVI) U glavnim ulogama: Janet Gaynor, Henry Garat, Aubery Smith, Herbert Mudin, Hans Twardovski. Režija: Wilhelm Dieterle Film života, radosti i ljubavi. – Film pjesme, plesa i sreće. – Ljubavna romanca, koja usrećuje. – Melodije, koje nećete zaboraviti. - vidi prospekti do 1945.