Rezultati pretrage

BESMRTNI VALCER Najveći muzički film sezone. Radost za oko, uživanje za uho! Lepe žene, raskošni dekori, božanstvena muzika – remek delo muzičkog filma! Glavni glumci: Paul Horbiger, Friedl Czeppa, Hans Holt, Dagny Servaes, Maria Andergast, Fred Liewehr, Fritz Lehmann, Gretl Theimer Režija i produkcija: EMO Sadržaj: Johan Štraus otac je na vrhuncu svoje slave. Obožavaju ga žene, otima se o njega celi Beč. Ali slavni umetnik pozna zle strane boemskog života, i hteo bi zato da njegovi sinovi postanu nešto drugo nego on, inžinjeri, trgovci, što koji hoće, samo ne muzičari. Deca su nasledila njegovu ljubav za muzikom, a majka ih potpomaže u njihovoj želji da postanu umetnici. Dolazi do tragične porodične svadje, koja se završava time što otac ostavlja svoj dom i odlazi da živi kod svoje ljubavnice. Johan, najstariji sin, posvetio se potpuno muzici, dok srednji sin, dirnut sudbinom svog oca koji je umro napušten od svoje ljubavnice iz interesa, obećava ocu na samrtnom odru da će postati inženjer. Ali, dobra krv ne laže! I on ne može dugo da odoli čežnji koja ga vuče da komponuje nove valcere, da stane na podij i da diriguje orkestrom. – Što se tiče mladjeg, za njega takodje ne postoji ništa drugo osim muzike. Ni on neće da izostane za svojom starijom braćom. Dolazi do rivalstva medju njima! Johan je postigao vrhunac slave, dok srednji sin mora da se zadovolji da živi u njegovoj senci, a najmladji da od vremena do vremena zamenjuje jednoga od njih. Kada je skoro došlo do razdora, pobedjuje u njima osećaj zajednice slavnog imena, oko kojeg se sva tri brata okupljaju, prenoseći slavu bečkog valcera celim svetom. - 29.01.-01.02.1942., vidi zbirka prospekti do 1945.

Thalia film prikazuje Felixa Bressart i Gretl Theimer u filmu BRESSART ZNA SVE Manuskript: Ch. Roellinghoff i Heinz Goldberg Režija: Viktor Janson Glazba: Willi Rosen i Hans J. Salter Osobe: Johannes Georg Holzapfel – Felix Bressart; Stephan Beregi – Ivan Petrović; Eva Stein – Gretl Theimer; Konzul van Doeren – Theodor Loos; Oskar – Anton Pointner; Jule – Julius Falkenstein; Fritz – Jack Mylong-Munz; Emil – Paul Morgan I Johannes Georg Holzapfel postao je žrtvom sveopće nezaposlenosti. Već mjesecima stanuje on u starom vagonu u blizini velegrada, a kruh zaradjuje pjevajući po dvorištima i svirajući harmoniku. Jednog popodneva udje Holzapfel u neku krčmu da nešto pojede. Slučajno sjedne on za stol jednog stalnog društva i slučajno ga članovi društva, sami starovi i iskusni zločinci, smatraju jednim od njihovih i prime u društvo kao sebi ravnoga. Holzapfel brzo opazi, u kakvo je društvo zapao i namjerava pobjeći, ali u to čuje da razbojnici smeraju opljačkati neku Evu Stein i njezinog malog brata Teddya. Zato ostane ondje i kad su zločinci doveli ovo dvoje u podrum krčme i uzeli od Eve bankovne papire, pograbi Holzapfel Teddya i pobjegne s njime u noć. Zločinci su takodjer htjeli uzeti ključ od tresora, s kojim bi mogli podići veliku sumu novaca, ali to im nije uspjelo, jer Teddy ima ključ oko vrata. Holzapfel odvede Teddya u svoj vagon i legne ga spavati. Drugog jutra ode on konzulu van Doerenu, ujaku dječakovom, da mu javi da je dječak kod njega. Na svoje najveće začudjenje opazi Holzapfel da je Eva već kod konzula živa i zdrava. Konzul ju je naime uz veliku otkupninu spasio od razbojnika. Za nagradu dobije Holzapfel od konzula 100 maraka i sav sretan ode kući. Medjutim tu na svoje najveće iznenadjenje konstatira da je Teddy nestao. On nadje samo ključ od tresora i odjuri s njime opet konzulu. Konzul sasluša konfuzno Holzapfelovo pričanje, uzme mu ključ, a onda ga baci napolje. Na izlasku iz vile začuje Holzapfel poznati žvižduk Teddyjev. On hoće natrag, ali ga ne puštaju unutra. Njemu to postane sumnjivo i po njegovom mišljenju morala je postojati neka veza izmedju konzulove vile i razbojničke krčme. On je, što više, siguran da su Eva i Teddy u rukama razbojnika. Holzapfel odluči da spasi djecu i njihov imetak. On pokušava prodrijeti u vilu i to mu konačno uspije za vrijeme dok su Eva i konzul boravili u kaberetu Zlatni pauk, gdje je nastupao Stephan Beregi, Evin američki prijatelj. Za vrijeme predstave bude konzul pozvan napolje i tamo nadje jednog od zločinaca, koji od njega zahtjeva ključ od tresora. Banda je naime počela sumnjati u svoga "šefa", konzula van Doerena, i namjerava sama da se domogne novca. No medjutim u momentu kad Doeren hoće predati ključ, izazove Holzapfel strku, otme ključ i pobjegne. Za njim nastane hajka i Beregi ga konačno nadje u garderobi i otme mu ključ. Medjutim on još uvijek ne gubi nade. On ode u razbojničku krčmu i tu mu duhovitim trikom uspije razoružati zločince tako da ih je policija, koja je čas kasnije došla, lako pohapsila. Holzapfel još konačno nadmudri samog van Doerena i odvede ga u vlastitom autu na policiju. Sad je imetak djece spašen. Holzapfel veselo uzima Teddya u zagrljaj, a Beregi dobiva Evu za ženu. - vidi zbirka prospekti do 1945.

DIJETE GARNIZONA (DREI TAGE MITTELARREST) Manuskript: B. E. Luthge, Heinz Gordon, Karl Noti. Režija: Karl Boese. Kompozicija i glazbeno vodstvo: Arthur Guttmann i Nico Dostal Osobe: Služavka Auguste – Lucie Englisch; Max Plettke – Fritz Schulz; njihova kćerka Eva – Gretl Theimer; major Faber – Paul Otto; njegova žena Adelheid – Ida Wust; gradonačelnik Hoffmann – Max Adalbert; Franz Novotni – Felix Bressart; Pisar Zippert – Paul Horbiger 100% njem. veseli tonfilm. sistem tonskog snimanja Tobis Mali provincijski gradić Flowinkel teško je prepoznati u posljednjih godinu dana. Od tog se naime vremena grad ponosi svojom vlastitim garnizonom. U jednolični i dosadni život ušlo je promjene i života – poslovi i trgovine dobili su novi zamah, mlade djevojke dobile su dugo očekivane dobre plesače, majke i domačice kuju razne ženidbene planove, a da u opće ne govorimo o služavkama i kuharicama. One konačno imaju sada ponekada priliku za ljubakanje, a o prijašnjoj dosadi nema više ni govora. Samo je jedan čovjek koji se ne raduje i veseli kao svi drugi, to je gradski načelnik Hoffmann. Sve do dolaska vojske bio je on priznat i uvaženi prvi gradjanin grada a sada ga je major Faber, komandant puka potisnuo sasvim u pozadinu. Ovo zapostavljanje ga dakako silno ljuti i zato gdjegod može pravi on vojsci, a specijalno majoru Faberu svakakve neprilike, dabi se barem nekako osvetio. No major, koji drži situaciju u svojim rukama, ne zapaža ove sitničave podvale i ne uzrujava se mnogo ni onda kad gradonačelnik započinje svoju borbu otvorenije i jasnije. Tada dolazi gradonačelniku u pomoć sretni slučaj. Njegova kuharica Augusta dobila je dijete s jednim vojnikom. Ona nezna tko je otac, jer joj se krivac nije kasnije nikada pokazao naoči; ona znade samo da je on vojnik. Gradonačelnik se prihvaća ove prilike s užitkom i misli da je sada vrijeme kad se može osvetiti vojsci, a specijalno g. majoru. Zato on napiše majoru pismo u kome zahtijeva da se ustanovi krivac i povuče na odgovornost. Major zaista provede istragu, ali bez rezultata, nitko ne će da se prizna ocem i gradonačelnik dobije negativan odgovor. Njega međutim takav odgovor ne zadovoljava. On postaje agresivniji i zahtjeva kategorički da se pronadje nepoznati otac. Major postaje radi ovakove upornosti malo nervozan i dozvoljava gradonačelniku da pošalje svoju kuharicu u vojarnu i da ona sama pronadje oca. Augusta zaista odlazi u vojarnu. Max Plettke, veseli i objestan Berlinčanin, otac je djeteta ali se boji posljedica svojega očinstva. Zato on na lukavi način izbjegne tome pregledu. Pravovremeno prijavljuje se naime bolesnim liječnik ga proglasi simulantom i za kaznu dobije 3 dana zatvora. Max nastupa tu kaznu s najvećim zadovoljstvom, jer to je baš ono štoje on htio. Nije dakle čudo štoje osobni pregled vojnika ostao bez rezultata. Majora počinje već cijela stvar da ljuti i on odluči da se gradonačelniku i gradjanima grada Flowinkela osveti. On zamoli oficire, da saobraćaj s gradjanstvom smanje što je više moguće i da pripazi da se obični vojnici ne bi sa djevojkama iz mjesta upuštali u nikakove intimnosti. Drugim riječima vojska ima da vodi pasivnu rezistensiju, da bi gradjanstvo opazilo da se bez vojske ništa ne može. Sav svoj bijes iskaljuju gradjani na gradonačelnika, jer njega smatraju glavnim kricem. Njega toliko napadaju da postoji opasnost da će izgubiti i svoj položaj i on, iz straha kuša na sve načine da uredi stvari da se pomiri s majorom. Što više on nagovara jednog gradskog činovnika, da se prizna ocem fatalnog djeteta, koje je sve to skrivilo. I njegova žena, koja ima istu ideju načini isti pokušaj s nekim drugim činovnikom. Major to saznaje i postaje mu jasno da su u protivničkom logoru spremni na popuštanje. Gospodja gradonačelnikovica načini majoru nenadani posjet. Ona ga moli da sada kad se je razjasnilo sve sa djetetom, da ipak dodje sa svojim vojnicima na svečanost. Svečanost je počela, ali prisutni su samo gradjani. Raspoloženje je vrlo slabo, jer bez vojske nema prave zabave. Namjesto dobre vojne glazbe svira na zabavi primitivna i loša gradska vatrogasna glazba. Gradonačelnik, kojega napadaju sa svih strana upravo je očajan. Tada se iz daljine začuje sviranje vojničke glazbe svi postaju uzbudjeni. Odlazi li vojska na vježbe ili dolazi na zabavu? Nakon nekoliko časaka svima je odlanulo, jer vojska s glazbom na čelu ulazi u dvoranu. Major, gradonačelnik i druge ugledne ličnosti grada mire se odmah, nakon toga i oficijelni program svečanosti počinje. Na pozornici nastupa sada Max Plettke sa svojim nerazdruživim prijateljem Francem Novotnijem, u nekom tirolskom duetu, Max igra žensku ulogu, ali Augusta ga ipak prepoznaje. Ona se je medjutim zaljubila u Novotnija i kad cijela stvar dolazi pred majora, Augusta ustvrdi da je Novotni otac. Kako se je Novotni smrtno zaljubio u Augustu to se i on rado priznaje ocem i dobiva Augustu za ženu. - Bosna film, Zagreb, 28.12.1932., vidi zbirka prospekti do 1945.

U srijedu 30. ožujka 1938. SKITNICE Režija: Karel Lamač U glavnim ulogama: Erika Druzović, Paul Horbiger, Lucie Englisch, Rudolf Carl, Gretl Theimer, Walter Gruters Ovaj film je snimljen po besmrtnoj opereti C. M. Ziehrera "Die Landstreicher". - vidi zbirka prospekti do 1945.

VESELA KAVALERIJA (WENN DIE SOLDATEN….) Režija: J. i L. Fleck. Kompozicija i vrhovno glazbeno vodstvo: Willy Meisel. Tekstovi pjesama: Kurt Schwabach Osobe: Charlotte Ander, Ernst Verebes, Gretl Theimer, Paul Heidemann, Hermann Thimig, Oscar Marion, Jack Milong Munz Izdato je naređenje, da dragunski puk sjutra ujutro uz pranju glazbe podje u novi garnizon. Gospoda oficiri nisu baš oduševljeni, što će veliki grad morati zamijeniti nekim malim zabitnim gnijezdom. U toliko više žele da posljednje veče u velikom gradu lijepo provedu, a da bude ugodnije – u civilu. Najteže se dijeli od grada veseli poručnik Bob Willsdorf, osvajač ženskih srdaca, koji je upravo slavan radi svojih pustolovina i doživljaja. Na reduti, koju oficiri posjećuju, pobudio je veliku senzaciju ples neke mlade nepoznate dame s maskom, koja neće da oda svoj inkognito. Bobu se medjutim čini da je to njegova nekadanja ljubav. Puci i bez premišljanja ode u njezinu garderobu. On je obuhvati i poljubi, no za odgovor dobije vruću zaušnicu. Još mu je uspjelo da vidi njeno lice, ali prije nego se posvema snašao ona je već nestala. Nepoznata plesačica bila je Tilly, kćerka generala von Plesova, koja je mjesto na sat pjevanja otišla na redutu. Za kaznu šalje ju otac u provinciju tetki Anastaziji i kojeg li slučaja, upravo u novo garnizonsko mjesto dragunskog puka. U malom gradiću dočekuju dragunski puk s pravim oduševljenjem, to jest žene se vesele što u gradić dolaze toliki stasiti vojnici i oficiri, dok su muškarci u strahu za krepost svojih kćeri i žena. Već prvi dan preoblači se Bob u civil i ide u potragu za nekakovom pustolovinom. Na ulici sastane se on s Tilly i prateći ju dodje na bezobrazan način i u kuću njezine tetke Anastazije. Kad se on u neprilici predstavi kao Dr. Werner iz Beča, dočeka ga tetka, koja si neprestano umišlja da je bolesna, kao neki spas. Ona ga odmah odvuče u svoju sobu i zahtijeva da ju odmah pregleda. Bob ne zna što će, no konačno se ipak snadje, pregleda ju i prepiše joj alkohol kao jedini lijek. Osim toga nadoda da će ju češće morati posjećivti, jer da je bolest teške naravi. Bob ima sada prilike da se svaki dan sastaje s Tilly i izmedju njih dvoje razvije se ljubav. Medjutim jedne noći počini Bob opet neki prestupak i bude radi toga kažnjen sobnim zatvorom. Njega to medjutim ništa ne smeta, on se obuče u civil i odlazi Tilly u posjet. U to vrijeme došao je u garnizon general Plesoy, koji hoće da razgovara s poručnikom Willsdorfom radi narednih trka. Ali Boba nema u sobi i nitko ga ne može nigdje pronaći. Komandant garnizona je u velikoj neprilici, ne zna što će, ali situaciju spasava Bobov posilni Niki, kojemu je uspjelo da nadje nekoga tko će igrati ulogu bolesnog Boba. Konačno u pravi čas, nakon nekoga vremena, stiže sam Bib i neugodna situacija je riješena. Drugo jutro priča general Tilly, da ju je zaprosio poručnik Bob Willsdorf. Tilly neće ni da čuje za kakovog poručnika, nego priznaje ocu da je već napola zaručena s nekim civilistom. Dakako da se nakon kratkog vremena saznaje da su Dr. Werner iz Beča i proučnik Willsdorf jedna te ista osoba i sreća mladog para je neizmjerna. - vidi zbirka prospekti do 1945.

HUSARI PLEŠU 100% njemačka tonfilmopereta iz kazališnog života Napisao: Jane Bess i Fred Sauer. Režirao: Fred Sauer. Glazba: Willy Engel-Berger Osobe: Turi Weidinger – Oskar Karlweis; Greta Mahr – Friedl Haerlin; Pepi Pieper – Gretl Theimer; Poručnik Joži – Ernst Verebes; Pukovnik pl. Vidanisch – Albert Paulig Emco-film Često puta osvojio je slavljeni tenor Turi Weidinger, srca svoje publike. Danas pjeva posljednji puta, jer sutra nastupa vojnu vježbu. Njegovi budući drugovi vesele se tome, a ponajviše poručnik Joži. Turi je stup operete. Uspjeh operete bez Turija ne može se ni zamisliti. To znadu svi, a osobito njegov direktor. No nije samo direktor, koji je ražalošćen, već i lijepa Greta Mahr, Turijeva partnerica, koja ga ljubi i stoga nastoji, da ga ovu večer zadrži samo za sebe. Direktor operete, zahvalan je Turiju za polučene pune blagajne, te da mu se oduži, poziva njega i njegove drugove na oproštajni banket. Uboga Greta, vjeruje u njegovo obećanje, da će pobjeći sa banketa i pohrliti k njoj, da zajedno provedu noć, no dobro raspoloženje i šampanjac učinili su, da je Turi zaboravio svoje obećanje, što više pada u zagrljaj lijepe subrete Pepi Pieper, a njegovi mu drugovi tom prilikom čestitaju na zarukama. Turi je pijan i shvaća to ozbiljno. Već je šest sati u jutro, kad li se Pepi sjeti, da njen zaručnik mora nastupiti vojnu dužnost. Turija, odjevenog u fantastičnoj husarskoj uniformi, otpreme autom pred kasarnu. U ovoj opremi zateče ga pukovnik, očita mu bukvicu i spremi ga u zatvor. Rano u jutro hrli Pepi sva sretna svojoj prijateljici Greti Mahr, i ispriča joj sretnu novost, t. j. da se je sa Turijem zaručila. Greta je zdvojna, jer je ona Turijeva žena, no morali su to tajiti, jer je kazališni ugovor zabranjivao Turiju ženidbu. Turi, otreznivši se, naziva Gretu telefonom, da joj se ispriča, što nije došao, no ona glumi uvrijedjenu, i prijeti rastavom braka. Turi zdvaja i ispriča cijeli dogadjaj svome prijatelju poručniku Jožiju, koji ga izazove na dvoboj, jer je Pepi njegova ljubav, no saznavši da su Greta i Turi već davno muž i žena, obeća mu pomoći. Joži se uputi do Grete, ispriča joj zdvojni položaj Turija, na što ona pohrli u kasarnu, gdje ga ne nadje, jer je Turi u isto vrijeme pobjegao iz zatvora, da podje k njoj, da joj se usmeno ispriča. Šarmantnoj umjetnici kakova je Greta, niti Turijev pukovnik ne može da odbije molbu, posjetiti pritvorenika, tim više što je i sam pukovnik preduboko zagledao u njene lijepe oči. Greta je ipak toliko lukava, da ne oda ništa o svom braku sa Turijem, već se izgovara, da dolazi u ime Turijeve žene. Tom prilikom priča mu i o strašnom paragrafu koji zabranjuje tenoru ženidbu. Turija nema u njegovoj sobi, a niti u čitavoj kasarni – pukovnik bjesni – a Greta strahuje za svog lakomislenog muža. U taj čas bane u sobu pukovnika kazališni direktor i nastoji da pod svaku cijenu oslobodi Turija vojne vježbe, jer za njega nema odgovarajuće zamjene. Greta je brzo shvatila situaciju i nagovori pukovnika, da otpusti Turija samo onda, ako direktor paragraf o ženidbi u Turijevom ugovoru križa. Kad se Turi povratio u kasarnu i začuo, da ga pukovnik traži pomislio je da je sve svršeno, no nekoliko časaka kasnije iznenadi ga radosna Greta, koja mu saopći da je slobodan i da je direktor pristao da briše nesretni paragraf. "Tako, a sada podjite Vašoj supruzi", reče mu pukovnik, a Turi zagrli Gretu riječima: "Na zapovijed, ovo je moja supruga". - vidi zbirka prospekti do 1945.

U nedjelju 23. veljače 1936. premijera velike bečke operete. MOJ DRAGI JE LOVAC (LUSTIGE TAGE IN ISCHL) U glavnim ulogama: Leo Slezal, Susi Lanner, Georg Aleksander, Gretl Theimer, Lizzi Holzschum, Hansi Niese Režija: Walter Kolm. Glazba: prof. Niederberger Vesele ljubavne pustolovine i diplomatski lov sa intrigama na jednom dvoru. Film pun zdravog humora. Lijepe žene i stasiti momci. Odlična glazba, pjesme i vedro raspoloženje. Raskošna oprema. - vidi zbirka prospekti do 1945.

U ponedjeljak 29. ožujka 1937. SVI ZA VERONIKU Režija: Veit Harlan U glavnim ulogama: Hans Moser, Theo Lingen, Walter Janssen, Hilde Hildebrandt, Gretl Theimer, Thekla Ahrens, Hugo v. Meyerinck, Willy Eichberger Duhovit film, pun zapletaja, humora i peripetija. O strogom šefu koji stalno viče, ali kojeg se nitko ne boji. O kućnom detektivu, koji neprestano nalazi zanimljive slučajeve, ali koji ne može da uhvati nijednog kradljivca. O maloj prodavačici koja je savršeno poštena, a koju optuže da je kradljivka. - vidi zbirka prospekti do 1945.

VALCER ZA DVA SRCA (ZWEI HERZEN IM ¾ TAKT) Manuskript: Walter Reisch i Franz Schulz. Kompozicija i glazbeno vodstvo: Robert Stolz. Režija: Geza von Bolvary. Starfilm Osobe: Toni Hofer, operetni komponist – Walter Janssen; Nicky Mahler, libretist – Osk. Karlweiss; Vicky Mahler, libretist – Willy Forst; Hedi – Gretl Theimer; Anni Lohmeier – Irene Eisinger Sadržaj: Beć! Grinzing! mali kvartet svira slavni Schubertov "Prvi valcer", koji već stotinu godina razveseljava Bečane i koji će biti popularan još najmanje stotinu godina. Među gostima sjedi i momentano najpopularniji bečki operetni komponist Toni Hofer zajedno sa vojom prijateljicom Anni Lohmeier. Toni nije danas dobre volje, a oneraspoložila ga je pomisao, da nijedna njegova pjesma neće ostati tako dugo popularna kao Schubertov "Prvi valcer". Anni kuša da ga uvjeri o protivnom. Ona mu tumači da njegova slava neće tako brzo proći i da će ga nova opereta, za koju braća Vicky i Nicky Mahler svršavaju libreto, još više proslaviti. U isto vrijeme Vicky i Nicky pišu libreto i svade se kao uvjek. K njima dolazi Hoferov faktotum Weigl i javlja im, da se premijera nove operete mora održati točno za 24 dana. Još danas hoće direktor da govori s njima i Hoferom, a hoće takodjer da mu se predvede nova opereta. Ali Hofer je nestao. Konačno ga pronalaze i dovedu u kazalište. Za vrijeme dok Vicky počne direktoru pričati radnju, odigra Toni prva dva operetna šlagera. Direktor je oduševljen, no kad zapita za bečki valcer, koji nesmije da manjka ni u jednoj bečkoj opereti, priznaje mu Toni, da još nije ništa iskomponirao. Svi su radi toga zdvojni. Bečka opereta bez valcera – nemoguće! Ali tu nitko ne može ništa da pomogne, jer Toni ne može da komponira prema narudžbi. Srijeda! U Modlingu, u blizini Beča, u nekoj maloj vili, sjede Vicky i Nicky kod svoje sestre. Nitko od njihovih znanaca, a ni sam Toni, ne zna da oni u opće imaju sestru. Braća su svojoj Hedi donijela na poklon lijepi dar i obećali su joj, da će ju na njezin imenda, 15. decembra, odvesti u Beč na premijeru nove operete. Hedi se tome neobično raduje tim više, što će se tom prilikom upoznati sa slavnim komponistom. Braću to medjutim ni najmanje ne raduje, jer znadu, da je Toni opasni ženskar, pa se boje za svoju sestru. Braća se opet svadjaju i u to zazvoni telefon. Weigl, koji je imao čuvati Tonija, sve dok ovaj ne iskomponira potrebni valcer, javlja, da je Toni otišao u svoju ljetnu vilu u Voslau i da mu je naložio, da pozove 30 gostiju. Libretisti mu to zabrane i odu u Beč, a Hedi nadje neobičan način, kako će da se upozna s Tonijem. U Voslau, u Tonijevoj vili spremno je sve za trideset gostiju. No mjesto 30 gostiju dolazi samo jedan – Hedi. Ona javlja Toniju, da mu gosti ne će uopće doći i njemu ne preostaje drugo, nego da djevojku, koja nije htjela da reče svoje ime, pozove u svoju kuću. Ručak prodje u dobrom raspoloženju, Toni počne da flirtuje s Hedi i konačno dodje do poljupca. Malo zatim postizava Hedi ono što je htjela: Toni sjedi za klavirom i našao je toliko očekivani valcer! – Kad je ponovio refrain i okrenuo se, Hedi je već iščeznula. Malon nakon Hedinog odlaska dolaze u vilu braća Mahler i direktor operete. Toni hoće da im odsvira valcer, ali s Hedom, otišlo je i raspoloženje i on se više ne može sjetiti melodije. Vrijeme premijere se približava, a Toni ne može pronaći djevojku, a takodjer ne može da se sjeti melodije. Konačno, već na glavnoj probi, pojavi se najednom Hedi. Ona otpjeva valcer, a Toni ju prati na violini. Situacija je spašena, valcer je pronadjen, i što je još važnije, Toni je pronašao svoju dragu Hedi. - prikazano u kinu Edison palace 29.04.1930. - vidi zbirka Stakić

VIKTORIJA I NJEN HUSAR Režija: Richard Osswald. Glazba: Paul Abraham Osobe: Viktoria – Friedel Schuster; Ferry – Willy Stettner; Koltay – Svetislav Petrović; Cunlight – Michael Bohnen; Lia San – Else Elster; Janči – Ernest Verebes; Riquette – Gretl Theimer Kad je nastalo veliko klanje, što ga historija naziva Svjetskim ratom, ta avet koja je opustošila mnoge domove, razbila milijune nada, umalo da nije uništila i dvije ljubavi. Husarski kapetan Koltay, vjerio se mladoma ristokratkinjom Viktorijom Hegedus i sve je već pripravno za svadbu, kadno odjekne ratna truba i pozove na ratište i Koltaya. Koltay se oprašta od svoje vjerenice, koja mu obećaje, da će ga čekati dokgod se ne vrati. Koltayom polazi na bojište i ciganski primaš Janči, u vojsci momak kapetanov. To dvoje ljudi povezano je uprkos društvene razlike prijateljstvom. Godine prolaze, a Viktorija odjednom začuje, da je Koltay pao, s njime i Janči, te da od 9. husarske pukovnije, u kojoj su oba bili, ne postoji ni jedan čovjek. Viktorijin brat Ferry odlazi svom znancu, sekretaru američkog poslanstva Cunlightu, koji je predsjednik jednog od društava Crvenog Krsta, da se raspita o sudbini Koltaya, a Cunlight mu mora izjaviti, da popisi palih na ratištu, donose i imena Koltaya i njegova momka. Viktorija zdvaja. Cunlight ljubi Viktoriju, on je to već i izjavio i zamolio, da mu postane supruga, što je prije odbila, jer je ljubila Koltaya.Sada pristaje da podje za Cunlighta. Koltay i Janči, utekli su smrti, da zapadnu nakon prevrata, koji je stubokom preokrenuo poredak u Rusiji, u ropstvo Boljševika. Koltay je osudjen na smrt strijeljanjem, jer je navodno pripadao proturevolucionarnoj vojsci. Sat prije izvršenja osude, unidje privučen svirkom jedan kozak u čeliju, a Janči prepozna u njemu člana svoga zbora. U zamjenu za slavljene Jančieve gusle spasi kozak Koltaya i pusti oba da pobjegnu. Koltay dospije sa svojim momkom u Peking. On se sprema da podje u domovinu i upravo naredjuje Jančiu da odnese brzojav za Viktoriju, kad opazi pred sobom automobil, u kojem sjede jedna dama i gospodin, u dami misli Koltay da prepoznaje Viktoriju. On mora saznati čitavu istinu, šalje Jančija u kuću, za koju doznaje, da pripada američkom poslanstvu. Janči imade nalog da prijavi Koltaya, pod imenom Čaki. Cunlight postao je poslanik i poslan je u Kinu. Od svoje vlade dobiva nalog, da otputuje u Petrograd u diplomatskoj misiji i dok izdaje naloge za put, bude najavljen kapetan Čaki. Američko poslanstvo preuzelo je zaštitu madžarskih interesa u Kini, pa tako Cunlight preuzima odgovornost za život Koltayev. Kapetan Čaki (Koltay) pripovijeda o svom opasnom i očajničkom bijegu kroz Mandžuriju, a Cunlight mu medju ostalim napomene, da je i njegova supruga Madžarica. Na Cunlightovom stolu je slika Viktorijina. Koltay ostaje. Biva upoznavan sa Viktorijom. U Kini je i Ferry sklopio brak sa dražesnom Japankom Lia San. On je presretan, jer sada je ugroženo ne samo njegovo bračno putovanje u Petrograd, već i brak Viktoriji i Cunlightu. Viktorija nakon tolikih duševnih patnji, mislila je da ljubi Cunlighta, da se sredila, a kad opazi Koltaya, spozna, da ljubi samo njega i da će samo njemu moći da pripada. I Cunlight i Koltay zajedno sa svitom otišli su u Petrograd. Tamo jedan kozački oficir prepoznaje Koltaya, a jer se on nalazi u američkom poslanstvu, traže od poslanika daga izruči. Cunlight tako saznaje o tome da Koltay živi. Vidi, Viktorija ljubi samo Koltaya. Cunlight je Viktoriji obećao, da će je onog časa osloboditi, kad se ona više uz njega neće osjećati sretnom. Cunlight šalje Viktoriju u domovinu. Koltay se predaje u ruke Boljševicima, jer neće da primi život iz ruku, koje su mu razorile životnu sreću. Viktorija je u domovini, ali život, za nju nema prave svrhe, Koltay je mrtav, a uz Cunlidhta veće je samo prijateljstvo i ništa više. Sve štogod poduzimlju i Ferry i Lia San, a i Janči sa svojom mladom ženom, samo još više rastužuje Viktoriju. - 10.08.1934., vidi zbirka prospekti do 1945.

ČIKOŠ BARONESA Režija: J. i L. Fleck. 100% njemački tonfilm s pjesmama, plesom i dijalogom. Po istoimenoj opereti od Fritza Grunbauma i Georga Jarno. Glazba: Georg Jarno, Schmidt Boelke i Otto Stransky. Pan film Osobe: Terka – Gretl Theimer; Grof Rutkaj – Paul Vincenti; Marušić – Albert Paulig; Kamilo – Ernst Verebes; Jola Jola - Berthe Ostyn; služavka – Camila Hollay Ergela Marušić slavna je na daleko i široko radi svojih konja, a i radi svoje vlasnice mlade i lijepe baronese Terke, koju svagdje dapače i u gradu zovu, radi njezinih jahačih sposobonisti Čikoš baronesa. Sutradan imaju opet da se održe svakogodišnje slavne trke "čikoša" – sa svih strana stižu prijave i medju njima pismo susjednog vlastelina grofa Rutkaja, koji piše da se javlja za trke, da je potajni Terkin obožavatelj i da mu je baš radi toga žao što će joj sutra morati da odnese pobjedu. Terka je bijesna. To joj se nije još nikada dogodilo, nitko joj nije pisao tako bezobrazno pismo, nitko se još nije usudio izreći, a kamo li napisati pomisao da će odnijeti pobjedu ergeli Marušić. Ali ona nema dugo vremena da o tome premišljava. Još naveče mora biti kod svoje tetke i ujaka, koji sa svojim sinom, mladim i veselim poručnikom Kamilom stanuju u Budimpešti. S tempom od stotinu kilometara juri ona u grad. Ona već znade zašto su je pozvali. Hoće naime da je zaruče. Na veliko začudjenje svojih rodjaka pristaje Terka na zaruke. Samo brzo – vrlo brzo – mora sve da ide, jer u svakom slučajui hoće ona ujutro da bude na svome imanju. Trka – konji – to je za nju važnije od muškaraca. Terka ne zna tko je njezin odabranik, ali kad slučajno sazna da bi imala da podje za grofa Rutkaja uzavri njezina krv. Nikada ne bi ona mogla da podje za tog mrskog čovjeka, koji joj je pisao tako ironičko pismo. Bez premišljanja vraća se ona odmah kući. Trke, sve je spremno za start, govori su izrečeni, no u zadnji čas javlja se još jedan jahač – grof Rutkaj – inkognito – kao običan čikoš. I tada dogodi se nešto što se nije dogodilo nikada otkako se na imanju Marušić priredjuje trke "Čikoša" – pobjedjuje naime grof Rutkaj, a ne konj ergele Marušić. Mladi pobjednik bude pozvan na zabavu, koja se priredjuje tom prigodom i svatko je zapanjen njegovim otmjenim nastupom i ponašanjem. On sjajno zabavlja društvo i Terka počinje osjećati, da joj se taj čovjek svidja. I kad joj on još u momentu najveće zabave pjeva tango pjesmu "U snu ljubih usne tvoje", ona je sigurna da ga ljubi. Medjutim malo po malo Terka dodje na misao da bi ovaj čovjek, koji se izdaje za čikoša mogao biti sam grof Rutkaji ne osjeća za čudo prema njemu mržnju. Ona je što više sigurna da je on grof Rutkaj, ali to ne odaje. Drugog jutra Terka izjavi želju da bi htjela da ode grofu Rutkaju da mu se lično zahvali na konju kojega joj je ovaj poklonio po svojem čikošu. Rutkaj je u neprilici, jer ne može voditi Terku samom sebi, ali Terka ne popušta i oni krenu autom na put. Putem ih zadesi bura i oni moraju da se sklone u grofov lovački dvorac. Dvorac je pust, služinčadi nema i Terka pomisli da ju je Rutkaj hotimično doveo onamo da je kompromitira tako da joj ne bi preostalo ništa drugo nego da se uda za njega. Ona mu to kazuje i u lice, grof se na to uvrijedi i oni se rastanu uljudno, ali hladno. Terka je naskoro uvidjela da je Rutkaju učinila krivo i pokajala se za to. Dan za danom piše mu ona pisma i šalje mu pozive na razne zabave. Ali on ne dolazi. Njegov je ponos uvrijedjen i on ne može ljubljenoj ženi oprostiti tešku uvredu. Konačno Terka, kad vidi da joj ne preostaje ništa drugo, odlazi sama k njemu i jedan poljubac miri mladi pari spaja ga zauvijek. - 21.01.1932., vidi zbirka prospekti do 1945.

Kleinlein film, Zagreb donaša veselu operetu JEDNOM U ŽIVOTU Režija: Gerhard Lamprecht. Glazba: Franz Doelle Osobe: Baron Adalbert Wolfenstein – Gustav Waldau; Baronica Agata, njegova žena – Ida Wust; Heinz von Wolfenstein – Albach Retty; Wolf von Wolfenstein – Werner Fuetterer; Kitty Holm – Kathe von Nagy; Gospodin Thurner – Hans von Zedlitz; Rija, njegova kćerka – Gretl Theimer; Franzi – Elfriede Sander; Hilda – Carola Hohn Kitty Holm tipkačica u veletrgovini automobila sanja dnevno o sreći i bogatstvu. Svakim danom promatra elegantne automobile u koje nikad nije sjela. Nedjelju provadja u veselom društvu svojih prijateljica Franci i Hilde, koje takodjer žele poput Kitty u veliki svijet. Kitty uspije da proda gospodinu Thurneru i njegovoj kćerci Riji lijepi auto. Za to dobiva kao nagradu od svog šefa 800 maraka. Rija je moli, da joj ona odveze auto u Sophienbad, kamo će ona nekoliko dana kasnije stići sa svojim ocem. Kitty je sretna – konačno će i ona sjediti i upravljati elegantnim autom. Rija joj za nagradu kupi nekoliko lijepih haljina i Kitty odlazi na put. Na putu dogodi se Kitty mali defekt i ona stane pred nekom vilom. Jedan mladić u radnom odjelu dotrči i pomogne joj urediti auto. On se pretstavi kao baron Wolfenstein. Kitty misleći da se on šali kaže da je ona grofica Kitty Holm. Drugo jutro dodje mladi baron po Kitty i pozove je na šetnju. Sada je vidjela Kitty svoju zabunu i ona mu želi kazati istinu, ali nema odvažnosti. Mladi baron joj očituje ljubav, ali ona pobjegne i ostavi list u kojem mu sve razjasni. Rija se je medjutim upoznala sa Wolfom Wolfensteinom, bratom Heinzovim i od nje je Heinz saznao adresu od Kitty. Rija pozove Kitty na svoje zaruke. Kitty je tužna jer misli, da se je Rija zaručila sa Heinzom, no kada vidje da je to Heinzov brat, padne sretna svom Heinzu u naručaj. - vidi zbirka prospekti do 1945.

U subotu 26.10.1935., prikazujemo premijeru Bečke operete MELODIJA BEČA (HAUSCHEN IN GRINZING) Režija: Otto Kanturek. Glazba: Arthur Guttmann, po motivima Lanner-a U glavnim ulogama: Svetislav Petrović, Gretl Theimer, Marion Taal, Alfred Gerasch, Ferdinand Hart, Ernst Wurmser - vidi zbirka prospekti do 1945.

U subotu 9. studena 1935. RUŽE S JUGA po Straussovoj opereti U glavnim ulogama: Gretl Theimer, Czikos Roszi, Paul Horbiger, H. Junkermann - vidi zbirka prospekti do 1945.

Premijera 100% njemačkog tonfilma TAJNA JOHANNA ORTHA Ljubavni roman na Habsburškom dvoru Osobe: Johann Salvator (Johann Orth) – Carl L. Diehl; Franjo Josip I. – Paul Otto; Carević Rudolf – Paul Richter; Knez Rostowsky – Paul Wegener; Njegova žena – Ellen Richter; Milly Stubel, pjevačica – Gretl Theimer; Larik, komorni sluga – Paul Horbiger; Leila – Olly Gebauer Glazba:Strasser. Režija: Dr. Willi Wolf. Pan film Tko je Johann Orth? U historiji ljubavnih i političkih dogadjaja bivše habsburške kuće bila je povijest nadvojvode Johana Salvatora (Johanna Ortha) jednako tako zanimiva i možda još tajinstvenija od čuvene afere prestolonasljednika Rudolfa, koji je počinio samoubijstvo u Mayerlingu. Medjutim dok je Rudolfovo samoubijstvo u posljednje vrijeme gotovo posvema razjašnjeno, dotle historiji i istraživačima nikako nije uspjelo razotkriti velo tajne kojim je zavijena tajna Johanna Ortha, koji je nestao kod Kap Horna, te se nikada više nije povratio. Mnogi svjetski pustolovi i hohštapleri htjeli su doduše iskoristiti taj tajinstveni nestanak Johanna Ortha varajući neupućeni svijet, ali je svaki od njih bio raskrinkan. Medjutim baš sva ta misterijoznost nestanka podržava u izvjesnim krugovima Austrije nade da Johann Salvator još uvijek živi. Dakako da je ova zanimiva historija kao stvorena za filmsku obradbu i ta obradba bila je tim lakša što su mnogi pisci svjetskog glasa pokušavali bilo u drami ili romanima po svojoj fantaziji prepričati historijske dogadjaje i ispuniti one praznine za koje historija ne daje podatke. Medjutim ono što nije uspjelo nijednom tom piscu, usjelo je tvorcima filma "Tajna Johanna Ortha", koji su obradili ne samo ozbiljnu stranu čitave historije nego takodjer ljubavnu i komičnu. Ako pogledate u bilo koji leksikon, naći ćete ove podatke: Johann Salvator, nadvojvoda austrijski i princ toskanski rodio se godine 1852 u Fiorenci kao najmladji sin velikog kneza toskanskog. U svojoj vojničkoj karijeri brzo je avanzirao do generala, a od godine 1863-67 zapovijedao je divizijom u Linzu, gdje je bio zatočen radi svojih smionih ideja o reorganiziji vojske, ideja koje je iznio u knjizi "Drill oder Erziehung". Nadvojvoda Johann bio je najbolji prijatelj i suradnik prestolonasljenika Rudolfa i baš radi te okolnosti bio je omražen u dvoru, jer se držalo da Rudolf stoji pod njegovim lošim utjecajem. Dok je Rudolf radi svojih podviga bio upleten u mnoge skandalozne afere, dotle je Johann Salvator radio u glavnom na političkom polju htijući postati bugarskim knezom. Radi ovog posljednjeg bio je upleten u jednu medjunarodnu diplomatsku aferu i naravna posljedica toga bila je da je morao povući konsekvence. Ali usprkos svoje političke djelatnosti imao je i on intimne odnose s operetnom pjevačicom Milly Stubel, ali ipak taj odnošaj nije – kao kod Rudolfa – bio baziran na ljubavnoj avantiri nego na iskrenim i dubokim osjećajima. Poslije afere s bugarskim prijestoljem uvidio je Johann Salvator da ga gotovo svi preziru i odbacuju i kad se još osim toga zavadio s carem, položio je svoju čast generala, odrekao se sviju naslova, povukao u privatni život, uzeo ime Johann Orth i uzeo Milly Stubel za ženu. No izgleda da i sam nije mogao dulje ostati u Austriji, te poslije Rudolfove smrti koju su i njemu predbacivali jer da je bila "posljedica političkih zapletaja", odluči Johann da otpolovi na svojem jedranjaku "Santa Margarita" u Južnu Ameriku i to zajedno sa suprugom Milly. I s tog putovanja nije se nikad više vratio i nitko nije mogao naći ni traga izgubljenom brodu. - Europa Palace kino, Božić 1932. - vidi zbirka Stakić