Rezultati pretrage

U subotu 10 i u nedjelju 11 listopada 1936. na matineji prikazuje jubilarni stoti film Harry Piel-a ARTISTI Režija: Ludwig Behrends U ostalim ulogama: Susi Lanner, Hilde Hildebrandt, Louis Ralph, Hans Junkermann i Bruno Ziener Film iz cirkuskog života, pun napetosti, prožet nepatvorenom specifičnom cirkuskom atmosferom. Dosada još nevidjene dresure. - vidi zbirka prospekti do 1945.

LADY HAMILTON Lica: Georg, princ Walesa – Georg Alexander; Sir William Hamilton – Werner Kraus; Greville – Anton Pointner; Romney – Theodor Loos; Miss Arabella Kelly – Gertrud Welcker; Jane Middleton – Kate Waldeck; Dr. Graham – Hugo Doblin; Sir John Willst Pains, - Heinrich George; Horatie Nelson – Conrad Veidt; Tom Kid – Louis Ralph; Emma Lyon – Liane haid; Mati – Claire Krona dio I. SA DNA ŽIVOTA Ema Lyon bila je vrlo lijepa, no, u djetinjstvu svojem, nije imala sreće. Otac joj je bio drvosjeća, no jednom ga oboreno drvo dohvati i na mjestu ubije. Mati se s njome gorko patila, ali gdje ima nesreće, i sreća se javi, pa tako i mati nenadano dobije malo nasljedstvo. Kćer je svoju voljela, pa, kako je željela, da joj osigura lijepu budućnost, odluči se, da je dade u zavod za obrazovanje otmjenih djevojaka. Vlasnik zavoda Barker za dobru plaću primi je i uvede među otmjene djevojke, koje su se tu vaspitavale. No Emi ni ovdje nijesu ruže procvjetale, te u zavodu nije mogla dugo izdržati. Emu su sad čekali crni dani, pa se primila, da pazi tuđu djecu, samo hljebom da se ishrani. Više nije računala na svoju ljepotu, pa ipak ljepota njezina dade drugi pravac njezinom životu. Slavni slikar Romney, u društvu Miss Arabelle Kelly, putovao je po waleskoj obali, pa je viđeo djevojnu vanredne ljepote. Tada se Emi javila zvijezda sreće. Pozvaše ju u London. U London ju je otpratio vjerni drug iz djetinjstva Tom Kidd, a smjestila se kod Miss Kelly. Ali ni tu ne ostade, jer, kako je bila vrlo lijepa, htjedoše je predvesti walskom princu Đorđu. Pobjegla je odmah, pa je, pod zaštitom svog vjernog prijatelja Toma Kida našla novo sklonište. Ni tu nije imala mira od muške nasrtljivosti. Neki mornarski kapetan John Willet Paine bješe na nju oko bacio, i htjede ju pošto poto da zadobije. Zato silom zatvori Toma, kako bi Ema ostala bez zaštite u vrevi velikoga i nepoznatog joj grada. Ema preklinjaše Johna, da Toma pusti iz zatvora, ali nije pomoglo. Da djevojka ne postane žrtva pohlepnog oficira, skoči Tom u more, da se plivanjem spase. Ali ga na bijegu uhvatiše i išibaše do krvi, a Ema, ne mogući izdržati taj strašni prizor, baci se pred kapetana na koljena. Vrijeme prolazi, a Ema trpi glad bludeći noću po prljavim londonskim ulicama. Dr. Graham, mađioničar, za koga se zanimaju visoki krugovi, izvuče je sa dna života i primi ju k sebi, da prestavlja boginju ljepote i gracije. Tako Ema postane boginja ljepote u "Hramu zdravlja" dra. Grahma, pa cio London nagrnu, da se divi istinskoj ljepoti. Tu se opet sastane sa slavnim slikarom Romneyom, koji ju uzme u svoj slikarski atelier, da mu bude model za slikanje ženskih ljepota. Tako je među ostalim, bila model za slavnu sliku grčke boginje Kirke. Greville, jedan od prijatelja slikara Romneya, divio se ovoj slici, pa je navaljivao na slikara Romneya, da mu kaže, ko je bio model za tu sliku. Tada kucnu čas osvete. Greville je bio vjerenik Jane Middletonove, Emine drugarice u zavodu za obrazovanje gospodskih djevojaka, koja ju je najpakosnije vrijeđala, i sada će joj se guščarka i kći drvosjeće osvetiti. Greville se strašno zaljubi u Emu, pa, na njezin zahtjev, prekine sa Janom. Suncem obasjani srećni život nije dugo trajao. Greville pade u dugove i teške ga brige dovedoše do očajnog koraka. U to baš dođe vijest, da Grevillov stric Lord Hamilton, engleski poslanik u Napulju, dolazi u London, pa Greville odluči, da Emu gurne u njegov naručaj. Ema se opirala, ali morade popustiti. Lordu Hamiltonu se Ema tako svidjela, da je bio spreman na svaku žrtvu, pa i da lijepu Emu uzme za ženu. I tako Ema postade lordovica –Lady Hamilton. - Olimp kino, 25.04.1922., vidi zbirka Stakić dio II. POSLJEDNJA LJUBAV LORDA NELSONA Ema Lyon postigla je, što je željela: postala je Lady. Sa svojim mužem lordom Hamiltonom dolazi iz Londona u Napulj, gdje je on već izranije poslanik. Lijepu ženu na napuljskome dvoru sjajno primiše. Samo je kraljica u dnu duše bila nepovjerljiva, a i kraljevo povjerenje ne zadobije. Naskoro iza njihova dolaska u Napulj, javi se britanska flota, pod zapovjedništvom Nelsona, koji je progonio francusku flotu, i htio je uništiti. Trebalo mu je, da se privremeno skloni u jedno pristanište, da može brodove dovesti u red za morsku bitku. Francuska je bila protivna, da se Nelsonu ustupi luka, ali Ema lijepim i slatkim riječima izradi dozvolu od kralja Ferdinanda. Pošto je Nelson flotu u red stavio, otisne se na more, da potraži frncusku flotu, i kod Abukira, gdje se s njom sukobi, izvojeva jednu od najslavnijih pobjeda na moru. U Napulju se burno slavi pobjeda nad Francuskom, za koju se držalo prije da je nepobjediva. Nelson je postao junak dana, pa prolazi kroz mase naroda, koji mu oduševljeno kliče, i hita lady Hamiltonovoj, da joj se baci pred noge, jer zna, da njoj ima da zahvali tu slavnu pobjedu. Kralj Ferdinand priredi veliku svečanost u počat Nelsonu. Lady Hamilton uzbuđena ovenčava lorda Nelsona pobjednika kod Abukira, lovorovim vjencem, a lord Hamilton vrti se oko pobjednika kako bi i njega zračak slave obasjao. Ponosan je, što ga veličaju uz mladu i lijepu ženu i kao vješt diplomata opaža, kako njegova žena ide ispod ruke sa pobjednikom Nelsonom. Poslije toga kao munja iz oblaka stiže vijest, koja je mirni napuljski dvor ošinula kao guja. Revolucija! Revolucija! Francuski kralj Ludvig XVI. šurjak napuljskog kralja Ferdinanda, već je gilotinisan u Parizu, a i kraljica Marija Antoineta, sestra napuljske kraljice Marije Caroline, dijeli sudbinu svoga muža. Napuljski se dvor silno uznemiri, jer talasi revolucije zapljuskaše i sam Napulj. U kraljevskoj je palati dar-mar, na Nelson, pod zaštitom britanske zastave, jedne burne noći prenosi kralja i kraljevsku riznicu u Palermo. U Napulju je sve jače revolucionarno talasanje i revolucionari opsjedaju kraljevski dvor. Pošto se revolucija utišala kralj se vratio u Napulj. Kralj nije imao ni za koga samilosti, pa ni za lorda Hamiltona, pa je radio, da on bude u London opozvan. Crnac je svoju učinio, pa da ide. Lord Hamilton bio je slomljen, i Nelson mu bijaše posljednja nada. No i to bješe nada varava, jer ga ni Nelson nije mogao održati, već se morade vratiti u London. Čemu dakle ova varava igra slijepog miša? Zašto trpjeti Nelsona u ženinoj blizini, kad je iscjeđen limun? Poče žednjeti za osvetom, pa ga put odvede u admiralitet gdje isposlova, da Nelsona otprave na brod Viktorija. Sad se sva mržnja Hamiltonova okrenu na Emu, strahovita mržnja. Rastavio ju je od Nelsona, i znao je, da je najveći njezin bol. I sad dolazi u pitanje ime, koje joj je dao, i njegov novac, koji ona ima da naslijedi. Vidi, da mu se smrt približuje, pa mu se na licu javljaju pakosne, zlurade misli. Nestrpljivo čeka čas osvete. Emu na posljetku isključi iz nasljedstva. Topovi grme, more se talasa, Trafalgar! Nelson se sukobio sa udruženom francusko-španskom flotom i prisilio ih, da prime bitku. Pobjedio je i – poginuo! Kugla ne bira, u koga udara. Tamo leti, kamo je pošlju, pa obori čovjeka, ma se Nelson zvao. Po ulicama manifestuju gomile ljudi. Pobjeda kod Trafalgara – kliču svi, koliko ih grlo nosi. Zvona zvone. Pobjeda. Zvona bruje po cijelom Londonu. Sve nove i nove gomile talasaju se ulicama. Londonski vazduh paraju burne poklici: Pobjeda kod Trafalgara. Ali za tim prođe kroz mase podmukli šaput: Nelson je poginuo. Na uglu ulice stoji sirota žena, grleći dijete u naručju. Nelson je poginuo. Žena strašno vrisnu. Njezino strašno "Ajooj!" srce ja paralo. Gomila za čas zanijemi. Pobjeda, za tim ljudi vikahu dalje. Gomile se talasaju i miješaju i ne obaziru se na zgaženu nesrećnicu. Nelson je poginuo. Pobjeda kod Trafalgara – kliče se iz hiljade i hiljade grla – a život dalje teče … - Olimp kino, 29.04.1922., vidi zbirka Stakić

U nedjelju 20. listopada 1935. SMARAGDNI DJERDAN Režija: Hans Steinhoff. Glazba: Fr. W. Rust i Walter Schutze U glavnim ulogama: Viktor de Kowa, Hilde Weissner, Jessie Vihrog, Jakob Tiedtke, Fritz Rasp, Oskar Sima, Paul Westermeier, Louis Ralph Mahnit, vrtoglav, napet, vedar film o dražesnom mangupu, lijepoj djevojci i o skupocjenom đerdanu. Pun srdačnosti, zavodljiv, šaren i romantičan kao orijentalska priča. Iz ove radnje pršte iskre humora i vica. Originalna ljubav poduzetne djevojke i veselog nebojše na putu od Carigrada do Marselja. - vidi zbirka prospekti do 1945.

GROF STRUENSEE Režija: Ludwig Wolff Lica: Ivan Fridrik Struensee – Harry Liedtke; Kristijan VII – Walter Janssen; Karolina Matilda – Henny Porten; Julijana – Olga Limburg; Grof Holck – Louis Ralph; Enevolt Brandt – Lutz Altschul; Grof Rantzau – Freidr. Kayssler; Princ Frederik – Erna Hauck Doktor Struensse, plemenit čovjek, liječnik, filozof i političar u Altoni član je udruženja slobodnih mislilaca, koji teže za tim, da izbave narod od kmetstva i od robovanja despotskim vladama. Danski kralj Kristijan, koji je živčano bolestan, a najvoli život provoditi u noćnim orgijama, ima da se vjenča s engleskom princesom Karolinom Matildom, ali ne iz ljubavi nego iz političkih razloga. Tu ženidbu gleda prijekim okom kraljeva maćeha Julijana, koja bi htjela da vidi na prijestolju svoga mlađahnog sina Frederika. Minule su dvije godine. Jedina radost mlade kraljice bilo je njeno dijete. Kad je to dijete iznenada oboljelo, izliječio ga je dr. Struensse, koji je međutim bio postao kraljevim tjelesnim liječnikom. Kraljica je od toga časa osjećala veliku simpatiju prema Struensseu, pa kad je on bio jednom poslan u Englesku s nekom diplomatskom misijom, predala mu je pismo za svoju majku. Vrativši se iz Engleske, predao je Struensse kraljici zlatni krst, što joj ga je majka po njemu bila poslala. To su vidjeli neki zlobni ljudi na dovru, pa su počeli šaputati o kraljičinoj nevjeri. Taj je glas dopro i do kralja i on je – i onako slabih živaca – od uzbuđenja izgubio pamet. Struensse je taj čas upotrebio, da danskom narodu dade žuđenu slobodu, pa je kralju dao na potpis dekret, kojim se on, Struensee, imenuje prvim ministrom. Odmah je ukinuo kmetstvo, torturu i gušenje slobodne riječi. Ali to mu je donijelo propast, jer njegovi protivnici i zavidnici, a na čelu im kraljeva maćeha Julijana vrebahu zgodu, kako da ga unište. Kad je kralj opet naoko ozdravio, uvjeriše ga gadnim spletkama, da Struensee gramzi za neograničenom vlašću i da je počinio preljub s kraljicom. Struensee je bio bačen u tamnicu, a kraljica internirana. Pristrani sud osudio je Struenseea na smrt. U zoru imao je biti smaknut kad je kraljica to dočula, namolila je svog čuvara, da je za jednu noć pusti na slobodu. Smjesta je pohitala u dvor te nagovorila kralja, da pomiluje Struenseea. Kralj je već htio potpisati dekret o pomilovanju, ali u taj čas spopade ga opet ludilo te je stao kao dijete po sobi skakati. Struensse je bio odveden na stratište, a narod, koji mu je nekad zanosno klicao, buljio je nijemo, gledajući, kako pada ona plemenita glava, koja je samo o tom mislila, kako da mu pomogne i da izliječi njegove patnje. - Olimp kino, 26.04.1924., vidi zbirka Stakić

GROFICA I NJEZIN SLUGA (ROMAN JEDNOG SOBARA) Sastavio M. Lahner. Glumci: Louis Ralph, Inge Helgard, Max Devrient, Helene Lanehr Charles, sluga grofa Lancastle, upozna se u nekom varietu s Anom, koja je tamo angažovana kao pjevačica, i gradi se pred njom kao bogat tvorničar. Ali u njega nema dosta novaca, da do kraja odigra preuzetu ulogu, pa stoga zađe na stranputicu. Nedjelja poslije podne. Charles je sam s groficom. On vidi, da se jednim mahom može dočepati tolikoga blaga, da bi mogao ostvariti svoju davnu osnovu. On zna, da grofica ima osim skupocjenog nakita u pisaćem stolu i veliku svotu novaca u banknotama. Spreman na najveća nedjela, stupi on u grofičinu sobu, ali prije nego je mogao da izvrši svoj naum, pala je grofica mrtva na tle, pa je sa sobom povukla gorući sviječnjak. Na vrat na nos pokupi Charles svoj plijen, jer je soba već sva u plamenu. Grof i sluge nađu u sasvim izgorjelom budoaru mrtvo tijelo grofice, koju je svatko volio i poštovao. Grof krene na dalek put, a Charles ostavi svoje mjesto. Ani, koja ništa zla ne sluti, pripovijeda, da je vrlo dobro prodao svoju tvornicu i ode s njom u Francusku. U Parizu, dok mu je dostajalo novaca, što ih je bio sa sobom donio, živio je s Anom, koju je uzeo za ženu, vrlo gospodski. Ali kada je ponestalo novaca, upotrebio je svoje veze, da drskim provalama i krađama napuni sebi džepove. Nitko od njegovih znanaca, pa ni žena mu Ana ništa ne sluti, da taj Charles Barting, kojega svatko voli, nije nitko drugi, nego prosti zločinac. Ali jedne kobne noći ga ipak snađe nemio udes. On se sa svojim ortacima dogovori, da će orobiti blagajnu poznatog tvorničara Lebardona. Nu kod toga bio je loše sreće. Policija dozna za taj lopovluk i progoni Charlesa. On bježi ko lud i sklone se u jednu osamljenu vilu. Ali tamo hoće, da siđe s uma, kad ugleda mrtvo tijelo nekog ubijenog čovjeka. Hoće da pobjegne, ali mu neda mrtva grofica, koja ga progoni na svakom koraku. Napokon pane u nesvijest i tako ga nađe policja. Ali on pred sucem istražiteljem ne će da kaže svoje ime, nego se samo neprestano zaklinje, da nije kriv. Ana sva bolna i očajna pođe sucu istražitelju. Potresan je sastanak žene i muža. Ana ne može i neće da vjeruje, dabi čovjek, kojega ona nada sve ljubi, mogao da bude ubojica. Ana smjesta ode znamenitom detektivu Brownu, koji joj obeća, da će naći zlikovca. Nastanu tjeskobni dani i za Anu i za Charlesa. Smrtna kazna ima da se izvrši. Charles je obračunao sa svojim životom. Jedne noći, kad se u besanici valjao po svom tvrdom ležaju, prolazi mu ispred očiju čitav njegov promašeni život. Nemiran, misleći samo na ženu i dijete, hoda on amo tamo po ćeliji. Pred licem smrti razmišljao je duboko sam o sebi, te miran i izmiren sa Bogom, provede posljednju noć u molitvi sa svećenikom. I Ana je tu noć provela u vrućoj molitvi. Zora sviće. Ana se žuri u zatvor, da bude kraj svoga muža u posljednjem teškom času. Charles se opire o svećenikovu ruku i spreman je da krene na svoj posljednji put. Odjednom eto ti Ane, koja mužu donosi radosnu vijest, da je Brown pronašao pravog krivca i da je on slobodna. Charles bijaše duboko ganut i odsele živio je životom najpoštenijeg čovjeka na ovome svijetu. - Union kino, 26.10.1921., vidi zbirka Stakić

PRELJUB Režija: Alexander Korda Lica: Thomas Gordon – Carl Ebert; Stella – Maria Corda; Wood – Dr. Pohl; Lord Clayton – Werner Krauss; Rao Rama Singh – Friedrich Kuhne; Alphonse – Louis Ralph; Gordonova tetka – Antonia Jaeckel; Zoe – Olga Limburg. Astronom i njegova učenica. Sretan brak. Nametljivi lord. Zatečena u preljubu. Na pragu smrti. Mistični Indijac. Pogled u budućnost. Tuđinka u kući svog muža. Lordova žena. Umorstvo. Nevin optužen. Raskrinkani varalica. - Olimp kino, 01.05.1924., vidi zbirka Stakić

ROMAN MALE INGE (DER WEG NACH RIO – MADCHENHANDLER AN DER ARBEIT) Režija: Manfred Noa Po noveli od W. E. Friedricha Nitschea. Manuskript B. E. Luthge i Mar. Maria Langen. Glazba: Friedrich Hollander i Arthur Guttmann. Tekstovi pjesama: Charles Amberg. Glazbeno vodstvo: Arthur Guttmann. Kapele: Juan Llossas i gospojinska kapela INA 100% njem.bosna-tonfilm Osobe: Inge Weber – Maria Solweg; Karl Plattke, njezin zaručnik – Oskar Marion; Bertha – Senta Soeneland; Ricardo Gabiano – Oskar Homolka; Felice – Luis Ralph; Marijeta – Herta von Walter; Barera – Kurt Geron; Muchica – Julius Falkenstein Krik na državnoj cesti. U tempu od 100 km pregaženo je jedno dijete. Krivci bježe, odsjedaju u Hamburgu u nekom sumnjivom penzionu. Sakrivaju se – to je svršetak jedne besplatne vožnje na tudjem autu. Tipkačica Inge sjedila je za volanom, a uz nju njezin zaručnik Karl, čiju sliku donose sada novine. Policja je raspisala 500 Mk nagrade onome, koji pomogne da se uhvati krivac. Bertha, vlasnica penziona, odmah je posumnjala da sa mladim parom nije nešto u redu. Kad trgovac bijelim robljem Ricardo Gabiano iz Ria traži od nje djevojku koju bi svome prijatelju Feliceu mogao dati kao naknadu za preotetu Marijeti, tada mu Bertha lako udesi da bespomočna Inge prihvati kod njega mjesto tajnice. Cijela stvar ide u redu, samo Karl pravi poteškoće sve dok mu Bertha ne obeća da će mu pribaviti lažnu putnicu tako da će i on moći nakon nekoliko dana u Južnu Ameriku. Inge putuje sa Gabianom u Rio, a Bertha prijavljuje Karla policiji i ovaj mora na nekoliko mjeseci u tamnicu. Inge stiže nakon dolaska u Rio čudesna sudbina. Naskoro primjećuje ona da je njezino mjesto tajnice kod bogatog vlasnika plantaža Gabiana samo varka. Ricardo ju je naime bez daljnjega predao Feliceu, a ovaj ju je pako namamio Bareri, direktoru Kasina International. Tamo postaje Inge članicom jedne čudesne gospojinske kapele, koja svira sa slijepim instrumentima, ali zato služi za zabavu gostima, koji pojedine djevojke mogu svojim stolovima naručiti telefonski. Inge ipak brzo doznaje kakova je prava situacija, pribavi si Gabianovu adresu i želi s njime da govori. Gabianova prijateljica Marijeta tumači joj bezizglednost njenog položaja i Inge traži zdvojno nekakovo namještenje. Ali bez uspjeha, nigdje ne može ništa naći, nema što da jede i jednog dana padne u šake razvratniku Muchici, koji je već dulje vremna bacio na nju oko. Pripovijest s Muchicom svršila je brzo i nakon toga sastane se Inge sa Gabianom, koji njezin bijes utišava na taj način da joj se grozi da će Karla prijaviti policiji. Inge je sada sasvim utučena i vraća se u Kasino International gdje postaje plesačica i pjevačica. Ona pada sve niže i niže, dok ju jednog dana Gabiano, koji je prokartao sav novac ne proda vlasniku lokala Zelena kugla, koji je posljednja postaja propalih djevojaka. Karl je odslužio svoju kaznu i prvi mu je korak na policiju da bi tako pomogao Ingi. Ali Bertha, koja je pozvana na preslušanje izjavljuje da je Inge svojevoljno otputovala u Rio i policija je bespomoćna. Karla šalju Ligi za suzbijanje trgovine bijelim robljem i on tamo dobiva novac za put u Rio i za daljnje vodjenje potrage. Isprva ne može Karl ništa da nadje. Već je gotovo u tragu zločincu i Ingi, ali ovaj ipak spretno izmakne. U zadnji čas pomaže mu medjutim Marijeta, koja odaje mjesto gdje se nalazi Inge. Karl juri s policijom onamo i stiže u pravi čas da ovu spasi od sigurne propasti. Gabiano bude uhapšen, a Karl se brine za onesviještenu Ingu za koju se nada da će je moći spasiti i pružiti joj život, koji će učiniti da zaboravi sve muke i patnje koje je pretrpjela. - 22.02.1932., vidi zbirka prospekti do 1945.