Rezultati pretrage

Seljaci Zagorja i Podravine pričaju o djelovanju vještica, „coprnica“. Prikazuju se magijski obredi skidanja vještičjeg uroka. Govorni dio: seljaci u svojim kućama i dvorištima pričaju o iskustvima sa coprnicama, legendama o njima i načinima obrane od vještica Slikovni dio: seljaci, dvorišta (bliži planovi), kuće (interijeri i eksterijeri), sijanje sjemenja, polje; drvo za koje se vežu razne legende (vještice, Turci, partizani); razni magijski obredi za zaštitu od uroka coprnica (recitiranje, pripremanje raznih smjesa, ples) Ključne riječi: selo, Hrvatsko Zagorje, Podravina, folklor, praznovjerje

Prikazuje se nastava funkcionalne muzičke pedagogije prema učenjima Elly Bašić, utemeljena na igri, spontanosti i pronalaženju ritmičke kreativnosti u svakom djetetu. Nisu prisutni glas naratora ni izjave. Sadržaj filma: djeca se igraju na igralištu; djeca pjevaju brojalice na igralištu i na ulici (Išo medo u dućan, Mur-bur, Ala bala….); djeca slikaju u školskoj učionici; njihovi crteži; djeca sviraju na improviziranim udaraljkama (školska ploča, klupa, posuda, razni predmeti); djeca učestvuju u raznim kreativnim igrama vezanim s ritmom i glazbom; djeca u školskoj učionici uče solmizaciju uz pomoć igre; dijete u offu govori o važnosti improvizacije, dječje igre i o tome da svatko dijete ima sluha; lokacije: Centralna funkcionalna muzička škola (danas Glazbeno učilište Elly Bašić), Osnovna škola Gračani, Osnovna škola „August Šenoa“, Osnovna škola „Sedam sekretara SKOJ-a“ u Zagrebu. Ključne riječi: škola, obrazovanje, glazba, pedagogija, Zagreb, djeca

Opisuje se rad ilegalnih radio-stanica u Hrvatskom zagorju, Podravini i Međimurju te stav države o toj ilegalnoj djelatnosti. Prisutne su izjave ljudi, a glas naratora nije prisutan. Sadržaj govornog dijela: jedan vlasnik ilegalnih radio-stanica govori o svojoj strasti prema toj djelatnosti unatoč čestim kaznama države i oduzimanju opreme; državni dužnosnik govori o političkoj, društvenoj, moralnoj i materijalnoj štetnosti ilegalnih radio-stanica. Prisutni su slijedeći prizori odvijanja radio programa: voditelj vodi program u improviziranom studiju; nastup seoskog benda u dvorištu ispred sobe sa improviziranim studijem; nastup seoskog orkestra u školskoj učionici; izvođenje dvije radio-drame; komentar društveno-političke stvarnosti lokalnog komentatora; izvođenje "zagorskog rapa" lokalnog narodnog pjesnika; pjevanje narodnih pjesama; tečaj njemačkog jezika. Osim toga, vide se: radnici na polju koji slušaju radio; seoski krajobraz; seosko dvorište; čišćenje kukuruza; dijelovi radio opreme. Ključne riječi: Hrvatsko zagorje, Podravina, Međimurje, radio-stanica, selo, glazba

Stanovnici korčulanskog mjesta Račišće igraju balote (boćanje) na rivi, a jedan igrač objašnjava recept dobre igre. Nema glasa naratora. Prikazi u filmu: - panorama mjesta Račišće na Korčuli - mještani igraju igru balote (boćanje) na rivi - diskusije između igrača, igranje narodne igre šijavice - mjerenje čija je balota (boća) bliža bulinu (mala boća) - igrač balota, 52-godišnji mještanin, objašnjava zašto je najbolji igrač u mjestu - svi igrači u isto vrijeme bace balote Zvučna podloga: klapske narodne pjesme o Korčuli i igri na balote Ključne riječi: boćanje, Korčula, Račišće, selo, običaji

Prikaz noćnog rada u trećoj smjeni jedne radnice u punionici boca tvornice Zvijezda. Nema glasa naratora ni izjava. Prisutni su kratki svakodnevni dijalozi. Prizori u filmu: obitelj za večerom, igra, gledanje televizije - crtić „Tom i Jerry“ (kuhinja, dnevni boravak) - putovanje do posla (vlak?) - rad u punionici boca tvornice Zvijezda (boce se kreću trakom, radnice utovaruju boce, provjeravaju ih itd., razni strojevi) - odmor (razgovor, spavanje u raznim kutcima tvornice) - majka pokreće perilicu rublja, budi djecu, daje im doručak Ključne riječi: noćna smjena, prehrambena industrija

Prikazuju se gledatelji na nogometnim utakmicama. Pogled se usredotočuje na reagiranje mase, ali i pojedinaca navijača. Nema glasa naratora. Prizori u filmu: - gomile gledatelja na punim tribinama stadiona (između ostalog, navijači Dinama Zagreb te Partizana i Crvene Zvezde iz Beograda; stadioni Maksimir?, Marakana?) - detalji tijela gledatelja (lice, ruke) - navijači kako upadaju na stadion; policajci odvode navijače - trenerska klupa, igrači Crvene Zvezde i nepoznatog kluba na terenu Ključne riječi: nogomet, navijači

O teškom životu jednog istarskog rudara u Labinštini. Nema glasa naratora. Prisutne su izjave rudara i njegove supruge. Sadržaj govornog dijela: rudar Joko Ogribić govori o motivima selidbe iz Sinja u Labinštinu u Istri i motivima prihvaćanja posla rudara, o maloj plaći, nuždi prekovremenog rada vikendom da bi skupio 32 nadnice i nuždi rada u penzionerskoj dobi (govori pred kamerom i u offu); rudareva supruga govori o težini muževljeva posla Slikovni dio: rudareva supruga daje izjave u svojoj kuhinji; rudar Joko Ogribić i njegova obitelj hodaju uz morsku obalu; Ogribić silazi u rudnik (dizalo); vlak koji prevozi rudare u jami; prozivka rudara; Ogribić utovaruje ugljen (strojevi, rudarski vagoneti); izlazak iz rudarskog okna, vraćanje opreme; rudarske uniforme kako vise na lancima; ulaz u rudnik u suton; tokom filma umetnuti kadrovi mjesta Rabac u Istri (total mjesta, plaža i turisti koji se sunčaju) Ključne riječi: rudarstvo, Istra, Rabac

Plesači u crnom trikou na bijeloj pozadini izvode modernu baletnu točku, praćenu skladbom hrvatskog skladatelja Ive Maleca Minijature za Lewisa Carrola.

Ovo je kratkometražni film koji prikazuje jednu seosku priredbu iz 1971. godine. U njoj razni lokalni izvođači pjevaju tada popularne zabavne melodije, izvodi se folklorni ples, pričaju vicevi, a sve završava izborom miss 1971. Prikazuje se seoska priredba u međimurskom selu Orahovica održana 24. rujna 1971. Prvi dio priredbe je natjecanje mještana u izvođenju popularnih zabavnih melodija ("Voli me" Tereze Kesovije, "Proplakat će zora" Miše Kovača, "Tri slatke riječi" Krunoslava Kiće Slabinca, "Voli me ili me ostavi" Ljiljane Petrović itd.), a drugi dio natjecanje mještanki za izbor "miss" sela pred žirijem. Osim toga, folklorno društvo svira i izvodi narodne plesove, a popularni zabavljač Milan Remar zvan Klopotec priča viceve i pjeva. Kadrovi nastupa smjenjuju se s kadrovima publike i žirija. Na početku i kraju filma seoski glasnik objavljuje nasred sela, uz druge vijesti, najavu priredbe i izvještaj o njoj. U filmu nema glasa naratora ni izjava. Ključne riječi: Orahovica, selo, glazba, miss, natjecanje, priredba, folklor

Djevojčicu Milku, koja je već više puta pobjegla od svojeg nasilnog oca iz banijskog sela Borojevići, dovode u Prihvatnu stanicu u Zagrebu. Socijalni radnici je vode kod majke i oca te u dom za nezbrinutu djecu uzaludno je pokušavajući negdje udomiti. U filmu nema glasa naratora. Nema izjava, ali ima snimaka dijaloga. Nigdje nisu navedena imena prikazanih ljudi ni nazivi naselja i ustanova. Policajci odvedu Milku policijskim kombijem u Prihvatnu stanicu u Zagrebu kraj Glavnog kolodvora. U stanici je dočeka službenica i za njom zaključa vrata. U stanici socijalni radnik Marijan Mihaljević priča s Milkom. Ona mu govori o svojem pokušaju da pobjegne avionom do tetke u Njemačku. Socijalni radnik vodi Milku na Glavni kolodvor (spuštaju se pokretnim stepenicama), odakle vlakom putuju u dom za nezbrinutu djecu u Petrinji (oni u vlaku, krajobraz - Savski most). Hodaju po Petrinji. Dok se Milka u dvorištu doma igra s djecom u kolu, službenica doma u svom uredu priča socijalnom radniku da ne žele primiti Milku natrag, jer ona ne želi biti u domu i njen otac dolazi u dom prijetiti nožem. Socijalni radnik i Milka putuju autobusom. Sjede na terasi gostione.Putuju vlakom, a Milka spava s prstom u ustima. Dođu u općinsku zgradu u Hrvatskoj Kostajnici kod socijalne radnice Verice. Ona objašnjava socijalnom radniku da kod njih nema prihvatne stanice i da će je ona odvesti majci ili ocu, koji su razvedeni. Socijalna radnica vodi Milku njenoj majci i očuhu u banijsko selo Blinja kraj Hrvatske Kostajnice. Očuh na dvorištu objašnjava da je oni ne mogu primiti jer su siromašni i Milkin otac im dolazi prijetiti. Majka drži svog malog sina i kad vidi da se Milka s njim igra, zaplače. Socijalna radnica vodi Milku njenom ocu u pokrajnje banijsko selo Borojevići. Otac u svojoj kući Milki i socijalnoj radnici (one se ne vide) drži govor o tome kako se on uvijek brinuo o Milci, a ona, uplašena, potvrdno odgovara. On samodopadno recitira svoju pjesmu „Volja“ o dobroj volji. Socijalni radnik diktira dopis o tome da općina Hrvatska Kostajnica šalje Milku u Zagreb (čujemo glas socijalnog radnika i zvuk pisaće mašine, a kroz rešetke vidimo Milku kako spava s prstom u ustima).

Pratimo radni tjedan članova prosječne zagrebačke obitelji s periferije grada. Glas naratora i izjave nisu prisutni. Sadržaj govornog dijela: međusobni razgovori Slikovni dio: u ponedjeljak pratimo radni dan majke Ivanke (odlazak od kuće, vožnja tramvajem, ulazak na posao – zgrada na sjeverozapadnom dijelu križanju Savske i današnje Vukovarske ulice, tipkanje na poslu, odlazak po kćer Željku u vrtić, u autobusu i na ulici s kćeri, pospremanje po kući, čitanje prije spavanja); u utorak pratimo radni dan oca Zvonka (buđenje Željke i vođenje u vrtić, u dućanu, ručak s kćerkom, kopanje – gradnja obiteljske kuće, posao za strojem u tvornici, odlazak na spavanje); u srijedu pratimo radni dan kćerke Zvončice (doručkovanje, igranje u dvorištu, s mačkom, mama joj radi pletenice); u četvrtak pratimo radni dan kćerke Željke (buđenje, odlazak u vrtić, u vrtiću, s majkom na putu doma, majka je uređuje); u petak paralelni prikaz radnog dana svih članova; u subotu prizor obiteljske kuće i članova obitelji; u nedjelju prizor zajedničkog ručka Međunaslovi: PONEDJELJAK MONDAY MONTAG LUNDI Ivanka - UTORAK TUESDAY DIENSTAG MARDI Zvonko - SRIJEDA WEDNESDAY MITTWOCH MERCREDI Zvončica - ČEVRTAK THURSDAY DONNERSTAG JEUDI Željka - PETAK FRIDAY FREITAG VENDREDI Ivanka Zvonko Zvončica Željka - SLOBODNA SUBOTA SATURDAY – A DAY OFF FREIER SAMSTAG SAMEDI – JOUR DE REPOS - NEDJELJA SUNDAY SONNTAG DIMANCHE Ključne riječi: obitelj, Zagreb

KRATKI SADRŽAJ: Prikaz razlika između jeftinog prenoćišta, hotela Esplanade i Poliklinike za reumatske bolesti, koji se nalaze zgrada do zgrade u Zagrebu. Nema glasa naratora. Prisutne su izjave i dijalozi. GOVORNI SADRŽAJ: - razni korisnici prenoćišta, u kojem se za vrlo male novce može prespavati, govore o svojim iskustvima (starija žena koja čita svoje pjesme i svoje pismo drugu Titu, veteran NOB-a, čovjek koji je s obitelji izbačen iz stana, žena s djecom, čovjek koji je došao iz neke nesvrstane zemlje u Jugoslaviju) - dijalozi između recepcionara i gostiju prenoćišta - voditelj Vlado Štefančić vodi modnu reviju u hotelu Esplanade (ne vidi se) SLIKOVNI SADRŽAJ: - jeftino prenoćište koje se nalazilo kraj Glavnog kolodvora u Zagrebu (eksterijer, interijer, razgovor gostiju prenoćišta u dnevnom boravku, recepcionar i gosti, izjave gostiju, podučavanje astronomije grupi ljudi ispred prenoćišta – teleskop, pogled iz stanice na vlakove) - hotel Esplanade u Zagrebu – danas Regent Esplanade (eksterijer, restoran, modna revija kolekcije „žena ptica“– manekenke) - policajci privode prostitutke u maricu - Poliklinika za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dr. Drago Čop – nekad Zavod za reumatske bolesti (bolesnici leže, bolesnici prikopčani na aparate) KLJUČNE RIJEČI: siromaštvo, socijalna skrb, modna revija

Lakoatletičarki Veri Nikolić nedostaje do svjetskog rekorda na 800 metara 1 sekunda i 7 desetinki, što iznosi još samo šest koraka. Krajnji napor i nesalomljiva upornost na treninzima kako bi se dostiglo tih odlučujućih šest koraka. Film govori o srpskoj atletičarki Veri Nikolić - rekorderki Jugoslavije i prvakinji Europe na 800 metara 1966. g. Film prati njene treninge u rodnom mjestu Ćupriji pod paskom trenera Ace Petrovića. Ona mukotrpno trenira u želji da obori svjetski rekord, do čijeg joj obaranja nedostaje 1 sekunda i 7 desetinki ili šest trčećih koraka. Kroz film nas vodi narator. U njemu nema izjava protagonista. Nikolić vježba na nogometnom stadionu i trči prema školi - narator opisuje njen život – ona je rekorderka Jugoslavije i prvakinja Europe na 800 metara 1966. Navršila je 18 godina. Trenira i pohađa treći razred gimnazije. Živi u Ćupriji, gradiću u Srbiji od 18 tisuća stanovnika smještenom na rijeci Moravi. Njen trener Aca Petrović po zanimanju je profesor zemljopisa, a bio je trkač na 800 metara kao Vera. Stadion u Ćupriji nema atletske staze, ali ne trči staza nego čovjek, kaže narator (snimke Vere Nikolić, njene gimnazije, Ćuprije, mosta preko Morave, njenog trenera, nogometnog stadiona) - nizanje rezultata Nikolić na 800 metara po godinama (snimke Nikolić kako trči po stadionu): 1963 2,15,8- 1964 2,13,0- 1965 2,12,2- 1966 2,02,8 (snimka utrke prvenstva Europe na 800 m, održane 4. rujna 1966. u Budimpešti, na kojoj je Nikolić osvojila zlatnu medalju, snimka dočeka u Jugoslaviji na kolodvoru) - slijedeći cilj Nikolić je Olimpijada i obaranje svjetskog rekorda, do čijeg joj obaranja nedostaje 1 sekunda i 7 desetinki ili šest trčećih koraka. (Nikolić trenira na stadionu i ide u školu, štoperica koja odbrojava 1 sekundu i 7 desetinki, Verinih 6 trčećih koraka, ona i njeni kolege trče po prirodi i vježbaju, Nikolić trenira pod paskom trenera i njegove štoperice, Nikolić na stadionu punom ljudi, fotografija Nikolić na startu utrke).

Dokumentarni zapis o igri, nekoj vrsti nadmetanja, koja se zove šijavica, a zadržala se u Dalmatinskoj Zagori, u okolici Imotskog. Šijavica („šije-šete“) je igra u kojoj igrači u vrlo brzom ritmu pokazuju različite brojeve prstiju. Nekad se igrala u cijeloj Dalmaciji. Glas naratora nije prisutan. Prisutne su izjave ljudi. Prikaz turnira u šijavici u jednoj krčmi imotskog kraja. Prikazuju se parovi koji se, poredani jedan kraj drugog, međusobno natječu u šijavici. Također prikazuje se igranje šijavice u parovima (dvoje protiv dvoje). U žaru borbe često dolazi do svađe i međusobnog naguravanja. Učesnici turnira ukratko objašnjavaju pravila šijavice. Također, komentiraju žestinu igre te popularnost šijavice. Film počinje i završava prikazom krškog krajolika. Ključne riječi: Dalmatinska zagora, šijavica, natjecanje

Prikazuje se vrijeme u životu djevojčice koje ona provede sama u kući, kad su roditelji na poslu, a škola je poslijepodne. Nema glasa naratora ni izjava. Prizori u filmu: djevojčica Nevenka Kružić u krevetu - oblači se i uređuje, jede doručak, mamina poruka na stolu (dnevna soba) - piše domaću zadaću, uči pjesmicu napamet (dnevna soba) - ide u dućan, druži se s drugom djecom ispred zgrade (zagrebački kvart Travno: zgrade, dućan – interijer) - igra se s laštikom (gumi-gumi) na balkonu - radi ručak (kuhinja) i jede - kreće u školu Ključne riječi: djeca, Zagreb

Prikazuju se kućni posjeti zagrebačke njegovateljice starih i nemoćnih Božice Rajković. Nema glasa naratora ni izjava. Govorni dio: starci u svojim krevetima kratko razgovaraju s njegovateljicom Slikovni dio: njegovateljica vježba ruku starici - njegovateljica pomaže starcu dići se do prozora i sprema mu krevet - njegovateljica sprema ručak starici; ona jede - njegovateljica pomaže starici hodati - njegovateljica previja staricu - između ovih prizora su prizori njegovateljice kako hoda od kuće do kuće u Zagrebu (raskrižje Ilice i Frankopanske, stube koje vode na Dolac, razne ulice i ceste, auti, tramvaj) Ključne riječi: socijalna skrb, Zagreb, starost

Opisuje se jedan dan u životu radnice Smilje Glavaš, supruge i majke djeteta u dobi od 1-2 godine. Ona cijeli dan radi skoro bez prestanka. Diže se u 3 sata i bavi se djetetom, nakon čega ide na posao. Nakon povratka s posla radi ručak. Dok se njen muž odmara, radi razne kućanske poslove. Ide spavati u 22 sata. U filmu nema glasa naratora ni glazbe. Sadržaj: film počinje kadrom Smiljine kuće; Smilja se diže u 3 h i 8 min (snimka budilice), upali petrolejku, stavi drva u peć, umije se, ugrije mlijeko, očešlja se, probudi dijete, obuče ga, nahrani i stavi natrag u krevet; ide s mužem na posao; on ide biciklom, a ona javnim prijevozom; nakon što se rastane od muža, krene autobusom do okretišta na Dubravi te u 5 h i 8 min (snimka gradskog sata) tramvajem do tržnice na Kvaternikovom trgu-nakon obavljene kupovine u 5 h i 21 min (snimka gradskog sata) ode na posao u tvornicu tekstila „Pobjeda“; radi u tvornici na tkalačkom stroju (uz snimke Smilje i snimke samih strojeva); u pauzi pojede užinu i popije mlijeko (snimke tvorničke sirene koja označava pauzu i kraj radnog dana); nakon izlaska s posla gleda u izloge, kupi kruh i ode tramvajem do okretišta, odakle se u 14 h i 48 min (snimka gradskog sata) uputi autobusom kući; igra se s djetetom, ugrije peć i radi ručak (juha, kobasice i prženi krumpir); okupa dijete i obuče ga-muž se vrati s posla i igra se s djetetom; Smilja opere ruke djetetu i nakon toga ručaju-dok se muž igra s djetetom i odmara, Smilja opere suđe, napravi krevet i opere pod; skupa s mužem otrese posteljinu; dok pere robu, dijete se oko nje igra, a muž ode, najvjerojatnije u birtiju-opere dijete i spremi ga na spavanje; dok skuplja robu sa sušila, muž se vrati; navečer pali petrolejku, suši posuđe, krpa, pegla i nešto zapisuje (rješava križaljku?); u 21 h i 45 min navije budilica da je probudi u 3 sata, pogleda dijete i bolje ga pokrije, utrne petrolejku i zaklopi oči; za vrijeme odjavne špice, koja ide preko kadra kuće, čuje se zvonjava budilice.

Prikaz primanja odbjeglih maloljetnika u prihvatnu stanicu, razgovora djelatnika s njima i odlučivanja o njihovoj daljnjoj sudbini. Nema glasa naratora. Prisutne su izjave djeteta. Sadržaj govovornog dijela: razgovori djelatnika, odbjeglih maloljetnika i njihovih roditelja (dijete Dalibor Linić iz Zeline koje stalno bježi i tvrdi da ga očuh tuče, roditelj jedne odbjegle djevojke, jedna djevojka koja je u bijegu radila u gostionici, Daliborova majka); izjave Dalibora o svojem bijegu; razgovor djelatnika prihvatne stanice o slanju Dalibora u dom za maloljetnike Slikovni dio: prihvatna stanica za odbjegle maloljetnike kraj Glavnog kolodvora u Zagrebu; djeca i roditelji u razgovoru s djelatnikom prihvatne stanice; Dalibor u kupaonici i u sobi prihvatne stanice; djelatnik diktira djelatnici koja tipka; socijalni radnik dovodi dijete u prihvatnu stanicu; sastanak djelatnika prihvatne stanice; Daliborov odlazak iz stanice Ključne riječi: socijalna skrb, prihvatna stanica, djeca, mladež

U Zagrebu zasjeda liječnička komisija iz SR Njemačke, koja temeljito pregleda svakog radnika prije odlaska na rad u tu zemlju. Svaki transport prati čovjek zadužen za to, od naše socijalne službe. U vlaku svatko priča svoju priču, svoj razlog za odlazak u tuđinu …. Specijalni vlakovi su naziv za vrstu željezničkih kompozicija kojima su se u socijalističkoj Jugoslaviji organizirano prevozili domaći radnici, gastarbajteri, na rad u Njemačku. Ti vlakovi su se formirali, vagon po vagon, po raznim dijelovima Jugoslavije i konačnu formaciju doživljavali u Zagrebu. Od tamo su svakog utorka kretali za München. Paralelno pratimo niz etapa tog putovanja - u Zagrebu (liječnički pregled, informativni govori raznih službenika okupljenim radnicima, čekanje radnika u čekaonici), u vlaku (putovanje vlakom) i u Münchenu (dolazak na kolodvor, prozivka radnika u nekoj podzemnoj prostoriji). U filmu su prisutne izjave radnika i radnica, službenika Republičkog zavoda za zapošljavanje Hrvatske koji organizira putovanje i predsjednika njemačke liječničke komisije (na njemačkom, bez podnaslova). Nema glasa naratora. Sadržaj filma: liječnički pregled pred njemačkom liječničkom komisijom: njemački liječnik pregledava vid radniku; izjava predsjednika njemačke liječničke komisije, obučenog u odijelo, na njemačkom jeziku o broju i iznimnoj kvaliteti radnika iz Jugoslavije (glavni liječnik; radnici u čekaonici)- liječnički pregled: njemački liječnik pregledava uho i prsa radniku, a predsjednik liječničke komisije sjedi kraj njega; uvodna predstavljanja govornika okupljenim radnicima u nekoj prostoriji: govore predstavnica Službe Zavoda za zapošljavanje i predstavnik Saveza Sindikata Hrvatske, Gradsko vijeće Zagreb; putovanje vlakom: putnici u vlaku; krajobraz oko vlaka; izjave radnika o motivima njihovog odlaska i socijalnoj situaciji u zemlji (teška socijalna situacija radnika u Jugoslaviji; radnici nemaju prava; rukovodioci imaju velike plaće; ljubav prema Jugoslaviji itd.); govor okupljenim radnicima u spomenutoj prostoriji o njihovoj odgovornosti kao predstavnika svoje zemlje; izjave radnika u vlaku (odlazak u inozemstvo radi zanemarivanja radnika i njihovih zasluga u Jugoslaviji; odlazak u inozemstvo radi poboljšanja životnog standarda; tuga radi rastanka od obitelji)- izjava službenika Republičkog zavoda za zapošljavanje Hrvatske Zdravka Zdagara (?), organizatora putovanja, o prednostima „organiziranog transporta“; redovitost, organiziranost, praćenje broja „gastarbajtera“, osjećaj sigurnosti kod radnika (detalji njegovog prstena, lule, skupih naočala); liječnički pregled: njemački liječnik daje upute radniku na njemačkom, a prevoditeljica ih prevodi na hrvatski- uvodno predstavljanje govornice, predstavnice Kreditne banke Zagreb, okupljenim radnicima u spomenutoj prostoriji; izjave radnika u vlaku (korupcija u Jugoslaviji; nedostatak želje za povratkom u zemlju; tuga radnice koja s 18 godina odlazi u Njemačku); dolazak na kolodvor u Münchenu; preusmjeravanje radnika u podzemnu prostoriju za prijem „jugoslavenskih radnika“; prozivanje radnika po brojevima; vlak prolazi uz rijeku i čuje se njegova sirena. Lokacije: čekaonica, liječnička ordinacija, vlak, željeznički kolodvor u Münchenu, podzemna prostorija

Prikazuje se svakodnevica stanovnika otoka Svetac (Sv. Andrija), koje čine pripadnici obitelji Lestić. Oni ribare, beru grožđe, prave vino, peku kruh itd. Stanovnici Sveca pričaju o svom životu i prošlosti služeći se svojim specifičnim dijalektom, koji nije lako razumljiv. U filmu nema glasa naratora. Stanovnici Sveca pričaju, između ostalog, o slijedećim stvarima: rod obitelji Lestić, raštrkan po Hrvatskoj i svijetu (oko 130 članova); legenda o ilirskoj kraljici Teuti vezana za tvrđavu Krajicino na vrhu otoka; priče iz Drugog svjetskog rata i život na otoku u to doba; poljoprivredni radovi i otprema poljoprivrednih proizvoda u Komižu na otoku Visu radi prodaje; ribarenje i ribarske pošte oko otoka Sveca i Jabuke; ribarski brodovi; ostali elementi svakodnevnog života; do kuda seže pogled s otoka Sveca; zajedništvo stanovnika. Između ostalog, prikazani su sljedeći dijelovi krajolika i svakodnevnog života: okolno more; obala u zoru i suton; hridi; ostaci tvrđave Krajicino na brdu na Svecu; kuće na otoku; malena, napuštena crkva; mazge, magarci; jahanje magaraca; spuštanje ribarskog broda u more i vožnja; pečenje kruha; berba grožđa; nošenje grožđa na glavi i na magarcu; prešanje grožđa; hrid Jabuka; vađenje vrša oko Jabuke; ručak na ribarskom brodu; pečenje ribe; večera u kući u krugu obitelji; otprema poljoprivrednih proizvoda (grožđe, vino, lovor) brodom u Komižu; olujno more udara o hridi; tanker u daljini.