Rezultati pretrage

Priča o Senjaninu Binu, o Binu čovjeku, o Binu nekad vrijednom radniku, o Binu nekad hrabrom partizanu, o Binu galebu samcu koji voli ljude, a ne voli zimu, koji čeka da se more umiri pa da odvesla u neku uvalu, da se preda miru i samoći.

Kad je Italija 1921. pripojila Istru, ugljenokopno područje Labina postaje strateški važno za novu vlast. Domaće hrvatsko i slovensko stanovništvo razočarano je postupkom kraljevine Jugoslavije, koja ih je prodala strancima. Nagomilani socijalni problemi i sve veći teror Talijana dovode do velikog štrajka rudara na čijem je čelu omiljeni sindikalni vođa Ivan Pippan. Štrajkašima se pridružuje i mladi rudar Ive Blažina, koji se kao komandir crvenih radničkih straža bori kako za rudarsku republiku, tako i za ljubav lijepe Marije Brezac. Iznenadna intervencija talijanske vojske ruši njihove snove, a rezignirani Pippan se predaje. No ne slažu se svi s njegovim postupkom…

Mladić Marko Bilogora, blagajnik jednog malog seoskog dućana sasvim je zadovoljan svojim životom i djevojkom. Vidjevši ju, međutim, u krevetu sa drugim muškarcem očajan umalo da nije završio pod kotačima Vande, privatne obrtnice iz Zagreba ogrezloj u kriminal. Ona ga odvodi u grad i ubrzo uvede u svijet bogatstva , seksa i kriminala. Pošto se pred prijateljicama hvali da ima «rasnog pastuha», one ga, u njezinom odsustvu, odluče iskušati. Shvativši da mu to posesivna Vanda neće oprostiti, ionako zgađen životom u kojem se ne snalazi, Marko bježi natrag u Grabik gdje se odmah ženi lijepom radnicom iz «svog» motela. Vandini ga sluge, međutim, pronalaze i ubiju još u toku svadbene proslave.

Portret Albina Babića Bina, sudionika NOB-a iz Senja, koji je bio model soc-realističkom spomeniku u slavu partizanskih mornara, a danas živi u siromaštvu. U filmu nema glasa naratora, ali su prisutne izjave Bina, njegovog sugrađana i rukovodioca Senja. Sadržaj glasovnog dijela: Bino priča o spomeniku, poziranju za njega, svojem siromaštvu i zanemarivanju od strane države i gradskih rukovodioca; njegov sugrađanin slavi njegove zasluge; rukovodilac daje obećanje da će Binov slučaj biti riješen u socijalnoj službi. Slikovni dio: spomenik kolokvijalno nazvan „Tri mornara“, nekadašnjeg naziva „Jugoslavenski narodni mornari“ s natpisom: „U spomen palim borcima iz NOR. Narod opć. Senj“ (u pozadini skladba „Hej Slaveni“); Bino na krševitoj morskoj obali otočića Zec kraj Senja u svojem improviziranom prebivalištu na otvorenom priča svoju priču, skuplja drva za potpalu, brije se, šeće; Bino, njegov brat i njegov kolega rekonstruiraju svoju pozu modela za spomenik; izjave njegovog sugrađanina i rukovoditelja na trgu u Senju ispred česme; Bino, odjeven u bijelo generalsko odijelo, u otvorenoj limuzini prolazi kroz špalir sugrađana koji mu skandiraju na rivi u Senju; Bino za govornicom kraj spomenika, bend ispred njega. Ključne riječi: socijalizam, komunizam, narodno-oslobodilačka borba, Senj, siromaštvo, starost

Radi se o jumbo plakatu za film Crveni i crni. Plakat je bijele pozadine. U sredini je prikaz dviju ćelavih glava, crne i bijele, koje se međusobno proždiru. U gornjem dijelu plakata nalazi se naziv filma i tekst - špica filma.

Plakat je u boji. Pozadina asocira na pejzaž ugljenokopa. Ispo površine zemlje se nalazi osam scena iz filma koje su raspoređene u osam polja. Na plakatu u gornjem dijelu piše naziv filma te špica filma. U donjem dijelu su navedeni svi sponzori pa je plakat pun teksta.

Jure i drugi gastarbajteri, koji su došli su na uskršnji odmor u malo mjesto u Dalmatinskoj zagori, po cijeli dan kartaju i ne izlaze iz gostionice. Suzdržan je jedino Šimun zvani Klempo, koji je ostao siromašan, unatoč tome što je 15 godina proveo u Njemačkoj. Iznerviran što mu Klempo kibicira pri kartanju, Jure ga izvrijeđa, a ovaj mu uzvrati opkladom, tvrdeći da bi cijelu njegovu kuću mogao oblijepiti novčanicama od 100 DM, a da mu još uvijek ostane više nego što on ima. Jura, uvjeren da to nije moguće, prihvati i potpiše opkladu uz ogroman ulog; kuću, zemlju i druga dobra. Uz to, onaj tko izgubi morat će se svući do gola i takav trčati po čitavom mjestu. Klempo se čini sigurnim gubitnikom, no strunjača na kojoj spava njegova stara majka puna je njemačkih maraka. Jure je osramoćen. Skida se gotovo do gola, no tada Klempo kida ugovor o opkladi, dajući Juri na znanje da uvijek pamti kako sve što ima njegov je poklon. I kada se činilo da je tu priči kraj, prijatelj mu objašnjava da je, u stvari, prevaren jer je Joso Mačković varao pri računu potrebnih maraka koji bi pokrili njegovu kuću. Joso mu, naime, nikada nije mogao oprostiti to što je bio prvi momak njegove žene. Dolazi do svađe u kojoj Jura izvlači deblji kraj i završi na groblju.

Jure, Šimun, Joso, Mate i drugi gastarbajteri došli su na uskršnji odmor u malo mjesto u Dalmatinskoj zagori. Hvale se stečenim bogatstvom i ne izlaze iz mjesne gostionice. Postrani se drži jedino Šimun zvani Klempo, koji je ostao siromašan, unatoč tome što je 15 godina proveo u Njemačkoj. Iznerviran što mu Klempo kibicira pri kartanju, Jure ga izazove na dvoboj: onaj tko je skupio veći imetak morat će se svući do gola pred čitavim mjestom. Klempo se čini sigurnim gubitnikom, no njegova strunjača puna je njemačkih maraka. Jure je osramoćen, no ubrzo doznaje da je u podvali sudjelovao njegov susjed Joso Mačković…

-Film prati početak nastanka mornarice u NOB-u od kapitulacije stare države do konačne pobjede i nastanka JRM.

Opisuje se povijest i rad filmske škole za djecu Kino klub Slavica u selu Pitomača te njen osnivač i voditelj Mirko Lauš. Prisutan je glas naratora i Lauševe izjave. Sadržaj glasovnog dijela: - narator ukratko opisuje Mirka Lauša i njegovu filmsku školu - Lauš govori o nastanku filmske škole 1957., sudjelovanju na „prvoj reviji filmova i dijafilmova Jugoslavije u Pionirskom gradu 1961. g.“, tehničkim uvjetima (uporaba 8-mm kamera itd.), snimanju dokumentarnih, igranih i animiranih filmova te reportaža, načinu rada s djecom, osnivanju i održavanju Festivala dječjeg amaterskog filma FEDAF od 1971. do 1988. u Pitomači, nedostatku filmske opreme, perspektivi škole - djeca izlažu ideje za scenarije filmova - djeca se međusobno dogovaraju o izgledu filma Slikovni dio: - Pitomača (ulice, Crkva sv. Vida) - Mirko Lauš izlazi iz bivše zgrade Osnovne škole Petar Preradović, u kojoj je radio kao nastavnik; Lauš u eksterijerima Pitomače (ulice, park) - djeca u sklopu Kino kluba daju ideje za scenarije; barataju projektorom - logo Kino kluba Slavica - Mirko Lauš u prostoriji s filmskom opremom daje izjave; pokazuje stare 16-mm i 8-mm kamere Kino kluba Slavica - fotografije iz povijesti Kino kluba (djeca na snimanju i izradi filmova) - djeca se međusobno dogovaraju o izgledu filma - snimke sa snimanja filma - djeca odlaze na snimanje filma - isječci ili cijeli filmovi Kino kluba („Sajmeni dani“, „Iz ciganskog kvarta“, „Korito“, „Smrt jedne starice“, „Lopta“, „Dva konja“, „7 udaraca“) - montažni stol - fotografije iz povijesti FEDAFA-a (skupne fotografije, poznate osobe koje su pohodile festival Boris Dvornik, Vladimir Petek?, Vatroslav Mimica?, Gustav Krklec, Dušan Vukotić?); karikature osoba koje su pohodile festival (Ivan Mikac, Marjan Ciglič) - novinski članci i dopisi koji svjedoče o nastupima i vezama s inozemstvom - nagrade, plakete (npr. nagrada za životno djelo Kino saveza Hrvatske) - Lauš u eksterijeru u suton - djeca polaznici (krupni plan) Ključne riječi: Lauš Mirko, Pitomača, dječji filmovi, filmsko obrazovanje, snimanje filmova

KRATAK SADRŽAJ: Jedan radni dan pjeskara iz Privlake kraj Zadra, posljednjih koji pijesak iz mora vade na tradicionalni način. Nema glasa naratora ni izjava. SADRŽAJ: - olupine drvenih brodova u plićaku - vađenje pijeska iz dubine mora na površinu broda uz pomoć „žlice“ (drvena greda sa željeznim obručem i vrećom); utiskivanje „žlice“ u morsko dno - razmetanje pijeska lopatama u „stivi“ broda - prenošenje pijeska u „mašurima“ - ručak na brodu KLJUČNE RIJEČI: zanat, pjeskarstvo, more, Jadran, Privlaka

Osvrt na jednu potpuno promašenu investiciju – tvornicu glinice "Jadral" kraj Obrovca u bukovičkom kraju - od izgradnje tvornice preko procesa likvidacije do prizora napuštenih postrojenja. U filmu nema glasa naratora ni izjava. Prisutni su natpisi i novinski članci. Prvi čin: - Zrmanja, Maslenički most, Obrovac (kadrovi iz zraka) - svečanost polaganja kamena temeljca 1974. godine i početka radova na tvornici glinice "Jadral" kraj Obrovca (govori, otvaranje radova, natpis: „Jadral Bukovici i Bukovica Jadralu“, postavljanje plakete na kojoj piše: „Za dobrobit naroda ovog kraja radni kolektiv 'Jadral-a' otpočinje izgradnju tvornice glinice na ovom mjestu/ 1974. god. u Obrovcu“) - radovi na izgradnji konstrukcije tvornice (raščišćavanje terena, slaganje armature, betoniranje, užurbanost na gradilištu, zavarivanje, sklapanje konstrukcija, postavljanje glomaznih dijelova postrojenja, kamioni, bageri, dizalice, bušilice, mješalice) - problemi u toku gradnje: jak vjetar skida metalne obloge sa zgrada - završni radovi u interijerima (sklapanje strojeva) - tvornica iz zraka - svečanost puštanja u rad tvornice u siječnju 1979. (govori, okupljeni dužnosnici, prizori zgotovljene tvornice, natpis: "Jadral Bukovici u čast titovih i partijskih jubileja“) - elektronički centar iz kojeg se upravlja strojevima - strojevi u pogonu - karikatura iz novina (majmun koji telefonira: "Halo, Obrovac, šta je s onim našim narudžbinama?") Uvod u drugi čin: - novinski članak od 23.02.1982. („Propast ili procvat – Da li je obrovački 'Jadral' pred likvidacijom ili će preživjeti ako se pronađe 15 milijardi za otpis dugova, obnovu tvornice, obuku radnika“) - isječci iz mnogih novina koje pišu o propadanju tvornice - tekst zaključaka zbora radnika tvornice glinice u Obrovcu upućen rukovodstvu Jugoslavije Drugi čin: - napuštena tvornica (napuštena postrojenja u propadanju, razbijena stakla, razni otpad, napušteni strojevi, viljuškari, kamioni, probijena krovna konstrukcija, napola poplavljena postrojenja) - u obližnjoj luci Maslenica veliki sovjetski brodovi čekaju na utovar obrovačkog boksita da bi ga odvezli u SSSR (proces utovara) - stada ovaca i koza pasu ispred upravnih zgrada tvornice - karikature na temu propasti tvornice - novinski članak o likvidaciji „Jadrala“ bez saborske rasprave Međunaslovi: Prvi čin; Uvod u drugi čin; Drugi čin; U obližnjoj luci Maslenica veliki sovjetski brodovi čekaju na utovar obrovačkog boksita da bi ga odvezli u SSSR; Svi podaci i dokumenti autentični su, a njihova upotreba odobrena je od nadležnih organa; Mnogo je Obrovčana koji su nam rekli da na ovaj film ne napišemo riječ: Svršetak Ključne riječi: industrija, prerada sirovina, Jadral, Obrovac, Maslenica

Radni dan Dragutina Vrbenskog Vrbana, čovjeka koji u zoru radi na polju, tokom dana u svojoj stolarskoj radionici, a navečer kao glumac u virovitičkom kazalištu. Nije prisutan glas naratora, ali prisutan je govor ravnatelja virovitičkog kazališta Stjepana Redera. Prizori u filmu: - Vrbenski u odori lika grobara iz „Hamleta“ - jutro na imanju Vrbenskog (buđenje u 3 sata –budilica, njegova žena, dvorište, pas, vožnja kočijom, konji, uzima budilicu sa sobom) - Vrbenski na polju u zoru (paljenje slame, oranje plugom, vađenje krumpira); vodi razgovor s glasom „iz nebesa“ (stihovi Shakespearovog „Hamleta“); budilica zvoni 8 sati - Vrbenski u svojoj stolarskoj radionici (vožnja biciklom do radnje, pilanje, blanjanje, izgovaranje stihove lika grobara iz „Hamleta“), budilica zvoni 16 sati - Vrbenski se uređuje ispred ogledala i hoda Viroviticom do kazališta, budilica pokazuje 18 sati - Vrbenski glumi grobara u predstavi „Hamlet“ u dvorani kazališta u Virovitici (publika plješće na nogama) - u dvorani kazališta pred okupljenim kolegama i Vrbenskim na pozornici ravnatelj kazališta Stjepan Reder drži govor prilikom umirovljenja Vrbenskog; Vrbenski u odori lika grobara to sve „gleda“ kao jedini prisutni u gledalištu - zastor se spušta nad praznom pozornicom Ključne riječi: Vrbenski Dragutin, Virovitica, kazalište i dramska umjetnost, stolarstvo, ratarstvo, selo, zanat

Ovo je priča o sudbini Tomislava K., komuniste, intelektualca u turbulentnim godinama prije, za vrijeme, te nakon II Svjetskog rata. Još kao dječak, odgajan u sirotištu časnih sestara, bio je buntovne i neukrotive prirode. Takav je bio i kasnije živeći u Hercegovini, u domu svog starijeg brata i njegove žene Rose, u koju se skriveno zaljubio. U Münchenu, gdje je studirao, upoznaje buržujku Meiru, svoju buduću suprugu. Iako strastven u ljubavnom životu, svoju vatrenu prirodu ne uspijeva ispoljiti i na političkom polju, pa iako je početkom rata nestrpljivo žudio za tim da pobjegne u šumu i aktivira se u partizanima, komunističko je vodstvo smatralo da bi bilo bolje da se primiri i nekako iskoristi svoj brak sa kćerkom važnog ustaškog časnika. Tajna policija ga je, međutim, uhitila, te je samo zahvaljujući ženinom poznanstvu sa jednim njemačkim časnikom umjesto u logor završio radeći na nekom gazdinstvu u Freiburgu. Rat je završio. Krotak i slomljen, vraća se u domovinu. Njegova žena svo to vrijeme podavala se Nijemcima u nadi da će to iskoristiti za spas voljenog muža.Rat je dočekala u zatvoru gdje je neposredno nakon njegovog posjeta počinila samoubojstvo. Na savjet starog prijatelja, komunističkog funkcionara, odlazi u SSSR na rehabilitaciju i specijalizaciju. ´48. se vraća u svoj kraj, no Rezolucija Informbiroa je po njega bila kobna. Kao sumnjivac, dospio je u zatvor gdje je nesretnim slučajem poginuo u nekoj beznačajnoj svađi i tučnjavi. Igrom sudbine, pokopan je zajedno sa bratovom ženom Rosom umrlom, u isto vrijeme, od neke neizlječive bolesti, a koja je jednom, početkom rata, uzvratila na njegovu ljubav i začela s njim svoje jedino dijete.

Film prati sudbinu komunističkog revolucionara Tomislava od njegova dječaštva dvadesetih do kraja četrdesetih, kad nesretnim slučajem pogiba u beogradskom zatvoru, gdje se našao zbog sumnje da simpatizira Staljina. Uz njega i njegovu atraktivnu suprugu Meyru iz građansko-nacionalističke obitelji, profilirala je i druga fabularna linija s likovima Tomislavova starijeg brata i njegove supruge Rose, u koju je Tomislav zaljubljen od djetinjstva.

Miho Krkić u selu Kijev Do u Istočnoj Hercegovini izrađuje folklorni instrument liherica (lijerica) kojim se svira dubrovački ples linđo. Prati se izrada jednog primjerka instrumenta i kućni ples uz Krkićevo sviranje zgotovljene lijerice. Nema glasa naratora. Srizori u filmu: - hercegovačko selo Kijev Do, krš (panorama) - Krkić nosi komad debla do svoje kuće - izrezuje deblo na dva dijela - cijelo vrijeme puši - nosi sijeno po selu - uz pomoć modela ocrtava obrise lijerice u drvu - pijukom, pilom, sjekirom i turpijom izrezuje drvo do oblika lijerice - zakucava poklopac lijerice - stavlja tri žice na lijericu - svira lijericu dok njegova žena i susjeda plešu linđo - krajolik u suton Ključne riječi: folklor, lijerica, Bosna i Hercegovina, zanat

Za vrijeme neimaštine Drugog svjetskog rata žene vade morsku sol i odlaze na mukotrpan put u unutrašnjost da bi ju zamijenile za hranu. U filmu su prikazani proces vađenja soli iz morske vode i nošenje soli do unutrašnjosti i povratak sa zavežljajima hrane (golet, snijeg, krš, šuma, obala, sunce). Ključne riječi: žene, Drugi svjetski rat, siromaštvo, krš

Bračni par iz Njemačke ljetuje na Hvaru, u kući samohrane majke koja u njoj živi sa odraslim sinom. Supruga je znatno mlađa, zgodna žena željna avantura, te se ubrzo našla u zagrljaju naočitog sina domaćice. Ovaj je, međutim, emocionalno nezreo i ne prihvaća olako činjenicu da je on za nju samo prolazna avantura koja je, poput ljetnog maskenbala, brzo završila. Maske su se razotkrile, gosti odlaze, sve je opet po starom.

Bračni par iz Njemačke - sredovječni Manfred i njegova mnogo mlađa supruga Meyra, porijeklom Zagrepčanka, ljetuju na Hvaru. Odsjeli su u kući gospođe Marije, između čijeg sina i Meyre vrlo brzo dolazi do erotskih iskri. Nakon nekog vremena između mladića, Meyre i Manfreda stvara se izrazita tenzija, pri čemu nitko ne zna Meyrinu tajnu i pravi razlog njezina dolaska na Hvar...

Plakat je trobojan: plavo-crno-bijeli. Slikovno, u središtu plakata je pogled kroz dva prozora (arkade) na more. Kroz desni prozor se vidi u moru ženska glava koja pluta. U donjem dijelu plakata je špica filma i naslov.

Opisuje se Benedikt Lovrić – Caparin iz Rogoznice zvan Bene ili Napoleon, koji je bio vojnik francuske vojske u Drugom svjetskom ratu i ostao veliki obožavatelj Francuske. Prisutne su izjave Benedikta i njegove sestre. Sadržaj govornog dijela: - Benediktova sestra priča o njihovom djetinjstvu kao siročadi - Bene priča o svojem sudjelovanju u Drugom svjetskom ratu, svojem poznanstvu sa Charlesom de Gaulleom, svojem kućnom muzeju, obožavanju Francuske, odlikovanjima, susretu sa francuskim turistima, poratnim traumama Slikovni dio: - Bene i njegova sestra daju izjave - Bene se kupa u moru - Bene i njegova sestra pojedinačno pjevaju - Bene pokazuje artefakte svojeg kućnog i vrtnog muzeja (fotografije, oružje, šljemovi itd.) - Bene u ratnoj uniformi - njegova kuća i njegov vrt, velika francuska zastava - arhivske snimke Drugog svjetskog rata diljem Europe (iskrcavanje u Normandiji, bombardiranje, pokapanje mrtvih itd.) - njegovi sin i kćer - Bene pokazuje pismo de Gaullea, novinske članke o sebi - Bene sluša s gramofona govor de Gaullea - Bene pokazuje svoja odlikovanja - Bene sa francuskom zastavom trči po plaži dok oko njega eksplodiraju lažne bombe (pirotehnika) - Bene svečano skida uniformu Ključne riječi: Rogoznica, Drugi svjetski rat

Portret Albina Babića Bina, sudionika NOB-a iz Senja, koji je bio model soc-realističkom spomeniku u slavu partizanskih mornara, a danas živi u siromaštvu.

Italija je 1921. godine anektirala Istru, a ugljenokopno područje Labina je strategijski izuzetno važno za novu vlast. Domaće stanovništvo je ogorčeno, jer ih je Kraljevina Jugoslavija praktično prodala strancima. To nezadovoljstvo prerasta u štrajk rudara na čije čelo staje omiljeni sindikalni vođa Ivan Pipin. Štrajkašima se pridružuje i mladi rudar Ive koji za 37 dana , koliko štrajk traje, proživljava najteže trenutke u svom životu. Iznenadna intervencija talijanske vojske ruši sve njegove nade. Vođa Ivan Pipin, slomljen teretom odgovornosti, predaje se. Ali, svi ne dijele njegovo mišljenje...

PLakat je u boji. Radi se o tamnoj pozadini. U prvom planu je muški lik - torzo koji u rukama drži komade ugljena. Preko lica mu je isprintan naziv filma. U donjem dijelu plakata nalazi se tekst - špica filma.