Rezultati pretrage

BELLA DONNA Po romanu Roberta Hichensa sastavila Ouida Bergere Režija: George Fitzmaurice. Paramount Lica: Ruby Chepstow – Pola Negri; Wodehouse Chepstow – Adolphe Menjou; Roy Couden – Conrad Nagel; Patricia – Lois Wilson; Dr. Mac Landson – Claude King; Mehmed Barudi – Conway Tearle; Ibrahim – Marcly Harlam Gospođa Ruby Chepstow provodila je u Veneciji medene dane sa svojim prvim mužem. Nakon nekog nesretnog sukoba, kojemu ona nije bila kriva, morala se bez muža vratiti u London, gdje je pod imenom Bella Donna živjela nesređenim životom te tako živčano oboljela, da je morala potražiti savjet znamenitog liječnika dra. Landsona. Tamo se upoznala s mladim inženjerom Royem Coudenom, koji je bio zaručen s liječnikovom štićenicom Patricijom. Roy je bio došao na dopust iz Afrike, gdje mu je bila zadaća, da pustinju pretvara u plodne krajeve. Kako je bio plemenit čovjek, sažalio se na nesretnu ženu, pa je smatrao svojom dužnošću da joj ublaži teške patnje, a ona je doznala, da Roya čeka velika baština, pa je oko njega saplela mrežu svojih čara i oni se doskora vjenčaše. Mladenci su pošli na svadbeno putovanje u Egipat. Tamo je na Bella Donnu bacio oko egipatski Don Juan Mehmed Barudi te nije mirovao, dok se nije s njom upoznao. Sebičnoj ženi dodijao je brzo život uz Roya, koji se najviše bavio svojim zamašnim radovima oko natapanja pustinje, a osim toga je došao glas, da od one velike baštine ne će biti ništa. Sve je to učinilo, da je Bella Donna ohladnjela prema svom mužu i poklonila srce bogatom Egipćaninu. Mehmed Barudi bio je oprezan čovjek, koji nije htio nikakvih sukoba s Englezima, pa je Bella Donni dao neki otrov, od kojega bi nesretni Couden imao malo po malo umirati. Ruby se doduše isprva opirala tom strašnom činu, ali ljubav prema vatrenom Barudiju bila je jača od savjesti. Kad je Royu bilo već vrlo zlo, pozvala je Bella Donna nekog sumnjivog liječnika, koji je konstatovao – sunčanicu. Royevo pismo uzemirilo je njegova prijatelja dra. Landsona i on je s Patricijom pošao u Egipat. Kako je bio vrstan liječnik, opazio je odmah tragove otrovanja i otkrio Royu strašnu istinu. Natjerana u škripac, morala je Bella Donna priznati Royu svoje gadno djelo. Nakon toga nije joj dakako bilo više mjesta pod njegovim krovom i ona je pošla Barudiju, da bude za uvijek njegova. Ali on je se već bio zastitio i našao drugu ljubav, pa su tako iza nje ostala sva vrata zatvorena, i nije joj bilo druge nego je krenula u pustinju među divlje zvijeri. Roy se sa svojom negdašnjom zaručnicom odvezao u London, da u njezinoj čistoj i toploj ljubavi zaboravi ružni doživljaj svoga prvog braka. - Olimp kino 07.04.1924., vidi zbirka Stakić

Metropol kino, Bjelovar. U srijedu 5 i četvrtak 6.06.1940. najslavnija evropska tragetkinja Pola Negri ponovno triumfira u prekrasnom i potresnom filmu GRIJEH MLADOSTI Režija: N. Malasomma. Glazba: F. Grothe Film Grijeh mladosti je film kakovih se malo gleda, te Vas možemo sjetiti do sada na filmove koje smo mi prikazivali i koji se mogu usporediti sa ovim filmom a to su MAJKA ILI BLUDNICA i SUDBINA MADAME X. Moć umjetničkog prikaza ljudskih karaktera slavi u ovom filmu triumfe. Ni jedna žrtva nije teška za majku koja ljubi svoje dijete, ali zato i djeca trebaju da cjene i poštuju svoje majke i da im uzvrate sa dobrom i poštivanjem to neizmjerno dobro što su majke žrtvovale i pretrpile za svakog nas pojedinog. Uzvišena ljubav majke odlično je prikazan od slavne umjetnice Pole Negri, koja će nas zadiviti svojom odličnom glumom majke koja se je žrtvovala za svog sina, ali koji joj tu ljubav nažalost nije uzvratio. - vidi pod Čelična armada, zbirka prospekti do 1945.

KOMTESA DODDY Glumci: Pola Negri, H. Liedtke Grof Hieronimus Witzelberg Witzelhausen dogotovio je posljednje priprave za ženidbu svoje pokćerke Doddy sa svojim nećakom Frankom, poznatim istraživaocem Afrike. Na grofovskom dvorcu bijaše sve uzbuđeno, jer Frank je imao prispjeti iz Afrike na orijaškom aeroplanu Piepmatz. Vjenčanje mladoga para imalo se obviti bezuvjetno još istoga dana, jer inače gubi Doddy malenkost od 10 milijuna maraka. Jer tu se radilo o oporuci grofice Euphemie Witzelberg, u kojoj bijaše postavljen taj uvjet, da se Doddy imade udati označene godine i dana, inače gubi pravo na veliku baštinu. Da se uvjeri o ispunjenju tog famoznog uvjeta, pošao je gospodin Habakuk Holzaphel na grofovski dvor. To je on bio dužan učiniti, jer ako se toga dana ne bi obavilo vjenčanje lijepe Doddy, to bi 10 milijuna maraka pripalo opčini Hundeluft. No toti žudno iščekivani vjerenik nije mogao stići, jer u brzojavci je crno na bijelome stajalo, da su ga zasužnjili afrički ljudožderi. No domišljati notar predloži, da se nađe t. zv. "Ersatzbrautigam", koji bi se za pol milijuna odštete oženio sa Doddy, ali sa gubitkom prava na brak. I takav kandidat se uistinu našao u osobi mladog grofa Herberta. On u početku nije imao previše volje, da stupi pred žrtvenik sa maskiranom Doddy, koju je držao ružnom, ali za volju milijuna, odluči se na taj neobični korak. No Habakuk uza sve to nije htio otići. On se izjavi,da će ostati još četiri tjedna na dvorcu, da se uvjeri, da li će biti ispunjen i drugi uvjet famozne oporuke, naime, da li će mladi par biti sretan. Grof Herbert je međutim odmaglio i odsele morali su drugi preuzeti njegovo mjesto, tako da se zavara "vječito budni" Habakuk. Kad je lijepa mlada ženica doznala, da se njen mužić kojekuda zabavlja, porodi se u njemom srcu ljubomor. Ona ga potraži sa njegovim prijateljem Stillschmeigom, da vidi, što to on zapravo radi. Preobučena u pristalog kavalira, naveliko je odvarala Herbertovoj prijateljici Veri. To je njega u tolikoj mjeri razljutilo, da je demonstrativno ostavio dvoranu. No Doddy nije popuštala, ona se kao tobožnji kavalir sa Stillschmeigom odveze u Herbertov stan, gdje mu opet nije dala mira. Slijede vanredno komični i vrlo duhoviti prizori, kojima se prikazuje, što je sve naš glavni junak pretrpio radi svog novog gosta, a da ipak nije doznao, da je "on" identičan sa Doddy. No na koncu konca malom Amoru ipak uspije, da svojom streljicom pogodi srce lakomislenog Herberta. On negda ipak dozna, tko je zapravo novi gost i da on nije nitko drugi, nego njegova ženica Doddy. Herbert je od svega srca zavoli, te je sav sretan zagrli upravo u času kad je u sobu unišao Habakuk. Sad i njemu bijaše jasno, da je mladi bračni par sretan i da su prema tome 10 milijuna maraka na njegovu opčinu izgubljeni. Međutim se i Frank vrati iz crne Afrike. Ali pošto je doveo sa sobom i krasnu mladu ženicu, to se Herbert i Doddy nisu trebali nimalo bojati, da bi im Frankov dolazak mogao razoriti njihovu rajsku ljubavnu sreću. - Apollo, kino, 24.05.1920., vidi zbirka Stakić

ČAROBNICA MIRABELLA (THE CHARMER) Po noveli Mariposa od Henry Baerleina sasatvila Sada Cowan. Produkcija: Paramount Režija: Sidney Olcott Lica: Mirabella – Pola Negri; Ralph Bayne – Wallace Mc Donald; Dan Murray – Robert Frazer; Mirabellina majka – Frixie Friganza; Alessandro Sprotti – Cesare Gravina; Bertha Sedghwick – Gertrude Astor; Njezin muž – Edward Davis; Gospođa Bayne – Mathilda Brundage U Mirabellu, plesačicu u nekoj seviljskoj kavani, zaljubi se mladi Američanin Ralph Bayne, a i njegov šofer Dan Murray. Mirabella se odazove pozivu kazališnog agenta Alessandra Sprotti te ode u New York i nastupa tamo kao španjolska plesačica. Ralph je vidi te je sav sretan i veli svojoj majci, da će je uzeti ze ženu. Mati je sva izvan sebe. Njena prijateljica Bertha Sedgwick, udata žena, koja ljubi Ralpha, nagovori je, neka pozove na zabavu Mirabellu i njezinu majku, pa ćeRalph vidjeti razliku između njih i dama iz boljeg društva. Mirabella, premda ju je šofer Dan odgovarao, pođe s majkom na zabavu, ali tamo doživi veliko poniženje i ogorčena ode kući. Ralph se uvjerio, da Mirabellu ne može uzeti za ženu, ali ne će da je se sasvim odreče pa je pozove u svoj atelier, zapravo ljubavno gnijezdo, u kojem je već mnoge pustolovine doživio. Dan opet odgovara Mirabellu, da ne ide onamo, ali ona ga ne će da posluša, jer drži, da iz njega govori samo ljubomornost. U isto je vrijeme pošla i Bertha u atelier, da uhodi Ralpha, a za njom i njen muž, koji je nešto slutio. Mirabella se brzo uvjerila, da je Dan imao pravo. Kako je na onoj zabavi jedini gospodin Sedgwick bio ljubezan prema njoj, htjela ga je sačuvati od boli i žalosti, pa je sakrila Berthu i tako je Sedgwick zatekao Ralpha i Mirabellu i otišao utješen. Nato je iznenada u sobu provalio Dan i zahtijevao od Ralpha, da Mirabellu uzme za ženu, ali je Mirabella Ralphu pokazala vrata i pružila ruku Danu. - Olimp kino, 20.03.1926., vidi zbirka Stakić

MARKIZA ARMIANI Glumic: Pola Negri, Fritz Schulz, E. Dernburg Šef kriminalnog redarstva dr. Raff, poznat je sa svoje vanredne strogosti i pedanterije, kojom je vršio svoje zvanje. On nije nikome gledao kroz prste, te bi za svaki najmanji prekršaj svakoga strogo kaznio. A kad se radilo o kakvom većem deliktu, onda je počinitelj sigurno bio izručen državnom odvjetniku. Dr. Raff volio je da često poduzme racije po svim zabavnim lokalima, za koje se činilo, da nisu najsolidniji. Jedne kobne noći evo ti neumoljivog dra. Raffa u jednoj svjetski glasovitoj igračnici, gdje je poduzeta racija. Među uhapšenim nalazila se i jedna otmjena dama. Kćerka te dame vruće je molila šefa kriminalnog redarstva, da bi poštedio njenu majku, jer da ona nije ništa kriva, ali on o tome ne htjede ni čuti. Izdan je najstrožiji nalog, da se uhapšenici imadu odvesti u zatvor, a zajedno s njima i majka divne mlade djevojke. Od tog turobnog događaja minu više godina u nepovrat. Ljepotica se međutim udala za markiza Armiania, koji ju je ljubio više od svega na svijetu. Armiani bijaše špijun. On je bio u službi kriminalnog redarstva, kome je dojavljivao kojekakove tajne o raznim ličnostima. Markiza Armiani, da se osveti, posluži se taktikom, a da svojim čarima zaludi neiskusnog Lothara, jedinca sina dra. Raffa. Mladi Lothar smrtno se zaljubi u divnu markizu. No kad je jednog dana progledao i uvjerio se, da se markiza samo s njime igra, počini samoubivstvo. Šefa kriminalnog redartva se smrt njegovog jedinca sina najporaznije dojmi. No on je doskora i sam zapao u mrežu osvetljive markize. Na nj je njena ljepota proizvela najdulbji utisak i u to time počne joj na veliko udvarati. No kad ga ministar upozori na markizu i kad je iz nekih spisa doznao, da je markiza Armiani skrivila tragičan završetak njegovog ljubljenog sina, odluči se osvetiti. On očajan pohrli do nje, te ju liši života. - Apollo kino, 21.06.1920., vidi zbirka Stakić

MUČENICA Režija: Paul Ludwig Stein Glumci: Pola Negri, Eduard v. Winterstein, Hans Kuhnert, Ernst Hoffmann Vrhunac napetosti i silno potresno: spletke kletog Paula Luigia, da postigne svoju gadnu svrhu i cilj. Smrt markiza Allesandra de Montrebella i inkvizitorno mučenje divne Juliette. Sablazne prikaze i straše vizije. Umorstvo Paula Luigia i silno potresni zaključni prizor. - Union kino, 07.06.1921., vidi zbirka Stakić

NESRETNA LJUBAV Glumci: Pola Negri, Magnus Stiffter, Olga Engel, Nils Chrisander Marija je ljepušna i vrlo vesela mlada djevojka, koja je namještena u nekom modernom salonu kao obična t. zv. "Probiermamsel". Ona se pukim slučajem upozuna i zaljubi u pristalog Heinza von Ladenburga, jedinca sina otmjene porodice. No i Heinzu nije lijepa Marija ostala ravnodušnom. On je za nju već kod prvog susreta osjetio neko dublje čuvstvo, te nije imao ništa protiv toga, da se s njome tajno sastaje u nekom krasnom parku i drugdje. Heinz nije posve slobodan. On bi se morao doskora zaručiti s nekom gopođicom iz viših krugova, ali o tome Marija nema ni pojma. No ni jedna tajna ne može uvijek ostati tajnom na ovome svijetu. Tako se desi, da je i Marija jednog dana doznala za Heinzove zaruke i predstojeći pir. To nenadano otkriće najbolnije se dojmi nesretne djevojke. Njoj bijaše kao da će sići s uma od samoga očaja, jer je Heinza iskreno i doboko ljubila. Ona nije mogla da se savlada, te odluči da će se osvetiti svome zavodniku, pa stajala je ta osveta i vlastitioga života. Slijedeće nedelje imalo se obaviti vjenčanje mladog para. Marija je držala, da je kucnuo njen čas i da valja naumljenu osnovu privesti djelu. Ona dočeka mladi par kad se vozio u crkvu, te Heinzu sasu neku otrovnu tekućinu u lice. Heinz oslijepi i odsele je živio od sviju napušten u bijednim prilikama. Marija je uapšena, ali obzirom na neke delikatne okolnosti, osuđena samo na jednu godinu teške tamnice. Godinu dana minu u nepovrat. Marija je puštena na slobodu, ali za nju nije postojala nikakova radost. Ona trpi grozne duševne muke, jer joj grižnja savjesti truje dušu i srce. Ona konačno pođe do Heinza i bude njegova ropkinja. No na očigled njegove slijepoće još više je trpila. Ona više nije kadra da podnaša tolke boli i zato odluči da svemu učini kraj i konac. Ona pođe na grob Heinzove majke, i tu je kliknula posljednji s Bogom svom slijepom Heinzu. - Apollo kino, 04.09.1923., vidi zbirka Stakić

PODZEMNI PARIS Režija: Herbert Brenon. Paramount Lica: Claire – Pola Negri; Fernand – Charles de Roche; Raoul Grammont – Huntly Gordon; de Croy – Adolphe Menjou; Mamica Boule – Rose Dion; Pierre – Gareth Guhes Cafe Boule, prije rata zloglasni apaški podrum, postade u ratno doba utočište invalida i nesretnih žena. Tamo je i apašinja Claire, zvana Crnoglavka, tugovala za svojim Fernandom, nekad poznatim provalnikom, a sada hrabrim braniocem otadžbine. Kad je prestao rat, prometnula se Crnoglavka u elegantnu damu iz polusvijeta, koju su mnogi muškarci obožavali. Među njima je bio i policijski prefekt Grammont, koji je bio tako zaljubljen u Claire, da ju je napokon uzeo za ženu. Uza svog dobrog muža zaboravila je Claire Fernanda za kojega su novine javile, da je pao kod Verduna. Ipak Claire nije mogla posve stresti okove svoga negdašnjeg života, pa je kadikad krišom zalazila u Cafe Boule, da se na stari način pozabavi. Na nekoj zabavi kod Grammonta otkrio je slikar Duthil neobičnu sličnost između gospođe Grammont i Crnoglavke. Nato je čitavo društvo odlučilo da pođe u Cafe Boule i da se na svoje oči uvjeri o toj sličnosti. Claire je pretekla društvo i pohitala u apaško gnijezdo. Tamo ju je čekalo veliko iznenađenje, naime Fernand, koji nije bio mrtav te se opet prihvatio svoga provalničkog zanata. Claire je u prvi čas bila sva izvan sebe te se Fernandu bacila o vrat. Kad je nato stiglo Gramontovo društvo, prenesla se Claire posve u ulogu Crnoglavke te je finoj gospodi i damama mnogu gorku istinu u lice dobacila, tako da je duštvo brzo pobjeglo iz lokala. Malo zatim puče glas, da se približava policja. Gramont je naime bio dobio nalog, da očisti Pariz od apaša, pa se svojski prihvatio te zadaće. Claire i Fernand pobjegoše. Na rastanku rekla mu je ona svoju adresu, ali on nije znao, da je ona udata, nego je držao, da je valjda sobarica u otmenoj kući. Fernand je već prije bio zasnovao provalu u Grammontovu kuću, jer je čuo, da njegova žena ima divnih nakita, ali se vrlo iznenadio, kad je razabrao, da je ta žena Claire. Ona pak, vidjevši u Fernandu prvi put prostorg provalnika, izgubila je prema njemu svaki osjećaj. Slučaj je htio, da je u Clairine odaje u isto doba provalio i Grammontov tjanik de Croy, podao čovjek i kockar, koji se isto tako htio dočepati Clairinih dragocjenosti. Između Fernanda i de Croya razvila se borba, u kojoj de Croy Fernanda ustrijelio. Kad se nato Grammont kući vratio, otkrila mu je Claire iskreno svu istinu. Ona je držala, da je sada svemu kraj, ali Grammont je bio tako plemenit, da je sve shvatio i sve oprostio. Claire je raskinula sve veze s prošlošću i onda nije ništa više smetalo njenoj potpunoj sreći. - Olimp kino, 09.05.1925., vidi zbirka Stakić

SAPPHO Glumci: Pola Negri Lijepa Sapho, kojoj svi muškarci pred noge padaju, ima novog prijatelja. Richard de la Groix je onaj, koji uživa sklonost najljepše žene. Ovo je prvi put, što je ona sama tražila prijateljstvo muškarca. Ugledala ga je u šarenoj vrevi u operi, gdje je pun ogorčenja gledao, što se događa u jednoj loži, gdje je neka plesačica drsko i izazovno plesala na stolu, a oko nje su bučno pljeskali odvratni kavaliri. Sappho koja je već i sama okušala sve slasti života, shvatila je Richarda, pa je i nju obuzeo isto takav osjećaj. Od toga je časa ljubila Richarda. Ali on, kojemu bi mnogi i mnogi bili zavidni zbog Sapphine ljubavi, želio je samo jedno: da što prije ode. Richard nije inače u gradu živio. Neka ga je neugodna brzojavka otklonula od mirnog, prijatnog doma i od mile zaručnice. Morao je, da bude svjedok tragičnog događaja. Brat mu Andre poludio je iznenada i bio je odveden u zavod za umobolne. Kad je Richard stupio na prag bratove ćelije, nije ga ovaj prepoznao, nego je kao bijesan skočio na njega i kriknuo: Vi ste je poljubili, zašto ste je poljubili? Richard je bio pošao na ples u operi, da vidi onu ženu, zbog koje mu je brat izgubio pamet. Ali tamo mu se sve zgadilo i već je htio da ode, no u taj čas pristupi k njemu Sappho. Za kratak čas sjedio je već u loži kraj divne žene, sav očaran njezinom ljepotom. Ali kad ga Sappho zamolila, da je prati kući, osjetio je, da je sav njezin. Ali i njemu je ljubav lijepe žene donijela ljute jade i teška duševna uzbuđenja. Georga, za kojega se je znalo, da je dotle bio Sapphin prijatelj, obuzela je ljubomornost, pa je pošao za njima. Kad su njih dvoje u Sapphinom stanu sjedili u intimnom razgovoru, banuo je iznenada u sobu George, s revolverom u ruci. Richard je htio, da se obori na nj, ali ga je Sappho zaustavila s riječima: Čemu prolijevati krv. Oštar pogled njenih očiju, despotska i ohola kretnja njene glave i Georg je kao izbijeno pseto odlunjao iz sobe. Marija, Richardova zaručnica, ronila je u zavičaju suze misleći samo na svog zaručnika, koji kao da je nju sasvim zaboravio, te sa Sapphom na mjesečini uživa ljepote velikog kupališta. George naumi, da kaže Richardu, koga je odabrao za ljubovcu, te pođe za njima. Jednom ujutro, dok je Sappho još spavala, uhvatio je George zgodu, da nasamo govori s Richardom. I sada je Richard doznao sve, što se je dogodilo: Njegov je brat Andre bio prije Sapphin prijatelj. Na nekoj automobilskoj utrci prikazao joj se nakon svoje pobjede George, u čijoj je tvornici onda radio kao inženjer. George je odmah planuo ljubavlju prema lijepoj ženi i za kratko ih je Andre zatekao gdje se cjelivaju. Sutradan je pozvao Georga i Sapphu, da se izvezu s njim u autu, što ga je on sam bio konstruirao. Andre je sam upravljao kolima, koja su jurila cestom. Odjednom ugleda Andre u zaštitnoj staklenoj ploči kao u ogledalu, kako se njih dvoje opet krišom cjelivaju. Ljubomor mu je pomutio pamet, pa je izgubio vlast nad kolima, koja su stala da jure pomamnom brzinom. Sappho se brzo sjeti, pa se nadvije nad Andrea i pogladi ga jednom rukom po licu. Sappho je spriječila nesreću. Isti je dan Ande de la Croix bio odveden u zavod za umobolne. Richard je saslušao Georgovo pričanje i nije rekao ni riječi, nego je sjedio duboko potresen i stao je sam sebe teško optuživati, a srce mu se kidalo od boli. Kad je nato došla Sappho, pobjegao je i nije htio više da znade za ženu, koja mu je brata dovela u ludnicu. Ali Sappho nije mogla da ga se okani. ona kojoj bi se bila otvarala vrata palača i dvorova, da je htjela ljubiti koga drugog, a ne baš Richarda, povukla se u tihu osamu nekog malog mansardnog stana i tamo tužila za Richardom. Richard se je kao pokajnik vratio Mariji i naskoro se s njom vjenčao. Sappho je zato doznala. Pomisao, da je Richard opet našao sreću i zadovoljstvo, nagnula ju je, da iznova potraži vesele zabave, pa i pošla na ples u operi. Ali Richard nije bio ni sretan ni zadovoljan. Njegove misli nisu uz vjerenicu i on je hladno primao njezina milovanja. Na dan svadbe učinilo mu se, kao da Sappho pokraj njega stoji. Napadala ga je neopisiva čežnja i on je pohitio, da vidi ženu, koja je toliko ljudi unesrećila, a i njemu samome ugrabila duševni mir. Otišao je u grad i pošao na ples u operu. Tamo ugleda Sappho baš u času, kad je plela svoje mreže oko nekog mladog kavalira, pa je planuo od bijesa. Ali kad su im se pogledi susreli, omamila ga je opet njezina čarobna ljepota. Privio ju je k sebi i sva mu je duša bila ispunjena beskrajnom srećom. Ali odjednom neki čovjek gurne Richarda u ložu, zaključa vrata kao divlja zvijer skoči na slabu ženu. Richard je najprije uzalud nastojao, da razvali vrata, a onda se je nagnuo preko balustrade i stao glasno zapomagati. Stotinu ljudi potrča uza stube, ali luđak je već svojim prstima kao panđama ščepao nemoćnu žrtvu. U isto se vrijeme u ludnici otkrilo, da je Andre de la Croix imalo prije svladao svog čuvara i pobjegao iz zavoda. - Union kino, 28.12.1922., vidi zbirka Stakić

Danas najnoviji divotfilm serije Pola Negri i Harri Liedtke 1920-21., koji je diljem čitavoga svijeta pobudio golemu senzaciju!!! Počam od 31. svibnja do uključivo 6. lipnja. Prvi put u Zagrebu!!! VENDETTA (KRVNA OSVETA) Vanredno originalan i kolosalno napeti šlager u 5 činova. U glavnim ulogama demonska Pola Negri i neodoljivi Harri Liedtke. Vrhunac napetosti: Neobični dvoboj. "Osveta je moja, ja ću je vratiti!" U jednom orijentalnom lučkom gradu. Krasote ljubavi. Na Rivijeri. Trik nasamarenog grofa. Povratak na Korziku, da se obavi vjenčanje mladog ljubavnog para. ŽENIDBA NA KORZIKI. (Vanredno originalno i vrlo lijepo!!!) Grozni intermezzo i konačna pobjeda malog Boga ljubavi, koji onemogućuje krvnu osvetu! Marijana Paoli, mlada i vrlo bogata korzikanska djevojka, imade jednoga brata, koji služi kod mornarice, a koji se momentano nalazi u garnizoni u Ajacciu. Medju pomorskim časnicima raznih stranih brodova, koji počivaju u luci, dolazi često do nemilih sukoba, koji najvećma prouzročuju naduti korzikanci. Pristali Antonio, Marijanin brat, takodjer se uhvatio u koštac sa jednim američkim pomorskim časnikom, te je pao kao žrtva tog sukoba. Marijana se odmah u pratnji jednog grofa dala na mjesto nesreće, da obasiplje čelo svog pokojnog brata poljubcima, a tad da ga prema narodnom običaju osveti. No ubojicu nije bilo tako lahko naći, kako bi to netko mislio, koji nije bio upućen u te stvari. Sve, što je grofu moglo poslužiti u njegovoj misiji, bijaše samokres sa inicijali E. A., koji je našao na mjestu neobične borbe. Već davno bavio se grof mišlju, da osvoji srce crnooke Marijane. Sad je ponovno zaprosi za ruku, na što mu ona odgovori, da će poći za nj, ali samo pod tim uvjetom, ako pronadje ubojicu njenog brata. Obojica dadu se smjesta na put, da čim prije izvedu osnovu. Njihov put vodio ih je u jedan orijntalski lučki grad, gdje je Marijana preuzela namještenje bolničarke kod crvenog križa. U bolnici se Marijana zaljubi u jednog mladog američkog pomorskog časnika, koga je brižno njegovala. Nerado se ona rastala od svoje ljubavi, ali ljubomorni grof joj nije dao prilike, da dulje ostane u bolnici. Na Rivieri sretoše naši putnici čuvenog američanina mr. Washingtona, kome u počast je Marijana u svojoj domovini upriličila sjajnu zabavu upravo na dan smrti njenog brata. On je onda morao otići sa zabave, jer njegovom brodu "Vittoria" bilo je da neočekivano zaplovi na široko more. Prije svega zamolio je grof od njega popis časnika "Vittorie", gdje je na svoje golemo začudjenje otkrio ime Edwin Ascott. Gdjica Ascott bijaše zaručnica Irvingova i od nje je grof doznao, da je njezin brat pomorski časnik. Doskora izbije na javu, da je časnik, koga je Marijana njegovala u bolnici crvenog križa već spomenutog orijentalskog lučkog grada, ubojica njenog brata. Sad više nije bio daleko dan, kad je grof imao Marijani prikazati žrtvu krvne osvete i kad je zato imao biti nagradjen. No on je pravio račun bez da se je osvrtao na srce obožavane. Ta Marijana nije više mislila na nikakovu osvetu, jer je ljubila! U početku nije grof htio ni čuti o tome, da pristane na ženidbu mladog ljubavnog para, ali tad je na oko ipak bio zato. Jedino je stavio uvjet, da se vjenčanje obavi u njihovoj domovini, jer je zato imao razloga. U petom činu vidimo ceremonijalnu korzikansku ženidbu, kakve moguće do sada još vidjeli nismo. Sve prolazi najboljim redom, jedino u bračnoj odaji imalo se malo zatim nešto strašna odigrati, jer na mjesto ljubljenog Edwina evo ti grofa i Tomaseja, da Marijanu sjete osvete. No svemoćna ljubav pobijedi! Marijana baci od sebe nož, koji joj staviše u ruku, da njime ubije Edwina. No to bi Edwinu malo pomoglo, da nije u tom trenutku provalio u sobu Washington, koji spasi brata svoje obožavane zaručnice. - prikazano u Helios kinu 05.07.1920. - vidi zbirka Stakić

ŽIG SRAMOTE Drama u 5 činova. Po Hectoru Turnbullu sastavila Ouida Berge. Produkcija Paramount Pictures. Režija: George Fitzmaurice Lica: Carmelita de Cordoba – Pola Negri; Dudley Duke – Jack Holt; Rao Singh – Charles de Roche; Jack Hodge – Robert Shable; Lucy Hodge – Dorothy Cummings Carmelita de Cordoba, kći nekog južnoameričkog bogataša, boravi u Parizu, da nakupuje koješta za svoju svadbu s čovjekom, kojega joj je otac namijenio za muža i kojega ona nije voljela. U Parizu se Carmelita veselo zabavljala i upoznala s mladim Američaninom Dudleyem Duke i s nekim sumnjivim indijskim knezom Rao Singhom, ali je zavoljela Dudleya i, mjesto da se vrati kući, vjenčala se s njim i otišla u New York. Rao Singh pošao je za njima. Dudley Duke nije bio nimalo bogat, pa kako se Carmelita od svog ogorčenog oca nije mogla nadati nikakovoj pomoći, trebalo je vrlo skromno živjeti i čekati, dok Dudley ne učini jedan posao, od kojega se nadao velikom dobitku. Doznavši za Carmelitin neugodan položaj, pozvaše je njeni prijatelji na seosko dobro kneza Rao Singha. Tamo je razmažena Carmelita u bajnom sjaju i raskošju zaboravila svoj jadni život i bacila se s velikom strašću na igru. No u igri nije imala sreće, nego je dapače proigrala novce, koji su joj bili povjereni.našavši se u nevolji, zamolila je kneza Rao Singha, da joj pozajmi novaca. On je napisao ček na zahtijevanu svotu, ali je stavio pogodbu, da Carmelita mora sama s njim supirati. Jadna žena nije vidjela drugog izlaza, pa je pristala. No upravo kad se spremala da pođe knezu na večeru, došao je iznenada Dudley s veselom viješću, da je onaj posao svršen, pa joj je dao knjigu čekova na slobodnu uporabu. Carmelita je sva sretna pohitala knezu, ali ne da s njim supira, nego da mu vrati dug. Knez je bio bijesan, pa da joj razori sreću, pritisnuo joj je na rame svoj usijani žig kao znak, da je tobože bila njegova.Od boli i sramote izgubila je Carmelita svijest, pa je pograbila knežev revolver i ranila ga teško. Dudley je bio nešto posumjao pa je pohitao u kneževu vilu i razabrao, što se dogodilo, no prije nego je mogao doznati čitavu istinu, banula je policija, koju je knežev sluga bio pozvao. Da zaštiti ženu od sramote, izjavio je Dudley, da je on ranio kneza. Kaznena rasprava bila je velika senzacija. Već je imala da pane osuda, kadno ustade Carmelita i prizna, da je ona kneza ranila.Ujedno je zderala haljinu s ramena i pokazala sudu onaj sramotni žig. To je tako razbjesnilo publiku, da je navalila na kneza i htjela ga linčovati. Knez je bio uapšen i kažnjen, a Dudley i njegova žena odoše sretni iz sudnice. - prikazano u Olimp kinu 15.11.1924. - vidi zbirka Stakić

HOLLYWOOD po noveli Franka Condona sastavio Tom Geraghty. Paramount Režija: James Cruze Glumci: Pola Negri, Betty Compson, Lois Wilson, Agnes Ayres, Nita Naldi, Baby Peggy, Thomas Meighan, William S. Hart, Jack Holt, Cecil B. de Mille, William de Mille Kao mnoge mlade djevojke, htjela je postati filmskom divom i Angela Whitaker, revna posjetnica jedinog kina u malom gradiću Centrevillu. Njenom djedu Joelu preporučio je liječnik boravak na zapadu, u Hollywoodu, gdje su veliki Paramountovi filmski atelieri. Tu priliku upotrebila je i Angela pa je pošla s djedom u Hollywood, a baka, tetka i Angelin obožavatelj Lem Lefferts osadoše kod kuće. Angela se trudila i mučila, da uđe u koji filmski atelier, ali se morala uvjeriti, da ljepušno lice nije jedino svojstvo, koje je potrebno, da postaneš filmska zvijezda. Mnogo je sretnije ruke bio njezin djed, čiji se nos tako svidio jednom režiseru da ga je odmah angažovao. Starac se od toga sav pomladio i počeo udvarati lijepim umjetnicama. Angela se zbog toga zabrinula pa je napisala kući očajno, ali tako nejasno pismo, te su baka i tetka držale, da je djed opasno obolio. U pratnji Lema Leffertsa dadoše se one odmah na put i nađoše djeda u društvu neke lijepe novinarke. Kad je starac nato otišao u atelier, nađoše baka i tetka u stanu koješta, što im nije bilo nimalo ugodno. Tetka je naumila da izbavi Joela iz tog filmskog pakta, pa je pohitala u filmski atelier i tamo doduše pokvarila čitav jedan prizor, ali na tako zgodan i drastičan način, da je i protiv svoje volje bila odmah angažovana. Na Joelovu molbu dobila je onda angažman i baka, pa je tako, djelovala u filmu čitava porodica – osim Angele. Angela međutim nije izgubila nadu. Upoznala se s nekim mladim filmskim piscem, koji je htio da ona glumi glavnu ulogu u njegovu filmu pa je – da pokaže njezine sposobnosti – za vrijeme jedne umjetničke večere aranžirao neki buran prizor, no taj se tako nezgodno svršio, da nije bila angažovana Angela, nego njezin zaručnik Lem, koji je i nehotice pokazao svoju veliku glumačku vrsnoću. Angela doduše nije postala filmska diva, ali je našla sreću na drugom polju. Postavši slvanim glumcem, uzeo ju je Lem Lefferts za ženu, pa kad je i njezino dvoje mile dječice bilo pozvano, da glumi u filmu, nije im bila nimalo zavidna, jer se uvjerila, da nema veće sreće od tihog i mirnog porodičnog života. - Metropol kino, 30.11.1924., vidi zbirka Stakić

MADAME DUBARRY Režija: Ernst Lubitsch U glavnim ulogama: Pola Negri, Harry Liedtke - Apollo kino, 18.03.1920., vidi zbirka Stakić

MAZURKA Režija: Willi Forst. Manuskript: Hans Rameau, Willi Forst. Muzika: Peter Kreuder Velefilm tt.: Cine Allianz Produkcija: Rabinowitsch-Pressburger Glumci: Pola Negri, Ingeborg Theek, Albrecht Schonhals, Paul Hartmann Radnja ovoga filma osniva se na aktima velikog procesa, koji je god. 1930. pobudio u jednom evropskom velegradu naročitu senzaciju. U ovom opisu primjetićete manjak sadržaja filma Mazurka. Na molbu Willi Forsta odustali smo iznimno od objelodanjenja sadržaja, kako nebi napetost radnje filma umanjili prethodnim poznavanjem sadržaja. Uvjereni smo, da ćete po prikazivanju toga filma Willi Forsta razumjeti. U ovom opisu sadržane slike iz pojedinih prizora, potsjećaće Vas na napete i potresne dogadjaje ovog filma. Našu ispriku vežemo, Willi Forst i mi, uz molbu: Ne odajte u razgovorima o tom filmu sadržaj istoga, kako bi ovaj na Vaše znance djelovao jednako snažno kao i na Vas. - Jugo film, 14.01.1937., vidi zbirka prospekti do 1945.

PLAMEN Režija: Ernst Lubitsch Osobe: Yvette – Pola Negri; Louise – Hilda Werner; Mme Vasayl – Frieda Richard; Adolphe Leduc – Hermann Thimig; Majka – Genny Marba; Gaton – Alfred Abel; debeli gospodin – Jacob Tiedtke; Elegantni gospodin – Ferdinand v. Alten; žurnalist – Max Adalbert U Parizu, godine 1860. Grizeta Yvette stanuje sa svojom prijateljicom Lujzom kod neke stare sebične žene, koja ih tjera, da štoviše zarade. Yvette se u nekom cafe chantanu srela s mladim kavalirom Gatonom i obećala mu sastanak, ali upravo kad je polazila k njemu, upoznala se pukim slučajem s mladim, bezazlenim i idelanim kompozitorom Adolfom Leducom te ga ubrzo zavoljela iskrenom i nesebičnom ljubavi a i on je za nju plamtio svim srcem i dušom. Yvette je isprva tajila Adolfu svoju prošlost, ali se nađoše drugi dobri ljudi, koji su mu je naskoro otkrili. Adolf je bio sav očajan, ali ljubav prema Yvetti bila je tako duboko usađena u njegovom srcu, da je se više nije mogao odreći, premda ga jemnogo od nje odvraćao Gaston, koji je bio Adolfov prijatelj, i premda je bila teško ožalošćena dobra Adolfova majčica, kojoj je on bio jedina sreća na svijetu. Yvette se napokon morala preseliti k Adolfu i tamo živjeti kao u nekom samostanu. Nikud nije smjela izlaziti i ni s kim govoriti, ali ona je to svoje sužanjstvo rado podnosila, jer je silno ljubila Adolfa. Adolf je komponovao simfoniju, koja se imala javno izvoditi. Yvette je živo željela, da i ona pođe na koncert, ali Adolf joj nije dao, jer se nije htio s njom javno pokazivati. Sad je Yvette s teškim bolom u srcu razabrala, da je se Adolf pred svijetom stidi, no kad je Adolf s Gastonom i s majkom otišao na koncert, pohitla je i ona tamo, ali nije nažalost moga do dobije ulaznice. U taj je čas osjetila u sebi strašno poniženje i svu ju je obuzeo tolik osjećaj tuge i ogorčenja, da se iznenada – ne znajući ni sama kako – našla u istom onom cafe chantanu, gdje su je prije toliko voljeli i slavili, te tamo opet plesala i zabavljala se kao nekada. No zamalo se opet osvijestila i poletjela kući, ali Adolf se već bio vratio sa svog koncerta, na kojem je postigao velik uspjeh. Razabravši, što je Yvette uradila, bio je ogorčen do dna duše. Yvette se potpuno uvjerila, da se nikad više ne može pridići i da joj u toj kući nema mjesta, te je sa sve njem najpotrebnijih stvari htjela da ode. No uto opazi Adolfova mati, da je Yvette u svežanj stavila i košuljice za malo dijete, što je njeno materinsko srce tako ganulo, te je stala svom silom nagovarati Yvette, da ostane. Yvette je popustila, no kad je mati pohitala u Adolfovo sobu, da mu javi radosnu vijest, pogledala je Yvette sa balkona na ulicu, i osjetila, da je njoj prije mjesto u bučnoj uličnoj vrevi nego u tihom domu mirnih i čestitih građanskih ljudi, pa se nadvila nad ogradu balkona i – strmoglavila se u dubinu. - Olimp pkino, 15.11.1923., vidi zbirka Stakić

SIROMAŠNA VIOLETTA Glumci: Pola Negri 1. čin: Na dnu života 2. čin: Sudbonosni susret divne Violette sa dramatičarem Alfredom i grofom Gastonom 3. čin: U sjaju i raskoši 4. čin: Dopjevana pjesma ljubavi. Potresna ljubavna drama. - Apolo kino, 14.05.1921., vidi zbirka Stakić

SUMURUM (LJUBAVNI ROMAN ORIENTALSKE PLESAČICE) Obradili: Ernst Lubitsc, Hans Kraly. Režija: Ernst Lubitsch. Dekoracije i oprema: Kurt Richter. Fotografija: Teodor Sparkuhl pl. Kostimi: Ali Hubert Glumci: Pola Negri, Harri Liedtke, Ernst Lubitsch, Paul Wegener, Karl Cleving, A. E. Nissen, Margareta Kupfer, Paul Gratz Veličanstvena ljubavna drama sa orienta po pantomimi Freksa. - Apollo kino, 04.10.1920., vidi zbirka Stakić

ŠPANJOLSKA PLESAČICA Filmska igra u 6 činova. Po glumi "Don Cesar de Bazan" od A. D'Ennery-a i S. T. Dumanoira sastavio June Mathis. Produkcija Paramount. Režija: Herbert Brenon Lica: Maritana – Pola Negri; Don Cesar de Bazan – Antonio Moreno; Kralj Filip IV – Wallace Beery; Kraljica Izabela – Kathlyn Williams; Lazarillo – Gareth Hughes; Don Salluste – Adolphe Menjou Don Cesar de Bazan bio je mlad i junačan, ali i vrlo obijestan i nerazuman, te je zapao u teške dugove. Kad je jednog dana imao biti uapšen zbog dugova, priskočila mu je u pomoć lijepa plesačica Maritana te ga svojom duhovitošću izbavila. Don Cesar nije mogao da zaboravi lice krasne Maritane, ali je bio još netko, koga je to lice očaralo, naime sam kralj – i on je poslao svoje vojnike, da mu dovedu djevojku. No u blizini se desio Don Cesar te je htio izbaviti Maritanu i zametnuo dvoboj sa zapovjednikom straže. U ono doba bio je dvoboj pod smrtnom kaznom zabranjen, pa je Don Cesar bio uhvaćen i osuđen na smrt vješanjem. Kralj je svakako htio, da mu Maritana bude ljubovca, ali zato je najprije trebalo da postane plemkinja. Kraljev dvoranin Don Salluste zasnovao je lukavu spletku. Don Cesara je negovorio, da se vjenča s nekom nepoznatom ženom (ime mu dakako nije htio reći) i obećao mu, da onda ne će biti vješan (jer to je za plemića bila sramotna kazna), a Maritanu je zavarao, da će Don Cesar biti pušten na slobodu, ako se ona s njim vjenča. Maritana je došla u tamnicu pod gustom koprenom i oni se vjenčaše. Lazarillo, mlad momčić, obožavao je Don Cesara zbog njegova junaštva pa je izvadio taneta iz pušaka, kojima je Don Cesar imao biti strijeljan. Tako je Don Cesar sretno umakao iz tamnice. Don Salluste rekao je Maritani, da je vodi u Don Cesarovu palaču, a odveo ju je kralju. Kad je Don Cesar za to doznao, pohitao je u kraljevski dvor te se tamo sa samim kraljem pobio. Uto je došla kraljica, ali duhovita je Maritana svojom spretnošću posve utišala kraljičinu ljubomornost, kralj je sav sretan blagoslovio njenu vezu s Don Cesarom i vratio junačkom vitezu njegova imanja. - prikazano u Olimp kinu 20.02.1925. - vidi zbirka Stakić

Danas demonska Pola Negri i Harri Liedtke! VRTULJAK ŽIVOTA Senzacijonalna društvena drama od Hansa Brennerta i Georga Jakobia u 4 velika čina. Režija: Georg Jakobi. Vanredno napeta dramatska radnja odigrava se u Mexiku i u jednom evropskom velegradu!!! Krasna, ali lakomislena plesačica Lo, supruga je glasovitog dra Cottona, koji je zbog nje pronevjerio oveću svotu. Dr. Cotton morao je na dvije godine u tamnicu, a još uvijek lakomislena Lo otputovala je u Valparaiso. Tu upozna jednog posjednika te postane njegovom ljubovcom. No kad je on umoren, vrati se sa sinom bogatog konzula Larsena u Evropu. U domu konzulovom srela se ponovno sa svojim suprugom, Larsenovim tajnikom, koga je igrnorirala. No sad tek dolazi najljepše. Otac i sin zaljube se istodobno u krasnu Lo, te joj počnu na veliko udvarati. No Lo je dala prednost ocu. Ona pobjegne iz kuće, jer nije htjela da se uda za Larsenovog sina, koji ju zaprosi za ruku. Ona se sa konzulom nadje u Trocaderu, gdje su obojica lumpovali do zore. Medjutim je stigao mladi Larsen sa drom Cottonom i kad je vidio ljubljenu Lo u separeu sa ocem, počini samoubivstvo. No Lo je uza sve to do konca bučila, a tad se za prvog svitanja baci u bližnju hladnu rijeku. - prikazano u Helios kinu 01.03.1920. - vidi zbirka Stakić