Rezultati pretrage

Suradnički rad grupe naučnika , profesora, eksperata i kulturnih radnika na izradi Enciklopedije Jugoslavije.

Ljepote Jadrana te turistički, gospodarski i svakodnevni život jadranskih mjesta. Prisutan je glas naratora. Sadržaj govornog dijela: - prirodne ljepote Jadrana - jadranska mjesta i njihove kulturne znamenitosti - poljoprivredne i ribarske radne zadruge - hoteli, kupališta, radnička odmarališta Slikovni dio: - obala Jadrana, more, valovi, krš, grebeni - djeca se kupaju, igraju, hrane koze, velika gajeta - Opatija (panorama, zgrade, hotel Palace Bellevue, jedrilice) - luka (iskrcavanje tereta s broda) - Split (katedrala sv. Duje, riva, sjeverna strana zidina Dioklecijanove palače, Bačvice – kupanje, kupališni kompleks, gondole) - Makarska (panorama, plaža) - Hvar (panorame, kupalište, Gradska loža, ribarska radna zadruga – ribarenje, jedan od Paklinskih otoka na kojem živi jedino šjora Mande, seoska radna zadruga – berba grožđa, gnječenje grožđa) - sportsko jedrenje (jedrilice), radničko odmaralište - Trogir (katedrala sv. Lovre, kula Kamerlengo) - Dubrovnik (panorama, Vrata od Pila, narodna nošnja, Onofrijeva česma, crkva samostana Male braće, Kneževa palača, franjevački samostan) - sportski ribolov (lovac s automatskim ostima, podvodni snimak lovca) - Konavle (selo, razne narodne nošnje – udate i neudate djevojke, djevojka veze) - Boka kotorska (panorame, otok Sv. Juraj, cesta do zaljeva) - ostala Crna gora (maslinici, berba naranača, ribolov - koće, Sv. Stefan, Budva, Ulcinj) Ključne riječi: Jadran, more, turizam, zadruge, vinogradarstvo, ribolov, sportski ribolov, jedrenje, Opatija, Split, Makarska, Hvar, Trogir, Dubrovnik, Konavle, Boka kotorska, Crna Gora

Prikaz izložbe srednjovjekovne umjetnosti naroda Jugoslavije, održane 1951. u Zagrebu u Umjetničkom paviljonu. Većina izložaka kopije su originala. Glas naratora je prisutan. Sadržaj govornog dijela: borba za uvođenje slavenskih jezika u bogoslužje, reljefi, bizantski utjecaji na umjetnost, utjecaj romanike, freske (oslobađanje od bizantskih utjecaja, neohelenistički elementi, najava renesanse - perspektiva, prodor svjetovnih motiva), bogumili, proganjanje bogumila, bogumilska umjetnost, zidno slikarstvo Slovenije. Slikovni dio: ulaz na izložbu (ulaz Umjetničkog paviljona); organizirana grupa sa stručnim vodstvom razgleda izložbu; kameni reljefi i zapisi u kamenu imena hrvatskih vladara (Branimir itd.); Bašćanska ploča; stup na kojem je pop Sedeh umoren, prema kronici; reljef sv. Marije iz biskupije kraj Knina; plutej iz crkve Sv. Nedjeljica (narator krivo kaže da je iz Sv. Donata); freske iz crkve Sv. Mihaela u Stonu i crkve sv. Marije u Zadru; minijature iz glagolskog misala kneza Hrvoja i evanđelja kneza Miroslava; drvorez majstora Buvine s vrata splitske katedrale; portal Bogorodičine crkve u Studenici; portal trogirske katedrale majstora Radovana (detalji); dva portala crkve u Dečanima fra Vite iz Kotora; freske iz Srbije, Makedonije, Kosova...: Smrt Bogorodice, freske iz Mileševe, Oplakivanje Krista, Sv. Trifun, Sv. Pantelejmon, kralj Vladislav, freska iz Psače, Sv. Vlasi i plač Rahile nad nevinom djecom iz Markova manastira, Posljednja večera iz Pedskog (?) manastira, Rođenje Kristovo iz Sopočana, freska iz Nereza, freska anđela iz Mileševe, Pokop Venecijanke Ane Dandolo, Smrt Bogorodice majstora iz Sopočana, freske iz Dečana i Leskova sa svjetovnim motivima; bogumilski spomenici (stečci - nadgrobni spomenici, plitki reljefi, natpisi u kamenu); freska Poklonstva kraljeva iz Crngroba, freska istog motiva Vincenta iz Kastva, freska Mrtvački ples Vincenta iz Kastva. Ključne riječi: likovna umjetnost, kiparstvo, povijest općenito, srednji vijek, Zagreb - Umjetnički paviljon, crkva i religija.

Biografija Vatroslava Lisinskog (1819. - 1854.), koji je živio i skladao u burnim vremenima buđenja hrvatske nacionalne svijesti (zbog čega je 29. srpnja 1845. i prolivena krv hrvatske mladeži na Markovom trgu u Zagrebu). U to vrijeme Lisinski je živio skromno, prvenstveno podučavajući klavir, nerijetko dobivajući za to tek plaću u naturi. U prijatelju i meceni Ognjenu Štrigi, te plemkinji i pjevačici Sidoniji Rubido, nalazi moralnu i materijalnu potporu, a u zaručnici Hedvigi Ban i duhovno nadahnuće. Isprva je skladao male pjesmice i budnice od kojih je «Prosto zrakom ptica leti» jedna od najpoznatijih, da bi 1846. komponirao i prvu hrvatsku operu «Ljubav i zloba» koja dobiva brojna priznanja od strane hrvatskih intelektualaca i publike. Krhkog je zdravlja, te se odmah nakon praizvedbe teško razbolio. Marija Bistrica i topli nadzor tamošnjeg župnika Krizmanića idealno je mjesto za njegov oporavak, no njegovo tijelo kao da nije moglo slijediti senzibilitet i revolucionarni duh koji je u njemu vrio. Bolna nerazumijevanja i otpor od strane konzervativnih i politički reakcionarnih gradskih poglavara počeli su ga lomiti. Nije primljen u praški muzički konzervatorij, te je učio privatno u orguljaškoj školi prof. Pića u Pragu gdje je skladao i svoju drugu operu «Porin». Stekavši veliko muzičko znanje, pun nade vraća se u domovinu, ali dobiva tek ponižavajuće mjesto besplatnog nadziratelja u glazbenom zavodu. Svoje snage iscrpljuje do krajnjih granica skladajući do dugo u noć, ali u toj borbi s neprijateljskim moćnicima ubrzo biva i konačno slomljen. Razočaran i ogorčen zakleo se da više nikada neće skladati, te je od tada živio kao obični pisar, neshvaćen i osamljen (napustila ga je i zaručnica), bez prave svrhe. Umro je mlad, u 35.-oj godini života. Njegova izuzetna vrijednost i veličina, kao i kod mnogih drugih velikana, shvaćeni su tek nakon njegove smrti.

Biografija Vatroslava Lisinskog, skladatelja prve hrvatske opere Ljubav i zloba (1846), pokriva razdoblje od skladateljevih skromnih glazbenih početaka, kad je potporu imao samo od plemkinje i pjevačice Sidonije Rubido i mecene Ognjena Štrige, preko nastajanja opere i ljubavi sa zaručnicom Hedvigom Ban, do smrti u bijedi i zaboravu.

Opisuje se politička povijest Dubrovnika te povijest njegove arhitekture, slikarstva, književnosti i znanosti do nestanka Dubrovačke republike. U filmu je prisutan glas naratora. Sadržaj govornog dijela: nastanak Dubrovnika; ukratko o političkom statusu Dubrovnika kroz stoljeća i političkom ustroju; opis arhitekture Dubrovnika (Franjevačka crkva, klaustar „bijelijeh“ fratara i klaustar „crnijeh“ fratara, Orlandov stup, Knežev dvor itd.) i spomen njenih graditelja; dubrovačka renesansna slikarska škola (Nikola Božidarević, Mihael Hamzić); dubrovačka književnost (Marin Držić, Ivan Gundulić, Cvijeta Zuzorić); dubrovačka znanost (Ruđer Bošković, Marin Getaldić, Petar Lukarević); Napoleonovo osvajanje Dubrovnika; konačno ostvarenje slobode. Slikovni dio: dubrovačke zidine; dubrovačke ulice; Onofrijeva česma; Franjevačka crkva (detalji eksterijera); Orlandov stup, Palača Sponza, katedrala, Mala česma (eksterijer); zvonik Gradskog tornja, „zelenci“; Knežev dvor (eksterijer, kapiteli, interijer); ključevi grada, stare povelje, ugovori, makete i slike brodova; kip sv. Vlaha; umjetničke slike (Nikola Božidarević, Mihael Hamzić itd.); Franjevački samostan, klaustar „bijelijeh“ fratara i klaustar „crnijeh“ fratara; knjižnica starih knjiga, prvotisci i rukopisi djela dubrovačkih književnika, portreti umjetnika i znanstvenika; ljetnikovac Petra Sorkočevića (eksterijer, detalji arhitekture); Arboretrum Trsteno; Napoleonovo osvajanje (umjetničke slike, dokumenti); panorama Dubrovnika, Lovrijenac. Ključne riječi: Dubrovnik, povijest općenito, arhitektura, likovna umjetnost, jadran, crkva i religija

Opisuje se politička povijest Dubrovnika te povijest njegove arhitekture, slikarstva, književnosti i znanosti do nestanka Dubrovačke republike.

Film opisuje znanstveni rad na izradi Enciklopedije Jugoslavije, predstavlja njene urednike te daje primjere povijesnih i suvremenih događaja, ljudi i postignuća obrađenih u enciklopediji. Glas naratora je prisutan. Sadržaj govornog dijela: spominjanje svih izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda; rad na Enciklopediji Jugoslavije; ugledni južnoslavenski književnici, prosvjetitelji, kipari, skladatelji...; ukratko o kulturnoj povijesti južnoslavenskih naroda; invazija Turaka i umjetnička obrada invazije; povijest socijalističke ideje (od seljačke bune 1571. preko pariške komune do partizanskog ustanka); industrijski napredak Jugoslavije. Slikovni dio: bosanski stečci; tiskanje enciklopedije; izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda; kadrovi urednika republičkih redakcija Enciklopedije Jugoslavije: Marko Ristić (Srbija), Haralampije Polenaković (Makedonija), Andrija Štampar (Hrvatska), Vaso Butozan (Bosna i Hercegovina), Jagoš Jovanović (Crna Gora), Anton Medik (Slovenija), Miroslav Krleža (glavni urednik, njegova fotografija); zgrada Jugoslavenskog leksikografskog zavoda u Zagrebu (eksterijer); bibliotečne kartice; kulturna povijest: Matija Vlačić i Primož Trubar (portreti), narodni plesovi, brana, Dubrovnik (panorama), Sv. Donat (eksterijer), portal trogirske katedrale majstora Radovana (detalji), vrata splitske katedrale Andrije Buvine, naslovnica knjige: Ivan Česmički - „Pjesme i epigrami“, freska Janeza Ljubljanskog u Visokom, bogumilski stečci, Dubrovnik - skalinada i gradska vijećnica, Gundulić (portet), crkva sv. Sofije u Ohridu, ikone; invazija Turaka (grafike bitaka, obrambene kule), kip Marka Marulića u Splitu; seljačka i hvarska buna (grafika); grafički rad na enciklopediji, stranice enciklopedije, fotografije NOB-a; Ivan Cankar, Njegoš, Ivan Kukuljević, Vatroslav Lisinski i Sterija Popović (portreti), Dositej Obradović (bista), naslovnica: „Pismenica serpskoga jezika“ Vuka Karadžića, Konak kneginje Ljubice u Beogradu, Kalemegdan u Beogradu, Sveučilište u Sarajevu, zgrada JAZU u Zagrebu; fotografije i grafike vezane za opću povijest komunističke ideje (pariška komuna, Lenjin itd.); Svetozar Marković, Dimitrije Tucović i Goce Delčev (porteti), balkanski ratovi (arhivske snimke), razaranja u Beogradu 1914. i 1941. (fotografije), NOB (fotografije); razna tvornička postrojenja, rudnik. Ključne riječi: povijest Hrvatske, Južni Slaveni, Leksikografski zavod, likovna umjetnost, kiparstvo, narodno-oslobodilačka borba (NOB), socijalizam, komunizam, tvornica, Andrija Štampar, stećak