Rezultati pretrage

ANNA CHRISTIE Režija: Jacques Feyder. Po istoimenoj drami Eugene O'Neilla, njemački obradio Walter Hasenclever Osobe: Anna Christie – Greta Garbo; Matt – Theodor Shall; Chris – Hans Junkermann; Marthy – Salka Steuermann; Bartender – Herman Bing; Vlasnik bara – Petar Erklenenz Mornar Chris dobio je od svoje kćerke obavijest, da će se vratiti kući sa jedne farme na kojoj je proživjela svoju prvu mladost. Chris živi sa prostitutkom Marthy, koja je inače u svojoj duši dobra, te je spremna da ostavi Chrisa, samo dabi ovaj mogao živjeti sa kćerkom kojoj se veseli. U jednom lučkom baru dočekuju pijani Chris i Marthy Annu. Ona se pojavljuje, ali nije ona, za koju je drži Marthy i njen otac. Postala je prostodušna i bezobzirna prostitutka, koju su ostavili svi, pa i vlastiti otac, koji se godinama nije brinuo za nju. Očekivajući oca, ona priča Marthy svoje doživljaje pijući pri tom oštra pića. Jedini Chris ništa ne doznaje o prošlosti svoje kćeri, koja je nakon dugog nagovaranja pristala, da živi na šleperu svoga oca. Jedne olujne noći spašava se na šleper mornar Matt, koji se zaljubljuje u Annu i ona u njega. Osjetivši prvi puta ljubav, Anna se posvema mijenja i spremna je da postane Mattova žena, ali se stari Chris tome protivi, jer želi svoju kćer zadržati za sebe. Najmanje želi svoju kćer dati za mornara, jer je uvjeren, da mornari ništa ne vrijede. Dolazi do prepirke između njega i Matta. Nijedan od obojice muškaraca ne misli na bilo kakav izlaz iz situacije, što Annu toliko razbješnjuje, da priznaje tko je i što je bila prije nego je došla svome ocu. Njeno otkriće djeluje porazno. Dok se otac prvi osvještava i priznaje svoju krivicu, Matt odlazi na kopno, gdje se propija. Ali Annu ne može zaboraviti, kao ni ona njega. Jedne olujne noći Matt dolazi na brod. Tom prilikom dolazi do novog sukoba između obojice muškaraca, a Anna se prijeti, da će Matta ubiti ako ne pusti njenoga oca. Tom prilikom Matt uviđa, da je ona ipak dobra i da će se u čistoj ljubavi moći zaboraviti prošlost. I Chris popušta. Otvara vrata kabine i promatra maglu. Zalud pokušava prodrijeti ju i govori proročanski sam sebi: magla i sama magla, i nitko ne zna kamo kreće. Samo stari đavo i beskonačno more, to znadu. - Europa Palace, 07.01.1931., vidi zbirka Stakić

KNEZ BONMARCHE (DER FURST VON PAPPENHEIM) Po istoimenoj opereti Arnolda i Bacha. Uglazbio: Hugo Hirsch. Za film priredio: Robert Liebmann. Režija: Robert Liebmann Lica: Vojvoda Vilim od Laumburg-Schippe – Hans Junkermann; Princeza Marija Imakulata – Mona Maris; Princ Hektor od Gorgodije – Werner Fuetterer; Erno Hidegi Torok – Julius v. Szoreghi; Njegova žena Diana – Dina Gralla; Milka Božić-Rosenberg – Lydia Potechina; Milan Knez – Curt Bois Princeza Marija Imakulata od Laumburg-Schippe treba da se po odluci porodičnoga savjeta uda za njoj sasvim nepoznatog kneza Hektora od Gorgonije, ali je radije pobjegla od kuće, jer ju je nedavno u parku poljubio neki nepoznat simpatični mladić. U vozu se upoznala s Milanom Knezom, trgovačkim putnikom tvrtke Bonmarche. Međutim je stigao adjutant kneza Hektora u dvor Laumburg-Schippe, da vidi buduću nevjestu svoga kneza. Marijin je stric vojvoda Vilim bio u neprilici, pa je zamolio svoju nekadašnju prijateljicu Milku Rožić-Rosenberg, vlasnicu tt. Bonmarche, da mu privremeno pozajmi nekoju od svojih manekena, kako bi je Hektorovom adjutantu predstavio mjesto princeze Marije. Za tu je ulogu izabrana Didi, žena ljubomornoga diplomata Erno Hidegi Toroka. U isto se doba Marija našla s onim nepoznatim mladićem iz parka, koji joj se sada predstavi kao trgovac automobila. Malo zatim došlo je cijelo osoblje tvrtke Bonmarche u Baden-Baden radi propagande za najnoviju modu. Konflikti se sada zapletaju sve to više – jednom je Milan Knez morao da se pojavi u ženskom odijelu, a Marija Imakulata morala je obući muško odijelo. Konačno se našlo cijelo društvo, na poziv staroga veseljaka vojvode Vilima, u dvoru Laumburg-Schippe. Tu se ispunila sudbina: trgovac automobila nije nitko drugi do li knez Hektor od Gorgonije. Sada Marijinoj seći više ništa nije stajalo na putu. - Balkan palace kino, 20.11.1927., vidi zbirka Stakić

PLESAČ MOJE ŽENE Režija: Alexander Korda. UFA-film Osobe: Edmond Chauvelin – Mihael Varkonyi; Lucille – Maria Corda; gospođa Trieux – Lea Seidl; Claude Gerson – Livio Pavanelli; Max Sillery – Willy Fritsch; sobarica – Olga Limburg; sluga – Hermann Thimig; profesor Robin – Hans Junkermann Od godine do godine svijet biva sve luđi, pa je naravno, da još nikad nije bio tako lud, kao godine 1926. Svi plešu i zabavljaju se, samo Lucille Chauvelin sjedi kod kuće. Njezin muž nema smisla za moderni duh vremena. Izjavivši, da se je ženio zato, da ima mira. Vis-a-vis njihovoga stana, u Pavillonu, pleše se sve u šesnaest. Lucille nije mogla odoljeti. Spremila se i htjela poći sama. Na vratima je nabasala na prijatelja svog muža, Gersona, koji ju je poveo u Pavillon, gdje se upoznala sa slavnim plesačem Maxom,. Sad je Lucillu zahvatila plesna groznica, a Edmond je kod kuće u miru čitao svoje novine. Najposlije mu je i to dojadilo, pa je i on obukao frak i pošao na ples. Gospođa Trieux, glumica, bacila je oko na nj i htjela ga zaplesti u svoje mreže. Lucille je za to zamirišala, pa se htjela osvetiti mužu najprije s Gersonom, a onda s Maxom, ali je sirota u odlučnom času morala konstatirati, da je još uvijek odviše čestita žena, koja se ne razumije u varanje. Došlo je do rastave braka, a sve iz prkosa s obje strane. Najslavnije na cijelom stvari bilo je dakako to, što su rastavljeni supruzi pošli na bračno putovanje, gdje su se njihova srca iznova našla i usta opet sjedinila u žarkom, prvom cjelovu, poslije duge plesne sezone. - Balkan kino, 22.03.1926., vidi zbirka Stakić

PRINCESA TRULALA Glumc: Lilian Harvey, Hans Junkermann Princ Henrik mora da se po zapovjedi svog oca, kneza Arnulfa XXI. što prije oženi. Vojvodkinja od Wartenhaima ima četiri nestašne kćeri i stoga knez Arnulf zaprosi jednu od njih – bilo koju – za svoga sina Henrika. Mlade princese ne će ni ćuti o udaji, no majka ih prisili da ždrijebaju udavaču među sobom. Tako kocka padne na najmlađu – princesu Trulala. Na nagovor svoje tetke ode Henrik u lovački dvorac Tulz, gdje se u inkognitu htio upoznati sa svojom budućom. No princesa dozna za tu njegovu namjeru i brzo se ona i njezina sestra preobuku u konobarice i tako osvanu u Tulzu. Henrik dođe također onamo obučen kao lovac i na zaprepaštenje svog pratioca, dvorskog meštra Och von Weitsa, zaljubi se u ljepu konobaricu i nakon mnogih čudnovatih i pustolovnih zapletaja pobjegne s njom i sestrom njenom u Munchen. Ochs von Weits pojuri za njima i telegrafira knezu Arnulfu, da je princ pobjegao i da je zaveo najednom dvije konobarice. Knez Arnulf pođe i sam u Munchen i ondje se na jednom krabuljnom plesu razjasni čitav zapletaj. Princ Henrik sav sretan zagrli princesu Trulala, te se sad nije više nećkao, da se oženi, a čak i njegovo Visočantvo knez Arnulf XXI. blagoizvoljelo je odlučiti, da povede oltaru stariju sestru princese Trulala – princesu Hopsasa, koja bijaše nešto malo ozbiljnija od svoje sestre, no ipak vrlo lijepa. - Music Hall kino, 24.09.1926., vidi zbirka Stakić

U subotu 9. studena 1935. RUŽE S JUGA po Straussovoj opereti U glavnim ulogama: Gretl Theimer, Czikos Roszi, Paul Horbiger, H. Junkermann - vidi zbirka prospekti do 1945.

ŠIŠMIŠ 100% njemački tonfilm po opereti od Johana Straussa Režija: Karl Lamač U glavnim ulogama: Adela – Anny Ondra; Rosalinda – Betty Werner; Eisenstein – Georg Alexander; Falke – Oscar Sima; Frank – Hans Junkermann; Princ Orlowsky – Svetislav Petrović; Frosch, tamničar – Karl Ettlinger; Alfred, tenor – Franz Felix U karnevalu dešava se koješta. To je najbolje mogao posvjedočiti bogati advokat Eisenstein, koji se na jednom plesu posvadio sa ženom radi toga, što se nisu mogli sporazumiti, dali će plesati desno ili lijevo. Ženu je otpratio kući, a on je ostao na zabavi, opivši svoga druga Falkea, koji je bio maskiran kao šišmiš, tako da je ovaj na ulici zaspao i bio ruglo cijelom gradu. Falke se je htio na svaki način osvetiti Eisensteinu, što mu uspjeva tim lakše, što je Eisenstein radi smetanja noćnog mira osudjen na zatvor. Kod Eisensteina nalazi se u službi lijepa sobarica Adela, koja je tako vješta, da ju njena gospodarica može vrlo dobro upotrijebiti za upriličivanje ljubavnih sastanaka, sa starim ljubavnikom tenorom Alfredom. Ali Adela ima još i viših aspiracija, pa tako dolazi na ples princa Orlowskoga i bude pretstavljena kao pjevačica. Princu se svidja Adela i njegova naklonost prema njoj već je osigurana. Medjutim u stan Rosalinde provaljuje u zao čas Alfred, jer je direktor kaznione došao da uapsi Eisensteina i da ga odvede u zatvor. Da bi izbjegla nepriliku, Rosalinda ga pretstavlja kao svog muža i Alfred dolazi u zatvor. Sada i Rosalinda ide na ples maskirana kao Madjarica. Njen muž se zaljubljuje u nju. Dugo bi još flirtovao s njom, ali mora u zatvor. Ali u zatvoru se već nalazi jedan Eisenstein. Cijelo društvo dolazi od princa Orlowskog u zatvor, a da situacija bude još zamršenija, dolazi i ministar pravde na inspekciju. Sve se svršava sretno, a to je dakako najglavnije. Sretni su Adela i njen princ i Rosalinda i njen suprug, samo je loše prošao Falke sa svojom osvetom: za njega je na kraju preostala – samo jedna čuška. - 17.08.1934., vidi zbirka prospekti do 1945.

ARISTOKRATSKE ZABLUDE (DER FARMER VON TEXAS) Po komediji Die Kolportage od Georga Kaisera sastavili Joe May i Rolf E. Vanloo Produkcija i režija: Joe May Lica: Grof Stjernenho – Christian Bummerstadt; Mabel Bratt, njegovya žena – Mady Christians; Erik, njihov sin – Edward Burns; Gospođa Applebloom Clare Greet; Akke, njezin sin – Willy Fritsch; Barun Barrenkrona – Hans Junkermann; Alice, njegova kći – Lilian Hall-Davis; Miss Abby Grant – Pauline Garon; Tetka Jutta – Frida Richard Da popravi svoje vrlo nesređene financijalne prilike, pošao je grof James Stjernenho u Ameriku i tamo se vjenčao sa kćerkom bogatog farmera Bratta, nadajući se, da će tastovim novcem pozlatiti svoj zarđali grb. Ali ta ga je nada prevarila, jer kad je Bratt malo zatim umro, izašlo je na vidjelo, da je sve ostavio svom unučetu malom Eriku, ali tako, da mu se novac ima predati tek kad navrši 24. godine. Grof Stjernenho nije pred ženom krio svoje nezadovoljstvo i tako je grofica razabrala, da ju je on samo radi novaca uzeo. Uvrijeđena pobjegla je s malim Erikom krišom iz dvorca. U rastavnoj parnici pripalo je dijete ocu i tako je on mogao podizati kamate Erikove glavnice. Međutim je grofičin sric smislio originalnu osnovu. Grof je primio anonimno saopćenje da grofica misli s djetetom pobjeći u Ameriku, pa je namislio dijete silom oteti. Međutim je grofičim stric mjesto Erika podmetnuo dijete neke uboge žene imenom Applebloom, koje je bilo vrlo nalik na Erika, i grofovi su ljudi onda to dijete oteli.Tako se mali Akke Applebloom odgajao na grofovu dvorcu, a pravi je Erik otišao s majkom u Ameriku i tamo odrastao među cowboyima i trgovcima stoke. Tobožnji mladi grof Erik doznao je tek uoči svog dvadeset i četvrtog rođendana, da mu je tobožnja mati obična građanka, jer mu zato barun Barrenkrona, čovjek aristokratskih predrasuda, nije htio da dade za ženu svoju kćer Alicu, koju je Erik vrlo ljubio. No uto je stigao glas, da je kraljica pod uticajem modernih demokrartskih nazora spremna grofu Stjernenho oprostiti njegovu mezalijansu. Sada se ni barun nije više mogao odupirati te bi se naskoro bilo izvršilo aristokratsko vjenčanje, da se nije kao grom iz vedra neba pojavila grofica s Erikom te svom mužu otkrila pravu istinu. Grof nije htio da vjeruje, ali uto je došla i gospođa Appiebloom, koja je novcem što ga je bila dobila od grofice, otvorila uglednu trgovinu u gradu, te je i ona potvrdila strašnu istinu. Akke Applebloom poletio je sav očajan na visoku hridinu, da se baci u more. Alica, koja ga se nije mogla odreći, pohitala je za njim da ga povrati od toga, ali je nesrećom sama pala u more. Akke je skočio da je izbavi, no pritom je i sam nastradao, jer ga je nekakvo drvo udarilo po glavi te je pao u nesvjest. Na toje hrabri grof Erik izbavio Akkea i Alicu te nesretnog mladića priveo u zagrljaj njegove majke i odrekao se njemu na korist svog nasljedstva. Tako je Akke doduše izgubio grofovski naslov, ali je stekao veliko blago i neslomljivu ljubav Alicinu, koja nije poznavla predrasuda, a Erik je svojom srčanošću i plemenitošću osvojio srce mlade Američanke Abby Grant, koja je bila tvrdo odlučila, da ne će nikad poći za trgovca stokom, nego samo za grofa. - Olimp kino, 02.11.1925., vidi zbirka Stakić

ČISTA SUZANA ili KAKAV OTAC, TAKAV SIN po istoimenoj opereti Jeana Gilberta. Režija: Richard Eichberg U glavnim ulogama: Lilian Harvey, Ruth Weyher, Hans Junckermann, Willy Fritsch, Werner Fuetterer U jednom malom gradiću Francuske teče život jednoličnim tokom, pa nije čudo, da se vesela i živa Suzana nećakinja i ujedno zaručnica dra. Pomarela, radje zabavlja u Parizu, pri čemu joj odlično pomaže mladi Rene. Dr. Pomarel je ali uvjeren, da se Suzana u Parizu isključivo žrtvuje za podizanje morala. Toga uvjerenja su i druge mjerodavne osobe, tako da je Suzana dobila orden za krijepost, koji joj podjeluje barun Anbrais, poznati moralista. Tom prilikom se upozna barunova kćerka Jaquelina sa Reneom. Politički protivnik baruna Anbraisa gospodin Charency nastoji da uhvati baruna na kakovom prestupu, a nezna da njegova vlastita žena Ruža ljubaka sa barunom. Rene i Suzana voze se lađom na izlet. Na svoj užas opazi Suzana svog zaručnia, ujaka dr. Pomarela. Da se izvuče iz nezgodnog položaja glumi luđakinju, a Rene joj pošalje mladog baruna Huberta da ju tješi, dočim se sam posveti njegovoj sestri Jquelini. Ljubav, koja se izlegla iz toga poznanstva napreduje brzo tako, da se već slave zaruke izmed to dvoje mladih. Na zaruke bane i Suzana i preneražena dozna za Reneovu nevjeru. Nesvijet, katastrofa, razriješenje zaruka. Suzana opet zgrabi Renea i odu skupa lumpati. Jaquelina silno žali za nevjernim zaručnikom pa krene sa svojim bratom k Reneu da mu oprosti. Onamo dođe vrlo nezgodno, jer su Rene i Suzana došli u zoru iz bara i Suzana je otspavala ostatak noći pod Reneovim krevetom. Opet je Hubert spasio situaciju i žrtvovao se za svog prijatelja. Rene i Jaquelina su se opet izmirlili ali njen otac neće više da čuje o ženidbi. Jaquelina upotrijebi lukavost i natoji da se sa Reneom kompromitira. U Moulin Rougeu izdaje se ona za čistu Suzanu pleše i zaprijeti ocu da će postati plesačica ako ne dozvoli ženidbu sa Reneom. Stari barun, koji je već doživio katastoru u Moulin Rougeu, gdje ga je uhvatio njegov politički protivnik gospodin Charencey pa još sa svojom ženom Ružom, nema više otporne snage i daje privolu za brak. - Olimp kino, 05.11.1926., vidi zbirka Stakić

HAVAJSKA RUŽA (DIE BLUME VON HAWAI) Glazba: Paul Abraham. Najveća i najuspjelija opereta do sada. U glavnim ulogama: Martha Eggerth, Svertislav Petrović, Ernest Verebes, Baby Grey, Hans Junkermann Mala Suzana Lemond prodaje u nekom pariškom kabaretu cigarete. Ko bi rekao da se ona zapravo zove Laya i da u njenim žilama teče krv havajskih kraljeva. Ona sama nema niti pojma o tome, a još manje da ju stalno promatraju dva Havajca, koji ju namjeravaju vratiti u domovinu. To su princ Lilo Taro i njegov tajnik. Princ Lilo Taro je vođa havajskih prevratnika, pa kani nakon izvršenoga prevrata zasjesti na havajsko prijestolje i oženiti Layu. Američki ataše Stone zaljubi se jedne večeri u dražesnu prodavačicu. U toj ljubavi vidi Lilo Taro pogibao za sebe, pa lažnim brzojavom navede Stonea da otputuje u Washington. Stone napiše oprosno pismo Suzani, koje joj nije nikada došlo u ruke. Sada pristupe Havajci kao agenti Suzani, te ju angažiraju kao partnericu plesača Jim Boya za gostovanje na Havaj. Stone,već na putu za Ameriku, sazna da je brzojavka krivotvorena, pa slučajno na otvorenom moru pređe na drugi parobrod i tu na svoje iznenađenje nađe Suzanu, koja je putovala na Havajsko otočje. On je sav sretan što ju je našao, pa saznaje preneražen, da ona nije primila njegovo oprosno pismo. Nakon nekoliko dana stigne parobrod na Havaj, "biseru Južnoga Mora". Guverner otoka, Harrison, misli nadvladati prevratnike na jednostavni način, a to je da se njegova nećakinja Bessy uda za princa Lilo Taro, što se niti najmanje ne sviđa njegovom tajniku Buffyu, kojega odavna vežu ljubavne niti sa Bessy. Niti princ Lilo Taro nije ushićen ovim planom guvernera, jer za njega postoji samo jedna žena, koja mu je ravna, a ta je Laya. Suzana ne opaža opasnost, koja joj prijeti. Dolazi na vrtnu zabavu, koju je priredio guverner i tu ju nasilno odvedu u jedan napušteni kraljevski dvorac, gdje je sve pripravljeno za ženidbu. Princ vodi svečano Suzanu do prijestolja, a ona se ne brani, jer joj je princ rekao, da havajski narod želi nju za svoju urođenu kraljicu. Međutim su Harrison i Stone sve poduzeli da pronađu Suzanu. Sva američka posada pozvana je i na juriš zauzima kravljevski dvor. Harrison poziva Suzanu, da odbaci krunidbeni plašt, što ona odbija – jer je svijesna svoje dužnosti prema svome narodu. – Stone dobiva zapovijed da ju uhapsi. Kako mu je to nemoguće, biva sam uapšen. Tada oćuti Suzana, da ljubi Stonea i da tu ljubav ne može žrtvovati niti za slobodu svojega naroda. Lilo Taro je duboko potresen, ali kao plemenit čovjek ne može prisiliti Layu, da mu bude ženom. On joj daje slobodu i tim korakom gubi ujedno svako pravo na prijestolje. Stone čeka radi njegovog prestupa teška kazna, ali biva pomilovan i oženi Suzanu. Bessy, koja je sanjala da će biti kraljica Havaja, zadovoljava se veselim tajnikom Ruffy-em. - Avala film, 21.11.1933., vidi zbirka prospekti do 1945.

KRI-KRI (VOJVODKINJA TERABAC) Osobe: Barun Croix-Luzette – Hans Junkermann; Baruncia Croix-Luzette – Lene Voss; Augustin – Fritz Schulz; Sofronije – Fritz Rasp; Fernand Croix-Luzette – Johannes Riemann; Kri-Kri – Lya Mara; Grof Tito di Salamo – Karl Platen Matrimonius, glavar "Decernata za sretne brakove" u nebu volio se kartati s arkanđelima. Te proklete karte uvijek su bile krive, da je zaboravio na veliku četu svojih anđela, pa ih je puštao bez nadzora. Anđeli su znali izrabiti svaku takvu priliku, da se malo probećare, pa su plesali i skakali po miloj volji. Sam im vrag nije dao mira. I nesreća je htjela, da su u skakanju prevrnuli tri točka sreće, u koja je Matrimonius svojom brižnom rukom pometao na maloj cedulji pobilježene sudbine zamaljske djece.Anđeli su u obijesti rasuli cedulje po zemlji. Dakako da su ih odmah i pokupili. No sad im se desio malheur. Kako su u brzini sakupljali, pometali su ceduljice u krive točkove. Tako je sudbina dvojice ljudi ispala sasvim drugačije, no štoje to odredio časni Matrimonius. To dvoje ljudi bili su barun Fernand Croix-Luzette i plesačica Kri-Kri, zvijezda kabareta. Fernand je Kri-Kri često viđevao plesati i zatreskao se u nju žarom jednoga gimnazijalčiča. Kri-Kri je imala i drugih štovatelja, među koje je ubrajala dva originalna grofa Tita i Tota di Salamo, koji su je tvrdokorno progonili ljubavnim ponudama. Ali Kri-Kri se već odlučila za grofa Fernanda, jer ju je ovaj upravo bombardirao svojim darovima, cjelovima itd. Kri-Kri je s njime uživala sve slasti i lasti zemaljske doline suza. Ali u tu ljubavnu sreću odjednom je prasnula bomba u obliku pisma baruna Croix.Luzetta. Ovaj je svome nećaku stavi oozbiljno do znanja, da je njegova tetka na žalost ostala bez djece i da je sad na njemu red, sa se oženi i muškim potomkom razgrani neplodno barunsko stablo. Naravska stvar da mu je stavio na srce, da mu žena mora biti aristokratskog roda. Fernand i Kri-Kri se u prvi čas poplašili, a onda je Kri-Kri sunula u glavu sjajna ideja. Mladi se odmah dali na posao, da tu sjajnu ideju pretvore u praksu. I zbilja. Jednoga dana osvane Fernand sa svojom zaručnicom, vojvodkinjom Terabac (kad se čita obratno, dobije se: Cabaret) u dvorcu starog baruna. Kri-Kri je izvrsno glumila vojvodkinju. Barun i barunica se oduševili. Napokon se Kri-Kri zasitila ukočenih ceremonija u dvorcu Croix-Luzette, pa je pomoću grofova Tita i Tota angažirala plesnu četu iz kabaret, da se pozabavi po svom ukusu. Omamljena šampanjcem izbrbljala je svoju tajnu, koju je iza vratiju prisluškivala barunica. Među ženama je došlo do pravog boja. Ali Kri-Kri prevejana lisica, došla je opet na drugu sjajnu ideju. Pobjegla je u perivoj, vičući, da će se ubiti. Cijelo je društvo bježalo za njom do obale jezera. Kad su prispjeli onamo, vidjeli su još samo dvije ruke gdje vire iz jezera. Kri-Kri je naime stvar lukavo udesila. Zabola je u dno jezera dva štapa, a na ove natakla svoje rukavice, samo da zavara društvo, kao da se tobože utopila. Međutim je iza grma promatrala cijelo društvo. Baruncia je sklopljenih ruku molila Fernanda, da spasi nesretnicu. Obećala mu je ispuniti sve želje. Istom kad je izjavila, da pod riječcom "sve" razumije i imanje i villu Fontaine, pošao je Fernand da "spasava" Kri-Kri. I tako "vojvodkinja" Terabac – zapravo vojvodkinja Cabaret – postala prava barunica, a da se tomu ni u snu nije nadala. Tomu su se braku radovali u nebu mali anđeli zajedno sa svojim časnim Matrimoniusom. - Balkan kino, 17.09.1922., vidi zbirka Stakić

LJUBAVNI VALCER Tonfilmska opereta Erich Pomerove produkcije. Režija: Wilhelm Thiele Osobe: Knjeginja od Lauenburga – Julija Serda; Princeza Eva, njezina kćerka – Lilian Harvey; Nadvojvoda Petar Ferdinand – Georg Alexander; Fould, kralj automobila – Hans Junkermann; Bobby, njegov sin – Willy Fritsch Kralj automobila u Detroitu ima, istinabog mnogo briga, ali posao ide sjajno. Najveću mu brigu zadaje sin Bobby, pa se odnos između oca i sina izuzetno ne može nazvati sjajnim. Bobby je jednoga dana naišao na jednako mladog, jednako veselog, bezbrižnog i lakoumnog nadvojvodu Petra Ferdinanda. Pošto su obojica odmah oćutili, da je vreća našla zakrpu, uzme nadvojvoda Bobbyja za privatnog sekretara. Bobby je zaista na najveće zadovoljstvo nadvojvode svršavao sve njegove poslove, dapače katkada i one poslove, koji se tiču ženskih glava. Nadvojvoda Petar Ferdinand dobio je jednog dana poziv na svećnost 60. rođendana svoje majke, ali siromah nije slutio, da je to imala biti zamka, u koju će ga uhvatiti i prisiliti, da uzme za ženu princezu Evu od Launburga. Bila je upravo Božja providnost, da se nadvojvoda zakačio u nekoj gostionici za lijepu krčmarevu kćerku, koja ga je upozorila na strašnu opasnost, koja mu prijeti. Nadvojvoda je u brzini uz zvukove pjesme "Ti si najljepša djeva na svijetu" još nekoliko puta poljubio svoju "Spasiteljicu" i pobjegao netragom ostavivši svog vjernog sekretara, da on mjesto njega izvadi kestenje iz vatre. Bobby je toako prkeo noći avanzirao i obukavši uniformu nadvojvode, upao kao sretni vjerenik na lauenburški dvor. Ovdje je doskora dočuo, da ni princeza Eva nije oduševljena za udaju, pa se već unapred zagrozila, da će svom vjereniku zubima i noktima izorati lice. Trajalo je vrlo dugo, gotovo čitavu večer, sve dok nije nastupila noć, dok je princeza Eva svoju prvobitnu odluku posvema izmijenila. Nadvojvoda Bobby joj se najednom veoma svidio i u valceru "Ne reci da, ne reci ne, ne reci ni jednu riječ", njihova su se srca konačno našla. Napokon je osvanuo i pravi nadvojvoda, koji je za svoje junačko držanje dobio nekoliko pljusaka, došavši do uvjerenja, da je njegov privatni sekretar Bobby nalog opet izvršio na sveopće, ali u prvom redu na svoje zadovoljstvo. - 19.09.1933., vidi zbirka prospekti do 1945. i zbirka Stakić

U nedjelju 10. svibnja 1936. premijera najveselije i najdražesnije komedije MLADI GROF U glavnim ulogama: Anny Ondra, Hans Sohnker, Hans Junkermann, Fritz Odemar, Jakob Tiedtke, Irmgard Novak Režija: Karl Lamač Vesela pustolovina izmedju grofovskog dvorca i cirkusa. Od cirkusa do grofovskog dvorca vodi životna staza mile, plave i zavodljive djevojke. Od cirkusa do grofovskog dvorca vodi gledaoce ovaj veoma komičan i obijestan film. - vidi zbirka prospekti do 1945.

NA LIJEPOM PLAVOM DUNAVU (AN DER SCHONEN BLAUEN DONAU) Režija: Friedrich Zelnik Osobe: Nadvojvoda Ignac – Hans Junkermann; Njegov ađutant – Albert Paulig; Grof Zirsky – Julius Falkenstein; Grof Oskar – Harry Liedtke; Grof Rudi – Ernst Verebes; Grof Kimir – Henry Bender; Grof Jaromir – Hans Albers; Postolar Standinger – Carl Platen; Urar Biegler – Arthur Kraussneck; Ravnatelj – Julius u. Szoreghi; Garderobijerka – Frieda Richard; Šegrt – Geza Weiss, Mizzi Standinger – Lya Mara - Metropol kino, 10.11.1926., vidi zbirka Stakić

SJENE PODZEMLJA (DER MEISTERDIEB) 100% njemački film. Režija: Harry Piel Osobe: Irena von Sheridan – Dary Holm; Harry West – Harry Piel; Yvette Finetti – Elisabeth Pinajeff; Amadeus Keller – Hans Junkermann Silvestrovo. Ludim raspuštenim veseljem slavi velegrad početak Nove Godine. U policijskoj direkciji zvone alarmna zvona. Javlja se, da je u Centralnoj banci izvršena drska provala, da su tresori razbijeni i safei potpuno opljačkani. Komesar Braun i inspektor Keller odlaze odmah sa svojim činovnicima na lice mjesta. Po načinu i brzini provale vidi se da je na djelu bila prepredena banda. Bijeli aster, koji je ondje našao inspektor Keller, dovodi ovog na misao, da je provalu mogao izvršiti samo policiji dobro poznati pustolov Harry West. Jedini on mogao je pomoću svog novog izuma u tako kratko vrijeme da provali jaka čelična vrata tresora. U isto vrijeme nalazi se Harry West u posjetima kod lijepe i bogate Irene von Sheridan, koju ljubi. Nenadano ga zovu na telefon; njegov prijatelj Jonny javlja mu, da se dogodilo nešta strašnoga. Harry ne može ništa više da sazna, jer se razgovor naglo prekida. Harry brzo odlazi. U Jonnyjevom stanu vidi, da je nestalo njegovog izuma – aparata za brzo talenje čelika – i da je iščeznuo prijatelj mu Jonny. Dok on još razgovara sa Jonnyjevim ocem, dolazi nenadano inspektor Keller da uhapsi Harryja. Rafiniranim načinom uspije ovome da pobjegne. Malo kasnije nalazi se već Harry u jednom baru, u kome se skuplja sumnjiva čeljad i u kome ima čudnovatih uredjaja – kao naprava za gledanje u daljinu, nevidljivo namještenih mikrofona itd. Harry nastoji da sazna kuda su banditi ovukli Jonnyja. Njemu je stvar jasna: provala je učinjena njegovim ukradjenim izumom pa će se tako cijela krivnja svaliti na njega. Hitac opaljen naglo kroz zid ima za posljedicu općenito komešanje i najednom leži Jonny ranjen uz Harryja. Harry ga pograbi i stelovitom brzinom pobjegne s njime u taksiju. Narednog dana vozi se Harry u ekspresu sa Irenom u Švicarsku. No policija mu je doskora u tragu, pogranična policija je obaviještena i opet sreće Irena Berryja, direktora Centralne banke, koji joj saopćava da je njen imetak ukraden kod provale. Radi čudnovatog njegovog ponašanja okrivljuje ga Irena otvoreno, da je i on sudjelovao kod provale. Berry se čudnovato smješka, no najednom mu smješak sledi na ustima – nenadano se pred njim pojavio Harry West, koji mu veli da bi nakon jednog sata želio s njime na samo govoriti. U Berryjevoj vili nije baš sve u redu. Ima tamo opet čudnovatih uredjaja, kao otvor u podu, kroz kojeg se može pasti u podrum, iz kojeg se više ne izlazi. Harryju uspije da izmakne pogibli i da Berryja i njegove drugove otpremi na mjesto, koje je bilo njemu namijenjeno. Još jednom mu uspije da nekoliko sekunda govori sa Irenom. A onda mora da ode, jer je policija njemu spretnom pustolovu, opet u gradu. On hrli u slobodu s čvrstim uvjerenjem da će jednom opet sastati svoju ljubljenu Irenu. - Bosna film, 03.02.1933., vidi zbirka prospekti do 1945.

U srijedu 11. studena 1936. SLAVUJ PETROGRADA Režija: Viktor Janson. Muzika: Theo Mackeben U glavnim ulogama: Marija Cebotari, Svetislav Petrović, Hans Junckermann, Georg Alexander, Hilde von Stolz Arije iz opere Rigoletto. Odlični moderni šlageri, čarobna muzika i pjevačica, kojoj nema ravne. Veoma napeta radnja u sjajnoj sceneriji. Film koji oduševljuje. - vidi zbirka prospekti do 1945.

U subotu 10 i u nedjelju 11 listopada 1936. na matineji prikazuje jubilarni stoti film Harry Piel-a ARTISTI Režija: Ludwig Behrends U ostalim ulogama: Susi Lanner, Hilde Hildebrandt, Louis Ralph, Hans Junkermann i Bruno Ziener Film iz cirkuskog života, pun napetosti, prožet nepatvorenom specifičnom cirkuskom atmosferom. Dosada još nevidjene dresure. - vidi zbirka prospekti do 1945.

ČOVJEK BEZ SRCA Režija: F. E. Koebner Glumci: Lotte Neumann, Leo Hieber, Karl Grunwald, Hans Juhkermann, Luigi Serventi, Karl Lamac, Eva Durer Prekrasna i vrlo umiljata Dagmar pristane protiv svoje volje, da se uda za princa Borisa, koji je poznat sa svoga slobodnog života. Vjenčanje obavljeno je na najsvečaniji način i sa još nevidjenim pompom. No princesa Dagmar nije nimalo sretna, jer doskora se pokazalo, da je njen muž lahkoumi i nemože da bude bez veseloga društva. Dagmar mnogo trpi pod tim nesnosnim okolnostima, te nastoji, da nadje izlaza. Ona nastupi namještenje družice Diane Vinces, i to pod imenom Jenny Schmidt. U hotelu Imperial odsjeo je Roger Lynne, kao svake godine. Nitko nezna tko je taj Roger, ali njega svatko voli i cijeni. No on živi osamljeno i jedino u društvu sa svojim vjernim psom Jonnyjem. U to vrijeme mnogo se spominjalo u javnosti ime misterioznog doktora Faust. Pogovaralo se, da je on zapravo provlanik i pustolov, ali da oduzima samo onima novac, koji ga imaju u izobilju, a siromahe daruje. Sudbini se prohtje, da je i Jenny Schmidt upoznala misterioznog Rogera, a s njime već prije lorda Connaughta. Obojica češće bi se sastojali i na koncu konca se desi, da je Jenny - zapravo princesa Dagmar – osjetila neku dublju simpatiju za Rogera. No on se prema njoj pokazao nepristupačnim, tako da ga Jenny proglasi čovjekom bez srca. Za neko vrijeme nalazimo princesu Dagmar i Rogera u romantičnom kraju blizu mora. Ovdje oboje uživa u božanstvenoj krasoti mora i u diskuziji o raznim lijepim stvarima. Jedne večeri, za bajne mjesečine, pričao je Roger o svome životu, te je konačno priznao, da je on zapravo doktor Faust, kojega policija toliko traži. Princesa je stekla uvjerenje, da Roger u suštini nije nipošto zao, dapače da je plemenit, ali mrzi ljude samo zato, jer mu je već u najranijoj mladosti počinjena golema nepravda. Princesa Dagmar jest u posjedu "egipatskog paše" veliko dragulja, dar moćnog kediva. Taj dragulj je u opasnosti, jer postoji neka družba, koja je nedavno izvela provalu u Narodnoj banci, da ga ukrade. Medjutim je jedne kobne noći umoren lord Connaught. Novine, su o tom nečuvenom zločinu donijele čitave članke tražeći u njima najenergičnije, da se jednom pronadje i uhiti taj doktor Faust, jer da je on jedini umorio lorda. Roger bi zacijelo dospio onkraj brave, da nije bila princesa Dagmar, koja mu u odlučnom času omogući bijeg. Roger žarko i iskreno ljubi predivnu Jenny Schmidt, te za nju osjeća najdublju zahvalnost, što ga je spasila. No obojici, prijeti opasnost, jer princ Boris ne miruje i nastoji, da pomoću svojih uhoda otkrije boravište svoje žene i da ju onda prisili na povratak. Jenny Schmidt uživa u svojoj ljubavnoj sreći, ali mnogo trpi zbog sumnje, da li nije Roger ipak umorio lorda Connaughta, da se dočepa njegovog blaga. No kad sazna, da je ljubljeni u opasnosti, hiti k njemu na krilima ljubavi i prizna mu, da joj bez te ljubavi nema života. Više godina minu u nepovrat. Princesa Dagmar je u to vrijeme mnogo toga proživjela i jednog dana nadje se opet na dvorcu svog muža. Ona snaša svoju sudbinu kako može, samo da ne dodje u sukob sa svojom okolinom. No ona sudbonosna noć u hotelu Imperial nije ostala bez posljedica. Princesa Dagmar ima dijete i za volju tog djeteta, kojemu je otac Roger, ostavlja dvor i vraća se Rogeru. Slijede snažni i vanredno napeti dramatski prizori. Život djeteta princese Dagmar je u opasnosti, ali konačno mine svaka pogibao i princesa Dagmar i Roger nadju se opet u luci prave ljubavne sreće, ali ovaj puta za uvjek. - Metropol kino, 11.02.1924., vidi zbirka Stakić

LJUBAV JE SVEMU KRIVA Manuskript: W. Wassermann i W. Schlee. Režija: Johannes Meyer. Glazbeno vodstvo i kompozicija: Arthur Guttmann. Tekstovi pjesama: Ernst Neubach Osobe: Ona – Martha Eggerth; On – Hermann Thimig; Dvorski meštar – Hans Junkermann; Poručnik – Ernst Verebes; Pjevačica – Hilde Koller Sistem tonskog snimanja: Tobis Klang film Princesa Kristina živi u Schonbrunnu, ali budući da je moderna djevojka, to se neprestano buni protiv ukočenog ceremonijala. Ona drži da kao svako drugo ljudsko biće ima pravo na svoj vlastiti život i zato neće ni da čuje da bi se udala za princa od Luneburga kojeg su joj drugi odabrali za muža. Jednog dana ode princesa sama, pješke i bez pratnje u posjet svojoj bivšoj sobarici Mariji da je pita što bi učinila da se riješi muža kojeg ne pozna i kojeg ne voli. Marija joj savjetuje da kaže dvorskom meštru i dvorskoj dami da je od bilo kakovog Poldija dobila dijete, pa da je onda neće siliti da podje za princa od Luneburga. Na povratku od Marije ugleda princesa dvorsku kočiju i da se sakrije, skoči brzo u prvu kočiju pokraj koje se nalazila. Nakon nekoliko časaka udje u kočiju jedan elegantni gospodin. Princesa se najprije s njime svadi, no kasnije se primiri i zapita ga tko je on. Nepoznati gospodin neće da dade odgovor i Kristina mu nakon oduljeg ispitivanja izvadi iz džepa posjetnicu s imenom "Poručnik Brandl". Nekoliko časaka nakon toga oni se rastanu. Kristina se vraća u Schonbrunn i prema Marijinom savjetu saopći dvorskom meštru i dvorskoj dami da će dobiti dijete. Kad je oni nakon toga pitaju s kime, ne zna Kristina što da keže i spomene prvo ime koje joj je palo na pamet i to "Poručnik Brandl". Neznanac je medjutim saznao da nepoznata djevojka s kojom se upoznao nije nitko drugi nego princesa Kristina. U stanu pravog poručnika Brandla – jer nepoznati se gospodin ne zove Brandl – vlada velika uzrujanost. K Brandlu je naime došla njegova zaručnica, kazališna subreta, a on spava. Njoj ne uspijeva da ga probudi, jer Brandl je došao tek pred nekoliko sati kući i to potpuno pijan. Tek kad dodje jedan prijatelj koji mu javlja da ga svuda traže i da se mora prijaviti dvorskom maršalu, probudi se Brandl teškom mukom, obuče se i ode u dvor. Dvorski maršal primi Brandla veoma ljubezno i počne mu bez ikakovog uvoda tumačiti kako ne može princesu Kristinu uzeti za ženu i predloži mu konačno da se i dalje sastaje s Kristinom, samo da svakog dana bude sve hladniji dok ga ona ne ostavi. Brandl ne razumije od svega toga ni riječi, ali ne može rastumačiti nesporazumak, jer dvorski meštar misli da je on kavalir pa da neće ništa priznati. Konačno saopći još dvorski meštar zaprepaštenom Brandlu da će postati kapetanom, ako dobro obavi zadaću i da će se iste večeri sastati s princesom u "Praterhofu" u loži broj 6. Brandl ode iz dvora i nekoliko časaka iz njega dolazi nepoznati gospodin kojeg je Kristina upoznala i koji nije nitko drugi nego princ od Luneberga. Princ dolazi tobože da pita dvorskog maršala za neki savjet i tom prilikom čuje od same princese koja ne zna da je on u blizini, da ona neće za njega, princa od Luneberga, niti čuti. On medjutim odluči da će se boriti za svoju sreću i za Kristinu u koju se je već zaljubio. Kristina odlazi na sastanak u Praterhof, tvrdo uvjerena da će tamo naći neznanca s kojim se je ujutro upoznala. Njezino je razočaranje medjutim ogromno kad joj k stolu pridje sasvim nepoznat čovjek, ali kako iz druge lože promatraju dvorski meštar i dvorska dama, to joj ne preostaje ništa drugo nego da toga nepoznatog pozove da sjedne i da se s njime tobože dobro zabavlja. Princ od Luneburga saznao je za Kristinin sastanak, a upoznao je takodjer i Brandlovu zaručnicu. Zato on dodje s Brandlovom zaručnicom takodjer u Praterhof. Kristina ga vidi i bijesna je što je nastradala, ali ne zna što da učini. Nakon toga razvije se čitav niz zapletaja, dok se konačno ne nadju zajedno princ i Kristina, te Brandl i njegova zaručnica. Princ i Kristina se zabavljaju do jutra, ona još uvijek ne zna tko je on i odluči da ode s njime bez obzira na to što je on i tko je on. Zato je njezina sreća još veća kad sazna da je on princ od Luneburga protiv kojeg se toliko borila, a kojeg je ipak ne znajući tko je, toliko ljubila. - Pan film, 01.05.1934., vidi zbirka prospekti do 1945.

Prvi Harry Piel tonfilm ON ILI JA 100% njemački tonfilm. Režija: Harry Piel. Glazba: Fritz Byjacco Osobe: Carlo Moreno, internacionalni hohštapler – Harry Piel; Egon von Valona – Harry Piel; Barun Hohenberg – Hans Junkermann; Yvette Baradov – Aleria Boothby; Eveline – Oliva Fried U genoveškoj luci pristao je veliki putnički parobrod. Putnici se iskrcavaju. Medju njima i vrlo elegantna dama – Yvette Baradov – koju slijedi zaljubljeno neki gospodin nazvan od stewarda "gospodin Alberti". Na molu nagovori on ovu damu vrlo uljudno, no ona neće da ima s gospodinom Alberi posla. U taj momenat dolaze detektivi, koji hapse Albertija držeći da je on poznati hohštapler Carlo Moreno. Yvette Baradov kad je to saznala počinje očito da žali što je navodnog gospodina Albertija ovako bez daljnjega odbila. Na policiji svi drže da su uhvatili znamenitog hohštaplera, kojemu je uhvaćeni Alberti – prema fotografijama – upravo frapantno sličan. No ovome uspije da pomoću svoje putnice dokaže da je on princ Egon von Valona i policiji ne preostaje drugo nego da ga uz velike isprike pusti na slobodu. Na kolodvoru susretnu se princ opet sa Yvettom Baradov. Yvette Baradov obožava navodno hrabre muškarce i kako misli da princ nije nitko drugi nego Carlo Moreno to ga moli da putuje s njime u Milano. Princ je zadovoljan sa svojom novom ulogom i udje u svoj vagon da prenese prtljagu u milanski voz. Tamo nadje pravog hohštaplera Carla Morena – pogodi se s njime. Moreno putuje u njegovom odjelu u jednom smjeru, a on sa Yvettom u drugom smjeru – prema Milanu. Moreno dolazi u princovu vilu i izjavljuje upravitelju imanja barunu Hohenbergu da treba 50.000 dolara, jer da je izgubio taj novac na kartama. Barun priznaje da u blagajni nema toliko novaca, ali savjetuje navodnom princu dabi bilo najbolje da se opet pomiri sa kćerkom bogatoga brodovlasnika Wilkena s kojom se je posvadio prije svoga odlaska, i da je uzme za ženu. Hohenberg misli da bi se na taj način mogle popraviti prinčeve financije i "princ" s oduševljenjem pristaje na taj prijedlog. U to vrijeme zabavlja se pravi princ s Yvettom Baradov u jednom hoteluu Milanu. Princ je već dobrano napit i odlazi u Yvettinu sobu. Yvette koja je zapravo detektivka izmami tamo od njega neka navodna priznanja i uhapsi ga, ali princu opet uspije dokazati tko je on i bude opet pušten na slobodu. Carlo Moreno medjutim provodi svoj plan. On odlazi na Wilkenovu jahtu, tamo omami opijumskom cigatretom svoju bivšu zaručnicu i dade nalog kapetanu jahte da vozi prema Monte Carlu, dok su baš u to vrijeme i Wilken i barun Hohenberg uvidjeli da su nasjeli prepredenom varalici. Pravi princ javlja se telefonski i saznaje od Hohenberga, što se dogodilo. Saznaje da je Moreno odveo njegovu zaručnicu Evelinu i da se Eveline hoće s njime pomiriti. On odluči da progoni Moreni i kakoje Wilkenova jahta vrlo brza, progoni ga aeroplanom. Na zgodnom mjestu on ga stigne i sad nastaje potjera na život i smrt. Moreno juri na motornom kotaču, a princ ga progoni na automobilu. I možda bi Moreno i pobjegao da mu se ne dogodi defekt tako da je prisiljen da se sakrije. Princ ga traži i nadje u nekoj kolibi. Tu nastane ogorčena borba, plane nekoliko hitaca i nakon nekoliko časaka pojavi se princ na vrtima sav umoran i razderan. Sasvim nenadano nađe se na licu mjesta i detektivka, koja i po drugi puta pokuša da uhapsi princa ali joj ovaj s riječima Opet ste zabunili, gospodjice, pokaže na kolibu u kojoj je ležao pravi zločinac. Dakako se nakon svih ovih pustolovina i neprilika Evelina i princ konačno pomire i da više nema nikakovih zaprijeka njihovoj sreći. - Bosna film, vidi zbirka prospekti do 1945.

ORLOV Režija: J. i L. Fleck Lica: Nađa Nađakovskaja – Vivian Gibson; Aleksandar Dorošinski – Svetislav Petrović; Jolly Jefferson – Georg Alexander; Dolly – Evi Eva; Jolin Walsh – Hans Junkermann; Aleksandar Aleksandrović – Bruno Kastner U tvornici aeorplana ispituje se novo konstruirani aparat. Oba direktora Jolly i John stoje s plesačicom Nađom na uzletištu i promatraju novi aeroplan. Oduševljeni su pilotovim smionim lijetom, koji u zraku pravi razne saltomortale. Plesačica je upitala, tko je taj pilot i doznala, da je to neki Rus, koji malo govori, mnogo pjeva. Nađa se vratila s direktorima u poslovnicu, gdje se je zgražala, kad je ugledala same ružne žene, da mladi njegov kompanjon ne dođe u napast. Pilot je međutim otišao u svoj stan, gdje je uz balalajku stao da sanjari o svojoj prošloti. Poput slika dolazili su mu pred oči minuli događaji: bijeg pred crvenim gardistima, koji su ga ranili i orobili, misleći, da je mrtav. Ukrali su mu i "Orlova" skupocjeni drgulj, kojega je spasio od grabeža na carskom dvoru. Međutim je onaj crveni gardista, koji mu je ukrao Orlova i papire, došao u London i u najotmenijem se društvu izdavao za velikog kneza Aleksandra Aleksadnrovića. No policajni prefekt ga je slijeido na svakom koraku. Oba direktora tvornice bila su ljubomorna na Nađu i vidjevši, da se ona interesira za pilota, odlučili su mu otkazati službu. No u času, kad mu je mladi kompanjon htio da otkaže, prepoznao je u njemu svoga druga iz Pariza velikoga kneza Aleksandrovića. Aleksandar ga je zamolio, da o njemu šuti. Stariji kompanjoj, vidjevši, da Aleksandru nije otkazno, smislio je, kako će ga na zabavi, na koju je pozvao i Nađu, smrtno blamirati. Prije toga – našao je stariji kompanjon svoga mlađeg druga u kabaretu s nekom divnom damom. Nije znao, da je to njegova tajncia, koja se je u uredu, samo da bude angažovana, nagrdila. Stariji kompanjoj, pozvao je tu mladu damu, na zaprepašćenje svoga druga, također na svoju plesnu zabavu. Na plesu direktora bilo je raskošno. Odazvao se sav otmeni svijet. Nađa je bila kraljica plesa. Došao je i veliki knez Aleksandar Aleksndrović. Mladi kompanjoj je sa strahom ustanovio, da to nije njegov drug ni veliki knez i pitao se, otkud taj nesporazumak. Ovoga on nije upoznao u Parizu. Aleksandar, pilot, došao je u gardijskoj uniformi jedne ruske pukovnije. Došlo je do razračunavanja između pravoga i lažnoga kneza. U pokrajnoj dvorani došlo je zbog toga do svađe. Nađa, koja je opazila, da su se gospoda udaljila, prisluškivala je i tom prilikom opazila, kako lažni knez hoće bodežem da usmrti Aleksandra. vNo umjesto njega bude ranjena Nađa. Lažni veliki knez pokušao je pobjeći, ali su ga činovnici redarstva uhvatili. Parvi Aleksandar odnio je Nađu u pokrajni salon, gdje je došlo do razgovora, pomirbe i zaruka. Orlov, diamant ruskoga carskog dvora, donio im je sreću. - Metropol kino, 21.11.1927., vidi zbirka Stakić

PJESMA ZA TEBE Režija: Joe May Glumci: Jan Kiepura, Jenny Jugo, Paul Kemp, Ida Wust, Ralph A. Roberts, Paul Horbiger, Falkenstain, Jessie Vihrog, Junkermann Lixie, malo dražesno djevojče, je vrlo zaljubljena u svoga Teu. Oni bi se rado i ženili, ali Teo je samo mali kafanski muzikant. Kako bi mu trebalo preporuke i protekcije, da bi dobio jedno slobodno kapelničko mjesto na drž. operi, obraća se Lixie na slavnog tenora Gattia, kojega je slučajno prilikom probe Aide upoznala. Ovaj obećava pomoć, ali Teo nestaje, pošto se je nezgodno držao pred Lixie, koja dobiva uvjerenje, da ju on niti nevoli. Gatti nemože zaboraviti malo ljupko djevojče i počimlje ju tražiti putem novina. Lixie pristaje na ponovan sastanak, ali pod uvjetom da Gatti pjeva u dobrotvorne svrhe. Gatti stvarno ispunjava njezinu želju, ali Lixie iz prkosa pristaje da pođe za neumornog njezinog obožavatelja, baruna Kleeberga. Skoro bi i došlo do ove nemoguće veze, pošto je barun već u godinama i nikako ne odgovara maloj nježnoj djevojci. Prilikom vjenčanja – u zadnji čas, kada treba pasti ono sudbonosno da, Lixie čuje iz crkvenog kora Gattijev glas i mjesto da kaže ne. Nastaje lom, ali je ipak sretan. - 28.04.1933., vidi zbirka Stakić

SAN O SREĆI Glumci: Jedan, koji obožava i umjetnost – Hans Junkerman; Doddy – Uschi Elleot; Kneginja Sonja Orlov – Grofica Agnes Esterhazy; Nastja – Claire Rommer; Henry Dirksen – Harry Liedtke; Gustav Brunier – Ferd v. Alten; Lilly – Camilla v. Hollay; Frank – Harry Hardt; Jack – Fritz Kampers Henry se strahovito zaljubio u kneginju Orlov. Sonja. Ta žena prekrasnih očiju i hladne, silno hladne duše. Tako je barem mislio Henry. Ta zašto mu se uvijek rugala. Zašto je s njim bila tako nemilosrdna. Vječno je sanjarila o ruskim romancama, a voljela je svoje biserje, Henryjev prijatelj Gsutav odvraćao ga je od Sonje, jer ju je i sam ljubio, no Henry je uvijek, uvijek dolazio k njoj. Sonja nije bila bez duše, tek vrlo ponosna. Henry nije razumijevao taj ponos. Jedne večeri pošao je s Gustavom u slastičarnu. Gustava je ondje čekala njegova prijateljica Lilly, a s njom je pak bila mala baletteusa Doddy. Bila je tako slatka i dražesna, da se Henry zauzeo za nju. Kasnije ga je češće posjećivala. Gustav se tomu veselio, jer je sad on kanio Sonji očitovati ljubav, a rekao joj je, da Henry ima baletnu plesačicu i da za nju više ne mari. Gustav je naravski računao i sa Sonjinim draguljima, a njegov sluga Jack, sumljiva egzistencija, poticao ga je tako reći na zločin. Oni su skovali plan, kako da ukradu Sonjin nakit. Henry se zabavljao sa Doddy, a srce mu krvarilo. On je ljubio Sonju iznad svega, samo nije htio popuštati, misleći, da se ona s njim igra. Malu Doddy opet ljubio je Frank, koji je bio umjetni bravar. Sve se to tako ispreplelo. Svi su trpjeli, samo nije trpio Jack. Njemu se prohtjelo Sonjinog nakita. Sonja pak, misleći, da Henry ne ljubi nju, nego malu Doddy, otputovala je s Gustavom u sniježne brdine, htijući ondje naći zaborav. Za Gustavom je došao i Jack i ukrao dragocjeni kovčežić s draguljima. Međutim je Nastja, Sonjina prijateljica brzojavila po Henryja, koji je stigao u pravi čas i ščepao oba zločinca. Doddy se utješila s Frankom, a Sonja i Henry našli se za sav život u divnoj ljubavi. - Balkan kino, 30.04.1925., vidi zbirka Stakić

UJAK IZ AMERIKE Vesela igra prema kazališnom komadu "Mann Braucht kein Geld" od F. Alterkircha. Manuskript napisali: Karl Noti i Hans Wilhelm. Režija: Karl Boese. Sistem: Tobis-Klang film Osobe: Schmidt, bankovni činovnik – Heinz Ruhmann; Hoffmann, ujak iz Amerike – Hans Moser; Brandt – Hans Junkermann; Gospođa Brandt – Ida Wust; Kathe, njihova kćer – Hedy Kiesler; direktor banke – Kurt Geron Sadržaj: Znate li gdje je Groditzkirchen? Ne? To uostalom nije važno – važno je samo da Groditzkirchen ima veliku banku, koja je na rubu propasti. Banka je stradala zbog bušenja ulja, koja je započeo neki "trgovac" Brandt. I g. Brandt je, zajedno s ženom i kćerkom, na rubu propasti. Jedina je nada jedan stari ujak porodice Brandt, koji živi u Americi. On je milijunaš i zove se Hoffmann. Na nagovor bankovnog direktora odluči porodica Brandt da bogatog ujaka pozove u goste i ujak prihvati poziv. Mali činovnik banke, po imenu Schmidt, organizira u ime banke, za svoj vlastiti novac, za svojih posljednjih 500 Mk, svečani doček ujaka u porodici Brandt. Ujak međutim nije još ni jedan sat u kući kad li se konstatira da on nema posve ništa osim 10 dolara u zlatu. On nije nikada bio milijunaš nego je uvijek bio siromak. I sada se dogodi slijedeće: Dosjetljivi Schmidt dolazi na ideju kako se iz komada novca od 10 dolara mogu načiniti milijuni. Trik uspijeva. Stari Hoffmann je u očima sviju milijunaš. On dobiva kredite sa sviju strana, grad se počinje sve više i više razvijati, postaje moderni velegrad; tornjevi za bušenje i rafinerije niču iz zemlje i sve to stvorio je mali Schmidt iz komada novca od 10 dolara. A zašto?! Zar možda zato da se obogati? Ne? Sve to učinio je on samo poradi Kathe, Brandtove kćerke koju potajno ljubi. Ona mu ne odvraća ljubav, nego ga najprije ni ne zapaža. Ali s vremenom počinje se i on njoj sviđati samo što to djevojka ne pokazuje. I jednog dana, posve slučajno, dolazi čitava prevara na vidjelo i to baš onog dana kad Hoffmann treba da bude imenovan počasnim građaninom. Gradonačelnik saznaje da je Hoffmann siromak, a grad i svi drugi dali su mu ogromne kredite. Svi su zapanjeni. Ne znaju što da čine i namjeravaju Hoffmann predati policiji i sudu premda je on uvijek govorio da nema novaca, što mu nitko nije vjerovao. U taj čas spasava mali Schmidt opet situaciju. On objasni ljudima da se ne radi o tome da li stari Hoffmann ima milijune ili nema nego da je najvažnije da se je nešto stvorilo; naime da je gradić Groditkirchen postao velegradom i da su deseci tisuća nezaposlenih dobili posla. Gradonačelnik i ostali uvide da Schmidt ima pravo i on dobije konačno svoju Kathe, a Hoffmann bude osuđen na to da zauvijek ostane milijunašem - prikazano u Capitol kinu, 25.04.1932. - vidi zbirka Stakić

UKRADJENI PROFESOR Tragikomedija u 6 činova Osobe: Hans Junkermann, Karl Platen, Olaf Fjord, Eugen Rex, Ernst Rucket, Sabri Mahir i Kronburger Sadržaj: Vitus Thavan reporter dnevnika "Die Welt", polazi u crne brijegove, da traži nestalog profesora dra. Martinsa, koga su ugrabili razbojnici. U orientexpresu upozna se srčani reporter sa dvije prekrasne dame, koje ga više zanimaju nego sve ekspedicije svijeta, da se pronadje kakvi istraživaoc starina. Stigavši na lice mjesta, bijaše Thavanu najpreće, da utanači sastanak sa lijepim damama. Ali on je momentano u velikoj neprilici, jer nezna kojoj od dama bi dao prvenstvo. Medjutim, njega na svakom koraku neopaženo slijedi jedan od njegovih najvećih neprijatelja, koji naravski imade razloga zato. Vitus Thavan nije nipošto nepoznat na Balkanu. On imade ondje dosta vjernih prijatelja, koji će za nj u sam pakao. Jedan Thavan ne može da nestane sa površine zemaljske kruglje, kao kakvi siromašni profesor, za koga malo tko znade. Glasoviti reporter svjetskog dnevnika "Die Welt" nije još ni 24 sata u rukama svojih neprijatelja, kad već njegov vjerni sluga Sabri slijedi trag svog gospodara. A što ne mogu najoštroumniji trikovi detektiva, najmodernije konstruirani telefoni, čitava pukovnija balkanskih vojnika, tajni hodnici i druga pomagala, to može jedino Sabri. On spasi svog ljubljenog gospodara iz pandža okrutnih razbojnika i vrati ga njegovim milima. Da je kod toga sudjelovala i jedna od krasnih dama, s kojom se Thavan upoznao pri dolasku na Balkan, to se samo po sebi razumije. Jer ta dama je već kod prvog susreta zavoljela pristalog reportera i da ga spasi zajedno sa Sabrijem, poslužila se svim mogućim pravim pravcatim ženskim trikovima. Vitus Thavanu pošlo je za rukom, da na najoriginalniji način intervenira profesora Martinsa, čime je uveliko proslavio ne samo sebe, nego i dnevnik "Die Welt". Ali najupjelije od svega bijaše to, da je nadmudrio kolovodju razbojničke bande time, što ga je u zgodan čas nazvao svojim budućim šogorom i tako ga namamio, da mu je sam "izručio" lijepu damu "pristavši" ujedno nato, da mu ona bude žena. Ljepoticu je taj neobični čin silno oduševio i zato se ona ljubljenom Thavanu baci oko vrata riječima: "Thavane, ja te ljubim, jer si tako smion i jer umiješ lagati kao sam Lucifer u paklu!". Sve to, sjajno je prikazano u tom filmu tolikom plastikom i vjernošću, da gledaoc ostaje naprosto zadivljen. - prikazano u Apollo kinu 13.01.1925. - vidi zbirka Stakić