Rezultati pretrage

Thalia film prikazuje Felixa Bressart i Gretl Theimer u filmu BRESSART ZNA SVE Manuskript: Ch. Roellinghoff i Heinz Goldberg Režija: Viktor Janson Glazba: Willi Rosen i Hans J. Salter Osobe: Johannes Georg Holzapfel – Felix Bressart; Stephan Beregi – Ivan Petrović; Eva Stein – Gretl Theimer; Konzul van Doeren – Theodor Loos; Oskar – Anton Pointner; Jule – Julius Falkenstein; Fritz – Jack Mylong-Munz; Emil – Paul Morgan I Johannes Georg Holzapfel postao je žrtvom sveopće nezaposlenosti. Već mjesecima stanuje on u starom vagonu u blizini velegrada, a kruh zaradjuje pjevajući po dvorištima i svirajući harmoniku. Jednog popodneva udje Holzapfel u neku krčmu da nešto pojede. Slučajno sjedne on za stol jednog stalnog društva i slučajno ga članovi društva, sami starovi i iskusni zločinci, smatraju jednim od njihovih i prime u društvo kao sebi ravnoga. Holzapfel brzo opazi, u kakvo je društvo zapao i namjerava pobjeći, ali u to čuje da razbojnici smeraju opljačkati neku Evu Stein i njezinog malog brata Teddya. Zato ostane ondje i kad su zločinci doveli ovo dvoje u podrum krčme i uzeli od Eve bankovne papire, pograbi Holzapfel Teddya i pobjegne s njime u noć. Zločinci su takodjer htjeli uzeti ključ od tresora, s kojim bi mogli podići veliku sumu novaca, ali to im nije uspjelo, jer Teddy ima ključ oko vrata. Holzapfel odvede Teddya u svoj vagon i legne ga spavati. Drugog jutra ode on konzulu van Doerenu, ujaku dječakovom, da mu javi da je dječak kod njega. Na svoje najveće začudjenje opazi Holzapfel da je Eva već kod konzula živa i zdrava. Konzul ju je naime uz veliku otkupninu spasio od razbojnika. Za nagradu dobije Holzapfel od konzula 100 maraka i sav sretan ode kući. Medjutim tu na svoje najveće iznenadjenje konstatira da je Teddy nestao. On nadje samo ključ od tresora i odjuri s njime opet konzulu. Konzul sasluša konfuzno Holzapfelovo pričanje, uzme mu ključ, a onda ga baci napolje. Na izlasku iz vile začuje Holzapfel poznati žvižduk Teddyjev. On hoće natrag, ali ga ne puštaju unutra. Njemu to postane sumnjivo i po njegovom mišljenju morala je postojati neka veza izmedju konzulove vile i razbojničke krčme. On je, što više, siguran da su Eva i Teddy u rukama razbojnika. Holzapfel odluči da spasi djecu i njihov imetak. On pokušava prodrijeti u vilu i to mu konačno uspije za vrijeme dok su Eva i konzul boravili u kaberetu Zlatni pauk, gdje je nastupao Stephan Beregi, Evin američki prijatelj. Za vrijeme predstave bude konzul pozvan napolje i tamo nadje jednog od zločinaca, koji od njega zahtjeva ključ od tresora. Banda je naime počela sumnjati u svoga "šefa", konzula van Doerena, i namjerava sama da se domogne novca. No medjutim u momentu kad Doeren hoće predati ključ, izazove Holzapfel strku, otme ključ i pobjegne. Za njim nastane hajka i Beregi ga konačno nadje u garderobi i otme mu ključ. Medjutim on još uvijek ne gubi nade. On ode u razbojničku krčmu i tu mu duhovitim trikom uspije razoružati zločince tako da ih je policija, koja je čas kasnije došla, lako pohapsila. Holzapfel još konačno nadmudri samog van Doerena i odvede ga u vlastitom autu na policiju. Sad je imetak djece spašen. Holzapfel veselo uzima Teddya u zagrljaj, a Beregi dobiva Evu za ženu. - vidi zbirka prospekti do 1945.

PAGANINI Osobe: Paganini – Conrad Veidt; njegova žena – Greta Schrodter; njegov sin Ahil – Martin Herzberg; vojvoda Marsini – Ferdinand Hardt; vojvodkinja Marsini – Hermine Stergler; Ferruchio – Alexander Granach; Giulietta – Eva May; Hector Berlioz – Jean Nadolović; Franjo Liszi – Gustav Frohlich Nikola Paganini, najveći virtuoz sviju vremena, patio je svega svog života zbog toga, što njegova okolina nije razumjela duboke mu umjetnosti, u koju je uložio svu svoju neiscrpivu dušu. Svi su ga smatrali nekim nečastivim duhom, koji šuruje s gospodarima pakla i odatle dobiva moć, da zapovijeda guslama, koje tad upravo pjevaju. Paganini je bio oženjen i imao sina Ahila, kojega je htio izobraziti u muzici, no njegova žena, koja također nije shvaćala njegove duboke umjetnosti, branila mu je to i zbog toga nerazumijevanja vladao jeeđu njima razdor. Vojvodkinja Marsini shvaćala je Paganinija, ali to je shvaćanje proizlazilo više iz osjećaja, kojim je ljubila toga čojeka. Njezin muž, vojvoda Marsindi bio je ljubomoran na Paganinija, pa mu je najprije dao oteti i zatvoriti dijete, a onda je njega samoga htio ubiti, ali se sam nabo na oštricu Paganinijeva bodeža i srušio se mrtav. Sud je Paganinija osudio na smrt. Gusle su mu oduzeli. Pa ipak je Giulietti, prekrasnoj mladoj djevojci, koja je ljubila i razumjela Paganinija, uspjelo, donijeti mu u tamnicu to čarobno glazbalo, kojim je opet sve zadivio i pomoću kojega je izašao iz zatvora. Ali na stepenicama sudbene palače suprotivila mu se vojvodkinja Marsini i zapovjedila vojnicima, da srijeljaju. I ovi su doista i ustrijelili – Giuliettu. Slomljen i nesretan poduzeo je Paganini posljednju turneju Evropom, dok za jednoga koncerta konačno nije ispustio svoju patničku dušu. - Balkan kino, 08.04.1924., vidi zbirka Stakić

CRKVENI MIŠ (ARM WIE EINE KIRCHENMAUS) Režija: Richrd Oswald. Po istoimenom kazališnom komadu od Ladislava Fodora. Manuskript: Felix Salten i Heinz Goldberg. Glazba: Ralph Benatzky. Glazbena ilustracija: Rolf Jacoby, Grete Walter, Lewinek-orkestar Osobe: Susi Sachs - Grete Mosheim; Barun Ulrich – Anton Edthofer; Franz, njegov sin – Hans Thimig; Grof Thalheim - Paul Horbirger; Schunzel – Fritz Grunbaum; Quapil – Paul Morgan; Olly – Charlotte Ander Generalni direktor bečke Universal banke, brun Thomas Ulrich vraća se iz Amerike, gdje je vodio pregovore o velikom ugovoru o ulju, u Beč i želi da u svoju bečku banku unese američki tempo. On dolazi iznenada. Njegovog sina moraju tražiti kod bilo koje od mnogobrojnh prijateljica, a nadzorni savjetnik grof Thalheim, čiji se posao u banci sastoji samo u tom što on svaki dan prolazi jednom mimo banke, pozdravlja baruna najsrdačnije. Toga dana vlada u banci veliko uzbuđenje i zbog toga uspije Susi Sachs da nakon raznih zaprijeka konačno dođe do sobe generalnog direktora. Ona mu sasvim kratko objavi da bi željela namještenje – govori engleski, francuski – piše strojopis i stenografiju i kaže otvoreno da si poštenim radom želi zaslužiti koru kruha. Njezina volja za rad i njezino živahno, intenzivno biće, sviđaju se barunu i kad ona jednostavno sjedne za pisaći stroj i počne pravim američkim tempom hvatati diktat, odluči barun da ju angažira, tim više što je upravo otpustio svoju bivšu tajnicu, koja je deoduše kao žena bila vrlo dražesna, ali zato kao radnica potpuno nesposobna. I za nekoliko dana Susi je svojom grozničavom radinošću zarazila čitavu banku. Ugovor o ulju mora da bude potvrđen u Prizu i barun povede sa sobom Susi, starog knjigovođu Schunuzela, svog slugu Quapila, svog sina i grofa Thalheima. U Parizu bude ugovor potpisan i zbog Susine marljivosti odvija se sve u najboljem redu. Samo jedno smeta malu Susi, u hotelu se naime najednom pojavila bivša tajnica Olly, kojoj je barun na rastanku rekao da ga jednom sjeti na to da mu se sviđala tri minute. Olly želi dakako da govori s barunom, ali Susi joj kaže da je barun prezaposlen. Konačno se barun ipak slučajno sastane s Olly i ogorčen je kad čuje da Susi nije htjela reći da ga je Olly tražila. On ugovori sastanak s Olly i naredi Susi da elegantnoj Olly pošalje cvijeće. Ali Susi pokvari barunu sve račune – ona Olly javi da barun ne može nažalost s njom večeras izaći, a barunu pošalje razne poslovne znance, koji žele s njime da govore. Susi ode s barunovim sinom i Tahlheimom da razgleda Pariz, a barun mora u to vrijeme da sluša dosadne govore poslovnih znanaca. Međutim kad se Susi vrati kući, otkaže joj barun posve nenadano namještenje. Ona si to ne može rastumačiti i očajna je zbog toga, ali kad joj konačno barun izjavio, da joj je otkazao samo zbog toga da bi joj kao privatnik, a ne više kao šef, mogao reći koliko ju ljubi, njezina sreća je neizreciva. - Capitol kino, 20.01.1932., vidi zbirka Stakić