Rezultati pretrage

Zagreb, godina 1945., vrijeme obnove. Razdragana omladina osniva Studensko kulturno-umjetničko društvo. Nabavili su klavir i ne slute da su sudbina tog instrumenta i usamljene učiteljice klavira Eme, koju nestrpljivo čekaju da im nešto na njemu odsvira, usko povezani. Film prikazuje kratke fragmente iz njenog života u godinama 1914., 1922., 1929., 1941., koje su značajno obilježile povijest ovog dijela svijeta, ali i sudbinu ove tužne žene. Da se sudbina nije tako gorko poigrala s njom (slomljen kuk, ostaje bez voljenog klavira, kompozitor kojeg je voljela i koji joj je bio sklon zavela je druga, a potom je ´41. i poginuo…), koncert pun cvijeća s ovacijama publike u kojem ona, obučena u vjenčanicu, solira na voljenom klaviru, a njen nesuđeni suprug dirigira orkestrom, ne bi postojao samo u njenoj mašti. Sve to ne znaju veseli omladinci koji su je okružili i šutke gledaju slomljenu za «njenim» klavirom.

- priča o nježnoj seoskoj djevojci, koja se od ostalih djevojaka razlikovala kao "breza od bukve", o njenoj uništenoj mladosti i promašenoj udaji, o svemu što je ulazilo u sklop njenog kratkog, neveselog života....

Janica je neobično profinjena, ali i boležljiva seoska djevojka odnosno žena koja umre ubrzo nakon poroda, ne dočekavši ljubavne topline od gruba muža Marka Labudana, gizdava lugara. U Janicu je potajno zaljubljen seoski čudak i naivni umjetnik Joža Sveti, kojeg svi ismijavaju. Radnja filma vraća se u prošlost, na vrijeme kad je Labudan bacio oko na Janicu...

Zagreb, 1929. Veleindustrijalac Ikl se probudi u mrtvačnici i, s užasom, shvati da je živ sahranjen. Pobjegne s groblja i uputi se kući, gdje uviđa da su njegova atraktivna supruga i rodbina karmine pretvorili u opijanje i zapravo proslavu njegove smrti, nadajući se velikom nasljedstvu. Nakon niza tragi-komičnih situacija, u trenutku kada ga «njegovi najbliži» pokušaju ubiti, glavni junak se budi. Sve je to, srećom, bio samo ružan san o kojem gospodin Ikl ne želi razmišljati niti vjerovati da je sve to moglo biti baš tako da je doista umro. Svečano proslavlja svoj jubilej hladno zahvaljujući svojoj «dragoj i brižnoj» rodbini, a iz kuće izbacuje prosjaka koji ga je, u snu, nahranio i utoplio.

Zagreb, 1929. Industrijalac Ikl s užasom se probudi u mrtvačnici i shvati da je živ sahranjen. Pobjegne s groblja i uputi se kući, gdje shvati da su njegova atraktivna supruga i rodbina karmine pretvorili u opijanje i zapravo proslavu njegove smrti, nadajući se veliku nasljedstvu...

Predrag Bojanić, inženjer na gradnji hidrocentrale, ratni invalid bez noge, upozna u sanatoriju za očne bolesti Ljubicu Romić, djevojku koja je u ratu izgubila vid. Primarijus Vrančić predlaže Bubi da se prije operacije koja bi joj mogla vratiti vid odmori u obližnjem pansionu u kojem stanuju Bojkan i njegov prijatelj dr. Žarko Mitrović, Vrančićev pomoćnik. Pritom nalaže Mitroviću da Bubi ne otkriju da je Bojkan hrom, kako ne bi pomislila da je u domu za invalide: njezina psihička spremnost najvažnija je za uspjeh operacije. Domaćica pansiona, teta Ema, isprva teško prihvaća Bubu, jer je ljubomorna na gošće u pansionu, ali se postupno s njom zbližava. Buba i Bojkan provode sve više vremena zajedno, zabavljaju se skijanjem (usprkos hromosti on je izvrstan skijaš), a naposljetku i zaljubljuju. Njemu je isprva neugodno što joj ne može otkriti da nema noge, ali kasnije mu je gotovo i drago što ona ne zna za njegovu manu. U pansion dolazi Lela, Mirkovićeva prijateljica, i svojoj nesmotrenošću izazove nervozu i Eminu ljubomoru, a zategnutost situacije pojačavaju činjenica da se termin operacije bliži te Bojkanova tjeskoba zbog prikrivanja invalidnosti…

Ivo, naočiti mladić iz malenog zagorskog sela, svakoga se dana brine o Ružici, jedinoj kravi svojih roditelja. Jednom se, međutim, za vrijeme paše, previše zanio u jednoj od svojih zabava sa udovicom Jagom. Prepuštena sebi, krava se prejela mokre djeteline, napuhnula i zapjenila, te joj više nije bilo spasa. Jedini mogući način da se izgladi stvar bila bi Ivina što skorija ženidba kakvom bogatom djevojkom koja bi njihovoj kući,svojim mirazom, između ostalog, priskrbila i novu kravu. Nedugo zatim, njegov otac se zagledao u Pisavu, rasnu kravu svog ratnog kolege, ali jedini način da tu kravu dobije bio bi taj da Ivu oženi za prijateljevu stariju kćer Rožu. No ona, za razliku od mlađe i ljepše Janice, nije baš naočita i šepa, te ju Ivo ne želi ni vidjeti. To ipak nije bio dovoljan razlog prefriganom i pohlepnom ocu da ne dođe do ˝svoje˝ Pisave, pa Ivo, sav nesretan, nema kud nego pokorno pristati na taj brak. Svoj bunt, međutim, iskazuje time što ostaje ''svoga tela gospodar''. Ženu prezire i vara, a Roža, pak, željna muževljeve ljubavi, teško podnosi takvu sramotu i poniženje, te joj je, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja da stvar promjeni na bolje, preostala još jedino nada da ˝vrijeme svaku ranu liječi˝.

Mladi Iva svojim je nemarom na paši skrivio smrt obiteljske junice, stoga se mora pokoriti želji strogog oca Jakova i oženiti se njemu neprivlačnom i hromom Rožom, starijom kćerkom imućnih suseljana. Roža je dobra duša i naočiti Iva joj se sviđa, no on ju sustavno ignorira, ogorčen prisilnim ulaskom u brak...