Rezultati pretrage

OTROVNI BODEŽ Glumci: Harald Hastings – Viktor Janson; Stella Hastings – E. von Paalen; Angelina – Blandine Ebinger; Tschutschur – Benhard Gotzke; Joe Deebs – Carl Auen - Balkan kino, 30.04.1920., vidi zbirka Stakić

IGRA LJUBAVI (… UND ES FLUSTERT DIE LIEBE) Režija: Geza v. Bolvary. Manuskript: Johann Vaszary; Muzika: M.Eisemann. Produkcija: Styria film, Wien Osobe: Peter v. Ronai – Gustav Frohlich; Peterova majka – Hedwig Bleitreu; Marion, advokat – Elma Bulla; Gaby – Blandine Eibinger; Robert – Tibor v. Halmay; Yvonne – Hedda Bjornson; Gospodja Cocherd – Hilde v. Stolz; Optičar – Fritz Imhoff; Feri – Rudolf Carl Peter von Ronai, mladi posjednik živi sa svojom majkom na pustari. Ona ima samo jednu brigu: da očuva svog sina od iskušenja velegrada, koja su upropastila njena pokojna muža. Peter na oko živi vrlo skromno, ali u godišnjim ferijama se on odlično zabavlja u gradovima. I ove godine pošao je Peter sa svojim prijateljem Robertom u Veneciju na ferije. Istodobno brani u Parizu pred sudom mlada odvjetnica Marion Bertot nekog muškarca od neopravdanih zahtijeva jedne žene. Ona dobija parnicu i sva je sretna zbog pobjede. No, protivnički odvjetnik joj dobacuje da joj priznaje da je Marion dobar odvjetnik, ali – nije žena. Marion je ogorčena zbog toga i ona odluči da otputuje i da tako isproba svoje ženske čari. Zajedno sa svojom mondenom prijateljicom Gaby putuje u Veneciju. Čim je izašla iz vlaka, pada joj neki mladić oko vrata, te je srdačno izljubi. Kasnije se izvinjavao da je Marion zamjenio sa svojom sestrom. Ali Marion nije prihvatila šansu, već se razljutila na mladića. Gaby se medjutim upoznala sa Petrom i Robertom, i odlično se zabavlja. Marion sada i sama uvidja da ona zaista ne zna da se koristi svojim ženstvom. Sada već i ona forsira sastanak sa Petrom, jer joj se mladić zaista dopada. Ali na motornoj vožnji po jezeru, svojom nespretnošću pokvari opet sve. U to je u Veneciju stigla i neka Yvonne, kojoj je Peter na jednoj od svojih ranijih ekskurzija obećao ženidbu. Peter – iako je ovaj put ozbiljno zaljubljen – bježi iz Venecije, a da se ne oprosti sa Marionom. Šalje joj samo buket cvijeća sa pismom. Slučajno se Yvonne upozna sa Marionom, te je upita za pravni savjet, ispričajući joj događaj sa Petrom. Marion vidi da Peter kod svake žene upotrebljava iste trikove: zamjenjivanje sa setrom, izlet sa motornim čamcem itd. Iz osvete preuzima stvar, te otputuje na posjed Ronai-evih. Ovdje se stvari nakon mnogih veselih i zabavnih zapletaja raščiste i Peter konačno izjavljuje Marion da je loš advokat, ali šarmantna žena. - Avala film, 14.03.1938., vidi zbirka prospekti do 1945.

FANTOM DURMITORA Manuskript: Pelz von Felinau i Hans Klaehr. Šef produkcije: Erich Schikowsky Režija: Hans Natge Vodstvo snimanja: Rolf Eckbauer. Tumač: Bogoslav Tanko. Športsko vodstvo: Klaus von Rautenfeld jugoslavenska muzička obradba Josip Š. Slavenski, profesor na Beogradskom konzervatoriju Kompozicija moderne plesne glaz.: Oskar Woll. Fotografija: Herbert Korner i Kurt Nubert Osobe: Jela – Ita Rina: gdja Meriaux – Blandine Elbinger; Schenk – Ernst Dumcke; Windolf – Carl de Vogt; Dušan: Albert von Kersten; Grujić – Hinko Nučić; Kajak-športaši (članovi njemačkog Saveza Kajak-veslača) – Franz von Alber, Erwin Busch, Fritz Loehr, Arnold Rautenfeld Produkcija: Eidophonfilm. Monopol Jugoslavenski prosvetni film Krš, duboko usječeni kanjoni, tisuću metara visoke, strme pećine, divlje bujice, katarakti. Divni krajevi prirodnih misterija i bajki, koje se pričaju u narodu od koljena na koljeno. Niko se nije usudio da plovi Tarom, najopasnijom rijekom u čitavom gorju. Od generacije do generacije prepričavala se bajka da neki zao duh kažnjava smrću svakoga, ko bi se usudio prodrijeti u njegovo područje. Nijedan od onih, koji su srčano pošli da predju rijeku, nije se više povratio. Na rubu gorja živi stari Grujić sa svojom kćerkom Jelom i sinom Dušanom. Starom Grujiću pripada gotovo čitav masiv Krša i on bi mogao postati višestruki milijunaš kad bi se našao vodeni put, kojim bi se mogla transportirati rudača. Njegovog sina Dušana muči pomisao da toliko neiskorišćenog bogatstva leži u zemlji i on se neprestano bavi planovima da ispita Taru i da je eventualno učini plovnom. Konačno zainteresuje on za svoj projekt jednu tvrtku za duboke gradnje u Sarajevu. Dr. Windolf, zastupnik ove tvrtke putuje na lice mjesa da sakupi potrebne podatke. Na terasi hotela Imperial u Dubrovniku flirtuje Petar Schenk, dopisnik nekih njemačkih novina s elegantnom Parižankom, gdjom Meriaux, čiji muž zastupa u Beogradu francuske financijske interese. U to vrijeme prodje pred hotelom auto s Dušanom i Jelom. Petar Schenk bio je Dušanov školski drug. On je zamolio Dušana i Jelu da dodju u Dubrovnik, i Jela, svježe i prirodno čedo svoje domovine, zaljubi se na prvi pogled u Petra Schenka. Petra medjutim izgleda da interesuje samo gdja Meriaux. Zato se Jela tim više raduje kad Schenk primi Dušanov poziv da dodje na dobro njegovog oca. Petar Schenk čuje na dobru za projekt o iskorištavanju rudače i izjavi se spremnim da ispita Taru pomoću gumenih čamaca. Windolf nije previše oduševljen što se javio treći sudionik za smioni pothvat. Schenk opet vidi u Windolfu opasnog suparnika u ljubavi prema Jeli i posvadi se s Dušanom. On odustane od ekspedicije i otputuje bračnom paru Meriaux u Beograd, a vodstvo ekspedicije preuzme Windolf. Windolf i Dušan krenu konačno na ekspediciju. Njih ne može zadržati ni zaklinjanje staroga Grujića ni opomene urodjenika. Dani prolaze, a od Windolfa i Dušana ne stiže nikakav glas. Grujić i Jela boje se najgorega i nakon dugog čekanja odluče da mole vladu za pomoć. Aeroplani i pioniri kušaju da pronadju čamce. Najsrčaniji piloti lete sate i sate nad strmim klisurama, ali ne mogu ništa opaziti, nikakav znak, nikakav trag. Spasavalačka ekspedicija napusti konačno potragu i Jela se u svom očaju obraća na Schenka, čvrsto uvjerena da samo on može pomoći. Ona ga nadje u Beogradu i on odmah krene s njom na put. Schenk se spusti niz Taru. Neprestano u opasnosti po život prolazi on kroz bujice i katarakte. Konačno otkrije u Krasu jednu špilju u koju udje stavivši svoj život na kocku. U unutrašnjosti špilje nadje Windolfa i Dušana, potpuno iscrpljene. Nakon svoga povratka dokaže Schenk starom Grujiću da duh, kojeg se svi toliko boje nije ništa drugo nego jedna špilja. Osim toga dokaže on da su planovi o iskorištavanju rudače provedivi. Gdja Mariaux predobije svoga supruga za finansiranje ovog projekta, a osim toga joj uspije da iz Jele i Schenka učini sretan par. - vidi zbirka prospekti do 1945.

LIJEPA PUSTOLOVINA Snimano po istoimenom kazališnom komadu od G. A. de Caillavet, Robert de Flers i Etiene Rey Produkcija: Gunther Stapenhorst. Režija: Reinhold Schunzel. Glazba: Ralph Erwin. Teksti: Fritz Rotter Osobe: Grof d'Eguzon – Alfred Abel; Njegova žena – Ida Wust; Andre d'Eguzon, njihov sin – Wolf Albach Retty; Helene de Trevillac – Kathe v. Nagy; Gospođa de Revillac – Adele Sandrock; Valentin Le Barroyer – Otto Wallburg; Gospođa de Serignan – Hilde Hildebrandt Nadalje sudjeluju: Julius Falkenstein, Gertrud Wolle, Kurt Wespermann, Blandine Ebinger, Julius E. Herrmann, Ferdinand Hart, Lydia Pollmann, Oskar Sima, Heinz Gordon, Rudolf Biebrach, Kathe Haack Grofica d'Eugozon imade danas veliki dan. Njena je želja ispunjena. Vjenčanje njene dražesne nećakinje Helene sa Valentinom Le Barroyer obavit će se za koji sat. Grofica triumfira, jer je tako uništila ljubav između njenog sina Andrea i lijepe Helene. Andre treba da oženi bogatu partiju, dok je Helena sasma siromašna, te ju je grofica d'Eguzon poslije smrti njenih roditelja uzela u svoju kuću. Andre pisao je dnevno svojoj tajnoj zaručnici, no njegova majka grofica d'Eguzon sakrivala je ta pisma i nije ih Heleni davala, a razočarana mala Helena postajala je svakim danom tiša i žalosnija. Tako razočarana, nije odbila Valentina, kada je zamolio njenu ruku. Glazba već intonira svadbeni marš – djeca su već pripravna da bacaju cvijeće pred mladence, a Valentin je vrlo uzrujan, jer imade toliko briga, daleki svadbeni put k Heleninoj baci, prijelaz u Limogenu, veliki putni kovčezi, na sve on misli, samo ne na to, da pred njim stoji zdvojna mlada ljudska duša. Grofica daje znak da svadbena povorka krene, jedan auto dojuri u dvorište vile, Andre skače iz kola i žuri u Heleninu sobu. Pred njim stoji drhćuća zaručnica, a Andre traži od nje razjašnjenje. Zašto mu nije ni na jedno pismo odgovorila? Pismo? Nikada nisam ni jednoga primila. Oboje brzo shvaća, da su prevareni – ali još nije kasno, za nekoliko časaka sjede u kolima i jure na vlak. Među uzvanicima nastala je panika, zaručnica je nestala. Valentin traži svoju zaručnicu kod njezine bake i zaista ovdje su se sklonuli Helena i Andre. Baka je vrlo uzrujana kad sazna cijelu istinu, jer je ona držala Andrea i Helenu za bračni par te ih je prisilila, da prošlu noć sprovedu u priređenoj im bračnoj ložnici. Sada baka uzima stvar u svoje ruke. Helena joj prizna cijelu stvar a Andre izjavljuje, da će uskoro Helenu vjenčati. I tako mudrošću Helenine bake, gospođe de Travillac postaju Helena i Andre sretni, a i Valentin je zadovoljan – što nije uništio veliku njihovu ljubav. - 20.10.193.., vidi zbirka prospekti do 1945.