Rezultati pretrage

ČAR VALCERA (EIN WALZERTRAUM) po istoimenoj opereti Oskara Straussa Režija: Ludwig Berger. Proizvod: UFA film Berlin Lica: Flausenturnski vojvoda Eberhard XXIII – Jacob Tiedtke; Njegova kći knjeginja Alica – Mady Christians; Austrijski nadvojvoda Petar Ferdinand – Carl Beckersachs; Nadvojvodin adjutant poručnik grof Nikola Preyn, nazvani Nux – Willy Fritsch; Flausenturnski dvorski maršal Rockhoff von Hoffrock – Julius Falkenstein; Alicina počasna dama gdjica von Kockeritz – Mathilde Susin; Dirigentica damske kapele Franzi – Xenia Desni; Basistka Štefica – Lydia Potechina Flausenturnski vojvoda Eberhard XXIII. došao je u Schonbrunnski dvor kao gost, s namjerom, da svoju kćer Alicu po svaku cijenu vjenča sa nadvojvodom Petrom Ferdinandom i tako obnovi svoju dinastiju. Knjeginja je Alica ponešto staromodna, zbog toga i nadvojvoda nastoji, da se od nje odaleči. Naredio je svome adjutantu, grofu Nikoli Preynu, da Alici pokaže Beč, što ovaj i učini, ali vidjevši, da se princeza dosadjuje bečkim znamenitostima, povede je u Grinzing na mladu kapljicu. Tu se knjeginja Alica malo napila, te se oduševljeno upustila u opće veselje, a njenoj radosti nebijaše kraja, kad je grof Nikola, u intimnosti nazvani Nux nakon plesa poljubi. Medjutim je Alicina počasna dama otrčala u dvor, da javi vojvodi Eberhardu, kako mu je kći otišla sama s poručnikom u Grinzing na vino. Vojvoda odmah pošalje dvorskog maršala da dovedu Alicu natrag u dvor. Vojvoda Eberhard zatraži od nadvojvode Petra Ferdinanda, da smjesta vjenča kneginju Alicu, jer se ona tobože njegovom krivnjom javno kompromitovala. Baš u času, kada je nadvojvoda dao svoj prisanak, pojavi se knjeginja u veoma veselom stanju, a za njom i mladi poručnik Nux. Dostojanstvenom gestom pokaže vojvoda svojoj kćer iodabranoga muža, ali se ona nije dala smesti, već pohitala u naručaj grofa Nikole, na veliko zaprepašćenje staroga vojvode. Nije preostalo drugo, već da se knjeginja Alica uda za grofa Nikolu, kome doduše nije bilo prijatno, što je cio tok stvari uzeo takav preokret, ali, sila Boga ne moli. Vjenčanje se obavilo na najsvečaniji način. Cijeli Flausenturn bio je oduševljen. Svi se radovali, samo je bio žalostan Nux koji se nije nikako mogao pomiriti s mišlju, da mu je žena ukočena staromodn palica, koja se mora držati strogih propisa flausenturnskog dvora. Alica nema nimalo temperamenta, a on živahni Bečanin, koji silno voli veseli život, strašno je nesretan. Odlučio je, da pobjegne sa dirigenticom bečke damske kapele, koja je tada gostovala u Flausenturnu. Mlada dirigentica Frnzi smrtno se zaljubila u Nikolu, ne znajući da je on Alicin muž. Medjutim je Alica pozvala dirigenticu k sebi, da je nauči bečki valcer, koji tako silno volio njezin ljubljeni Nikola. Franzi je Alicu ne samo poučila u sviranju valcera, već je od nje stvorila modernu damu. Baš u trenutku, kada je grof Nikola namjeravao pobjeći s Francikom, čuje, gdje njegova žena svira na glasoviru omiljeli bečki valcer. Nux, zadivljen elegantnošću i promjenom, koja je nastala u Alicinom izgledu, zaljubi se u svoju ženu i ostaje kod nje, a Franzi odlazi s bolom i tugom u srcu, uvidjevši da je Nux nije ljubio, već da ga je časovito zanio čar valcera. - 26.01.1927., vidi zbirka Stakić

PRINCESA SUVARIN Osobe: Tina Vermonte – Lil Dagover; Grof Diedorff – Heinrick Schroth; Irina, princesa Suvarin – Xenia Desni; Grof Volkonskij – George Jurowsky; Esterka – Lucie Mannheim; Andrej Kipman – Alfred Abel; Cyrus Proctor – Rudolf Klein-Rogge; Goodmaker – Ernst Prockl; Stari Goodmaker – Guido Herzfeld; Mnievskih – Anton Edthofer U hamburšku luku prispješe istodobno dva parobroda: ogroman moderni brod, na kojem se dovezao kralj dolara Cyrus Proctor, i jedna finska barka, koja je dovezla nježnu, plavokosu princesu Suvarin. Slučaj je princesu doveo u isti hotel, u kojem je odsjeo i Cyrus Proctor, a i lijepa i glasovita filmska glumica Tina Vermonte. Na stubama je princesa srela Andreja Kipmana, pomoćnoga režisera Vermonte filmskog društva. On je bio Rus i on joj je pomogao. No vješto oko Tine Vermonte zapazilo je također plavokosu princesu, koja je bila vanredna ljepotica. One su dvije brzo sprijateljile. Princesa je gospođi Vermonte ispričala, kako su je strašne prilike u Rusiji istjerale iz te drage joj zemlje i ona je pošla u Berlin, da potraži bratića Vokonskog, kojemu je njezin otac dao velik i skupocjen diamant, obiteljsku baštinu. Tina Vermonte obećala je princesi utočište tako dugo dok ne nađe bratića. One su obje odvezle u Berlin, gdje je gospođa Vermonte imala raskošan stan. Ali još je netko za njima putovao u Berlin. Bio je to Cyrus Proctor, najbogatiji čovjek Amerike, koji se na prvi pogled smrtno zaljubio u princesdu Suvarin. I kad su Tina Vermonte i režiser Kipman silom htjeli, da iz princese učine filmsku glumicu, suprotivio se tomu Proctor i princesu izveo iz tog blještavoga društva. Nakon mnogih gorkih muka, razočaranja i teškog iskustva našla je mala ruska princesa utočište na vjernim grudima ljubljenoga muža. - Balkan kino, 03.04.1924., vidi zbirka Stakić

GOSPOĐA ŽELI PUSTOLOVINA Glumci: Xenia Desni, Livio Pavanelli, Hilde Bird Anatol Huber odlazio je na putovanje i rekao svojoj ženi Klari, da je to strogo poslovni put. U vlaku se međutim sastao sa svojom ljubavi, a gospođi Klari palo je upravo u isti momenat na um, da pohodi svog prijatelja Freda. Fred bio je prijatelj Anatolove kuće ili kraće kućni prijatelj, no osim toga bijaše neka plesačica njegova ljubav. Plesačica zvala je Freda na telefon iz nekog bara i on morao je – hoćeš nećeš – ostaviti Klaru i bježati u bar, da umiri svoju dragu, koja mu se prijetila, da će doći u njegov stan. Dok je Fred otišao Klara je odlučila da pobjegne kući. Međutim ni Anatol nije mogao otputovati radi željezničke nesreće i pošao sa damom svog srca u hotel. U hotelu nastao je požar i oni su morali opet da bježe. Anatol uteče se sad svom prijatelju Fredu, kojemu se koža ježila, misleći, da je Klara još kod njega. Međutim je Klara otavila ključ svog stana kod Freda i vrati se natrag, gdje naiđe na čitavo društvo. Klara prikaže cijelu stvar, kao da je morala od kuće bježati pred provalnicima, no u duši se zaklela, da nikad više neće žuditi za pustolovinama, a i njen suprug, koji je također skoro sišao s puta bračne vjernosti, tvrdo je obećao, da će od sada biti najvjerniji suprug. - Metropol kino, 02.11.1927., vidi zbirka Stakić

JESENJI MANEVAR (GROFICA SOBARICA) Režija: rudolf Walter-Fein osobe: Liza grofica Heiterstein – Xenia Desni; Miss Moissi – Ellen Plessow; Konjanički kapetan – Livio Pavanelli; Poručnik Zaharia Zah – Benno Smytt Liza, temperamentna i vragoljasta grofica Heiterstein imala je u sebi plebejske krvi s majčine strane i zato se nije vladala kao aristokrartska marioneta po strogo grofovskoj etiketi. Vesela kao proljetna ptičica, ona se volila zabavljati. I flirtovati! Eh – tu je bila u svom elementu. Na dvorcu Heitersteinu, zaduženom aristokratskom njenom očinstvu, već joj je dodijalo i zato je došla s garde-damom u Beč, da nabavi sve što treba mladoj dami grofovskoga roda. I tu joj se prohtjelo, u prijatnom raspoloženju, da onako, štono se veli, potera kera! Međutim i konjanički kapetan, odvažan sin, odvažne obitelji, volio je da tera kera i to sa djevojkama iz puka, budući se zasitio svojih poznatih grofica i barunica. Zato se volio oblačiti u civil, da proživi koju večer po miloj volji. Na taj način su se oni našli. Grofica se također preobukla u sobaricu, jer je i ona htjela više slobode, nego što bi je mogla imati u otmenoj aristokratskoj odjeći. Zabava je tekla kao po loju i sobarica i civilista dogovoriše se, da će se opet sastati za osam dana. Međutim je otac vragoljaste grofice brzojavio, da je za nju našao bogatoga kandidata ženidbe i neka smjesta dolazi kući. Kod kuće ju je već čekala njena buduća svekrva, vlasnica svinjske industrije, strogo moralna dama s poslijeratnim budželarom. Tražila je snahu grofovskoga roda, neokaljane prošlosti i mlake krvi. Dakako da to sve nije našla u vatrenoj Lizi, u kojoj se strašno razočarala i htjela poništiti ženidbeni ugovor. Vesela komedija odigravala se na dvorcu Heitersteinu, kad su došli onamo konjanici na jesenje manevre. Glavnu ulogu je naravski igrala vesela kontesa, koja je napokon, poslije sviju klisura i strmih obronaka, našla utočište u zagrljaju svoga ljubljenoga civiliste … - Građanski kino 04.04.1927., vidi zbirka Stakić

MARICA I NJEN SOLDAT (DER SOLDAT DER MARIE) Šala po istoimenoj opereti Leo Aschera. Obradio: Leo Birinski. UFA Osobe: Knez – Harry Liedtke; Knjeginja, njegova tetka – Julija Serda; Mlinar – Siegfrid Arno; Njegova četvrta žena – Margareta Kupfer; Marica, kćr – Xenia Desni; Marijana, kćer – Grit Haid; Micika, kćer – Hilda Marov; Glišo, knežev ordonanc – Hans Albers Monopol: American film Co, Zagreb U hladovitoj dolini, negdje na božjoj ledji, nalazi se jedan mlin. Vlasnik istoga je bivši baletni meštar dvorskog kazališta neke male kneževine. U njega su tri kćeri Marica, Marijana i Micika. Još i danas stari plesač uživa u plesu, a slabo mari za mlin. Dvije starije kćeri takodjer misle samo na zabavu, a jedina Marica radi i brine se za posao. Nije dakle čudo da je ovrhovoditelj dnevni gost, i da će se za kratko vrijeme mlin prodati na dražbi. Mlinar se odluči, da putuje mladomu knezu i da zamoli u njega pomoć. Na putu se upozna sa jednom bogatom udovicom, oženi se njome i zaboravi se kući vratiti. Medjutim su vjerovnici prodali mlin i tri sestre uputile su se u obližnji gradić. Ondje se baš nalazi mladi knez, koji je došao da posjeti svoju tetku. Knez je veliki ženskar i vanredno veseo mladić. Slučaj ga nanese na sve tri sestre. Maricu upozna u vodi i prikaže joj se kao obični vojnik. Micika "plesačica", misli da je on knežev komornik i moli ga za protekciju, dočim se najelegantnijoj sestri Marijani, koju drži za baronesu prikaže u svojoj pravoj slici kao knez. Sve tri sestre se zaljubljuju u kneza, a on dolazi u sto neprilika igrajući trostruku ulogu. U isti grad dolazi stari mlinar sa svojom novom ženom, kojoj je zatajio da ima tri odrasle kćeri. Očinsko srce vuče ga njegovoj djeci, ali to njegova stara loše shvati i proganja muža svojim ljubomorom. U kneza se zaljubila i jedna četvrta djevojka, narednikova sestra, držeći ga bubnjarom, i tako je dospio u sto neprilika. Sve tri sestre sastaju se u dvoru i tad se ispostavi da je bubnjar – vojnik, komornik i knez jedna, te ista osoba. Svi napadnu na kneza, ali se on s humorom izvuče iz stiske. Prava ljubav nadjača sva ostala čuvstva i knez pred svima zagrli svoju Maricu, koja ga je privukla svojom naravnom ljepotom i iskrenošću. Tako Marica dobije svoga "soldata" a kneževina mladu i lijepu knjeginju. - 27.12.1930., vidi zbirka prospekti do 1945. i zbirka Stakić

CAR JOSIP II. I POSTOLAREVA KĆI Režija: J. i L. Fleck U gl. ulogama: Harry Liedtke, Xenia Desni, Livio Pavanelli. Fabrikant: Rafa-film, Berlin Mladi Josip nije htio ništa da znade o državnim poslovima. On je volio pjesnike, a njega je volio narod, a i dvor. Grofica Szathiany ljubila je Josipa, ali on joj se svagda ugibao. Njegov konjušar Schurl morao je mjesto njega da igra ulogu, dok je Josip neopažen izbivao iz dvorca. Odlazio bi u krčme, gdje je jednom sjeo k stolu postolara Schopfingera, koji je imao prekrasnu kćer Stasi i pukim slučajem dospio k njoj u kuću. Stari drži, da je on postolarski pomoćnik. Josip je postao car. Schurl, njegov konjušar, ljubio je Stasi i zamolio je u oca njenu ruku. Kad je car Josip II. prvi puta primio narod u audijenciju, došla je i Stasi da moli, neka joj se oprosti neka kazna. Stasi je prepoznala Josipa, a on ju je povukao na stranu i rekao, da je sad izabrao pristojno zvanje. Ona, presretna, misleći, da je on zamolio u oca njenu ruki privoljela je. No kako li se je iznenadila, kad je saznala istinu. Ali i car se teška srca i sa suzama u očima, oprostio od lijepe Stasi. - Olimp kino, 29.09.1927., vidi zbirka Stakić

CIRKUSKA KRV U glavnoj ulozi: Xenia Desni Mali putujući cirkus u jednom kupalištu. Ida mala djevojčica iz cirkusa došla je na obalu i žalosnim srcem gleda jedno društvo koje se zabavlja. U tom društvu nalazio se dr. Borris, koji je čuo Idin uzdah: Da sam barem djevojka iz dobroga društva a ne cirkusantica. Odlučio je, da odgoji mladu djevojku kao pravu damu. Ida ostavila je svog parntera Franka, koji tužnim srcem gleda, kako Borris odvodi Idu. Doskora probudila se u Idi cirkuska krv. Vidjela je u cirkusu Franka i taj sastanak proboudio je u njoj čežnju za starim životom, ali je i uvidjela, da joj Frank nije ravnodušan. Odlučila je, da ode od Borrisa i da mu prizna svoju čežnju za cirkusom, ali ju je Borris pretekao i odveo ju na dugo putovanje. Skučeni društeni život pun formalnosti postao joj je teret, kojeg je teško podnašala. Pobjegla je od Borisa, koji ju progoni i kod toga se teško ozlijedio. Ida osjeća odgovornost i njegovala je Borrisa, koji se oporavlja iz dana u dan. Frank je došao k jednom velikom cirkusu i sa svojom opasnom atrakcijom ima veliki uspjeh. Taj cirkus igra u istom gradu, gdje živi Ida. Jednog dana pobjegla je njegova partnerica i Frank nema nikoga za svoju atrakciju. Saznao je, da se Ida nalazi u istom gradu i zamolio ju je, da ovu večer preuzme ulogu. Ida pošla je u cirkus i nastupila je. Kod predstave bila je nervozna jer je vidjela u cirkusu Borrisa i nesrećom se srušila među lavove. Frank ju je spasio u posljednji čas i Borris je uvidio, da njen život pripada cirkusu. Ida našla je sreću uz svoga ljubljenog Franka, a Borris se vratio svojoj znanosti i u svoje društvo, bogatiji za iskustvo, da svaka biljka uspijeva najbolje u svojoj zemlji. - Balkan kino, 03.11.1924., vidi zbirka Stakić

GOSPOĐICA ĐAVOLICA (NIXCHEN) prema romanu Hans v. Kahlenberga U glavnim ulogama: Xenia Desni, Harry Liedtke Porodica Wessel živi vrlo raskošno i troši više nego što bi smjela. Osobito kći Wesselova – Lily – ističe se tako u sjaju i raskošu i u hipermodernom shvaćanju života. Posjednik Petar Esswein ljubio je Lilly no nije bio sporazuman s njenim načinom života, a Lily, doznavši za skorašnju propast svog oca, htjela da se uda za nekog svog bogatog rođaka Achima, koji se nalazio u provinciji, a bio je vrlo zastarjelih nazora. Ona se njemu predstavi kao staromodna nevina djevojčica, te je on bio ushićen njenom pojavom. Achim dojuri sav sretan u Berlin, da saopći svom prijatelju Lutzu, kako je naišao na idealnu bračnu družicu, no veliko bijaše njegovo zaprepašćenje, kad je istu našao u stanu Lutzovom. Stari Wessel htio se ubiti kad je doznao, da je Achim razvrgao zaruke no u zadnji čas doznavši Lily za tu namjeru spriječi ga u tome pomoću plemenitog Essweina. Wesselovi živjeli su od sada skromnije, a i Lily je uvidjela, da je Esswein onaj, koji zavrijeđuje njezinu ljubav i povjerenje. - Music Hall kino, 05.03.1927., vidi zbirka Stakić

IZGUBILA SE NEĆAKINJA Režija: Rochus Gliese, UFA, Berlin Osobe. Lucy – Xenia Desni; Okrugla tetka – Lydia Potechina; Tanka tetka – Emilie Kurz; Fred – Walter Slezak; Harry – Andre Mattoni; Chang – Eali Kaiser-Liu; Viktorija Tompson – Elsa Wagner; Ujak – Aleksander Murski; Toma – Karl Brose; Gussy – Jenny Jugo; Rha-Tha, telepatsko čudo – Max Schreck Ah, kako je dosadno u Frkljevcima, u blaženoj provinciji, gdje je i sam vrag rekao laku noć. Lucy bi svisnula od dosade, da joj se mladenačka fantazija ne hrani romanima. Pomamno ih guta, usiše u se, a i bujna joj mašta gradi zračne kule. Nisu se one rasplinule, o ne. Dapače. Pomislite: Lucy je zaigrala u prijestolnici (bog i bogme u pravoj pravcatoj prijestolnici) provincijalno kolo s dvjema tetkama, koje su imale toliko dražesti i inih prekrasnih sposobnosti, da je najbolje o tome uopće ni ne govoriti. Ali valja reći koju o velegradskim momčićima. O Fredu i Harryu, budućem Michelangelu. Ovi mladi dječaci stali su da okušavaju život sa sviju strana. Naročito Fred. On je bio majstor. On je vodio kolo. On se upoznao s Lucy, a kad ju je izgubio, upoznao se s njom Harry, koji je bio imućniji i imao svoj stan i atelier. U tom atelieru odigravale se čudne stvari, tako da je Harryeva gazdarica htjela već da ostavi nemoralnu kuću svoga gospodara, kod kojega je sad bila mala gušćica iz provincije. Naravski da Harry nije bio kriv, što je ta gušćica bila predražesna. To je opazio i ujak i pobojao se za nećaka, pa mu je zapovijedio, da se smjesta vjeri sa svojom nećakinjom Gussy. No Gussy se zaljubila u Freda, a Harry je, nakon strašnog skandadl u Trocadero-varieteu otputovao za malom Lucy u Frkljevce. Tamo su ga tetke dale zatvoriti, a ni Lucy nije htjela o njemu čuti, jer je jedamput u gradu vidjela, kako se Harry ljubi sa Gussy, pa je stvorila krivi zaključak. U Frkljevcima je stupila u akciju pravda, zastupana po obim tetkama: okrugloj i tankoj, koje su pozvale u pripomoć vatrogasce, stražare i svu seosku dječurliju. Da nije u zadnji čas prispio ujak, nećak ne bi bio iznio žive glave iz Frkljevaca. I jadnom ujaku nije također preostalo drugo nego tetke u ime nećaka zamoliti za nećakinju. I tako se Lucy riješila tetaka i Frkljevaca, ove dosadne provincije. - Balkan palace kino, 13.12.1925., vidi zbirka Stakić