Rezultati pretrage

Na centralnom trgu jednog malog gradića nalazi se spomenik Ciguli Miguliju, velikom muzičkom uzoru mnogih naraštaja tog mirnog mjesta. Razno-razna muzička udruženja cvjetaju praktično na svakome ćošku. No Ivan Ivanović, novi nadobudni i ambiciozni kulturno-prosvjetni referent, čvrsto je odlučio reorganizirati kulturno-umjetnički život grada. Silno egocentričan, nema sluha za male ljudske strasti ovih muzičkih zaljubljenika, te mnoge od njih namjerava na silu preobratiti u glumce, folklorne izvođače, plesače i sl. Bliži se godišnjica Ciguli Migulija i otvaranje novog Doma Kulture, no umjesto vježbe za centralnu priredbu, posvuda je zavladala svađa i nered. Mladi predsjednik Omladine, međutim, smislio je dobar i uspješan plan kojim je javno osramotio Ivanovića, te vratio duh Ciguli Migulija u srca svojih mještana koji priredbu dovode do vrhunca složno izvodeći skladbu «Naš grad je slobodan».

Dječak od desetak godina putuje s ocem iz Zagreba u Zagorje kao njegov suvozač na motoru. U Brezi imaju rodbinu koja odmah po njihovu dolasku okupira dječakova oca popravkom nekog automobila. Silno radoznao, a uz to i razgaljen od strane seoske djece, dječak sjeda na motor, te odvozi sa sobom i mlađu rođakinju. No kako nije bio posve upućen u njegovo rukovanje, uskoro su upali u nevolju. Nekoliko krava koje im je išlo u susret zaustavilo ih je, a kako nisu znali ponovno pokrenuti mašinu, pomoć su zatražili od dvojice sumnjivaca u jednom kamionu. Oni su jednostavno motor ukrcali u svoj kamion, te odjurili dalje ostavivši djecu na cesti. Sve se ipak dobro završilo zahvaljujući bistrom, odlučnom i upornom dječaku. Lopovi su, ovaj put, ostali kratkih rukava.

Djeca jedne osnovne škole u Volovčici-Zagreb oduševljena su zbornim pjevanjem, no neki profesori smatraju da pjevanje i nije tako važno, dok drugi pak zamjeraju to što im se čini da su slabe ocjene iz određenih predmeta razmjerne rastu pjevačkih proba. Zbog toga učitelj zbora donosi odluku da na skorašnjem festivalu mogu sudjelovati samo oni učenici koji budu imali dobre ocjene, a ukoliko bi na njemu osvojili prvo mjesto, svi bi išli na more. To je sve zboraše snažno motiviralo na dodatno učenje. Ocjene su poboljšane, a prvo mjesto na festivalu je isto tako osvojeno.

Zboraši jedne osnovne škole ljetuju na moru. Pripremaju zajednički nastup sa harmonikašima i tamburašima. Pred sam nastup, njihov učitelj saznaje da su se neki od dječaka iz zbora samoinicijativno uputili čamcem na udaljeni Galebov otok. Šalje potragu za njima, no koncert mora početi i bez njih. Harmonikaši i tamburaši već su odsvirali svoje kada su se mali avanturisti konačno pridružili svojim zborašima te tako, ipak na vrijeme, započeli svoj nastup pjesmom «U našeg Marina», nakon entuzijastične najave pravog, autentičnog Marina koji kao da je izašao iz te same pjesme.

Partijski funkcionar Ivan Ivanović dolazi u provincijski gradić kako bi privremeno zamijenio odsutnog referenta za kulturu. Fanatično revan u nastojanju da kulturni život reformira na način koji on smatra socijalističkim i za narod najkorisnijim, Ivanović ukida svih pet glazbenih društava koje djeluju u gradiću - obrtnički Crveni kos, umirovljenički Milopoj, obrtničko-radničku Hrvatsku zoru, vatrogasnu Trubu i činovničku Socijalističku zoru. Također, daje nalog da se s gradskog trga ukloni spomenik pokojnom mjesnom skladatelju Ciguliju Miguliju. Takvi Ivanovićevi potezi izazovu odlučan otpor građana, napose omladine...

Plakat je crno bijeli. Naziv filma je crvene boje, kao i tekst u gornjem lijevom uglu "tako nam je nekad bilo". U pet polja preko cijelog plakata izdvojeni su kadrovi iz filma, a ispod njih, pri dnu plakata je naziv filma te imena glavnih glumaca i filmskih radnika (režiser, scenarist, glazba, snimatelj, scenograf itd.).

Biografija Vatroslava Lisinskog (1819. - 1854.), koji je živio i skladao u burnim vremenima buđenja hrvatske nacionalne svijesti (zbog čega je 29. srpnja 1845. i prolivena krv hrvatske mladeži na Markovom trgu u Zagrebu). U to vrijeme Lisinski je živio skromno, prvenstveno podučavajući klavir, nerijetko dobivajući za to tek plaću u naturi. U prijatelju i meceni Ognjenu Štrigi, te plemkinji i pjevačici Sidoniji Rubido, nalazi moralnu i materijalnu potporu, a u zaručnici Hedvigi Ban i duhovno nadahnuće. Isprva je skladao male pjesmice i budnice od kojih je «Prosto zrakom ptica leti» jedna od najpoznatijih, da bi 1846. komponirao i prvu hrvatsku operu «Ljubav i zloba» koja dobiva brojna priznanja od strane hrvatskih intelektualaca i publike. Krhkog je zdravlja, te se odmah nakon praizvedbe teško razbolio. Marija Bistrica i topli nadzor tamošnjeg župnika Krizmanića idealno je mjesto za njegov oporavak, no njegovo tijelo kao da nije moglo slijediti senzibilitet i revolucionarni duh koji je u njemu vrio. Bolna nerazumijevanja i otpor od strane konzervativnih i politički reakcionarnih gradskih poglavara počeli su ga lomiti. Nije primljen u praški muzički konzervatorij, te je učio privatno u orguljaškoj školi prof. Pića u Pragu gdje je skladao i svoju drugu operu «Porin». Stekavši veliko muzičko znanje, pun nade vraća se u domovinu, ali dobiva tek ponižavajuće mjesto besplatnog nadziratelja u glazbenom zavodu. Svoje snage iscrpljuje do krajnjih granica skladajući do dugo u noć, ali u toj borbi s neprijateljskim moćnicima ubrzo biva i konačno slomljen. Razočaran i ogorčen zakleo se da više nikada neće skladati, te je od tada živio kao obični pisar, neshvaćen i osamljen (napustila ga je i zaručnica), bez prave svrhe. Umro je mlad, u 35.-oj godini života. Njegova izuzetna vrijednost i veličina, kao i kod mnogih drugih velikana, shvaćeni su tek nakon njegove smrti.