Rezultati pretrage

ZADNJA ČETA Režija: Kurt Bernhardt. Glazba: Dr. Ralph Benatzky U glavnim ulogama: Conrad Veidt kao kapetan Burk; Karin Evans kao mlinareva pokćerka Dora. UFA Godine 1806. Napoleonove čete pobjedonosno nastupaju i poslije bitke kod Jene spremaju se da zauzmu čitavu Prusiju. Nedaleko Jene ima kapetan Burk sa svojom četom da obrani most preko Saale, kojim imaju proći pruske čete na uzmaku. U silnoj i krvavoj bitci ostalo je svega 13 momaka od čitave Burkove čete, te se on s njima ušanči u nekom mlinu. Mlinar, njegova žena i pokćerka Dora moraju ostaviti mlin, koji je postao ratnim područjem. Teško se rastaju sa svojim domom stari mlinar i njegova žena, no Doru vuče još nešto k ostavljenom domu, a to je kapetan Burk, u koga se ona zagledala. I tako se Dora u kasno noćno doba vrati krišom u mlin. Burg je nagovara, neka se vrati k svojima, no već je prekasno, jer francuske su čete opkolile okolinu mlina. Burk traži pomoć, jer sa 13 momaka ne može izvršiti teški svoj zadatak. No pomoći nema no otkuda. Momci se bune, jer drže, da nema smisla boriti se protiv tolike premoći neprijatelja. No Burk im razjasni, da će zavremena, dok oni zadrže Francuze, moći ostale čete da uzmaknu i tako će oni svojom žrtvom spasiti mnogo desetaka hiljada svojih drugova. Neprijatelj je doskora navalio. Razvila se očajna borba. Sred borbe začuje se silan prasak. Most preko Saale, pošto su sve pruske čete uspjele da prodju preko njega, dignut je u zrak. Francuzima teškom mukom uspijeva, da skreše otpor burkove čete i prodiru u mlin. U mlinu leži čitava četa – mrtva. A kapetana još i u smrti zagrljena drži mlada djevojka. Francuski pukovnik nijemo odaje počast mrtvom neprijatelju. Napoleonovi orlovi nastavljaju svoj pobjedonosni nastup prema srcu Prusije. - vidi zbirka prospekti do 1945.

PRINCEZA DAGMAR (MADCHENPENSIONAT) Režija: G. Bolvary. Muzika i manuskript: R. Benatzky. Produkcija: Styria Film, Wien U glavnim ulogama: Raoul Aslan, Angela Salloker, Erika Thellmann, Attila Horbiger, Hilde Krahl, F. Maierhofer, Leopold Konstantin Usred sveg raskoša i bogatstva kraljevskog dvorca živi princeza Dagmar osamljena. U toj hladnoj atmosferi ona vene i postane pomalo melankolična. Tu nikakvi lijekovi ne pomažu. Napokon doktor postavi ispravnu diagnozu: Dagmar mora među druge ljude, među djevojke njenog doba. Tako je princeza Dagmar dospjela u jedan švicarski djevojački internat. Ovim samostalnim i pametnim djevojkama ništa ne imponira što je Dagmar princeza. Tu odlučuje samo okretnost i sposobnost za život u čemu princeza Dagmar nije baš slavna. Zbog toga dolazi do neprestanih sukoba i keckanja između nje i profesora sporta Ruplia. Dagmar ni sama sebi ne priznaje da joj je taj čovjek neobično simpatičan i ona protiv svoje volje nastoji da ga zadovolji. Jednog dana Dagmar postaje svijesna svojih osjećaja i ona piše pismo kući, izjavljujući da se odriče naslova i položaja, te će osnovati školu zajedno sa Rupliem. Ona je to pismo sastavila bez znanja Ruplia. Na dvorcu silno uzbuđenje. Njena tetka tvrdi da joj Rupli hoće samo izmamiti novac. Direktorica internata, koja poznaje plemeniti karakter Ruplia protestuje, ali Dagmar mora ipak da ostavi internat. No, Rupli, znajući da će onda propasti plod škole ide sam na najveću žalost svojih učenica i Dagmar. Prošle su godine i Dagmar se udala i dobila sina. Kako je u međuvremenu Rupli otvorio onu školu o kojoj je uvijek sanjao, Dagmar hoće da mu povjeri svoga maloga. Tada jednoga dana pogleda ona dolje u vrt i ne vjeruje svojim očima: tu se igra njen sinčić sa jednim muškarcem zdrava opaljena lica, Rupli. On je isto tako brzo osvojio srce maloga, kao svojedobno majčino. Kad su Rupli i Dagmar sami odvija se njihovim usnama po prvi put priznanje jedne velike i izgubljene ljubavi. - 28.12.1938., vidi zbirka prospekti do 1945.

CRKVENI MIŠ (ARM WIE EINE KIRCHENMAUS) Režija: Richrd Oswald. Po istoimenom kazališnom komadu od Ladislava Fodora. Manuskript: Felix Salten i Heinz Goldberg. Glazba: Ralph Benatzky. Glazbena ilustracija: Rolf Jacoby, Grete Walter, Lewinek-orkestar Osobe: Susi Sachs - Grete Mosheim; Barun Ulrich – Anton Edthofer; Franz, njegov sin – Hans Thimig; Grof Thalheim - Paul Horbirger; Schunzel – Fritz Grunbaum; Quapil – Paul Morgan; Olly – Charlotte Ander Generalni direktor bečke Universal banke, brun Thomas Ulrich vraća se iz Amerike, gdje je vodio pregovore o velikom ugovoru o ulju, u Beč i želi da u svoju bečku banku unese američki tempo. On dolazi iznenada. Njegovog sina moraju tražiti kod bilo koje od mnogobrojnh prijateljica, a nadzorni savjetnik grof Thalheim, čiji se posao u banci sastoji samo u tom što on svaki dan prolazi jednom mimo banke, pozdravlja baruna najsrdačnije. Toga dana vlada u banci veliko uzbuđenje i zbog toga uspije Susi Sachs da nakon raznih zaprijeka konačno dođe do sobe generalnog direktora. Ona mu sasvim kratko objavi da bi željela namještenje – govori engleski, francuski – piše strojopis i stenografiju i kaže otvoreno da si poštenim radom želi zaslužiti koru kruha. Njezina volja za rad i njezino živahno, intenzivno biće, sviđaju se barunu i kad ona jednostavno sjedne za pisaći stroj i počne pravim američkim tempom hvatati diktat, odluči barun da ju angažira, tim više što je upravo otpustio svoju bivšu tajnicu, koja je deoduše kao žena bila vrlo dražesna, ali zato kao radnica potpuno nesposobna. I za nekoliko dana Susi je svojom grozničavom radinošću zarazila čitavu banku. Ugovor o ulju mora da bude potvrđen u Prizu i barun povede sa sobom Susi, starog knjigovođu Schunuzela, svog slugu Quapila, svog sina i grofa Thalheima. U Parizu bude ugovor potpisan i zbog Susine marljivosti odvija se sve u najboljem redu. Samo jedno smeta malu Susi, u hotelu se naime najednom pojavila bivša tajnica Olly, kojoj je barun na rastanku rekao da ga jednom sjeti na to da mu se sviđala tri minute. Olly želi dakako da govori s barunom, ali Susi joj kaže da je barun prezaposlen. Konačno se barun ipak slučajno sastane s Olly i ogorčen je kad čuje da Susi nije htjela reći da ga je Olly tražila. On ugovori sastanak s Olly i naredi Susi da elegantnoj Olly pošalje cvijeće. Ali Susi pokvari barunu sve račune – ona Olly javi da barun ne može nažalost s njom večeras izaći, a barunu pošalje razne poslovne znance, koji žele s njime da govore. Susi ode s barunovim sinom i Tahlheimom da razgleda Pariz, a barun mora u to vrijeme da sluša dosadne govore poslovnih znanaca. Međutim kad se Susi vrati kući, otkaže joj barun posve nenadano namještenje. Ona si to ne može rastumačiti i očajna je zbog toga, ali kad joj konačno barun izjavio, da joj je otkazao samo zbog toga da bi joj kao privatnik, a ne više kao šef, mogao reći koliko ju ljubi, njezina sreća je neizreciva. - Capitol kino, 20.01.1932., vidi zbirka Stakić

VILA LUTAKA (DIE PUPPENFEE) Režija: E. W. Emo. Manuskript: Dr. R. Benatzky. Muzička obradba, prema motivima Vola lutaka od Josef Bayera: Rafph Benatzky. Produkcija: Hade-film, Wien Lica: Konstanca, grofica Reiffensperg – Adele Sandrock; Felicitas, njena nećakinja – Magda Schneider; Anton, barun Kantzenbichl – Paul Horbiger; Aleksander, njegov brat – Wolf Albach-Retty; Grofica Barbara – Dagny Servaes; Fary, primabalerina – Lizzy Holzschuh; Savjetnik Steindl – Fritz Imhoff Na podnožju Semmeringa stoje jedan kraj drugoga dva dvorca. Na dvorcu Reiffensperg živi mlada i lijepa kontesa Felicitas sa svojom strogom starom tetkom Konstanzom, a na dvorcu Kautzenbichl mladi barun i njegov brat Toni. Xandl i Felicitas se vole, ali stara tetka neće da čuje o njihovom braku, pošto su obadvoje siromašni i taj brak bi značio samo zajedničku bijedu. Tetka vodi Felicitas u Beč, ne bi li tamo našla bogata muža za svoju nećakinju. Tom prilikom idu u kazalište sa bogatim savjetnikom Steindlom koji bi vrlo rado oženio kontesu. Na bini se izvodi poznati balet Vila lutaka. Istodobno su se desile čudne stvari na dvorcu Kautzenbihl i, uslijed serije nesporazuma, našao se u kazalištu i Xandl. Steindl poznaje zakulisne tajne ovog dolaska mladog baruna, te ispriča sve Felicitas, koja se silno razljuti i usprkos protesta Xandla prekine s njim. U jednoj prekrasnoj sceni ona proživljava u duhu ponovo sve faze baleta Vila lutaka, ali figure u tom baletu su Felicitas, Xandl i Steindl. Ona ogorčena i razočarana ostavlja Beč. U vozu se sastaje sa Xandlom i ovaj joj objašnjava sve nesporazume, a Felicitas ide s njim i ostaje cijelu noć u Kantzenbichlu. Još jednom dolazi do jedne fatalne i komične situacije zbog jednog kanarinca, ali se najzad sve razbistri, a Xandl i Felicitas dobiju tetkin blagoslov. - 06.12.1938., vidi zbirka prospekti do 1945.