Rezultati pretrage

Priča o Senjaninu Binu, o Binu čovjeku, o Binu nekad vrijednom radniku, o Binu nekad hrabrom partizanu, o Binu galebu samcu koji voli ljude, a ne voli zimu, koji čeka da se more umiri pa da odvesla u neku uvalu, da se preda miru i samoći.

Mladić Marko Bilogora, blagajnik jednog malog seoskog dućana sasvim je zadovoljan svojim životom i djevojkom. Vidjevši ju, međutim, u krevetu sa drugim muškarcem očajan umalo da nije završio pod kotačima Vande, privatne obrtnice iz Zagreba ogrezloj u kriminal. Ona ga odvodi u grad i ubrzo uvede u svijet bogatstva , seksa i kriminala. Pošto se pred prijateljicama hvali da ima «rasnog pastuha», one ga, u njezinom odsustvu, odluče iskušati. Shvativši da mu to posesivna Vanda neće oprostiti, ionako zgađen životom u kojem se ne snalazi, Marko bježi natrag u Grabik gdje se odmah ženi lijepom radnicom iz «svog» motela. Vandini ga sluge, međutim, pronalaze i ubiju još u toku svadbene proslave.

Priča o bočanju. Bočanje je zanimacija muškaraca na moru. To je njihova tradicija, koju njeguju.

Dokumentarni zapis o igri, nekoj vrsti nadmetanja, koja se zove šijavica, a zadržala se u Dalmatinskoj Zagori, u okolici Imotskog. Šijavica („šije-šete“) je igra u kojoj igrači u vrlo brzom ritmu pokazuju različite brojeve prstiju. Nekad se igrala u cijeloj Dalmaciji. Glas naratora nije prisutan. Prisutne su izjave ljudi. Prikaz turnira u šijavici u jednoj krčmi imotskog kraja. Prikazuju se parovi koji se, poredani jedan kraj drugog, međusobno natječu u šijavici. Također prikazuje se igranje šijavice u parovima (dvoje protiv dvoje). U žaru borbe često dolazi do svađe i međusobnog naguravanja. Učesnici turnira ukratko objašnjavaju pravila šijavice. Također, komentiraju žestinu igre te popularnost šijavice. Film počinje i završava prikazom krškog krajolika. Ključne riječi: Dalmatinska zagora, šijavica, natjecanje

Opisuje se Benedikt Lovrić – Caparin iz Rogoznice zvan Bene ili Napoleon, koji je bio vojnik francuske vojske u Drugom svjetskom ratu i ostao veliki obožavatelj Francuske. Prisutne su izjave Benedikta i njegove sestre. Sadržaj govornog dijela: - Benediktova sestra priča o njihovom djetinjstvu kao siročadi - Bene priča o svojem sudjelovanju u Drugom svjetskom ratu, svojem poznanstvu sa Charlesom de Gaulleom, svojem kućnom muzeju, obožavanju Francuske, odlikovanjima, susretu sa francuskim turistima, poratnim traumama Slikovni dio: - Bene i njegova sestra daju izjave - Bene se kupa u moru - Bene i njegova sestra pojedinačno pjevaju - Bene pokazuje artefakte svojeg kućnog i vrtnog muzeja (fotografije, oružje, šljemovi itd.) - Bene u ratnoj uniformi - njegova kuća i njegov vrt, velika francuska zastava - arhivske snimke Drugog svjetskog rata diljem Europe (iskrcavanje u Normandiji, bombardiranje, pokapanje mrtvih itd.) - njegovi sin i kćer - Bene pokazuje pismo de Gaullea, novinske članke o sebi - Bene sluša s gramofona govor de Gaullea - Bene pokazuje svoja odlikovanja - Bene sa francuskom zastavom trči po plaži dok oko njega eksplodiraju lažne bombe (pirotehnika) - Bene svečano skida uniformu Ključne riječi: Rogoznica, Drugi svjetski rat

Portret Albina Babića Bina, sudionika NOB-a iz Senja, koji je bio model soc-realističkom spomeniku u slavu partizanskih mornara, a danas živi u siromaštvu.

Seljak iz Dalmatinske Zagore u svojoj kući, prema starom i u nekim selima još živom običaju, gaženjem maslina pravi maslinovo ulje. Nema glasa naratora. Prizori u filmu: - seljak se pere vodom iz drvenog kotla; njegova žena kuha ručak u loncu na ognjištu - seljak priprema opremu za gaženje maslina (bure, drvene daske na buretu, konop za koji se drži) - stavlja vreću punu maslina na daske na buretu - gazi po vreći istiskujući maslinovo ulje u bure te cijedi vreću - njegov sumještanin donosi mu vruću vodu; seljak svako malo polijeva vrućom vodom masline - seljak i njegovi susjedi jedu kruh sa napravljenim maslinovim uljem Ključne riječi: selo, običaji, Dalmatinska zagora, maslinarstvo

Film o Johanu Krichleru, bivšem njemačkom vojniku kažnjeniku, koji od 1947. živi u mjestu Krasno u Lici. Prisutne su izjave ljudi. Sadržaj govornog dijela: - Johanovi prijatelji i kolege opisuju Johana s puno hvale - Johan priča o svojoj prilagodbi i svojoj privrženosti mjestu Krasno - Johanova žena Anka priča o udaji za Johana, teškom i siromašnom životu, svojoj želji da se preseli u grad i Johanovu protivljenju tome Slikovni dio: - seljaci kopaju - Velebit i Plješevica (padine) - Johan ispred svoje kuće - selo Krasno - zaselak Anići (kuće, snijeg) - izjave daju Johan, njegova žena Anka, njegov najbolji prijatelj i kolega - Johan u kući (kuhinja) predstavlja svoju obitelj (sedmero djece) - Johan na poslu, u pilani Krasno (panorama, trupci, daske, strojevi, pile, poslovođa, kovanje željeza) - Johan s prijateljima u krčmi pjeva ličke narodne pjesme - popravak električnog voda Ključne riječi: Lika, Krasno,drvna industrija, snijeg

Život Marka Bilogore, 28-godišnjeg blagajnika zadružne prodavaonice u slavonskom selu Grabiku, tekao bi mirno da se u njegov život nije umiješao Mile Razjap, zagrebački kriminalac, koji zavodi Grozdanu, veliku mladićevu ljubav. Razočaran, Marko odlazi iz Grabika u Zagreb, gdje ga 'posvaja' posesivna privatna obrtnica Vanda i uvodi u svijet raskoši, ali i kriminala. Pošto se Vanda pred prijateljicama hvali da ima 'rasnog pastuha', one ga, u njezinu odsustvu, odluče iskušati. Ona mu to neće oprostiti. Istodobno, policijski inspektor Rajko odmotava klupko svodništva, krijumčarenja droge i korupcije. Marko bježi natrag u Grabik…

Prikaz kiparskog rada 72-godišnje seljanke Sofije Naletilić zvane baba Penavuša iz Oklaja kraj Širokog Brijega, priznate kiparice naive koja se počela baviti kiparstvom u 64-toj godini života. Prisutne su izjave kiparice. Govorni dio: Sofija Naletilić ukratko o motivima bavljenja kiparstvom (utjeha nakon smrti sina Vitomira) i molitvi za vrijeme kiparenja. Slikovni dio: pejzaži Hercegovine (krš, drveće); mjesto Lištica, današnji Široki brijeg (ulice, rijeka Lištica, tabla s natpisom Lištica); Sofija Naletilić stoji usred krša; garaža u kojoj Naletilić radi; proces izrade kipa ptice (Naletilić s cigaretom u ustima teše, odnosno, „dilja“ skulpturu iz drveta i nakon toga boji površinu skulpture); prizori raznih kiparičnih skulptura (životinje – sove i ostale ptice, kornjače, kokoši, kit, divlje zvijeri itd.; hrvatske povijesne i legendarne ličnosti, religiozni likovi). Ključne riječi: Naletilić Sofija, kiparstvo, naiva, Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina

Portret plivačkog maratonca Veljka Rogošića i prikaz njegovog obaranja svjetskog rekorda u daljinskom plivanju – 43 kilometra od Hvara do Splita. Prisutne su Rogošićeve izjave i radijski komentar Ede Pezzija. Sadržaj govornog dijela: - Rogošić o svojim plivačkim uspjesima - Rogošić o svojem radnom djelovanju (inženjer u brodogradilištu Split, plivač, u slobodno vrijeme zemljoradnik na očevoj zemlji) - Rogošić o svojoj posvećenosti plivanju i treninzima - Rogošić o poteškoćama i opasnostima prilikom maratonskog plivanja (grčevi, krize, morski psi) - sportski komentator Edo Pezzi za Radio Jadran izvještava o Rogošićevim sportskim uspjesima (prvak države, državni rekordi, prvak svijeta itd.) - Pezzi za Radio Jadran opisuje tijek maratonskog plivanja od Hvara do Splita Slikovni dio: - Rogošić kopa zemlju sa svojim ocem - Rogošić pliva delfin i kraul u bazenu i u moru - fotografije Rogošićevih uspjeha, novinski članci o Rogošiću - Rogošić pokazuje svoje medalje - Rogošić trči i vježba po Marjanu - Rogošić, njegova žena i djeca uz more, na obali Marjana - Rogošić u uredu - Rogošić u brodogradilištu Split - Rogošić u gradu Hvaru na rivi, prije početka svojeg pothvata (okupljeni ljudi plješću; dužnosnik mu poklanja umjetničku sliku Hvara) - Rogošić pliva od Hvara do Splita (čamci koji ga prate, njegov trener Niko Tudor ga informira o prijeđenom putu) - doček u Splitu (masa ljudi ga pozdravlja na splitskoj rivi ispred Lučke kapetanije, nose ga na rukama, Veljko pije Pipi) - brojna Rogošićeva odlikovanja i pehari Ključne riječi: Rogošić Veljko, plivanje, Split, Hvar

Portret Albina Babića Bina, sudionika NOB-a iz Senja, koji je bio model soc-realističkom spomeniku u slavu partizanskih mornara, a danas živi u siromaštvu. U filmu nema glasa naratora, ali su prisutne izjave Bina, njegovog sugrađana i rukovodioca Senja. Sadržaj glasovnog dijela: Bino priča o spomeniku, poziranju za njega, svojem siromaštvu i zanemarivanju od strane države i gradskih rukovodioca; njegov sugrađanin slavi njegove zasluge; rukovodilac daje obećanje da će Binov slučaj biti riješen u socijalnoj službi. Slikovni dio: spomenik kolokvijalno nazvan „Tri mornara“, nekadašnjeg naziva „Jugoslavenski narodni mornari“ s natpisom: „U spomen palim borcima iz NOR. Narod opć. Senj“ (u pozadini skladba „Hej Slaveni“); Bino na krševitoj morskoj obali otočića Zec kraj Senja u svojem improviziranom prebivalištu na otvorenom priča svoju priču, skuplja drva za potpalu, brije se, šeće; Bino, njegov brat i njegov kolega rekonstruiraju svoju pozu modela za spomenik; izjave njegovog sugrađanina i rukovoditelja na trgu u Senju ispred česme; Bino, odjeven u bijelo generalsko odijelo, u otvorenoj limuzini prolazi kroz špalir sugrađana koji mu skandiraju na rivi u Senju; Bino za govornicom kraj spomenika, bend ispred njega. Ključne riječi: socijalizam, komunizam, narodno-oslobodilačka borba, Senj, siromaštvo, starost

Jure i drugi gastarbajteri, koji su došli su na uskršnji odmor u malo mjesto u Dalmatinskoj zagori, po cijeli dan kartaju i ne izlaze iz gostionice. Suzdržan je jedino Šimun zvani Klempo, koji je ostao siromašan, unatoč tome što je 15 godina proveo u Njemačkoj. Iznerviran što mu Klempo kibicira pri kartanju, Jure ga izvrijeđa, a ovaj mu uzvrati opkladom, tvrdeći da bi cijelu njegovu kuću mogao oblijepiti novčanicama od 100 DM, a da mu još uvijek ostane više nego što on ima. Jura, uvjeren da to nije moguće, prihvati i potpiše opkladu uz ogroman ulog; kuću, zemlju i druga dobra. Uz to, onaj tko izgubi morat će se svući do gola i takav trčati po čitavom mjestu. Klempo se čini sigurnim gubitnikom, no strunjača na kojoj spava njegova stara majka puna je njemačkih maraka. Jure je osramoćen. Skida se gotovo do gola, no tada Klempo kida ugovor o opkladi, dajući Juri na znanje da uvijek pamti kako sve što ima njegov je poklon. I kada se činilo da je tu priči kraj, prijatelj mu objašnjava da je, u stvari, prevaren jer je Joso Mačković varao pri računu potrebnih maraka koji bi pokrili njegovu kuću. Joso mu, naime, nikada nije mogao oprostiti to što je bio prvi momak njegove žene. Dolazi do svađe u kojoj Jura izvlači deblji kraj i završi na groblju.

Jure, Šimun, Joso, Mate i drugi gastarbajteri došli su na uskršnji odmor u malo mjesto u Dalmatinskoj zagori. Hvale se stečenim bogatstvom i ne izlaze iz mjesne gostionice. Postrani se drži jedino Šimun zvani Klempo, koji je ostao siromašan, unatoč tome što je 15 godina proveo u Njemačkoj. Iznerviran što mu Klempo kibicira pri kartanju, Jure ga izazove na dvoboj: onaj tko je skupio veći imetak morat će se svući do gola pred čitavim mjestom. Klempo se čini sigurnim gubitnikom, no njegova strunjača puna je njemačkih maraka. Jure je osramoćen, no ubrzo doznaje da je u podvali sudjelovao njegov susjed Joso Mačković…

Prikazuje se nastava funkcionalne muzičke pedagogije prema učenjima Elly Bašić, utemeljena na igri, spontanosti i pronalaženju ritmičke kreativnosti u svakom djetetu. Nisu prisutni glas naratora ni izjave. Sadržaj filma: djeca se igraju na igralištu; djeca pjevaju brojalice na igralištu i na ulici (Išo medo u dućan, Mur-bur, Ala bala….); djeca slikaju u školskoj učionici; njihovi crteži; djeca sviraju na improviziranim udaraljkama (školska ploča, klupa, posuda, razni predmeti); djeca učestvuju u raznim kreativnim igrama vezanim s ritmom i glazbom; djeca u školskoj učionici uče solmizaciju uz pomoć igre; dijete u offu govori o važnosti improvizacije, dječje igre i o tome da svatko dijete ima sluha; lokacije: Centralna funkcionalna muzička škola (danas Glazbeno učilište Elly Bašić), Osnovna škola Gračani, Osnovna škola „August Šenoa“, Osnovna škola „Sedam sekretara SKOJ-a“ u Zagrebu. Ključne riječi: škola, obrazovanje, glazba, pedagogija, Zagreb, djeca

Stanovnici korčulanskog mjesta Račišće igraju balote (boćanje) na rivi, a jedan igrač objašnjava recept dobre igre. Nema glasa naratora. Prikazi u filmu: - panorama mjesta Račišće na Korčuli - mještani igraju igru balote (boćanje) na rivi - diskusije između igrača, igranje narodne igre šijavice - mjerenje čija je balota (boća) bliža bulinu (mala boća) - igrač balota, 52-godišnji mještanin, objašnjava zašto je najbolji igrač u mjestu - svi igrači u isto vrijeme bace balote Zvučna podloga: klapske narodne pjesme o Korčuli i igri na balote Ključne riječi: boćanje, Korčula, Račišće, selo, običaji

Opisuje se povijest i rad filmske škole za djecu Kino klub Slavica u selu Pitomača te njen osnivač i voditelj Mirko Lauš. Prisutan je glas naratora i Lauševe izjave. Sadržaj glasovnog dijela: - narator ukratko opisuje Mirka Lauša i njegovu filmsku školu - Lauš govori o nastanku filmske škole 1957., sudjelovanju na „prvoj reviji filmova i dijafilmova Jugoslavije u Pionirskom gradu 1961. g.“, tehničkim uvjetima (uporaba 8-mm kamera itd.), snimanju dokumentarnih, igranih i animiranih filmova te reportaža, načinu rada s djecom, osnivanju i održavanju Festivala dječjeg amaterskog filma FEDAF od 1971. do 1988. u Pitomači, nedostatku filmske opreme, perspektivi škole - djeca izlažu ideje za scenarije filmova - djeca se međusobno dogovaraju o izgledu filma Slikovni dio: - Pitomača (ulice, Crkva sv. Vida) - Mirko Lauš izlazi iz bivše zgrade Osnovne škole Petar Preradović, u kojoj je radio kao nastavnik; Lauš u eksterijerima Pitomače (ulice, park) - djeca u sklopu Kino kluba daju ideje za scenarije; barataju projektorom - logo Kino kluba Slavica - Mirko Lauš u prostoriji s filmskom opremom daje izjave; pokazuje stare 16-mm i 8-mm kamere Kino kluba Slavica - fotografije iz povijesti Kino kluba (djeca na snimanju i izradi filmova) - djeca se međusobno dogovaraju o izgledu filma - snimke sa snimanja filma - djeca odlaze na snimanje filma - isječci ili cijeli filmovi Kino kluba („Sajmeni dani“, „Iz ciganskog kvarta“, „Korito“, „Smrt jedne starice“, „Lopta“, „Dva konja“, „7 udaraca“) - montažni stol - fotografije iz povijesti FEDAFA-a (skupne fotografije, poznate osobe koje su pohodile festival Boris Dvornik, Vladimir Petek?, Vatroslav Mimica?, Gustav Krklec, Dušan Vukotić?); karikature osoba koje su pohodile festival (Ivan Mikac, Marjan Ciglič) - novinski članci i dopisi koji svjedoče o nastupima i vezama s inozemstvom - nagrade, plakete (npr. nagrada za životno djelo Kino saveza Hrvatske) - Lauš u eksterijeru u suton - djeca polaznici (krupni plan) Ključne riječi: Lauš Mirko, Pitomača, dječji filmovi, filmsko obrazovanje, snimanje filmova

Osvrt na jednu potpuno promašenu investiciju – tvornicu glinice "Jadral" kraj Obrovca u bukovičkom kraju - od izgradnje tvornice preko procesa likvidacije do prizora napuštenih postrojenja. U filmu nema glasa naratora ni izjava. Prisutni su natpisi i novinski članci. Prvi čin: - Zrmanja, Maslenički most, Obrovac (kadrovi iz zraka) - svečanost polaganja kamena temeljca 1974. godine i početka radova na tvornici glinice "Jadral" kraj Obrovca (govori, otvaranje radova, natpis: „Jadral Bukovici i Bukovica Jadralu“, postavljanje plakete na kojoj piše: „Za dobrobit naroda ovog kraja radni kolektiv 'Jadral-a' otpočinje izgradnju tvornice glinice na ovom mjestu/ 1974. god. u Obrovcu“) - radovi na izgradnji konstrukcije tvornice (raščišćavanje terena, slaganje armature, betoniranje, užurbanost na gradilištu, zavarivanje, sklapanje konstrukcija, postavljanje glomaznih dijelova postrojenja, kamioni, bageri, dizalice, bušilice, mješalice) - problemi u toku gradnje: jak vjetar skida metalne obloge sa zgrada - završni radovi u interijerima (sklapanje strojeva) - tvornica iz zraka - svečanost puštanja u rad tvornice u siječnju 1979. (govori, okupljeni dužnosnici, prizori zgotovljene tvornice, natpis: "Jadral Bukovici u čast titovih i partijskih jubileja“) - elektronički centar iz kojeg se upravlja strojevima - strojevi u pogonu - karikatura iz novina (majmun koji telefonira: "Halo, Obrovac, šta je s onim našim narudžbinama?") Uvod u drugi čin: - novinski članak od 23.02.1982. („Propast ili procvat – Da li je obrovački 'Jadral' pred likvidacijom ili će preživjeti ako se pronađe 15 milijardi za otpis dugova, obnovu tvornice, obuku radnika“) - isječci iz mnogih novina koje pišu o propadanju tvornice - tekst zaključaka zbora radnika tvornice glinice u Obrovcu upućen rukovodstvu Jugoslavije Drugi čin: - napuštena tvornica (napuštena postrojenja u propadanju, razbijena stakla, razni otpad, napušteni strojevi, viljuškari, kamioni, probijena krovna konstrukcija, napola poplavljena postrojenja) - u obližnjoj luci Maslenica veliki sovjetski brodovi čekaju na utovar obrovačkog boksita da bi ga odvezli u SSSR (proces utovara) - stada ovaca i koza pasu ispred upravnih zgrada tvornice - karikature na temu propasti tvornice - novinski članak o likvidaciji „Jadrala“ bez saborske rasprave Međunaslovi: Prvi čin; Uvod u drugi čin; Drugi čin; U obližnjoj luci Maslenica veliki sovjetski brodovi čekaju na utovar obrovačkog boksita da bi ga odvezli u SSSR; Svi podaci i dokumenti autentični su, a njihova upotreba odobrena je od nadležnih organa; Mnogo je Obrovčana koji su nam rekli da na ovaj film ne napišemo riječ: Svršetak Ključne riječi: industrija, prerada sirovina, Jadral, Obrovac, Maslenica

Radni dan Dragutina Vrbenskog Vrbana, čovjeka koji u zoru radi na polju, tokom dana u svojoj stolarskoj radionici, a navečer kao glumac u virovitičkom kazalištu. Nije prisutan glas naratora, ali prisutan je govor ravnatelja virovitičkog kazališta Stjepana Redera. Prizori u filmu: - Vrbenski u odori lika grobara iz „Hamleta“ - jutro na imanju Vrbenskog (buđenje u 3 sata –budilica, njegova žena, dvorište, pas, vožnja kočijom, konji, uzima budilicu sa sobom) - Vrbenski na polju u zoru (paljenje slame, oranje plugom, vađenje krumpira); vodi razgovor s glasom „iz nebesa“ (stihovi Shakespearovog „Hamleta“); budilica zvoni 8 sati - Vrbenski u svojoj stolarskoj radionici (vožnja biciklom do radnje, pilanje, blanjanje, izgovaranje stihove lika grobara iz „Hamleta“), budilica zvoni 16 sati - Vrbenski se uređuje ispred ogledala i hoda Viroviticom do kazališta, budilica pokazuje 18 sati - Vrbenski glumi grobara u predstavi „Hamlet“ u dvorani kazališta u Virovitici (publika plješće na nogama) - u dvorani kazališta pred okupljenim kolegama i Vrbenskim na pozornici ravnatelj kazališta Stjepan Reder drži govor prilikom umirovljenja Vrbenskog; Vrbenski u odori lika grobara to sve „gleda“ kao jedini prisutni u gledalištu - zastor se spušta nad praznom pozornicom Ključne riječi: Vrbenski Dragutin, Virovitica, kazalište i dramska umjetnost, stolarstvo, ratarstvo, selo, zanat

Prikazuju se gledatelji na nogometnim utakmicama. Pogled se usredotočuje na reagiranje mase, ali i pojedinaca navijača. Nema glasa naratora. Prizori u filmu: - gomile gledatelja na punim tribinama stadiona (između ostalog, navijači Dinama Zagreb te Partizana i Crvene Zvezde iz Beograda; stadioni Maksimir?, Marakana?) - detalji tijela gledatelja (lice, ruke) - navijači kako upadaju na stadion; policajci odvode navijače - trenerska klupa, igrači Crvene Zvezde i nepoznatog kluba na terenu Ključne riječi: nogomet, navijači

Miho Krkić u selu Kijev Do u Istočnoj Hercegovini izrađuje folklorni instrument liherica (lijerica) kojim se svira dubrovački ples linđo. Prati se izrada jednog primjerka instrumenta i kućni ples uz Krkićevo sviranje zgotovljene lijerice. Nema glasa naratora. Srizori u filmu: - hercegovačko selo Kijev Do, krš (panorama) - Krkić nosi komad debla do svoje kuće - izrezuje deblo na dva dijela - cijelo vrijeme puši - nosi sijeno po selu - uz pomoć modela ocrtava obrise lijerice u drvu - pijukom, pilom, sjekirom i turpijom izrezuje drvo do oblika lijerice - zakucava poklopac lijerice - stavlja tri žice na lijericu - svira lijericu dok njegova žena i susjeda plešu linđo - krajolik u suton Ključne riječi: folklor, lijerica, Bosna i Hercegovina, zanat