Rezultati pretrage

Proljeće 1945, Zagreb netom po oslobođenju. Članovi Studentskog kulturno-umjetničkog društva neuspjelo pokušavaju nagovoriti zapuštenu i depresivnu učiteljicu klavira Emu da svira na priredbi koju organiziraju. Emu preplavljuju sjećanja... 28. 6. 1914., na dan atentata u Sarajevu, Ema je imala dvanaest godina i odlično je znala svirati klavir, a taj je talent u njoj otkrio g. Pjaskovski, vlasnik trgovine glazbalima u kojoj je Emina majka radila kao čistačica. Igrom slučaja Ema se susretne s plemičko-vojničkom obitelji Glajzner, potuče s njihovom kćerkom, svojom vršnjakinjom Gretom, te nešto kasnije slomi kuk i ostane hroma. Nepunih osam godina kasnije, 7.9.1922. Ema se, svirajući klavir, preko prozora upozna s mladim učiteljem klavira i skladateljem Berislavom koji u susjednoj zgradi, kod Glajznerovih, podučava mladu Gretu. Ema i Berislav dogovore sastanak, no potištena svojom hromošću ona se na njemu ne pojavi. Šestog siječnja 1929. kralj Aleksandar proglasio je diktaturu, a Ema i trojica njezinih kolega muzičara naručeni su da sviraju na svadbenom slavlju Grete i njezina mladoženje, sina bogatog industrijalca. Angažman propadne, a dvanaest godina kasnije, 1941. godine, Ema dolazi u gostionicu kod željezničkog kolodvora i tamo prvi put nakon gotovo dvadeset godina ugleda Berislava, koji je pobjegao iz logora i zatražio pomoć starog znanca, konobara Viktora. Ustaška patrola ulazi u gostionicu i Berislav je u velikoj opasnosti...

Vrijeme je velike ekonomske krize. Mnogi ostaju bez posla, pa tako i mladi pisac Ivan Gajski. U nemogućnosti da plati stanarinu, nalazi privremeni smještaj u napuštenoj zgradi centralne banke. Tu, iz prikrajka, slućajno svjedoći velikom banketu nekakve tajne podzemne organizacije, te saznaje za njihovu namjeru da likvidiraju profesora Boškovića, oca njegove nedavne poznanice Sonje. Ivan uspije alarmirati profesora, te obavijestiti policiju koja, međutim, nigdje ne nalazi ni traga o sumnjivcima. No profesor već odavno zna da se, zapravo, radi o štakorima koji u kriznim vremenima vođeni «Izbaviteljem», velikim gvinejskim štakorom, dobivaju nadnaravnu moć preobražavanja u oblik čovjeka. Njegovim nestankom, oni bi ponovno postali ono što su i bili. Ivan i Sonja ubrzo postaju zaljubljeni zaručnici, te zajedno pomažu profesoru nabavljajući mu kemikalije za proizvodnju indikatora, tekućine koja preobraženog štakora identificira i usmrćuje. No mračni stvorovi ubrzano pojačavaju svoju infiltraciju u društvu, kao i potragu za profesorom. Ubrzo, profesor biva usmrćen, a Ivan udavi svoju zarućnicu, pogrešno misleći da je preobraženi štakor-dvojnik. Zgrožen kobnom greškom postaje odlučniji u tome da ubije «Izbavitelja», koji nije nitko drugi do popularni, prijateljski naklonjeni, gradonačelnik. To mu uz dosta sreće i uspijeva. Opasnost je odgođena do novih kriznih vremena.

Siromašni pisac Ivan Gajski zaljubi se u Sonju, kćer profesora Boškovića, te nekako u isto vrijeme otkriva da vlast u gradu preuzima posebna vrsta štakora koja ima sposobnost uzimanja ljudske fizionomije. Na čelu štakorske organizacije je tajanstveni Izbavitelj...

Zagreb, godina 1945., vrijeme obnove. Razdragana omladina osniva Studensko kulturno-umjetničko društvo. Nabavili su klavir i ne slute da su sudbina tog instrumenta i usamljene učiteljice klavira Eme, koju nestrpljivo čekaju da im nešto na njemu odsvira, usko povezani. Film prikazuje kratke fragmente iz njenog života u godinama 1914., 1922., 1929., 1941., koje su značajno obilježile povijest ovog dijela svijeta, ali i sudbinu ove tužne žene. Da se sudbina nije tako gorko poigrala s njom (slomljen kuk, ostaje bez voljenog klavira, kompozitor kojeg je voljela i koji joj je bio sklon zavela je druga, a potom je ´41. i poginuo…), koncert pun cvijeća s ovacijama publike u kojem ona, obučena u vjenčanicu, solira na voljenom klaviru, a njen nesuđeni suprug dirigira orkestrom, ne bi postojao samo u njenoj mašti. Sve to ne znaju veseli omladinci koji su je okružili i šutke gledaju slomljenu za «njenim» klavirom.

Biografija Vatroslava Lisinskog (1819. - 1854.), koji je živio i skladao u burnim vremenima buđenja hrvatske nacionalne svijesti (zbog čega je 29. srpnja 1845. i prolivena krv hrvatske mladeži na Markovom trgu u Zagrebu). U to vrijeme Lisinski je živio skromno, prvenstveno podučavajući klavir, nerijetko dobivajući za to tek plaću u naturi. U prijatelju i meceni Ognjenu Štrigi, te plemkinji i pjevačici Sidoniji Rubido, nalazi moralnu i materijalnu potporu, a u zaručnici Hedvigi Ban i duhovno nadahnuće. Isprva je skladao male pjesmice i budnice od kojih je «Prosto zrakom ptica leti» jedna od najpoznatijih, da bi 1846. komponirao i prvu hrvatsku operu «Ljubav i zloba» koja dobiva brojna priznanja od strane hrvatskih intelektualaca i publike. Krhkog je zdravlja, te se odmah nakon praizvedbe teško razbolio. Marija Bistrica i topli nadzor tamošnjeg župnika Krizmanića idealno je mjesto za njegov oporavak, no njegovo tijelo kao da nije moglo slijediti senzibilitet i revolucionarni duh koji je u njemu vrio. Bolna nerazumijevanja i otpor od strane konzervativnih i politički reakcionarnih gradskih poglavara počeli su ga lomiti. Nije primljen u praški muzički konzervatorij, te je učio privatno u orguljaškoj školi prof. Pića u Pragu gdje je skladao i svoju drugu operu «Porin». Stekavši veliko muzičko znanje, pun nade vraća se u domovinu, ali dobiva tek ponižavajuće mjesto besplatnog nadziratelja u glazbenom zavodu. Svoje snage iscrpljuje do krajnjih granica skladajući do dugo u noć, ali u toj borbi s neprijateljskim moćnicima ubrzo biva i konačno slomljen. Razočaran i ogorčen zakleo se da više nikada neće skladati, te je od tada živio kao obični pisar, neshvaćen i osamljen (napustila ga je i zaručnica), bez prave svrhe. Umro je mlad, u 35.-oj godini života. Njegova izuzetna vrijednost i veličina, kao i kod mnogih drugih velikana, shvaćeni su tek nakon njegove smrti.

Biografija Vatroslava Lisinskog, skladatelja prve hrvatske opere Ljubav i zloba (1846), pokriva razdoblje od skladateljevih skromnih glazbenih početaka, kad je potporu imao samo od plemkinje i pjevačice Sidonije Rubido i mecene Ognjena Štrige, preko nastajanja opere i ljubavi sa zaručnicom Hedvigom Ban, do smrti u bijedi i zaboravu.