Podijelite
Naslov
Mimica, Vatroslav
Vrsta osobeOsoba
PovijestVatroslav Mimica (25.06.1923. - 15.02.2020.), hrvatski filmski redatelj i scenarist. Studirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. U drugoj polovici 1940-ih piše kritike i uređuje časopise Studentski list i Izvor, a u kinematografiju ulazi kao generalni te potom umjetnički direktor Jadran filma 1950-52., nakon čega je slobodni filmski radnik. Dobio je Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo (1986.).
Redateljsku karijeru započeo je dugometražnim igranim filmovima U oluji (1952.) i Jubilej gospodina Ikla (1955.) koji se okušavaju u žanrovskim i realističkim obrascima (melodramski triler, slapstick). Nakon osnivanja Studija za crtani film u Zagreb filmu 1956. započinje suradnju kao scenarist (s Vladimirom Tadejem) nekih od prvih uspjeha Zagrebačke škole crtanog filma (npr. Cowboy Jimmy Dušana Vukotića, Premijera i Na livadi Nikole Kostelca, svi 1957.). Potom počinje režirati crtane filmove. Nakon filma Strašilo (1957.), status jednoga od svjetskih prvaka modernističke animacije stječe nizom crtanih filmova ostvarenih u kreativnoj suradnji s glavnim crtačem Aleksandrom Marksom i animatorom Vladimirom Jutrišom – Samac (1958., Grand prix na Međunarodnoj filmskoj smotri u Veneciji), Inspektor se vratio kući! (1959.), Mala kronika (1962.). Uz scenarije za više djela drugih autora Škole (kao i za više crtanih filmova o Inspektoru Maski), kao redatelj ostvaruje i zapažene crtane filmove Happy End (1958.), konstruktivistički Perpetuum & Mobile, Ltd. (1961.) te adaptaciju poeme Tifusari Jure Kaštelana (1963.), u tehnici grafike.
U trećoj, prijelaznoj etapi teme iz ranijih crtanofilmskih satira Kod fotografa (1959.) i Jaje (1959., brončana Osella za animirani film 1960. na festivalu u Veneciji) razvija u visokostiliziranim, kratkometražnim igranim filmovima Telefon (1962.) i Ženidba gospodina Marcipana (1963.). Četvrtu etapu u njegovu opusu čine visokomodernistički cjelovečernji igrani filmovi ostvareni 1964-69., napose svojevrsna trilogija koju čine Prometej s otoka Viševice (1964., Velika Zlatna arena za film i Srebrna arena za režiju, obje ex aequo, te nagrada publike na pulskom festivalu 1965.), ključno ostvarenje autorske kinematografije i hrvatskoga filmskog modernizma, Ponedjeljak ili utorak (1966., Velika Zlatna arena za film i Srebrna arena za režiju te nagrada kritike na pulskom festivalu) i Kaja, ubit ću te! (1967.).
MjestoPravni status osobefizička osoba
JezikHrvatski
PismoLatinica
StatusAktivno
Vrijeme djelovanja1923-2020 g.
FunkcijeRedatelj, scenarist