Podijelite
Naslov
Miletić, Oktavijan
Vrsta osobeOsoba
PovijestOktavijan Miletić (01.10.1902. - 17.08.1987.), hrvatski filmski redatelj i snimatelj. Od najranijega djetinjstva zainteresiran za film: u njegovoj se obiteljskoj kući u Zagrebu 1917. snimao prvi hrvatski igrani film Brcko u Zagrebu Arsena Maasa, a kao mladić u Beču je volontirao kao asistent režije Hansu Hommi. Filmom se amaterski počeo baviti nakon što je 1926. kupio amatersku 9,5 mm filmsku kameru Pathè Baby, snimajući, režirajući i montirajući kratkometražne (nijeme) dokumentarne i igrane filmove. Do 1931. snimao je nepretenciozne filmske zapise s obilježjima obiteljskih i putopisnih filmova, namijenjene najužem krugu znanaca. Žanrovski utjecaj njemačkog filma i osobito ekspresionističkog snimateljstva zamjetljiv je i nakon 1932., kada mu ambicije rastu; kao potpuni autor – scenarist, redatelj i snimatelj – realizirao je kratkometražne filmove koji su mu donijeli ugled utemeljitelja filmske umjetnosti u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji: Ah, bješe samo san! (1932.), nagrađen na natječaju Photokino-Verlaga u Berlinu, Amadeus Nickelnagel (1932.), Poslovi konzula Dorgena (1933.), nagrađen na međunarodnom natječaju kinoamatera u Parizu, Strah (1933.), Faust (1934.), nagrađen na Prvom sveslavenskom natječaju u Zagrebu i na međunarodnom natječaju kinoamatera 1935. u Barceloni, Zagreb u svjetlu velegrada (1934.) i Nocturno (1935.), nagrađen srebrnom medaljom u konkurenciji amaterskoga filma na IV. bijenalu u Veneciji 1936. godine.
Za NDH angažiran je u Državnom slikopisnom zavodu "Hrvatski slikopis" (Croatia film), u čijoj produkciji režira dokumentarno-igrani (tzv. Kultur-film) Barok u Hrvatskoj (1942.) te prvi hrvatski dugometražni zvučni igrani film Lisinski (1944., i susnimatelj), melodramsku biografiju skladatelja prve hrvatske opere Vatroslava Lisinskoga. Nakon II. svjetskog rata ograničio se na snimateljski rad pa snima neke od prvih jugoslavenskih dokumentarnih filmova, prvi poslijeratni igrani film hrvatske produkcije Živjeće ovaj narod (Nikola Popović, 1947.), a potom kao direktor fotografije ostvaruje više igranih filmova u režiji Fedora Hanžekovića (Bakonja fra-Brne, 1950.; Svoga tela gospodar, 1957.), Vatroslava Mimice, Branka Belana, u čijem filmu Koncert (1954.) briljantno ostvaruje dubinsku mizanscenu, i Ante Babaje, u čijem je filmu Carevo novo ruho (1961.) do izražaja došla njegova sklonost eksperimentu (film je snimljen fotografskom tehnikom tzv. visokog ključa).
MjestoPravni status osobefizička osoba
JezikHrvatski
PismoLatinica
StatusAktivno
Vrijeme djelovanja1902-1987 g.
FunkcijeSnimatelj, redatelj