Podijelite
Naslov
Rajković, Ivica
Vrsta osobeOsoba
PovijestIvica Rajković (24.03.1935. - 11.11.2024.), hrvatski snimatelj. Od 1954. fotograf u Jadran filmu, a potom asistent kamere snimatelju Tomislavu Pinteru. Prvi samostalni film snimio je 1965. godine. Ugled je stekao kao snimatelj zapaženih verističkih dokumentarnih filmova u režiji Kreše Golika (Od 3 do 22, 1966.; Koreografija za kameru i plesače, 1968.), Krste Papića (Nek se čuje i naš glas, 1971.; Mala seoska priredba, Specijalni vlakovi, oba 1972.), Petra Krelje (Budnica, 1971.; Splendid Isolation, 1973.; Prihvatna stanica, Vrijeme igre, oba 1977.), Nikole Babića (Šije, 1971.) i Bogdana Žižića (Moji dragi susjedi, 1972.). Za kolor-fotografiju dugometražnog igranog filma Imam 2 mame i 2 tate K. Golika i crno-bijelu fotografiju igranog filma Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata Branka Ivande dobio je 1968. Zlatnu arenu u Puli. Od njegovih ostalih crno-bijelih radova u igranom filmu ugođajem se izdvajaju Protest Fadila Hadžića (1967.) i Slučajni život Ante Peterlića (1969.), a od onih u boji Golikovi Tko pjeva zlo ne misli (1970.) i Živjeti od ljubavi (1973.), Papićevi Izbavitelj (1976., Srebrna arena) i Tajna Nikole Tesle (1980.), Vlak u snijegu Mate Relje (1976.), Zločin u školi (1982.) B. Ivande i Stela P. Krelje (1990.). Ukupno je kao direktor fotografije ostvario 20 dugometražnih, oko 80 kratkometražnih i oko 3000 reklamnih filmova te tri televizijske serije. Dobio je Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo (2012.).
MjestoPravni status osobefizička osoba
JezikHrvatski
PismoLatinica
StatusAktivno
Vrijeme djelovanja1935-2024 g.
FunkcijeSnimatelj