Podijelite
Naslov
Monteverdi, Claudio
Vrsta osobeOsoba
PovijestClaudio Monteverdi (15.05.1567. - 29.11.1643.), talijanski skladatelj. Glazbu učio privatno kod kapelnika katedrale u Cremoni. Prva zaposlenja našao je kao svirač viole u Veroni, Milanu i Mantovi (nakon 1590./91.). Godine 1601. Monteverdi je postao maestro della musica vojvode Vincenza Gonzage. Kao glavni dvorski glazbenik podučavao je pjevanje, vodio ženski pjevački zbor i skladao kazališna djela: balet Ljubav Diane i Endimiona (Gli amori di Diana e di Endimione, 1604–05.) i operu Orfej (Orfeo, 1607.).
Godine 1607. vratio se u Cremonu, ali već iduće godine, unatoč suparništvu s novoangažiranim firentinskim skladateljem M. da Gaglianom, doživio je u Mantovi novi uspjeh operom Arianna. Godine 1613. dobiva ugledno mjesto maestro di cappella u venecijanskoj crkvi sv. Marka. U Veneciji je potom redovito skladao glazbu za velike crkvene blagdane, državne gozbe, ali i za naručitelje iz drugih gradova. Kao već međunarodno priznat skladatelj dobivao je skladateljske narudžbe ili ponude za namještenje na poljskom dvoru (1623., 1625.), u Parmi (1627-28.) te na bečkome dvoru. Nakon utemeljenja prvoga javnoga glazbenog kazališta u Veneciji (1637.), Monteverdi je tim mletačkim institucijama dao jedinstven doprinos trima operama: Odisejev povratak u domovinu (Il ritorno di Ulisse in patria,1639-40.), Svadba Eneje i Lavinije (Le nozze di Enea e Lavinia, 1640-41.) i Krunidba Popeje (L’incoronazione di Poppea, 1642-43.). Njegov opus obuhvaća dvadesetak glazbeno-scenskih djela (baleti, opere, uglazbljene basne i dr.), od kojih je polovica izgubljena; svjetovnu vokalnu glazbu (devet knjiga madrigala s približno 170 djela, canzonette i dr.); nabožnu i sakralnu glazbu (svete pjesme, duhovni madrigali, mise, psalmi, večernje, duhovni koncerti, moteti i dr.), od kojih je dio također izgubljen.
MjestoPravni status osobefizička osoba
JezikTalijanski
PismoLatinica
StatusAktivno
Vrijeme djelovanja1567-1643 g.
FunkcijeSkladatelj