Podijelite
Naslov
Vodopivec, Frano
Vrsta osobeOsoba
PovijestFrano Vodopivec (04.07.1924. – 13.03.1998.), hrvatski snimatelj i fotograf. Za II. svjetskog rata radio u Državnom slikopisnom zavodu "Hrvatski slikopis" (Croatia film). Nakon završetka rata snimao priloge za filmske žurnale; prvi cjelovečernji igrani film U oluji, u režiji Vatroslava Mimice, snimio je 1952. godine. Istaknuo se potom izražajnom stiliziranom crno-bijelom fotografijom filma Djevojka i hrast (Krešo Golik, 1955.; nagrada na festivalu u Puli). Od kasnijih filmova izdvajaju se Mimičini Kaja, ubit ću te! (1967.), Događaj (1969., Zlatna arena u Puli) te Kad čuješ zvona (1969., Zlatna arena u Puli) i U gori raste zelen bor (1971.) Antuna Vrdoljaka. Uz Oktavijana Miletića prvi je snimatelj u hrvatskoj kinematografiji koji je skrenuo pozornost na važnost filmske fotografije. Zapaženo snimao i dokumentarne filmove (Crne vode R. Sremca, 1956.; Ljudi s Neretve O. Gluščevića, 1966.) te režirao kratkometražne, uglavnom namjenske filmove (npr. Sunčani Jadran, 1965.). Ostali važniji filmovi: Naši se putovi razilaze (1957.) Š. Šimatovića, Sarajevski atentat (1968.) i Tri sata za ljubav (1968.) F. Hadžića, Hranjenik (1970.) V. Mimice, Družba Pere Kvržice (1970.) V. Tadeja, Poslijepodne jednog fazana (1972.) i Letači velikog neba (1977.) M. Arhanića. Dobio je Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo (1989.).
MjestoPravni status osobefizička osoba
JezikHrvatski
PismoLatinica
StatusAktivno
Vrijeme djelovanja1924-1998 g.