Podijelite
Naslov
Matković, Marijan
Vrsta osobeOsoba
PovijestMarijan Matković (21.09.1915. - 31.07.1985.), književnik. Diplomirao 1941. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, komparativnu književnost i povijest umjetnosti studirao je u Beču i Parizu. Godine 1945. imenovan je za šefa kulturno-umjetničkog odjela Radiostanice Zagreb; 1946-49. književni je tajnik Nakladnog zavoda Hrvatske; 1949-53. intendant HNK u Zagrebu; 1959-64. umjetnički direktor Zagreb-filma; 1974-85. voditelj Instituta (nakon 1978. Zavoda) za književnost i teatrologiju JAZU (HAZU). Jedan je od osnivača Dubrovačkih ljetnih igara te direktor njihova dramskog programa 1970-74. Godine 1954-78. tajnik je Razreda za suvremenu književnost JAZU. Uredio je 19 knjiga Akademijina Rada, posvećenih suvremenoj hrv. književnosti, te pokrenuo književni časopis Forum, kojemu je i urednik 1962-63. i 1966-85. Na njegov je poticaj počela izlaziti i Kronika Zavoda za književnost i teatrologiju (1975.). Prve književne radove objavio je 1933. u Svijetu i Mladosti, a kao student surađivao s Književnikom i Pečatom. Dramski prvenac Slučaj maturanta Wagnera praizveden je 1935. u zagrebačkom HNK. Objavio je zbirku pjesama Iz mraka u svjetlo (1936.). Nakon rata posvetio se pisanju drama, eseja, kritika, feljtona i putopisa. Dramski su radovi najopsežniji i najvažniji dio Matkovićeva književnog opusa. Najviše pozornosti privukla su dva njegova dramska ciklusa: prvi, Igra oko smrti, 1955. (drame Slučaj maturanta Wagnera i Na kraju puta, te osam jednočinki: Smrt njegove ekselencije, Krizantema, Bezimena, Koraci i dr.), i drugi, I bogovi pate, 1962. (drame Prometej, Heraklo i Ahilova baština, napisane 50-ih godina). U nizu drama što su nastajale od kraja 50-ih do početka 70-ih god., a sabrane su u knjizi Ikari bez krila (1977.), ističu se Vašar snova, Ranjena ptica, Snjegović i Tigar. Povijesna drama General i njegov lakrdijaš (1969.), zamišljena kao kritička analiza i destrukcija sigetskog mita, izazvala je oprečne reakcije, a na jednoj od repriza i prosvjede privrženika mitologizacije nacionalne prošlosti. Trilogija Trojom uklete (1972.), koju čine jednočinke Helena, Andromaha i Klitemnestra, nije bila osobito zapažena. Dramu Heraklo, praizvedenu 1958. u režiji V. Habuneka (Zagreb, HNK) teatrolozi drže jednim od prijelomnih i najpoticajnijih djela suvremene hrvatske dramatike. U esejima i kritikama, što su ponajvećim dijelom tiskani u knjigama Dramaturški eseji (1949.), Dva eseja iz hrvatske dramaturgije (1950.) i Ogledi i ogledala (1977.), bavio se hrvatskom i europskom dramskom književnošću, ali i knjiž. kritikom (A. G. Matoš kao kritičar) i slikarstvom (Pieter Bruegel). Tiskane su mu i dvije knjige putopisa – Američki triptih (1974.) i Stope na stazi (1983.) te knjiga kratkih osvrta, prigodnih govora i nekrologa Razgovori i pogovori (1985.). Bio je dugogodišnji suradnik i prijatelj Miroslava Krleže, o kojem je također pisao, prvenstveno o Krležinom dramskom stvaralaštvu. Za inozemnu publiku u monografiji Miroslav Krleža pregledno i afirmativno napisao je prikaz Krležinog života. Poslije Krležine smrti izabran je za predsjednika Odbora za očuvanje imena i djela Miroslava Krleže.
MjestoPravni status osobefizička osoba
JezikHrvatski
PismoLatinica
Vrijeme djelovanja1915-1985 g.
FunkcijeKnjiževnik.
VIAF osoba