Podijelite
Naslov
Špoljar, Zlatko
Vrsta osobeOsoba
PovijestZlatko Špoljar (Miholec kraj Križevaca,11.04.1892. - Opatija, 29.04.1981.), učitelj, pedagog, glazbeni pedagog, skladatelj, melograf i književnik.
Gimnazijsko obrazovanje pohađa od 1903. do 1909. u Zagrebu. Nakon završene gimnazije 1910. i 1911. radi kao ljekarnički vježbenik u Novom Vinodolskom i Našicama, a od kraja 1912. do 1914. godine kao namjesni učitelj i učiteljski pripravnik u školama u Jabučeti (Bjelovar), Kladarama (Đurđevac) i Vrbovačkoj poljani (Križevci). Na Kraljevsku mušku učiteljsku školu u Zagrebu upisuje se 1913. gdje polazi treći i četvrti tečaj (razred) te nakon mature 1915. počinje raditi kao učitelj u nižim pučkim školama u Podravini. Od 1915. do 1916. radi u školi u Ludbregu, a od 1916. do 1919. u Slokovcu. U međuvremenu 1918. polaže ispit za učiteljsku službu. Od 1919. do 1924. radi kao učitelj u Sv. Gjurgju. Nakon što se istaknuo kao izvrstan praktičar u nastavi Špoljar je poslan na daljnji studij u Zagreb gdje se 1924. upisao na Višu pedagošku školu, diplomirao je 1927. godine.
Od 1926. do 1930. godine radi kao učitelj na Vježbaonici Muške učiteljske škole u Zagrebu. Od 1927. do 1932. polazi studij kompoziciju na Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Zagrebu kod profesora Blagoja Berse. Radi kao nastavnik u zagrebačkim osnovnim, građanskim i učiteljskoj školi (nastavnik glazbe na Državnoj muškoj učiteljskoj školi 1930. - 1932., učitelj u Državnoj narodnoj osnovnoj školi u Zagrebu u Selskoj 1932., nastavnik u Državnoj muškoj građanskoj školi u Zagrebu 1932. - 1933., u Državnoj mješovitoj građanskoj školi na Jordanovcu u Zagrebu 1933. - 1934., u I. muškoj građanskoj školi „Kralja Aleksandra“ u Zagrebu 1934. - 1939.) do prosinca 1939. godine od kada je na službi u Odjelu za prosvjetu Banske vlasti u Banovini Hrvatskoj kao voditelj Odsjeka za seljačku prosvjetu, od 10.04.1941. u Ministarstvu bogoštovlja i nastave Nezavisne države Hrvatske. To mjesto napušta 31.05.1941. i vraća se na redovitu nastavničku dužnost. Od rujna 1945. radio je u učiteljskim školama u Kastvu, Rijeci, Zadru i Puli. Umirovljen je 1952. godine. Na učiteljskim školama predavao je pedagogiju i metodiku nastave. Bavio se skupljanjem i obradbom narodnih napjeva. U njegovu skladateljskom opusu istaknuto mjesto zauzima glazba za djecu (dječji igrokazi s pjevanjem, zborne pjesme) te skladbe za tamburaške sastave. Pisao je i udžbenike za osnovnu školu, priče za djecu i drugo.
Mjesto (grad/općina)Pravni status osobefizička osoba
JezikHrvatski
PismoLatinica
Vrijeme djelovanja1892-1981 g.
FunkcijeZlatko Špoljar počeo je javno djelovati ubrzo nakon završetka I. svjetskog rata. Njegov doprinos razvoju pedagoške teorije i prakse u osnovnoj školi značajan je, smatraju ga utemeljiteljem metodike za sve predmete razredne nastave, pisao je udžbenike (prva Početnica 1933., Čitančica 1938., Početnica za nepismene 1945.), tzv. rukovođe za učitelje s razrađenim nastavnim jedinicama od I. do IV. razreda (od 1933. godine pa zatim ponovljena izdanja) i metodičke priručnike prije i poslije rata (predratna izdanja o radu u I. do IV. razreda osnovne škole ponovljena 1955. godine, Početno čitanje i pisanje i Stvarna nastava, 1952.). Njegovo osnovno metodičko načelo bila je korelacija sadržaja u različitim nastavnim predmetima i prilagođenost nastave razvojnim mogućnostima djeteta. Praktično i teorijski zastupao je tzv. pedagogiju rodne grude i koncept radne škole, pripadao je reformatorskom pokretu nove škole, 1927. pokrenuo je časopis za praktičnu pedagogiju Savremena škola, s prekidom bio njegov urednik od osnutka do 1941. godine, u njemu objavio više glazbenih priloga i članaka s područja glazbenog odgoja i pedagogije općenito. Izdavao je i uređivao časopis za djecu Vrelo od 1923. do 1937. godine.
Bio je vodeći glazbeni pedagog na području osnovnog školstva, autor i sastavljač niza pjesmarica i zbirka skladbi, stručnih i popularnih knjiga o glazbi, istaknuti glazbeni teoretičar, kritičar, plodan skladatelj i pisac za djecu. Prvu pjesmaricu Jugoslavenske pučke popijevke u kojoj su sabrani jednoglasni narodni napjevi prilagođeni dječjim glasovima objavljuje 1921. godine, a 1922. ponovo istu pjesmaricu i pjesmaricu Jugoslavenske pučke popijevke za mladež narodnih osnovnih (pučkih) škola te II. rukovjet jugoslavenskih narodnih pjesama. Najznačajniju pjesmaricu Odabrane pjesme za djecu narodnih osnovnih škola objavio je 1927. u časopisu Savremena škola. Slijede: Božićne narodne pjesme (1933.), Pjesmarica za I.-IV. razreda narodnih škola (I. dio 1939.), Pjesmarica za učenike pučkih škola (1940.).
VIAF osoba