Podijelite
Arhivska oznaka
HR-DASK-802
NaslovOsnovna škola "Bratstvo i Jedinstvo" Divuša (arhivski fond, 1863-1995)
Vrijeme nastanka1863-1995 g.
RazinaSadržajNajveći dio fonda Osnovne škole „Bratstvo i jedinstvo“ Divuša odnosi se na dokumentaciju koja je karakteristična za škole, odnosno obrazovne institucije. Tu se u najvećoj mjeri radi o imenicima, ali i ispitnim izvješćima, godišnjim planovima i nastavnim programima, različitim popisima i sl. Osim spomenute dokumentacije, pronalazimo i relativno dobro sačuvane opće spise s urudžbenim zapisnicima koji datiraju od 1863. Relativno velik dio fonda odnosi se i na financijsku dokumentaciju, poput isplatnih lista, različitih bilanci računa i sl.
Količina5.6 Dužni metar
Vrsta gradivaJezikPismoLatinicaĆirilica
PosjednikLicencaMjestoOznaka arhivaHR-DASK
PovijestNakon preuzimanja gradiva općine Dvor, a među kojem se nalazila i manja količina gradiva Osnovne škole „Bratstvo i jedinstvo“ Divuša i njezinih područnih škola, izvršen je uvid u same prostorije osnovne škole te se ustanovilo da se u toj školi još uvijek nalazi izvjesna količina arhivskog i registraturnog gradiva u potpuno rinfuznom stanju. Nakon što su djelatnici Državnog arhiva u Sisku 1.3. 2002. pregledali svu dokumentaciju, izdvojili su arhivsko gradivo nakon čega je ono prevezeno u Sabirni arhivski centar u Petrinji gdje je izvršeno identificiranje i popisivanje. Osim gradiva koje je nastalo radom i djelovanjem Osnovne škole u Divuši, bez obzira pod kojim nazivom, prikupljeno je i gradivo područnih škola koje se nalazilo u tim istim prostorijama. Radi se o gradivu škola u Volinji, Unčanima, Šegestinu, Jovcu, Gornjoj Oraovici, Draškovcu i Kuljanima.
Status dostupnostiJAVNO
NapomenaKnjiga akvizicija: 225/2002 (Predavatelj: Općina Dvor 12.02.2002.; Primopredajni zapisnik KLASA: 036-01/02-01/01); 226/2002 (gradivo je pronađeno u zgradi Osnovne škole Divuša, preuzeto i prenešeno u SAC Petrinja 01.03.2002.)Spremište DASK A1Sumarni inventar iz 2013. (izradio Igor Vujatović)Početak razvoja školstva na području današnje općine Dvor, pod koju spada i naselje Divuša, možemo pratiti od sredine 18 st. Prvi akt u tom smjeru bila je odluka Marije Terezije iz 1764. kojom su se u sjedištima kompanija trebale otvoriti škole financirane iz krajiških proventnih (opskrbnih) blagajna. Drugi, još važniji akt bio je čuveni Opći školski zakon (Allgemaine Schulordung) iz 1774 i dopuna zakona iz 1775. U njemu se donose odredbe o osnovnom školstvu u Vojnoj krajini te se uvode državne njemačke škole s dva razreda u trajanju od tri godine. Osim državnih škola, na ovom području postojale su i vjerske škole, a karakteristične su bile srpske crkveno-narodne ili parohijske škole. Takve škole imale su konfesionalni karakter i smatrane su privatnim školama pravoslavne crkve.
Prva reforma školstva provela se 1829. nakon što je doneseno rješenje o obveznom školovanju za svu mladež Vojne krajine. Ova reforma se bazirala na proširenju postojećih kapaciteta i osnivanju novih općinskih škola. Iako su u ovom razdoblju osnivane škole u relativnoj blizini Divuše, primjerice u Rujevcu 1832. ili Graboštanima 1835., o osnivanju škole u Divuši nema podataka. Pošto u samom gradivu nalazimo dokumente iz 1863. možemo zaključiti da je ova škola osnovana između 1835. i 1863.
Još jedna bitna reforma za područje Vojne krajine provedena je 1871. Ovaj školski zakon imao je velike sličnosti s onim koji je donesen 1874. u ostatku Hrvatske. Školski zakon iz 1874. koji je potpisao tadašnji ban Ivan Mažuranić predstavljao je veliki iskorak u stručnom i političkom smislu. Njime se osigurao svjetovni karakter školstva te je uvedena školska obveza. Pripojenjem Vojne krajine prestaje potreba postojanja dvaju školskih zakona te se donosi novi, jedinstveni školski zakon 1888. Nažalost, zbog pritiska klerikalnih krugova, ali i drugih nepovoljnih političkih uvjeta novi zakon bio je znatno nazadniji od onog iz 1874. Primjerice, vjeronauk je bio osnovni predmet iako su škole bile državne ustanove. Zakonom je propisano da osnovnoškolsko obrazovanje treba trajati četiri godine, nakon čega su se upisivale opetovnice u kojima je nastava trajala od dvije do pet godina. Na prijelazu stoljeća, točnije od 1897. do 1907., u tadašnjoj Pučkoj školi u Divuši funkciju ravnatelja vrši Stjepan Tučak. Tijekom navedenog razdoblja promijenilo se nekoliko učitelja. Najdulje je na učiteljskoj poziciji ostala Ljubica (Ljudmila) Latinčić, a nakon nje izmjenjuju se Lavoslava Gittler, Jelena Kranjc, Josip Kunst, Vatroslav Loci i Ivka Golubić.
U međuratnom razdoblju najvažniji propis bio je školski zakon iz 1929. Njime je unificirano obvezno školstvo u cijeloj državi, a osnovni zadatak škole bio je odgoj djece u projugoslavenskom duhu. Iako je uvedena osmogodišnja osnovnoškolska obveza, u stvarnosti se obveza školovanja i dalje svodila na osnovnu školu s četiri razreda iz koje se moglo prijeći u škole višeg stupnja. Škola u Divuši u tom razdoblju bila je niža pučka škola s četiri razreda. Nadzor nad školama provodili su sreski školski nadzornici koji su bili organi sreskog načelnika, a škole je financirala država6.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata postojali su paralelni školski sustavi. Školski sustav ustaškog režima organiziran je kao šestogodišnji. Realizirao se u općim četverogodišnjim pučkim školama, kakva je bila i tadašnja Državna mješovita pučka škola u Divuši, i u dva razreda produžne škole. Naravno, nastavni programi u tom razdoblju dobili su izrazito nacionalnu orijentaciju. Na oslobođenim dijelovima Hrvatske, pod koje je vrlo brzo potpala i općina Divuša, nova vlast je organizirala vlastito školstvo bazirano na novoj socijalističkoj ideologiji7. Organizaciju osnovnih škola provodili su kulturno-prosvjetni odbori. Tijekom 1943. u glinskom i dvorskom kotaru osnovano je petnaestak osnovnih škola. Prema podacima Katarine Lukić Mikše radile su osnovne škole Rujevac, Gvozdansko, Ljeskovac, Begovići, Nistrik, Klasić, Trnovac, Mali Gradac, Veliki Šušnjar, Dragotina i Buzeta. Prema podacima Okružnog NOO za Baniju radile su i škole u Obljaju, Donjem Javornju, Grmušanima i Borojevićima. Dakle, škola u Divuši se ne spominje niti u ovom razdoblju, no osnivanje novih škola nastavilo se i u sljedećim mjesecima, tako da već u ožujku 1944. u kotaru Dvor postoji 39 škola8. Nažalost, nema spomena o kojim se školama radi, no s obzirom na veličinu sela i tradiciju škole, za pretpostaviti je da se među njima nalazi i ona u Divuši.
Nakon rata i stvaranja nove države, mijenja se i školski sustav. U skladu s novim svjetonazorom, školstvo je u potpunosti odvojeno od države. Nadzor nad školama vršili su inspektori Ministarstva prosvjete (kasnije Savjeta za prosvjetu, nauku i kulturu). Financiranje škola najvećim dijelom je prebačeno na odbore kotara ili općina, a školom je upravljao školski odbor. Zakonom o narodnim školama iz 1951. uvodi se obveza osmogodišnjeg školovanja. No, pošto su se pojedine škole jako razlikovale po uvjetima, posebno po stručnosti učiteljskog kadra, taj prelazak nije bio moguć odjednom, već je bio dugotrajan9. Postojao je prijelazni tip škole – šestogodišnje škole10. Narodna šestogodišnja škola u Divuši koja je u tom obliku radila od 1946., tek je 1961. postala osmogodišnja. Osnovna škola u Divuši 1965. mijenja naziv u Osnovna škola „Bratstvo i jedinstvo“ te će taj naziv nositi sve do 1991. U ovom razdoblju ista je imala niz područnih škola u: Volinji, Unčanima, Šegestinu, Jovcu, Gornjoj Oraovici, Draškovcu i Kuljanima.
U razdoblju Domovinskog rata, škola u Divuši gubi svoj status i postaje područna škola Osnovne škole „Vuka Karadžića“ iz Dvora. Nakon oslobađanja ovih prostora 1995. škola prestaje s radom.Arhivistički sređeno (SI)Prilikom sređivanja gradiva fonda nije provedeno izlučivanje zbog starosti i vrijednosti gradiva.
Vrsta zapisaVrsta sadržaja