Podijelite
Arhivska oznaka
HR-HDA-1939-1676
NaslovŽivot je lijep
Vrijeme nastanka1933-1933 g.
RazinaSadržajŽIVOT JE LIJEP
(ABENTEUERAM LIDO)
Veleopereta po manuskriptu od Fritz Wermutha, Fr. Schulza i Karl Farkaša
Režija: Richard Oswald. Glazba: Kaper-Jurmann. Gradnje: Arhitekt Richard Berger
Osobe: Gennaro Mattel – Alfred Piccaver; Michailo, njegov prijatelj i menager – Szoeke Szakall; Evelina – Nora Gregor; Heinz, njezin zaručnik – Walter Rilla; Mici – Susi Lanner
Na Lidu je velika sezona. Gosti dolaze i odlaze, lift je neprestano u punom pogonu, konobari se žure amo i tamo. Evelina, lijepa mlada i bogata, te naravno razmažena Amerikanka smrtno se dosadjuje. Uvijek isti obožavatelji, uvijek iste fraze, bez ikakvog užitka provodi ona svoje dane. Niti život na plaži ne donosi joj promjenu. Nije razumljivo, zašto se ona sa svojim zaručnikom Heinzom svadja i konačno se sasvim posvadi, premda je on lijep, mlad i simpatičan.
Gennaro Mattei nekoč glasoviti pjevač, povukao se sasvim u jedno mirno primorsko selo, te ima samo jedini užitak provadjati svoje dane u ribolovu. Nakon velikih uspjeha u kazalištima i na koncertima cijelog svijeta, doživio je jednu malu neugodnu aferu s nekom lijepom ženom, koju je ljubio i čijom je ljubavi računao. Ta ljubav izbacila ga je sa njegovog umjetničkog položaja, na veliko nezadovoljstvo njegovog najvjernijeg prijatelja i prijašnjeg menagera Michaila, kojemu sada manjka život u velegradovima kao i njegova 12 postotona provizija. Ali i on, Michailo ne nalazi i traži isto tako razonodu i zaborav, te se predaje strasti, postaje uzgojitelj golubova, te povjerava svojim malim ljubimcima svoju bol. On sakuplja kritike velikog pjevača i često ih pregledaje, te se sjeća prošlih lijepih dana, koje je radi jednog Gennarovog hira morao napustiti.
Evelin nema više za ništa interesa. Ona odlazi u malo ribarsko selo gdje je živio Gennaro i jednog dana čuje iz daljine divan glas tenora. Ništa se nije moglo vidjeti osim jednog priprostog ribarskog čamca u kojem neki skromno obučeni čovjek lovi ribu. Ona pliva prema čamcu, već mu je sasvim blizu, tada je napuste sile i Gennaro izvuče prekrasnu ženu iz vode.
Gennaro Mattei je opet kavalir. On nosi Evelinu svojoj kući, nabavi joj suhe haljine na veliko nezadovoljstvo njegove gazdarice Lucene, koja je potajno zaljubljena u njega.
Evelina postaje znatiželjna i ujedno fascinirana Gennarovim prekrasnim glasom, te ga pokušava predobiti da on napusti svoje dosadanje ribarsko zvanje i nagovara ga, da svoj lijepi glas dade školovati. Gennaro je kao izmjenjen, prihvaća novu mogućnost, da se s tom lijepom ženom povrati u novi život i glumi svoju ulogu kao ribar rado dalje. Evelina vidi konačno jednu promjenu u svom jednoličnom životu na rivijeri i preuzima samovoljno s najvećom radošću zadaću, da ribara dade školovati za pjevača, našto Gennaro vrlo rado pristaje.
I Michailo se raduje, da će se riješiti siromašnog ribarskog sela, a osim toga vodi put u Veneciju, gdje će on posjetiti svoje ljubimce na trgu Sv. Marka i ponijeti im dobru hranu.
Evelina je ushićena svojom novom zadaćom, zaboravila je Heinza i sve ostale obožavatelje, te se marljivo posvećuje preduzetom radu, da Pietra uči jesti, upravljati autom, dobrim manirima, jednom riječji da iz ribara stvori pravog gentlemena, što kod Gennara vrlo lako uspijeva.
Heinz se medjutim prividno tješi sa stasitom Bečankom Mici, slijedi ljubomorno Evelinu i ne gleda rado da ona odviše vremena provodi sa svojim ribarom.
Konačno je osvanuo veliki dan, kad treba ribara i pjevača Gennara opet predvesti publici. Jedna velika svečanost na plaži pruži Evelini mogućnost, da svog štićenika predstavi javnosti i da pokaže svojim dosadanjim obožavateljima što se dalo stvoriti u nekoliko tjedana iz jednostavnog ribara.
Večer prije htjela se Evelina uvjeriti o napretku svoga učenika i kod telefona dokaže joj Gennaro, da je njegov glas već na visini i to na srdžbu hotelskih gostiju, koji su usred ponoći bili probudjeni iz sna. Ali Gennarova pjesma doskroa utiša lošu volju gostiju, koje on slijedećom arijom potpuno umiri.
Odlučni čas je došao. Gennaro stoji na podijumu rasprodane koncertne ale, pjeva svoju ljubavnu pjesmu i polući najveći uspjeh svoga života. Venecija ima svoju senzaciju i Evelina smatra svoju zadaću riješenom, jedan razgovor sa Heinzom – pri kojem ljubomornost igra ne malu ulogu – objasni sve sporove i Heinz se može opet ubrajati medju sretne zaručnike.
Pjesma je svršena, slijedi silan aplauz poslije pjevanja pjevača. On se nalazi na vrhuncu svojih želja. Sad je došao pravi čas, da Evelini prizna istinu i da joj iskaže svoju ljubav.
Ali Gennaro dolazi prekasno. On nadje tek svojeg prijatelja Michaila, koji mu tužan kaže istinu i izruči lijepe pozdrave od Eveline, koja je medjutim otputovala sa Heinzomn.
Gennaro je potpuno slomljen, on ne će ništa više da čuje niti da vidi, imade samo jednu želju da ostavi Veneciju, gdje je mislio da će biti sretan sa Evelinom.
Ali publika ga još ne pušta, te ganut utiskom pretrpljenog razočaranja ponavlja pjesmu, zatim ga ali ne može ništa suzdržati.
Dani su prošli. Tiho i mirno povratili su se Gennaro i Michailo u svoje selo, obojica traže utjehu u svojoj strasti, Michailo kod svojih golubova, a Gennaro pjevajući vesla svojim čamcem u daleko more, te baca svoju mrežu u vodu.
Mreža tone. Na površini vode stvaraju se talasi, koji se polagano rasplinjuju. Nepomično i mirno sjaji more u sjeni zalazećeg sunca.
- 01.06.1935., vidi zbirka prospekti do 1945.
Količina1.0 Komad
Vrsta gradivaPismoLatinica
PosjednikOznaka arhivaHR-HDA
Status dostupnostiJAVNO
NapomenaOsobni podaci: NE;Autorska prava : NEArhivistički sređeno
Vrsta sadržajaOswald, Richard
Redatelj