Arhivska oznakaHR-HDA-1939-688
NaslovLumpacius vagabundus
Vrijeme nastanka1922-1922 g.
RazinaSadržajLUMPACIUS VAGABUNDUS
Osobe: Zvjezdovid – Wilhelm Diegelman; Srećana – Lisa v. Martohn; Zlatka – Sacy von Blondel; Ljubobrana – Hertha Sterler; Koprundo – Hermann Picha; Veseljko – Hans Brausewetter; Lumpacius Vagabundus – Hans Albers; Strugač – Otto Laubinger; Iglić – Fritz Hirsch; Šilović – Karl Etlinger
Strugač, stolarski djetić, zamjerio se svome bogatom majstoru Letviću samo zato, što se bio zaljubio u njegovu kćer Jelku. Iglič, krojački djetić, pobjegao je svojevoljno od svoga majstora, jer mu je kod glačanja zagorio hlače. Šilovića, čizmarskoga djetića, izbacio je majstor silom iz svoje kuće, jer je previše pio. Sva ova trojica pošla su zajedno u svijet, trbuhom za kruhom. Dok su oni po zemlji putovali, gazdovao je na nebu Zvjezdovid, vilinski kralj. Ni on nije imao osobite sreće sa svojim podanicima. Sinovi tih podanika živjeli su razuzdano, kartali su, pili i bježali za ženama. Sve je to skrivio Lumpacius Vagabundus, hudi duh. Zvjezdovid si nije mogao sam pomoći i dovesti pokvarene mladiće na put kreposti, pa je u pomoć pozvao svoju saveznicu, Srećanu, boginju sreće. Zvjezdovid i Srećana prognali su Lumpaciusa Vagabundusa na vječna vremena. No on im se za uzvrat samo narugao. Pa ipak se pokvareni sinovi nijesu htjeli pokoravati odredbama Zvjezdovida, koji im je opet nudio bogatstvo, krpepost i čast. Jedan između njih Veseljko, znao je, da bi ga samo Zlatkina ruka mogla dovesti na put kreposti. Zlatka je bila kći božice Srećane. Lumpacius Vagabundus, pogledavši na zemlju i vidjevši tri putujuća djetića: Strugača, Iglića i Šiloća, predloži Srećani, neka ih obaspe bogatstvom. Ako tu sreću pogaze nogama, bit će Veseljko muž njene kćeri. A ako ona Lumpaiusu Vagabundusu otme samo dva raspuštena djetića, Veseljko će za navijek biti rastavljen od njezine kćeri. Veseljko i Zlatka se rasplakali, misleći, da se taj uvjet ne će ispuniti u njihovu korist. Ali Zvjezdovid ih je utješio, rekavši im, neka se uzdaju u Ljubobranu, zaštitnicu prave ljubavi. I sad je Zvjezdovid, a s njim i ostali nebeski tožer, stao pratiti put trojice djetića. Njihov put po zemlji bo je pun humora i šale. Kudgod su prolazili donosili su sobom smijeh i veselje. Njihov lopovluk iz šale izazivali su svagdje i ogorčenje i bijes, laži i pravu buru oduševljenja. Naskoro se svoj trojici pružila sreća. U snu su sanjali, da će dobiti na srećki i kupili srećku broj 7359. I dobili su 100.000 zlatnih dukata, što su si porazdijelili. Sad su sva trojica kovali svoje planove. Strugač je odlučio vratiti se majstoru Letviću i zaprositi Jelku. To je i učinio. Oprostio se sa svojim drugovima i zaputio kući. Iglić i Šilović putovali su sad dalje sami po svijetu. Šilović je neprestano bio pijan, a Iglić je udvarao krasnom spolu i igrao se Don Juana. No prije nego je Strugač otišao kući, urekla su sva trojica, da će se za godinu dana sastati opet u kući Strugačevoga tasta, majstora Letvića. Prošla je i ta godina dana i došao je dan sastanka. Strugač je već bio sretno oženjen sa svojom Jelkom. Iglić i Šilović profućkali su sav svoj novac, što su ga dobili na lutriji i ostali nepopravljivi. Ali sad, kad su se opet sastali sa Strugačem, uvidio je ovaj, da su njegovi drugovi doduše bile prave bekrije, ali ipak poštenjaci. Zato ih je oženio i udomio u svom mjestu. Vila Ljubobrana je dakle pobijedila.
- Balkan kino, 23.02.1923., vidi zbirka Stakić
Količina1.0 Komad
Vrsta gradivaPismoLatinica
PosjednikOznaka arhivaHR-HDA
Status dostupnostiJAVNO
NapomenaOsobni podaci: NE;Autorska prava : NEArhivistički sređeno
Vrsta sadržaja