Podijelite
Arhivska oznaka
HR-HDA-1939-687
NaslovLudilo
Vrijeme nastanka1919-1919 g.
RazinaSadržajLUDILO
Režija: Konrad Veidt
Glavne uloge: Konrad Veidt, Rainhold Schunzel
Friedrich Lorenzen je glava bankovnog poduzeća Lorenzan i drugovi. Njegov prijatelj i školski drug Matija Jorges je prokurista iste banke.
Lorenzen je tajno zaručen plesačicom Marion Cavello, pa ju moli za dozvolu, da se te zaruke jasno proglase. Marion se nečka, ali mu napokon veli, da će mu konačni odgovor dati na svečanosti koju će Friedrich u svojoj kući upriličiti. Međutim se zgodi, te je Lorenzen morao još prije same svečanosti službeno otputovati. Ovu odsutnost upotrijebi Jorges, da Lorenzena okrade za više milijuna, a osim toga on se približi i Marioni. Došao je dan svečanosti, Jorges ceduljom Marioni, da je došao čas odlaska – sastat će se u perivoju. Marion se pretvara, da je umorna i moli zaručnika, da ju pusti za kratko vrijeme samu. Plesačica se kriomice sastane s Jorgesom i oni se, s ukrađenim milijunima, dadoše u bijeg preko mora.
Uzrujan i ništa dobra ne sluteći traži Lorenzen Marionu po svim odajama. Ali nje nema, tek jedna, u odjevaoni nađena cedulja, da je znati, što se s Marionom i Jorgesom dogodilo.
Lorenzin očajava, padne u nesvijest, a kad se opet pridigao – bio mu je potamnio um. Bolesnika šalju u sanatorij, ali bez uspjeha. Lorenzen je tih i miran umobolnik. Zapao u trajno ludilo – umišljajuć si, da se u svakom čovjeku vidi svoj nesuđeni ideal, nevjernu Marion. On si je utuvio u glavu da ju mora naći, da će ju sigurno naći ako ju samo pođe tražit, u svijet. I Lorenzen putuje neumorni, bez prestanka ali bez uspjeha, te se konačno vraća kući. Putem se namjeri na jednu ciganku, po njegovom sudu obljičja Marione, te si od nje dade gatati budućnost. Ciganka mu proreče sreću pomoću neke čudnovate škrinje, ali mu ta škrinja prouzroči i smrt. Lorenzenu je od sada bila jedina svrha, da nađe tu škrinju, i odjednoć mu se pričini, da se nalazi negdje u nekoj staretinarnici. On vidi obečanu škrinju života i smrti pa svakako nastoji da ju kupi. Jedna tamo nalazeća se djevojka odlučno ga od toga odgovara. Ali kad Lorenzen ne prestaje s molbama, da mu se škrinja prepusti rekoše mu, neka se vrati za jedan dan, pa ako opet nađe isti dučan, i ako ostane kod iste odluke, da će mu tajanstvenu škrinju "života i smrti" prepustiti. Lorenzen se ponovno nalazi na napornom putu, on traži svoju škrinju iz koje vjeruje, da će mu izaći sreća Marion. Konačno je neki staretinar poslao Lrenzu umišljenu škrinju, s kojom se umobolnik zatvori u svoju sobu. On otvori taj tajanstveni predmet, a iz nutrine njegove izađe mu u susret Marion i ona ciganka, koja mu je prorekla nalaz iste sudbonosne škrinje. I sada mu se proreće život "sreće i smrti" kroz tri dana.
A Marion? Došla je ako i opomenuta ubrzo se uvjerila, kako je Jorgan lopov i varalica. Skršena i slomljena sreća se ona s Lorenzenom, ali je ovaj, i ako ju je neprestano tražio i radi nje trpio, nije više raspoznavao; on živi u ludilu; sretnom ludilu, kroz dvije noći. Prve noći duša mu se zanesla natrag u raj djetinje dobe i Lorenzen vidi sebe i Marion, kako se blaženi sretno igraju.
Druge noći bio je već momak, đak, i Lorenzen presretan kliče: "Oh blaženi časi veselih đačkih bezbrižnosti.
I došla je treća noć, noć tragedije u kojoj se u Lorenzen u sobu došulja Jorges.
- Metropol kino, 06.06.1923., vidi zbirka Stakić
Količina1.0 Komad
Vrsta gradivaPismoLatinica
PosjednikOznaka arhivaHR-HDA
Status dostupnostiJAVNO
NapomenaOsobni podaci: NE;Autorska prava : NEArhivistički sređeno
Vrsta sadržaja