Podijelite
Arhivska oznaka
HR-HDA-1939-436
NaslovHotel Potemkin
Vrijeme nastanka1924-1924 g.
RazinaSadržajHOTEL POTEMKIN
ili POSLJEDNJA URA
Tvornica: Vita-film, Wien
Režija: Ernest Vajda
Osobe: Lord Berry – Jean Angelo; Lord Cecil Brandford – Eugen Jensen; Mister Witt – Eugen Neufeld; Mabel – Wilma Banky; Profesor – Julius Strobi; Jaques – Albert Paulig; Vojvotkinja – Lillith Adams; Komorkinja - Manja Keller; Gostioničar: Karl Gotz; Gosti – Julius Szoreghi, Karl Grunwald, Karl Stand
Zalud su se trudili da uvjere mladog lorda Berrya, da mu život još ipak nešto vrijedi. Badava njegov ujak Cecil nastoji, da rasprši njegovu nesklonost k braku i pokazuje mu sliku neke mlade dame. Sav čar te ljepote nije bio kadar, da u lorda Berrya pobudi interes, jer slike nije ni pogledao. Samo ga jedna misao zaokuplja, da na tom jadnom i kukavnom svijetu pronađe što originalniji način smrti, kojim bi se dostojno rastao sa svojim doduše kratkim, ali podpuno uživanim životom.
U klubu mu napokon sine misao: Sastavi pismo u kome obečaje do 500.000 funti onome, koji ga na što originalniji način otpremi na drugi svijet. Kao da je izazvao đavla, stvori se pred njim, kao iz zemlje neki čovjek, koji reče da mu je ime Mr. Witt. Neugodnim mirom izjavi, da je spreman tu pogodbu prihvatit. Lord Berry ipak ne će nepripravan umrijeti, jer će mu neznanac njegov posljednji čas navijestiti.
Mladi lord Berry, kome je bogatstvo otvaralo čitavi svijet, i za kim su se sve ženske oči otimale, napušta život i čeka smrt. Od dana u dan čeka svoju zadnju uru.
Jedne včeri vozi se u svom autu, kad se stroj pokvari. Kad se je vozar uz to ozlijedio, izađe lord, da potraži pomoć. U sumračju činile se poljane još pustije i tmurnije, pa je lord bio sav sretan, kad je u blizini opazio svijetlo, i uputi se tamo.
U nepoznatom kraju, zapušteni starinski hotel, koji nosi čudni naziv Hotel Potemkin. Sav umoran, zatraži lord od vratara sobu, zaboravi šofera i auto – tvrdo zaspi.
Kad se je probudio, čudom se čudio. Nestalo je čedne hotelske sobe, a on se nađe u sjajnoj viteškoj sobi iz davnih vremena. On misli da sniva, zove, iz daljine zuji glazba, a nitko nedolazi. Uspravi se, i čudi, odjeven je u sjajno viteško odijelo, kao u snu pojuri iz sobe na hodnik. I ovdje je sve izmijenjeno. Kad je htio da pobjegne, opazi na cesti čudnu povorku: Gomila starih žena ide nekom cilju. Stara je neka žena od obnemoglosti klecala – a lord priskoči k njoj i uspravi ju. Sa ženama dođe do nekog zdenca iz kog se može crpsti nova snaga.
U čudu je motrio, kako starija žena nestaje, a mjesto njih niču iz zdenca mlade dražesne djevojke. Znaličan gleda za onom staricom, što ju je vodio. Kad je osvanula, bila je najljepša od sviju. U taj čas osjeti lord u sebi do sada nepoznato mu čuvstvo. On ljubi. Sreća je njegova kratka.
Prvu djevojku, koja je u njemu probudila ljubav, oteo je vojvoda u grad i u borbi za svoju ljubav bude bačen u tamnicu. Djevojka ga doduše izbavi, ali jedva što je bio na slobodi, mora gledati, kako su ljepoticu kao vješticu na lomači spalili. Shrvan od boli, onesvjesti se.
Daleko na polju ležeći osvijesti se. Podigne se i sav se u čudu razgledava. Nedaleko eto njegov auto, ni blizu kakve kuće, gdje je Hotel Potemkin? Gdje onaj čudn istari grad? Zar je sve to bila čarolija, san? U to pogleda svoju ruku, a na prstu blješti prsten što mu ga je poklonila vještica, kad se je uspinjala na lomaču. S boli osjeti da ljubi, i da mora pronaći onu dražesnu vješticu. Pohita k autu, probudi šofera i pojuri u grad – u novi život.
Lord Berry naučio je, da opet cijeni život. Strepi da ne sretne nepoznanca, s kojim je sklopio onu lakoumnu pogodbu. On hoće da živi, da opet nađe onu, čiji prsten na ruci nosi. Dani prolaze, a lord je u grozničavoj uzrujanosti. Nepoznancu nema ni traga.
Novine donašaju oglas, da je izgubljen neki prsten. Lord ustanovi, da je u novinama opisani prsten jednak onome što ga on nosi. Zabilježi adresu i gori od želje, da zagonetku riješi.
Misli, da ga je ostavila pamet, kad se je našao pred onom dražesnom vješticom, koja se ja kao fenić-ptica iz pepela preporodila, pa je sad u modernoj elegantnoj toaleti kud i kamo dražesnija od vještice na lomači. Ali ga ona ne pozna, već ga odbija. Kao da sniva. Onda se ipak dosjeti, da je došao zbog prstena, na što je ona ljubeznija. Njezin je prsten nađen. Ona ponudi lordu čaja, pa dok joj on priča, svoj smušeni doživljaj stvori se pred njim tajinstveni neznanac, te mu suhom ozbiljnošću navijesti da mu je kucnuo posljednji čas, jer je čaj otrovan. Između lorda i nepoznatog razvije se očajna borba, koju ujak Cecil uz smijeh dokrajči.
Sad slijedi objašnjenje tih tajinstvenih događaja. Gledalac iz dna duše odahne, kad vidi što se desilo. Odgonetku ne valja ovdje odati – pođite u kino i pogledajte taj film.
- Olimp kino, 15.10.1924., vidi zbirka Stakić
Količina1.0 Komad
Vrsta gradivaPismoLatinica
PosjednikOznaka arhivaHR-HDA
Status dostupnostiJAVNO
NapomenaOsobni podaci: NE;Autorska prava : NEArhivistički sređeno
Vrsta sadržajaPaulig, Albert
Glumac