Podijelite
Arhivska oznaka
HR-DAM-260
NaslovVeliki ceh Štrigove i slijednik Pogrebno društvo „Veliki ceh” Štrigova (arhivski fond, 1783-1941)
Ostali naziviPovijesniVeliki ceh ŠtrigovePovijesniPogrebno društvo „Veliki ceh” ŠtrigovaPovijesniPlemeniti Veliki Czeh vu StrigoviPovijesniVeliki Czeh Strigovecski
Vrijeme nastanka1783-1941 g.
RazinaKlasifikacijaI. - DRUŠTVA, UDRUGE, UDRUŽENJA
SadržajRukopisna građa Velikog ceha u Štrigovi, sačuvana kroz šest tematskih i kronoloških cjelina, predstavlja prvorazredni povijesni izvor za proučavanje gospodarske, socijalne i institucionalne povijesti sjeverozapadne Hrvatske. Strukturirana kao višenamjenski administrativni i financijski registar, ova dokumentacija svojom unutrašnjom razvedenošću svjedoči o postupnoj i kompleksnoj transformaciji tradicionalne cehovske organizacije u modernija socijalno-potporna društva, prilagođena novim društveno-ekonomskim okolnostima. Prvi komad, naslovljen Protokol Velikog ceha, započinje kao precizna knjiga blagajne u kojoj se s iznimnom akribijom vode evidencije kvartalnih uplata članarina. Njezin drugi komad kronološki se naslanja na spomenutu financijsku evidenciju te donosi sustavne godišnje popise vršitelja dužnosti u „Plemenitom Velikome Czehu”. Nadovezujući se na te podatke, Knjiga primitka članova u Veliki ceh služila je kao temeljni službeni registar za evidentiranje novih majstora obrtnika primljenih u članstvo. Ova knjiga pruža neprocjenjiv uvid u demografska kretanja i profesionalne kriterije unutar štrigovskog ceha. Sustavno praćenje članstva nastavlja se u trećem komadu, pod nazivom Knjiga članova Velikog ceha. U ovom se registru uz osobna imena dosljedno navode i stručna zanimanja članova, što suvremenim istraživačima omogućuje preciznu rekonstrukciju strukture lokalnog obrtništva i identifikaciju ključnih nositelja gospodarskog života tog razdoblja. Financijsko poslovanje ceha u potpunosti je transparentno prikazano unutar četvrtog komada, odnosno Blagajničkog dnevnika Velikog ceha, koji do u detalje bilježi sve novčane priljeve i odljeve, funkcionirajući kao ključni dokument materijalne održivosti udruženja. Konačno, političko-upravna dimenzija i unutarnja hijerarhija udruženja vidljive su u posljednjim dvjema cjelinama knjige. Knjiga cehmeštra Velikog ceha prikazuje strogo formalizirane evidencije kandidata predloženih na internim izborima, kao i službena imena novoizabranog vodstva organizacije. Cjelokupan administrativni mozaik zaokružuje Knjiga majstora Velikog ceha, koja sintetizira popise majstora, njihova obrtnička zanimanja, evidencije plaćenih članarina te kronološke popise vršitelja dužnosti.
Količina6 Knjiga0.14 Dužni metar
Vrsta gradivaJezikPismoLatinica
PosjednikLicencaMjesto (grad/općina)Oznaka arhivaHR-DAM
Povijest U predmodernom ekonomskom poretku kontinentalne Hrvatske, pravo na samostalno obavljanje obrtničke djelatnosti bilo je uvjetovano isključivo članstvom u cehu. Cehovi su funkcionirali kao korporativna tijela s izraženim monopolističkim pravima, čiji je primarni cilj bio eliminacija izvan-cehovske konkurencije i održavanje stabilnog tržišnog statusa svojih članova. Dok su u velikim urbanim središtima poput Varaždina ili Gradeca postojali strogo specijalizirani cehovi koji su okupljali isključivo pripadnike jedne struke, u manjim naseljima poput Štrigove takav model nije bio održiv.
Zbog ograničenog broja stanovnika i uže ekonomske baze, pojedinačni zanati (poput kovača, kolari, bačvara ili krojača) nisu imali dovoljan broj majstora za formiranje samostalnih udruženja. Rješenje ovog strukturnog problema očitovalo se u osnivanju mješovitih cehova. Mješoviti ceh predstavljao je pravni i organizacijski amalgam unutar kojeg su pod istim vodstvom i zajedničkim statutima djelovali obrtnici potpuno nesrodnih struka. Pravni temelj funkcioniranja mješovitog ceha činili su cehovski artikuli (statuti). Artikuli su precizno definirali prava i obveze članova, a njihova se regulacijska moć manifestirala kroz tri ključna aspekta:
Ekonomska kontrola i zaštita tržišta
Ceh je strogo fiksirao cijene gotovih proizvoda i usluga, sprječavajući bilo kakav oblik cjenovnog podmetanja među članovima. Također je limitiran broj majstorskih radionica na određenom području kako bi se osigurao dostatan prihod postojećim članovima. Najvažnija ekonomska funkcija mješovitog ceha bila je bespoštedna borba protiv neovlaštenih seoskih obrtnika (u izvorima često nazivanih pinteri ili fšustri). Rad izvan ceha smatrao se teškim prekršajem, a cehovski su dužnosnici imali pravo pljenidbe alata i robe nelegalnih radnika.
Kontrola kvalitete i standardizacija
Svaki proizvod koji je plasiran na štrigovskim sajmovima morao je proći internu kontrolu cehovskih nadzornika. Na taj se način štitio ugled ceha kao kolektivnog jamca kvalitete. Loše izrađena roba uništavana je ili plijenjena, a nemarnom majstoru izricane su visoke novčane kazne.
Socijalna i konfraternijska uloga
Cehovi su ujedno funkcionirali i kao vjerske bratovštine (konfraternije). Imali su obvezu uzdržavanja bolesnih članova, pružanja materijalne pomoći udovicama i siročadi preminulih majstora te organizacije dostojanstvenih sprovoda. U religijskom životu Štrigove, cehovi su imali istaknuto mjesto: posjedovali su vlastite procesijske zastave, sudjelovali su u svim većim crkvenim blagdanima i preuzimali materijalnu skrb nad oltarom svog sveca zaštitnika u župnoj crkvi.
Unutarnja struktura mješovitih cehova u Međimurju odražavala je strogu stalešku i patrijarhalnu hijerarhiju koja je kroz duga stoljeća ostala gotovo nepromijenjena. Sustav je bio postavljen piramidalno, a prelazak iz jednog statusa u viši zahtijevao je ispunjavanje rigoroznih uvjeta.
Proces je započinjao statusom šegrta (učenika). Majstori su primali dječake na nauk obično u dobi od dvanaest do četrnaest godina. Šegrtovanje je trajalo između tri i sedam godina, ovisno o složenosti zanata. Tijekom tog razdoblja, učenik nije primao novčanu naknadu; živio je u kući svog majstora, koji mu je osiguravao hranu, odjeću i smještaj, ali je zauzvrat zahtijevao apsolutnu poslušnost, ne samo u radionici nego i u obavljanju teških kućanskih poslova.
Nakon što bi majstor procijenio da je šegrt svladao osnove zanata, organiziran je svečani čin "oslobađanja" pred cehovskim forumom, čime je mladić promaknut u status djetića (kalfe, mladenca). Djetići su bili kvalificirani radnici koji su primali plaću, ali još uvijek nisu imali pravo na otvaranje vlastite radionice niti na sudjelovanje u donošenju ključnih cehovskih odluka.
Najvažniji element u profesionalnom formiranju djetića bilo je obvezno vandrovanje (peregrinatio). Statuti su nalagali da djetić mora provesti nekoliko godina putujući i radeći kod različitih majstora u drugim gradovima i pokrajinama. Zbog specifičnog geopolitičkog položaja Štrigove na samom rubu ugarskog kraljevstva i neposrednoj blizini Unutarnje Austrije, lokalni su djetići redovito odlazili u razvijenija obrtnička središta Štajerske, Koruške i donje Austrije, poput Graza, Bad Radkersburga ili Maribora. Ovaj segment cehovskog života imao je iznimno veliku ulogu u transferu tehnologije i kulturnoj difuziji: vraćajući se s višegodišnjeg puta, kalfe su u Gornje Međimurje donosili napredne alate, inovativne proizvodne postupke, ali i zapadnoeuropske modne i društvene trendove.
Vrhunac profesionalne karijere predstavljalo je stjecanje naslova majstora. Da bi djetić ostvario to pravo, morao je pred cehovskom komisijom izraditi remek-djelo (magisterium) – najsloženiji proizvod svoje struke koji je morao demonstrirati vrhunsku tehničku vještinu. Uz uspješnu izradu rada, kandidat je bio dužan platiti visoke pristojbe u cehovsku blagajnu te financirati bogatu gozbu za sve majstore ceha i njihove supruge. Ovaj financijski teret često je bio toliko visok da su ga lakše savladavali sinovi ili zetovi postojećih majstora, čime se unutar ceha poticao nepotizam i zatvaranje staleških krugova.
Središnji administrativni i sakralni objekt svakog cehovskog udruženja bila je cehovska škrinja (ladica). U njoj su se pod ključem čuvali originalni artikuli, pečatnjak, knjige zapisnika, matice članova i prikupljeni novac. Škrinja je otvarana s posebnim ceremonijalom isključivo tijekom službenih sastanaka ceha kojima je predsjedao birani cehmeštar (cehovski meštar). Svaki čin nepoštivanja škrinje, psovanje ili nedolično ponašanje u njezinoj prisutnosti povlačilo je oštre novčane kazne ili privremeno oduzimanje prava na rad.
U drugoj polovici 18. stoljeća, tradicionalni cehovski sustav u Štrigovi i cijelom Međimurju suočava se s prvim ozbiljnim institucionalnim krizama. Usponom prosvijećenog apsolutizma, središnja državna vlast u Beču pod vodstvom carice Marije Terezije i njezina sina Josipa II. počinje sustavno redefinirati ekonomsku politiku Habsburške Monarhije. Ključna premisa nove merkantilističke doktrine bila je da cehovi, sa svojim rigidnim monopolima, ograničavanjem broja radnika i fiksiranjem cijena, predstavljaju glavnu kočnicu tehnološkom napretku, razvoju manufaktura i slobodnom protoku kapitala.
Marija Terezija započinje seriju zakonodavnih zahvata usmjerenih na radikalno slabljenje cehovske autonomije. Ključni korak u tom smjeru bilo je donošenje Glavnog cehovskog patenta (Articuli generales cehorum) iz 1770-ih godina. Ovim se dekretom cehovima oduzima pravo autonomnog donošenja statuta; država preuzima ulogu vrhovnog regulatora koji propisuje jedinstvena pravila za sve cehove unutar ugarskih i hrvatskih zemalja.
Zakonski kraj cehovskog uređenja nastupa donošenjem carskog Zakona o obrtu (Gewerbeordnung) od 20. prosinca 1859. godine. Ovim povijesnim zakonskim aktom cehovi su na području cijele Habsburške Monarhije službeno raspušteni i proglašeni ukinutima. Zakon je proglasio potpunu slobodu obrta, omogućivši svakom građaninu koji posjeduje minimalne tehničke kvalifikacije otvaranje radionice bez ikakvih staleških ili cehovskih odobrenja.
Radi neprovođenja Zakona o obrtu, 1872. godine donesen je novi zakon koji je ukinuo dotadašnju tradicionalnu cehovsku organizaciju što je označilo pravni kraj cehova. Zakonom je dozvoljena slobodna tržišna konkurencija u obrtu i trgovini. Usprkos zakonskim restrikcijama, u Štrigovi se „Veliki ceh” još neko vrijeme održao u izvornom obliku, da bi se kasnije transformirao u pogrebno društvo.
Status dostupnostiJAVNO
NapomeneNapomena o izlučivanjuGradivo se ne izlučuje, čuva se trajno. Napomena o sređenostiArhivisitički sređenoNapomena o restauriranjuRestaurirane su sljedeće knjige: Popisz Maistrov u veliki Ceh zpadajućih, kak i dovic, koji kantorsku daću uredno plaćaju: od godine, 1851; Popiszek onih...,koji vu plemeniti veliki Ceh Strigovecski prichemsi od letta 1840. sztupili, jer nuter prijeti jeszu i Rachuni Dohotkov y Sztroskov od letta 1846. pricheti (3 knjige). Postupak je započeo 30.3.2009. (klasa: 612-06/09-32/04, ur. broj: 2109-16-09-01) a završio 12.12.2009. (klasa: 612-06/09-32/04, ur. broj: 2109-16-09-04) Restauratorsko-konzervatorski poslovi odrađeni u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.Napomena o tvarnim značajkamaNosač zapisa je papir. Dokumenti su pisani rukom, korištena je crna tinta. Gradivo je restaurirano i u dobrom stanju. Napomena o objavljivanjuOdobrena je objava onoga gradiva čiji sadržaj ne podliježe Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR), odnosno Zakonu o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/18). Samo za osobnu uporabu i istraživački rad. Reproduciranje zabranjeno. Izrada digitalnih i tiskanih reprodukcija na zahtjev (kopiranje ili skeniranje cjelovitog rada dopušteno je uz pisanu suglasnost autora).Napomena o distribucijiUmnožavanje je dozvoljeno sukladno Pravilniku o korištenju arhivskog gradiva i Pravilniku o radu čitaonice Državnog arhiva za Međimurje.Obavijesno pomagaloAnalitički inventarLokacija izvornikaDržavni arhiv za MeđimurjePreuzimanjeKupoprodajni ugovor, 22.07.2008. (KLASA: 612-06/08-12/09 i URBROJ: 2109-16-08- 09), između Državnog arhiva za Međimurje i Zdravka Holcingera.
Vrsta zapisaVrsta sadržaja